Putovanje u Srbiju: mini road trip

Naše putovanje u Srbiju trajalo je pet dana. Ako me nakon njega pitate po čemu ću pamtiti ovu zemlju, odgovor bi bio – po ljudima! Oduševila me svjetska tvrđava Golubac, impresionirao Beograd, uživala sam u podzemnom bijelom carstvu Rajkove pećine, na čarobnom Dunavu u Đerdapskoj klisuri, u šarmantnom Novom Sadu… Ali sva ova mjesta ostaju u sjeni divnih ljudi, koji su učinili da se u svakom trenutku u Srbiji osjećamo dobro.

U Srbiju smo otputovali za proslavu 15. godišnjice braka. Djeca su ostala kod bake i dide u Slavoniji.

Kada ste zadnji put, na kraju dana razmišljali o svim ljudima koje ste taj dan sreli?

“The world is a book and those who do not travel read only one page.”

Puno europskih zemalja sam obišla, ali ni u jednoj nisam pričala s toliko nepoznatih ljudi, kao u Srbiji. Jasno mi je da je jedan od razloga taj što se razumijemo, ali ako znate npr. njemački, svejedno je velika šansa da se nećete napričati s lokalcima u Austriji ili Njemačkoj… Barem mi nismo. Srbija nas je nekako spontano okružila srdačnim, gostoljubivim i pristupačnim ljudima, s kojima se lako ulazi u razgovor. Naš “Dobar dan”, otvara pitanje “Odakle ste?”. Rastajete se uz brojne pozdrave, 10-15 minuta kasnije, s nekim dobrim osjećajem.

Obilazak Beograda s vodičem.

“Travel opens your heart, broadens your mind, and fills your life with stories to tell.”

U 1 sat iza ponoći, taksist me vozio kroz pola Beograda do hotela. Prijatelji mu imaju kuću na Pelješcu, ali se ne može sjetiti u kojem mjestu. Bio je jednom tamo, jako davno. Kaže da se, ako ikako stignemo, okupamo na Adi Ciganliji! Nije još bio u tvrđavi Golubac. Sad se i on želi voziti brodom kroz Đerdapsku klisuru pa će jednom odvesti ženu tamo.

“Strangers are just friends waiting to happen”

Jedno smo popodne ušli u veličanstveni hram Svetog Save, pun pogodak za vrhunski prvi dojam, ako, kao ja, niste nikada bili u pravoslavnoj crkvi. Stojimo ispod kupole, koju prekriva mozaik od stakla i kamena površine od 1.248 m2, i pitamo se gdje su klupe, zar se ovdje stoji za vrijeme mise, gdje je oltar?! Prišli smo elegantnoj gospođi koja je upravo završila s molitvom i zamolili ju za par objašnjenja.

Draga se gospođa jako potrudila nama neznalicama sve objasniti uz puno detalja, a još nas je i provela kroz crkvu. Hvala joj na tome.

Hram Svetog Save

U Majdanpeku je dašak srdačnosti stigao od gospodina s kojim smo stajali u redu pred kioskom. Na naše “Iz Hrvatske smo” (opet nas je odao izgovor pozdrava “Dobar dan!”), ispričao nam je par detalja o njegovom višegodišnjem životu negdje u Slavoniji, koju i dalje čuva u lijepom sjećanju. Zanima ga kako se sada živi u Hrvatskoj i je li sve poskupjelo.

Puno je još ljudi koji su nam uljepšali putovanje po Srbiji. Jedan od njih je stariji čuvar na najvišoj kuli tvrđave Golubac, koji je na naše “Ćao!” odgovorio “Ćao!” pa sa širokim osmijehom dodao i “Bok!”. Tu je i draga gospođa koja radi u suvenirnici u Knez Mihajlovoj. Sestra joj se davno udala u Pulu. Dugo nije otišla kod nje, a jako bi htjela. Družili smo se i sa slučajnim prolaznikom koji, čini se, zna sve o burecima u lokalnoj pekari u Donjem Milanovcu. Dao nam je odličnu preporuku koji burek odabrati! (I da, znam što je burek, a što pita!)

Dunav u Donjem Milanovcu.

Uz kavu naručite vanilice!

“The world is changed by your example, not your opinion.” – Paul Coelho

Prvo je pitanje od svih tih ljudi bilo, kako to da smo došli u Srbiju?! Što smo sve posjetili? Dobili smo bezbroj prijedloga gdje još trebamo ići. Nakon toga ih zanima kako se kod nas živi, pričaju kako je kod njih sve poskupjelo. Puno njih spominje svoja lijepa iskustva u Hrvatskoj, puno njih obožava naše more i Zagreb i redoviti su im gosti. S druge strane, puno njih bi htjelo doći u Hrvatsku, ali neki nisu sigurni bi li se osjećali ugodno… Najiskrenije se nadam da bi.

I da, ovo je bilo moje prvo putovanje u Srbiju.

Skadarlija u Beogradu.

Naše putovanje u Srbiju: što smo posjetili

Putovanje u Srbiju smo u srpnju 2022. godine započeli onako posebno, obilaskom veličanstvene tvrđave Golubac. U njoj su nam četiri sata samo proletjela! Nakon obilaska tvrđave vozili smo se cestom uz Dunav, kroz Đerdapsku klisuru.

Tvrđava Golubac

Unajmili smo sobu u Donjem Milanovcu, s čije se terase pruža predivan pogled na Dunav. Naša se skoro 80-godišnja gazdarica, pokazala kao pravi profesionalac u turizmu. Nakon dobrodošlice uz rakiju, osigurala nam je i dostavu večere iz restorana, iako restoran ne nudi dostavu. Ujutro nam je donijela kavu, slatko od smokava i proju za doručak. Nabrala nam lavande i ružmarina za nositi kući. Rakija joj je odlična, pa smo kupili koju bocu!

Pogled s terase na Dunav.

Kava i slatko od smokava.

“Remember that happiness is a way of travel – not a destination.”- Roy M. Goodman

Nekoliko dana prije puta, online smo bookirali plovidbu brodom kroz Đerdapsku klisuru. No večer prije planirane plovidbe, shvatili smo da nas nisu stavili na popis i da više nema mjesta na brodu. Naša teta gazdarica iz Donjeg Milanovca, odmah rješava problem i spaja nas s obitelji koja ima brod i organizira plovidbu Dunavom. I tako smo u planirano vrijeme sljedeće jutro bili na brodu! Detalje o toj plovidbi saznajte ovdje.

Đerdapska klisura

Putovanje po Srbiji nastavljamo obilaskom Rajkove pećina pokraj Majdanpeka, jedine bijele pećine u Srbiji. O obilasku pećine više saznajte u ovom putopisu, a kako ovdje pažnju stavljam na ljude, moram spomenuti tetu vodiča, koja vodi ljude kroz pećinu. S njom smo se nakon obilaska solidno napričali u autu. Zamolila nas je da ju prebacimo do grada jer smo bili zadnji posjetitelji pećine toga dana.

Rajkova pećina

“You can’t buy happiness, but you can buy ice cream!”

Navečer dolazimo u Beograd, u kojem provodimo sljedeća dva dana i tri noći. Bili smo na dvije ture s vodičem, saznali bezbroj zanimljivosti o ovom fascinantnom gradu, pješice prešli 15-tak kilometara na dan, uživali u lokalnoj hrani i pojeli iznenađujuće puno sladoleda (!).

Noćni život u Beogradu smo iskusili čak tri puta, tj. svake noći. Družili smo se s ekipom Beograđana i još par ljudi iz Mađarske i Poljske. Pogađate, beogradski dio našeg road tripa, bio je (jako) malo posvećen i poslu.

Detalj iz noćnog života…

Zadnji dan provodimo u Novom Sadu, gdje (kako mi već volimo) studiozno istražujemo grad, uz lokalnog vodiča. Na kraju smo opet jeli sladoled! Jer, ako niste znali, u Srbiji se prave vrhunski sladoledi. Citirat ću prijateljicu Beograđanku, koja je rekla: “Mi Srbi smo razmaženi po pitanju sladoleda!”. I ja bi bila razmažena uz takav izbor… Prije sam sladolede vezala uz Rim, ali ovi srpski im ozbiljno konkuriraju. Probajte pa javite!

Novi Sad

Petrovaradinska tvrđava

Detalji o obilasku Novog Sada i Beograda biti će u posebnim putopisima. Što kažete, imate li želju ići na putovanje u Srbiju??? Evo jedan putopis o tri tvrđave u Srbiji, koje možete posjetiti u jednom danu.

P.s. prošle godine smo za proslavu godišnjice braka otišli na road trip po Austriji, a ako vas to zanima, klik ovdje.