Tbilisi: vodič, zanimljivosti i 13+ znamenitosti koje morate vidjeti

Tbilisi nas je dočekao baš onako da ga ne zaboravimo. Prvo smo promašili bitno skretanje pa se vozili 25 minuta duže. Onda smo se izgubili u labirintu ulica starog centra grada kojeg od 2007. čuva UNESCO. Vlasnica smještaja uzela je stvar u svoje ruke: nazvala nas je video pozivom, kroz kameru gledala gdje vozimo pa nas navigirala do smještaja. Tbilisi nas je i ispratio sa stilom: rentani auto se nije htio upaliti i ponašao se kao da je mrtav. U putopisu saznajte brojne zanimljivosti o prekrasnom glavnom gradu Gruzije. Saznajte što posjetiti u Tbilisiju i koje su njegove glavne znamenitosti.

U Tbilisi smo došli rentanim autom za vrijeme petodnevnog road tripa po Gruziji, početkom svibnja. Smještaj smo preko Bookinga uzeli u samom starom gradu, što ima svoje čari i svoje muke: ulice su ovdje strme i uske, a parkiranje improvizirano i za iskusne vozače. Za internet smo u Gruziji koristili Airalo. U prethodnim danima na ovom smo putovanju obišli Kutaisi, Mestiju i Ushguli, špiljski grad Vardziju i još neka mjesta, a sve putopise iz Gruzije pogledajte ovdje.

Što posjetiti u Tbilisiju?

Tbilisi se pruža uz rijeku Mtkvari (Kuru). Najvažnije znamenitosti obišli smo pješice, žičarom i autom u jednom danu. Uzeli smo i vođenu turu preko GetYourGuidea na kojoj smo imali priliku probati neka gruzijska jela i čuti zanimljive priče o znamenitostima grada.

Free walking ture u Tbilisiju, one ture na kojima grad obilazite s vodičem, a plaćate ih koliko sami smatrate da vrijede, pogledajte ovdje.
Ovo su neke od tura koje se nude preko GetYourGuidea i imaju dobre recenzije:

Popnite se do tvrđave Narikala

Nad cijelim starim gradom bdije ruševna tvrđava Narikala. Utvrda na ovom brdu postoji još od 4. stoljeća. Kroz stoljeća je promijenila brojne vlasnike, pripadnike raznih naroda koji su osvojili ovaj kraj. Rasla je, širila se i obnavljala, a ono što danas vidite većinom potječe iz 16. i 17. stoljeća. 1827. godine dogodio se potres koji ju je velikim dijelom srušio. Neki izvori navode da ju je oštetila i eksplozija skladišta baruta. U vrijeme našeg dolaska na tvrđavi su bili radovi pa ju nismo mogli obići iznutra. S druge strane brda se u podnožju tvrđave Narikala nalazi veliki botanički vrt, za koji vodičica tvrdi da ga se isplati posjetiti. Odmah blizu tvrđave je i zip-line.

Mongoli su tvrđavu prozvali “Narin Qala”, što znači “Mala tvrđava”. Tako su se zvale brojne tvrđave u ovom kraju, no ova je zadržala to ime do danas.

Pogled na stari dio grada, tvrđavu i žičaru

U Gruziji se “mama” kaže “deda”: Pozdravite Majku Gruzije

Par minuta pješice od tvrđave Narikala, na vrhu uzvisine stoji “Majka Gruzije” (Kartlis Deda), 20 metara visok aluminijski kip žene u narodnoj nošnji. Postavljen je 1958. godine, kad je Tbilisi slavio 1500. rođendan, a djelo je kipara Elguje Amashukelija. Zanimljivo je da je prvi kip bio napravljen od drveta i trebao je privremeno stajati na ovom mjestu. Ljudima je prirastao srcu pa je u 60-im godinama obložen aluminijem, a 1997. zamijenjen je skroz novom skulpturom identičnog izgleda.

Zanimljivost: prvi je kip izrađen u sovjetsko vrijeme, ali je umjesto sovjetskih simbola dobio izrazito gruzijski nacionalni identitet, tradicionalnu nošnju, vino i mač. Ime Kartlis Deda doslovno se odnosi na “Majku Kartlija/Kartvela”. Gruzijci mamu ne zovu “mama” nego deda, a svoju zemlju ne zovu “Gruzija” nego Sakartvelo, što otprilike znači “zemlja Kartvela” odnosno Gruzijaca. Korijen svega je riječ Kartli, naziv povijesne regije u središnjoj Gruziji oko današnjeg Tbilisija.

Majka Gruzije u lijevoj ruci drži zdjelu vina, kojom nazdravlja i časti one koji dolaze kao prijatelji. U desnoj joj je ruci mač kojim dočekuje neprijatelje.

Pretpostavljam da su maleni Gruzijci prilično zbunjeni kad počnu gledati crtiće na engleskom jeziku jer se na gruzijskom tata kaže “mama”!

Jesmo li mi oteti?

Do Majke Gruzije stigli smo autom na početku vođene ture, a ta je tura počela na vrlo zbunjujuć način. Dobila sam poruku da po nas stiže vozač. Dovezao se on uskim uličicama do našeg smještaja, mi smo sjeli u auto, a čovjek ne zna ni riječi engleskog. Samo je počeo voziti i to je trajalo i trajalo. Cijelu vožnju nismo bili sigurni jesmo li u pravom autu ili smo greškom sjeli u nečiji taksi. Vozio nas je dvadesetak minuta i, na naše olakšanje, dovezao točno pred Majku Gruzije, gdje nas je dočekala super vodičica.

Do Majke Gruzije i i tvrđave Narikala možete lako doći pješice iz centra grada ili se do njih provozati žičarom.

Provozajte se žičarom

Od Majke Gruzije i tvrđave Narikala u grad smo se za 2-3 minute spustili 500 metara dugom žičarom. Vozi ona turiste od 2012. godine. Donja postaja se nalazi u modernom parku Rike, a nama je karta za žičaru bila uračunata u cijenu vođene ture. Vožnju možete platiti karticom.

Iako je vožnja kratka, isplati se zbog jako lijepog pogleda na Tbilisi.

Nije ovo jedina žičara u Tbilisiju. Možete se provozati i starom žičarom iz sovjetskog vremena, koja vozi do jezera Turtle nešto izvan grada. Gondole joj imaju isti dizajn kao i 1965. godine, kada je žičara postavljena. Možete se tom žičarom voziti i na nekim organiziranim obilascima grada.

Prošetajte kroz park Rike

Park Rike uređen je oko 2010. na lijevoj obali rijeke, točno nasuprot starom gradu. Predstavlja moderni Tbilisi, a zamišljen je kao suvremen ulaz u stari centar grada. U njemu su zelene površine, fontane i staze za šetnju, kao i donja postaja žičare za tvrđavu Narikala.

U parku ćete teško promašiti građevinu od dvije goleme čelične cijevi, futurističku koncertnu dvoranu (Rike Concert Hall) talijanskog arhitekta Massimiliana Fuksasa. Godinama stoji nedovršena i izgleda kao iz nekog znanstveno-fantastičnog filma. Vodičica nam je napomenula da ju izgradila bivša vlast, a nova vlast baš i ne zna što bi s njom napravila. Čak su razmatrali i da ju sruše.

Most mira i koncertna dvorana u parku Rike

Most mira pogledajte po danu i noći

Tbilisi danas ima 10 mostova koji prelaze rijeku Mtkvari, a najpopularniji je pješački most nazvan Most mira (Mshvidobis Khidi). Dug je 150 metara, izgrađen od čelika i stakla te spaja stari grad s parkom Rike. Otvoren je 2010. godine. Projektirao ga je jedan Talijan, a rasvjetu na njemu osmislio je Francuz. Zbog te rasvjete most trebate vidjeti i po noći.

Cijela konstrukcija mosta sastavljena je u Italiji pa dovezena u Tbilisi u 200 kamiona.

U Tbilisi ponesite kupaći kostim

Najstarija četvrt u Tbilisiju zove se Abanotubani. Ako znate gruzijski jezik, sigurno će vam odmah biti jasno da se tu možete kupati jer “abano” znači kupelj, a “ubani” četvrt. Poznata je ta četvrt po brojnim izvorima tople sumporne vode, iznad kojih su izgrađene kupelji s prepoznatljivim ciglenim kupolama. Prema legendi, upravo je ovdje nastao Tbilisi.

Kaže ta legenda: Kralj Vakhtang Gorgasali krenuo je u 5. stoljeću u lov. Pustio je svog sokola za plijenom. Sokol je ščepao fazana. Za vrijeme borbe, ptice su pale u izvor vruće vode gdje ih je kralj kasnije našao skuhane. Vakhtang se oduševio izvorom pa odlučio baš tu podignuti grad. Ime Tbilisi dolazi od gruzijske riječi tbili, što znači “toplo”.

Zanimljivost: do 13. stoljeća u Tbilisiju je postojalo čak 65 kupelji, a danas ih ima 10-ak. Možete se okupati u nekima, Tbilisi je grad u koji putujete s kupaćim kostimom. Mi se nismo ovdje kupali, ali smo iskoristili priliku i okupali se u divljini, na prirodnom sumpornom izvoru u bliziji Kutaisija.

Po arhitekturi ćete vidjeti utjecaj Perzijanaca, Arapa, Osmanlija i drugih sila.

Prošetajte kanjonom do vodopada

Iza kupelji prošetajte lijepo uređenom pješačkom stazom iznad potoka, kroz kanjon Legvtakhevi. Za 2-3 minute doći ćete do vodopada usred povijesne gradske jezgre. Vodopad usred grada nije nešto što se svaki dan viđa, osim ako ne živite npr. u Jajcu.

Pogledajte crkvu Metekhi i kip osnivača grada

Na stijeni iznad rijeke, točno nasuprot staroga grada, uzdiže se crkva Metekhi. Današnja građevina potječe iz 13. stoljeća i jedno je vrijeme bila desakralizirana, u njoj je djelovalo i kazalište. Ispred nje stoji konjanički kip Vakhtanga Gorgasalija, kralja koji je u 5. stoljeću osnovao Tbilisi i proglasio ga prijestolnicom. Kip je postavljen 1961., a ako stanete kraj njega imat ćete jedan od ljepših pogleda na stari grad i Most mira.

Prema gruzijskoj predaji, na ovom je mjestu kralj Vahtang Gorgasali u 5. stoljeću podigao crkvu i kraljevsku utvrdu. Sve to je uništeno u napadu Mongola u 13. st., nakon čega je izgrađena današnja crkva.

Sovjeti su 1937. htjeli srušiti crkvu. Spasio ju je otpor gruzijskih umjetnika i intelektualaca.

Znate li kako izgleda gruzijski križ?

Katedrala Sioni jedna je od najvažnijih crkvi u Tbilisiju, što vjerojatno nećete zaključiti kada vidite njezinu relativno skromnu vanjštinu. Stoljećima je bila glavna gruzijska katedrala i sjedište patrijarha. Nazvana je po brdu Sion u Jeruzalemu, što je dio stare gruzijske tradicije prema kojoj su crkve dobivale imena po svetim mjestima u Svetoj zemlji.

Gruzija je jedna od najstarijih kršćanskih zemalja na svijetu. Kršćanstvo je kao državna vjera ovdje prihvaćena još u 4. st., zaslugom svete Nino.

U katedrali Sioni čuva se relikvija, križ svete Nino, ispleten od vinove loze. Sveta Nino bila je propovjednica koja je u 4. stoljeću širila kršćanstvo u Gruziji. Obratite pažnju: vodoravni krakovi križa svete Nino ne stoje ravno, nego su blago svinuti prema dolje. Priča kaže da je sveta Nino, na putu prema Gruziji u 4. stoljeću, križ napravila od dvije vinove grančice i svezala ga pramenom vlastite kose. Kako je loza mekana i savitljiva, krakovi su se s vremenom objesili prema dolje. Baš je taj karakteristični oblik postao prepoznatljivi gruzijski križ.

Katedrala Sioni

Uđite u najstariju sačuvanu crkvu u Tbilisiju

Bazilika Anchiskhati nalazi se u lijepoj ulici koja vodi do popularnog tornja sa satom. Sagrađena je u 6. stoljeću i najstarija je crkva u gradu.

Običaj je da žene u crkvama pokriju glavu maramom, a muškarci skinu kape. Taj običaj pokrivanja glave star je koliko i sama Crkva i izraz je poniznosti pred Bogom. Ako niste ponijeli maramu, na ulazima u posjećenije crkve obično stoje košare s maramama koje možete koristiti dok ste u crkvi.

Bazilika Anchiskhati

Tbilisi je grad u kojem se pije vino

Činjenica: Grožđe se za proizvodnju vina nije počelo koristiti u Rimu ili Grčkoj. Brojni arheološki dokazi upućuju da se vino zapravo počelo proizvoditi u Gruziji prije 8.000 godina! Način proizvodnje vina otkriven je, naravno, slučajno: sok od grožđa bi se preko zime u glinenoj posudi promijenio, a novi se okus ljudima svidio i činio ih je sretnima. Nas je usrećila teta vodičica kad nas je odvela na degustaciju vina u kafić ispred bazilike Anchiskhati.

Za tradicionalni gruzijski način proizvodnje vina (kojeg od 2013. čuva UNESCO) najvažnija je velika glinena posuda qvevri (kvevri). Ona mora biti ukopana u zemlju. Vinar tijekom nekoliko dana svakodnevno miješa smjesu, a zatim posudu zatvori na više mjeseci kako bi se omogućila fermentacija. Za dozrijevanje vina potrebno je otprilike 5 do 6 mjeseci.

Jedna od najpoznatijih vinskih regija u Gruziji zove se Kakheti, a možete ju posjetiti na jednodnevnom izletu iz Tbilisija:

Ako želite u Tbilisiju iskusiti noćni život, otiđite u super živopisnu ulicu Shardeni. Poznata je po raznim barovima i bogatom noćnom životu.

Ulica kod bazilike prepuna je suvenirnica

Vinom nas je počastila i vlasnica smještaja, s čije se terase vidi Majka Gruzije

Probajte tradicionalni gruzijski kruh

U starom centru Tbilisi čuva i prave male bisere iz prošlih vremena, pekare koje se često nalaze u starim građevinama malo ispod razine pločnika. Kruh se kupuje kroz prozor koji gleda na pločnik. Tradicionalni kruh se zove shotis puri i ima karakterističan oblik: dugačak je, plosnat, izdužen i tanak, savijen kao neka lađa. Korica mu je hrskava, sredina mekana i najfiniji je dok je topal.

Shotis puri se peče na zidovima tradicionalne peći – tone. To je duboka glinena peć, cilindričnog oblika, u koju se pekar mora duboko nagnuti kako bi na njenu okomitu stijenu rukama zalijepio kruh. Pečeni kruh se vadi iz peći posebnim alatom.

Voli moj muž prošetati ujutro po doručak pa je to napravio i u Tbilisiju. Donio nam je kruh. Vidjela je to vlasnica smještaja. Rekla nam je da ne može tako, da za prvi put kruh moramo probati kako treba. Donijela je onda zdjelice s nekim začinjenim uljima u koja se otkinuti kruh treba umočiti, a uz to domaći sir i narezanu rajčicu. Probali smo tada gruzijski kruh na pravi, gruzijski način i oduševili smo se. Ovo je bio još jedan prikaz velike gruzijske gostoljubivosti.

U sredini kroz prozor vidite malu pekaru i peć u kojoj gospođa peče kruh

Tbilisi i njegove drvene kuće: malo o arhitekturi

Dok šetate kroz centar Tbilisija obratite pažnju na raznobojne kuće s izrezbarenim drvenim balkonima. Ukrašeni su elegantnim drvenim stupovima i gredama, izrezbareni i djeluju nekako čipkasto, što pokazuje da su ih gradili vješti obrtnici. Na žalost, mnoge su kuće u lošem stanju.

Većina prekrasnih drvenih kuća potječe iz 19. stoljeća.

Ove mi kuće izgledaju kao da ih netko baš voli.

Potražite murale staroga grada i kavu popijte u Fridi

Stari Tbilisi, onaj što se niže u uskim ulicama ispod tvrđave Narikala, prepun je malih trgovina, murala i uličnih umjetnina. Tu nam je bio smještaj i tu smo prošetali, a i sjeli u simpatični kafić Frida dok smo čekali majstora da dođe oživjeti naš rentani auto kad smo trebali napustiti grad.

Tbilisi na trenutke djeluje kao velika galerija bez krova

Kafić Frida ima terasu s jako lijepim pogledom na grad. Ima i nevjerojatno spore konobare.

Nakrivljeni toranj sa satom čuva malo iznenađenje

Jedan od najfotografiranijih motiva u Tbilisiju je nakrivljeni toranj sa satom. Izgrađen je 2010., namjerno nakoso, a stoji uz zgradu kazališta lutaka. Oba je objekta osmislio gruzijski redatelj, scenarist i umjetnik Rezo Gabriadze. Trebate znati da ovaj toranj zapravo ima dva sata, a vaš je zadatak na njemu naći najmanji sat u Gruziji!

Na svaki puni sata kroz mala vrata na vrhu tornja izađe pozlaćeni anđeo i čekićem udari u zvono.

Svaki dan u 12 i 19 sati možete na tornju pogledati lutkarsku predstavu “Krug života”.

Među ovim detaljima na tornju potražite najmanji sat u Gruziji

Photossesion kod katedrale Sameba

Na Instagramu sam vidjela brojne fotografije ogromne katedrale Sameba, uslikane najčešće s prostranog stepeništa koje do nje vodi. Mi nismo do nje otišli, ali nam je pogled s raznih vidikovaca često letio prema njoj. Ogromna je, a zlatna joj se kupola sjaji na suncu.

Katedrala Presvetog Trojstva, poznatija kao Sameba, glavna je katedrala Gruzijske pravoslavne crkve. Građena je od 1995. do 2004. godine, velikim dijelom donacijama građana. S križem na vrhu visoka je oko 86 metara, što je čini jednom od najviših pravoslavnih katedrala na svijetu.

Pogled od tvrđave na žičaru, park Rike i katedralu Samebu u daljini

Tbilisi ima svoj vlastiti Stonehenge

“Gruzijski Stonehenge”, kako nazivaju Kronike Gruzije, stoji na ulazu u Tbilisi, nešto više od pola sata autom od centra grada. Obišli smo ovaj spomenik na vrhu brda iznad velikog jezera, pri dolasku u Tbilisi. Kronike zapravo nisu dovršene, a malo oštrijim pogledom primijetit ćete da nisu baš ni najbolje održavane. Izgradio ih je kipar Zurab Cereteli 1985. godine. Obilazak se ne naplaćuje, kao ni parkiranje.

Kronike Gruzije se sastoje od 16 brončanih stupova visokih 30 do 35 metara.

Na gornjem su dijelu stupova prikazani kraljevi, kraljice i junaci gruzijske povijesti, a na donjem prizori iz Kristova života.

Od Kronika Gruzije pogled pada na ogromno umjetno jezero nazvano Tbilisijsko more. Dugo je 9 km, a najveća mu je dubina čak 45 metara.

Pogledajte tradicionalni gruzijski ples

Tbilisi nudi velik izbor restorana u kojima se uz večeru mogu gledati tradicionalni gruzijski plesovi. No ja ću vam napisati restoran u koji nemojte otići ako ne želite doživjeti pravi “tourist trap” s visokim cijenama, malim porcijama, osrednjim okusom hrane, sporom poslugom i kolačima koji se doslovno raspadaju. Zove se Gorgasali i nalazi se odmah uz kupelji u centru grada. Našli smo ga preko Googla, recenzije su bile uglavnom ok, samo nas je vlasnica smještaja sažalno pogledala kad smo joj rekli gdje idemo i da će nam sve biti jasno kad se vratimo… Možda je najbolje da pitate u vlastitom smještaju gdje otići pogledati plesove, a da se ne osjećate opljačkanima.

U ovom restoranu ples u novim nošnjama počinje svakih pola sata i traje 2-3 minute.

Tradicionalna gruzijska večera s plesom se može kupiti i preko GetYourGuidea pa pročitajte i njihove recenzije:

Sovjetski divovi: goleme zgrade koje možete obići

Nakon što smo dočekali majstora koji je svojim akumulatorom oživio naš auto, krenuli smo u smjeru Kutaisija jer smo tu noć imali let za Budimpeštu. Dok smo se vozili prema autocesti, na jednom smo dijelu grada iz auta gledali goleme stambene zgrade iz sovjetskog razdoblja. Tbilisi je pun te impozantne, pomalo sablasne sovjetske arhitekture, a neke se građevine mogu i turistički obići, samostalno ili s vodičem. Mi nismo stigli, a ako vas tema zanima pogledajte i ove vođene ture:

Oko 45 minuta autom od Tbilisija nalazi se manastir Jvari, šarmantno postavljen da s uzvisine gleda ušće dviju rijeka koje se na miješaju.