Christchurch, Akaroa i poluotok nastao od 2 vulkana
Ako pitate nas, najljepši grad na Novom Zelandu je Christchurch. Nalazi se na Južnom otoku, a u putopisu saznajte što sve u njemu trebate vidjeti. Isti dan smo obišli i par mjesta na poluotoku Banks, koji je nastao urušavanjem dva ugasla vulkana.
U Christchurch smo došli nakon trodnevnog treka po NP Abel Tasman, za vrijeme road tripa po Novom Zelandu. Prema našem prvom planu puta, nismo ga mislili posjetiti, no zbog lošeg smo vremena promijenili plan. Na kraju smo se oduševili ovim gradu te kroz njega šetali čak 6 sati, baš ima dobru vibru. U ranijim putopisima mogli ste čitati o Sjevernom novozelandskom otoku na kojem smo obišli Hobbiton, špilju u kojoj žive svjetleći crvi, nekoliko geotermalnih područja i Wellington.
Južni otok je prekrasan za roadtripanje!
Naša vožnja iz NP Abel Tasman do Christchurcha bila je duža nego što je trebala biti. Na road tripu smo pa smo imali priliku stati uz brojna lijepa mjesta, gdje god poželimo, a Južni otok je prepun takvih divnih mjesta. Krajolik se stalno mijenjao, vozili smo kraj šuma i planina pa pokraj vodopada, livada, rijeka… Istražili smo što nam je usput i saznali da ćemo proći pored najdužeg visećeg mosta u Novom Zelandu. Zove se Buller Gorge Swing Bridge i naravno da smo ga prehodali.
Buller Gorge Swing Bridge.
Pogled s mosta.
Ako želite, krenite u potragu za zlatom!
Uz most je staza koju se prijeđe za nekih sat vremena. Ovo je područje u prošlosti bilo bogato zlatom, a ima ga i danas u rijeci u manjim količinama. Staza je uređena na način da saznate kako su kopači zlata ovdje živjeli prije 150 godina.
Možete se samostalno okušati u potrazi za zlatom, no mi nismo imali vremena.
Povijesna koliba u kojoj su boravili prvi kopači zlata.
Jedan od vodopada kojeg smo vidjeli pri vožnji.
Obzirom da smo često stajali pri vožnji, u Christchurch smo stigli tek oko 22 sata. Ujutro smo krenuli u obilazak grada.
Što posjetiti u Christchurchu?
Christchurch je najveći grad na Južnom otoku. Poznat je kao “najengleskiji” grad izvan Engleske, zbog arhitekture i uređenja. U njemu su neke građevine u gotičkom stilu. Jako je nastradao u potresu 2011. godine, kada je poginulo 185 ljudi i uništeno je više od polovice grada. Posljedice su i dalje vidljive. Kroz Christchurch smo šetali oko 6 sati, a mogli smo i duže, jako nam se svidio.
Victoria Clock Tower iz 1897. (naknadno par puta obnavljan i rekonstruiran) je rijetka tako stara građevina u gradu.
New Regent Street Precinct iz 1930. je isto “preživjela” potres i jedna je od najljepših ulica na Novom Zelandu.
Glavna katedrala nije imala sreće, jako je nastradala u potresu i sada je u procesu obnove. Njenu ulogu trenutno vrši Transitional Cathedral, koja je baš fora izvana i iznutra.
Transitional Cathedral.
Glavni gradski trg s obnovljenom vijećnicom.
Na mjestima gdje su stajale neke zgrade srušene u potresu, danas stoje zelene površine. Taj detalj daje centru grada osjećaj prostranosti i poseban štih malog mjesta. Preporuka – ručajte u Riverside Marketu.
Drvena crkva iz 19. st. isto je “preživjela” potres.
Christchurch zovu “Grad vrtova” jer je bogat zelenim površinama, posebno uz rijeku Avon. Botanički vrt je besplatan i jedan je od najljepših vrtova koje smo do sada posjetili. Svakako ga posjetite.
Uz rijeku Avon uređena je simpatična staza za šetnju.
Bridge of Remembrance, spomenik poginulima u Prvom svjetskom ratu.
The Arts Centre je kompleks od 23 povijesne zgrade nekadašnjeg Sveučilišta Canterbury. Izgrađene su u kasnom 19. st. u gotičkom stilu i prenamijenjene u dućane, restorane, kafiće, kazališta, razne galerije… Ovdje lokalni i međunarodni umjetnici izlažu i stvaraju svoja djela.
U Arts Centru je izložen i stari povijesni tramvaj, kakvim možete obići Christchurch.
Centar za istraživanje Antarktike
Christchurch je jedan od 5 gradova svijeta iz kojih se ide na ekspedicije na Antarktiku. Uz njega, to su Punta Arenas u Čileu (i tamo smo bili, evo putopisa), Ushuaia u Argentini, Cape Town u Južnoafričkoj Republici i Hobart u Australiji.
Izlet na poluotok Banks
Vjerojatno bi ostali i duže u gradu, ali kad smo već u ovoj regiji bilo bi šteta ne otići do obližnjeg poluotoka Banks na kojem se nalazi gradić Akaroa. Poluotok uranja u Tihi ocean, a površina mu je oko 1.200 kvadratnih kilometara. Ime je dobio po botaničaru i Englezu Josephu Banksu, jednom od prvih Europljana koji je vidio poluotok s palube engleskog broda.
Pogledate kako poluotok Banks izgleda na karti: uočit ćete na njemu dva duboka zaljeva – to su zapravo nekadašnji vulkanski krateri, točnije, dva kratera. Procjenjuje se da su vulkani prestali biti aktivni prije otprilike 6 milijuna godina.
Prošetali smo oko sat i pol do Stony Bay Peak, litice s koje se pruža divan pogled na okolni kraj.
Gradić Akaroa
Zanimljivost: Sat i pol od Christchurcha, “najengleskijeg” grada izvan Engleske, nalazi se nekadašnji francuski kolonijalni grad.
Sam gradić Akaroa je malo mjesto, u potpunosti okrenuto turizmu. Osnovali su ga Francuzi 1840. godine i tada je bio administrativno središte za francusku aneksiju Južnog otoka. Nisu se stvari odvijale kako su Francuzi zamislili, no njihov se utjecaj i dalje vidi na kulinarskoj sceni grada, kao i u nazivima brojnih ulica. Očuvane su i neke drvene kuće iz 19. st.. Nas gradić nije oduševio, ali je dobra baza za istraživanje okolice.
Šetnja po klifovima s pogledom na tuljane
Iz Akaroe smo pred kraj dana otišli do Akaroa Head Scenic Reserve, klifova s kojih pogled pada na ocean. Prvo smo se vozili po makadamskoj uskoj cesti pa do samih klifova hodali oko 1 km, 20-tak minuta.
Jako lijep pogled na klifove.
U podnožju klifova često se mogu vidjeti morski lavovi, pingvini, razne ptice, a u moru dupini. Vidjeli smo koloniju morskih lavova, a čak i nedavno okoćenog mladunca.
Kako je bio kraj dana, bili smo jedini ljudi na ovom mjestu što je svemu dalo još ljepši doživljaj.
Sve u svemu, dan koji smo proveli obilazeći Christchurch i poluotok Banks bio je potpuno drugačiji od prvotno planiranog, no jedan od najljepših na putovanju po Novom Zelandu. Sljedeće jutro nastavljamo s road tripom po Južnom otoku – idemo ponovno u prirodu, do najviše planine na Novom Zelandu! Detalji su u ovom putopisu.
Fotografije: Maja i Nikola
