Uplistsikhe: špiljski grad u kojem se štovalo sunce i pravilo vino
Stajali smo sami u gradu isklesanom u živoj stijeni, starijem od kršćanstva. Bilo je kasno popodne i sipila je kišica, što je zapravo dobro jer nam je crveni kišobran bio odličan detalj za fotografije i jedina boja osim sive. Oko nas je puhao vjetar, dok je tišina izlazila iz kamenih prostorija. Tako nas je dočekao Uplistsikhe, jedan od najstarijih gradova na Kavkazu, u kojem su ljudi tisućama godina živjeli, molili i pravili vino. Onda su vjerojatno i pili to vino. U putopisu saznajte bitne informacije o obilasku špiljskog grada Uplistsikhe u Gruziji, zanimljivosti o njemu, ali i zašto nam se ipak malo više svidio jedan drugi špiljski grad u Gruziji.
Do Uplistsikhea (čita se otprilike “upliscihe”) smo došli rentanim autom nakon obilaska manastira Jvari u blizini Tbilisija. Nalazi se oko 10 km istočno od Staljinovog rodnog grada, na lijevoj obali rijeke Mtkvari. Pred ulazom je besplatan parking, a tu su i wc i mali kafić. Ulaznica se kupuje na samom ulazu, a cijena joj se mijenja ovisno o godišnjem dobu. Nemojte doći u Uplistsikhe ako se teže krećete. Ako je sunčan dan, ponesite vodu, kapu i kremu za sunčanje, hladovine gotovo da i nema, a u ljeto su ovdje i ogromne gužve.
Obavezno obujte tenisice jer ovdje nema šetnje po ravnom, tu su stepenice i neravna “gola” stijena.
Za obilazak odvojite sat i pol do dva sata.
Uplistsikhe možete obići i na organiziranom izletu s polaskom iz Tbilisija. Ovi izleti na GetYourGuideu imaju dobre recenzije, a uglavnom uključuju i odlazak u grad Gori te u Mtskhetu:
Zašto su ljudi baš ovdje živjeli?
Uplistsikhe je nastao na mekanom pješčenjaku iznad rijeke Mtkvari. Stijena je bila dovoljno mekana da se u nju dubi dlijetom, a dovoljno čvrsta da se ne uruši pa su stanovnici umjesto da grade, jednostavno vadili kamen i dobivali sobe, hodnike, stepenice i cijele dvorane. Najstariji tragovi života sežu u kasno brončano doba, prije više od tri tisuće godina. Uplistsikhe je vrhunac doživio kao veliko pogansko i političko središte drevnog kraljevstva Kartlije (Iberije). Po tom kraljevstvu Gruzijci i danas zovu svoju zemlju Sakartvelo.
Prije nego što je Gruzija u 4. stoljeću prihvatila kršćanstvo, Uplistsikhe je bio jedno od najvažnijih poganskih svetišta u zemlji. U njemu se štovalo sunce i tu su se nalazili hramovi i žrtvenici u kojima su održavani obredi i prinošene žrtve.
Stara gruzijska predaja kaže da je Uplistsikhe osnovao Uplos, sin Mccetosa, a unuk Kartlosa, praoca svih Gruzijaca. Po tom je Uplosu grad navodno i dobio ime. Naziv grada prevedeno znači “gospodareva tvrđava”.
Dobro gledajte gdje hodate, posebno ako su stijene mokre, na mjestima su tada skliske.
Uplistsikhe se od 2007. nalazi na UNESCO-ovu popisu kandidata za svjetsku baštinu.
Tko je i kako živio u kamenom gradu Uplistsikhe?
Kad zađete u Uplistsikhe, shvatit ćete da to nije bila tek nakupina špilja, nego pravi grad s ulicama, trgovima, stubištima i stotinama prostorija raspoređenih po katovima uz padinu. Nalaze se ovdje i reprezentativne dvorane s isklesanim stropovima. Vodiči i arheolozi će prepoznati hramove, ljekarnu s malim uklesanim pretincima, pekarnicu pa čak i kazalište. Ja ništa nisam prepoznala, iskrena preporuka da na ulazu uzmete audiovodič jer ćete inače lutati kroz hrpu stijena s otvorima bez da znate što gledate.
Naići ćete na više ovakvih prostorija s lijepo isklesanim stropovima.
Dok šećete obratite pažnju na male otvore na tlu i u zidovima. U njima su se nekoć nalazili drveni stupovi koji su nosili tende i krovne konstrukcije. Uplistsikhe je bio natkriven i zaštićen grad. Znate li da je i Arena u Puli u davnoj prošlosti imala tendu?
Čemu služe velike rupe na podu?
U nekim ćete prostorijama vidjeti velike okrugle rupe u podu pa znajte da gledate u gruzijsku vinariju staru više tisuća godina. U te su rupe stanovnici ukopavali kvevri, ogromne glinene ćupove jajolika oblika, u kojima je vino sazrijevalo dok leži pod zemljom na stalnoj temperaturi. Prostorija s više takvih rupa bila je vinski podrum, a manja udubljenja uz njih služila su za cijeđenje grožđa i manje posude. Uplistsikhe je jedan od najstarijih dokaza vinske tradicije, koja u Gruziji traje više od 8.000 godina.
Gruzija se ne zove uzalud svjetskom kolijevkom vina.
Vino se u Gruziji i danas radi u kvevriju, gotovo isto kao prije nekoliko tisuća godina. Taj je način proizvodnje toliko poseban da je uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.
Velika rupa u podu je ležište za kvevri, glineni ćup u kojem je sazrijevalo vino. Cijela je prostorija bila vinski podrum, marani.
Prošetajte kroz tunel
Na najnižoj razini grada, prema rijeci se spuštao (i spušta se i dalje) tunel isklesan kroz stijenu. Kroz njega su ljudi u prošlosti dolazili do vode, a njim su u slučaju opsade mogli i pobjeći. Sve to dokazuje da je u Uplistsikheu istodobno živjelo mnoštvo ljudi i to sasvim organizirano.
Kroz tunel nemojte propustiti prošetati, mi smo shvatili da postoji tek na kraju obilaska.
Što se dogodilo s gradom Uplistsikhe?
Kad je Gruzija prešla na kršćanstvo, Uplistsikhe je polako gubio na važnosti jer su ulogu vjerskih središta preuzeli Mtskheta i Tbilisi. Grad se nakratko vratio “na velika vrata” kad su Arapi zauzeli Tbilisi. Iz tog je razdoblja i kršćanska bazilika od kamena i cigle na samom vrhu kompleksa.
Bazilika je građena kroz 9. i 10. stoljeće.
Konačan udarac špiljskom gradu Uplistsikhe stigao je s Mongolima.
U 13. i 14. stoljeću grad su razorili Mongoli. Nakon toga je napušten, a poslije je služio kao povremeno sklonište.
Ono što danas gledamo dijelom je oštetio i potres 1920. godine.
Jako su fora ovi uski prolazi između litica sa super pogledom!
Što posjetiti: Uplistsikhe ili Vardziju?
Sad kad smo obišli dva gruzijska špiljska grada (postoji i treći, David Gareja, ali njega nismo obišli), često nas pitaju koji odabrati. Uplistsikhe je 3.000 godina star, poganski i doslovno je bio grad za život i trgovinu, isklesan u niskom brežuljku iznad rijeke. Vardzija je nešto sasvim drugo: srednjovjekovni kršćanski špiljski samostan i utvrda iz 12. stoljeća, uklesan u okomitu liticu, s crkvom i sačuvanim freskama. Jedan je posvećen suncu, drugi Bogu; jedan je bio grad živih, drugi je bio i ostao utočište redovnika.
Oba su špiljska grada dojmljiva, ali nas je Vardzija oduševila. Puno je veći kompleks, više se hoda kroz samu planinu i stalno tamo otkrivate neke “tajne” prolaze pa lutate i ne znate gdje ćete završiti. U gradu Uplistsikhe bit ćete stalno vani, a u prostorije ćete ući i odmah izaći. Zato, ako morate birati samo jedno mjesto, preporučujem da odete u Vardziju. A ako stignete posjetiti oba, otiđite prvo u Uplistsikhe pa tek onda u Vardziju, kako biste onaj najjači “wow” dojam ostavili za kraj.
Uplistsikhe nam je bio posljednja postaja u Gruziji, pravi kraj nezaboravnog petodnevnog road tripa. Nakon posljednjeg pogleda na kamene prostorije vozili smo se sjetni nešto više od dva sata do aerodroma kraj Kutaisija, odakle smo imali izravan noćni let za Budimpeštu.
