Novi Zeland: road trip po Sjevernom otoku

Novi Zeland je zadnje naseljeno područje na zemlji, otočna država koja ima dva glavna otoka, Sjeverni i Južni. Za vrijeme road tripa na samom početku 2024. godini, obišli smo oba. U ovom putopisu saznajte više o Sjevernom otoku, čiji je središnji dio izrazito geotermalno aktivno područje, prepuno vrućih izvora, termalnih vodopada, vrelih blatnih bazena, jezera neobičnih boja u kraterima vulkana te gejzira.

Auto smo unajmili na aerodromu u Aucklandu. U ranijim putopisima mogli ste saznati više o obilasku Hobbitona (u ovom putopisu pišu detalji o najmu auta) te špilje Waitomo u kojoj žive svjetleći crvi. Sve smo smještaje na Novom Zelandu uzeli preko Bookinga.

Ptica kivi – nacionalni simbol Novog Zelanda

Jezeru Rotorua prilazimo iz smjera Hobbitonna te smo prvo stali na mjesto na kojem se ljudi brinu za zaštitu dugokljune ptice kivi (kiwi), čija je brojnost ozbiljno ugrožena i prijeti joj izumiranje. National Kiwi Hatchery, najveće je i najuspješnije mjesto za zaštitu kivija na svijetu. Ako se pitate što je ugrozilo kivije – u 19. stoljeću su na Novi Zeland uveženi hermelini kako bi se smanjio broj zečeva. Hermelini su sisavci iz roda lasica, čisti mesožderi koji između ostalog jedu i ptice. Na Novom Zelandu su našli obilje hrane, a uz druge vrste, zabrinjavajuće su smanjili broj kivija.

U National Kiwi Hatcheryju se nalaze inkubatori u kojima se kiviji izliježu iz jaja pa ih nakon par mjeseci puštaju u divljinu. Bez ovakvih ustanova više od 90% kivija bi nestalo. Kivije je zabranjeno slikati.

Kiviji imaju posebnu povijesnu, kulturnu i duhovnu važnost za Maore.

Vozimo se autom dalje uz jezero Rotorua i stajemo u Hamurana Springs. Prošetali smo lijepom stazom uz potok kroz šumu mladog redwoodsa, najvišeg drveća na svijetu. Trebalo nam je 45 minuta da dođemo do izvora.

Nastavljamo put autom oko jezera Rotorua do Tutea Falls, gdje nas je opet dočekala šetnja od nekih 45 min, ovaj put uz divlju rijeku s dosta vodopada.

Ovdje se može ići na rafting.

Geotermalno aktivno područje oko jezera Rotorua

Jezero Rotorua je drugo po veličini jezero na Sjevernom otoku. Prosječna mu je dubina 10 metara. Područje oko jezera jako je geotermalno aktivno, uz Island i Yellowstone najaktivnije na svijetu.

Na Sjevernom smo otoku obišli pet geotermalno aktivnih mjesta i svako se po nečem razlikuje od drugih.

Prvo smo istražili Hell’s Gate Geothermal Reserve and Mud Spa, mjesto poznato po brojnim kipućim blatnim i sumpornim izvorima te ljekovitim kupkama koje od davnina koriste Maori. Područje je izrazito negostoljubivo, a miris sumpora vas stalno prati. 1934. ovdje je boravio irski dramatičar George Bernard Shaw te krajolik opisao riječima “ovo bi mogla biti sama vrata pakla!”. Pojam se zadržao kao novo ime – “Hell’s gate”.

Kora drveća je žuta zbog velike koncentracije sumpora u zraku.

Nakon obilaska idemo do termi koje su u sklopu ovog sajta, a poznate su po ljekovitim blatnim kupkama. Tu smo upoznali jedine Hrvate na ovome putu, par koji 3 tjedna istražuje Australiju i 7 dana Novi Zeland.

Blatne kupke.

Za kraj dana idemo do grada Rotorue, koji je prilično bezvezan. Ono što se ovdje mora napraviti je otići na večernju šetnju stazama kroz osvijetljene krošnje redwoodsa.

Jako lijepo iskustvo.

Geotermalni park Te Puia – Rotorua

Najveće i najpoznatije geotermalno područje u ovoj regiji je Geotermalni park Te Puia-Rotorua, u kojem smo proveli više od 5 sati. Ovdje živi najveća Maorska zajednica u NZ, oko 1/4 svih Maora. Maori su potomci Polinežana, prvih ljudi koji su u 13. stoljeću otkrili i naselili novozelandske otoke. Obilazak Parka uključuje prvo vođenu turu pa samostalni obilazak. Vođena tura počinje posjetom lokalnoj maorskoj školi. Prošetali smo po još jednom centru za zaštitu kivija, gdje opet nije dozvoljeno slikanje pa pogledali tradicionalne maorske plesove.

U maorskoj školi uči se tradicionalno oblikovati drvo i kamen.

Pogledali smo par lokalnih plesova i na kraju tradicionalni maorski ratni ples Haka.

Tradicionalni ratni maorski kanu može biti 30 metara dug i prevoziti 100-tinjak ratnika.

Nakon toga se može samostalno prošetati po cijelom geotermalnom području. Ovdje se nalazi desetak gejzira, a najveći među njima ujedno je i najveći gejzir na Novom Zelandu – Pohutu Geyser.

Geotermalni park Te Puia-Rotorua.

Gejzir je aktivan svakih 40-50 min.

Vulkanska dolina i šetnja uz termalni potok

Nastavljamo autom put prema gradu Taupo te na putu stajemo u Vulkanskoj dolini Waimangu (Waimangu Volcanic Valley). Htjeli smo na brzinu prošetati uz termalni potok, a na kraju smo tu proveli skoro 3 sata.

Termalni potok kreće iz jezera u krateru vulkana (Frying Pan Lake), čija je temperatura vode 50-60 stupnjeva.

Boja svih termalnih potoka oduševljava, a ovisi o vrstama algi koje žive uz njihov rub.

Ponekad se staza malo odvoji od potoka pa nas je dovela do još jednog jezera u krateru vulkana, Inferno lake. Posebno je po tome što ciklički raste i preljeva se u termalni potok. Temperatura mu se kreće od 35-70 stupnjeva, a boju mijenja od sive do azurne. (Napomena: Tu se staza odvaja do jednoga vidikovca na što smo potrošili oko pola sata, a vi nemojte gubiti vrijeme jer nije vrijedno toga.)

Inferno lake.

Nastavljamo uz potok i stižemo do njegovog ušća u jezero Rotomahana. Po njemu se može ići na turu brodom, no mi nismo. Do parkinga na početku Vulkanske doline od jezera se može vratiti busom, koji je uključen u cijenu ulaznice ili možete šetati oko sat i pol nazad.

Jezero Rotomahana je prepuno crnih labudova.

Waiotapu Thermal Wonderland

Vozimo se autom južnije, prema gradu i jezeru Taupo. Na putu smo stali u još jedno geotermalno područje, meni možda najljepše od spomenutih – Waiotapu Thermal Wonderland. Novi Zeland me ovdje jako podsjetio na Yellowstone, samo je Park puno manji. Boje vode i tla su super, a tu su i gejziri, fumaroli….

Artist palete vidikovac.

Champagne Pool

Lake Ngakoro ili Zeleno jezero.

U ovom je krateru kiselo jezero s Ph 2.

Vidjeli smo i Lady Knox Geyser koji je vrlo nepredvidiv i nema pravilan obrazac erupcije:

Postao je turistička atrakcija od kad mu se aktivnost potiče ulijevanjem sode u pukotinu.

Na putu prema gradu Taupo stajemo još do Huka Falls, na rijeci Waikato.

Grad Taupo

Sam grad Taupo nije ništa posebno i obiđe ga se za sat vremena laganom šetnjom. Pretežno se proteže uz jezero i par okolnih ulica, gdje je smještena većina barova i restorana, a ponuda je klasika – burgeri, fish and chips i pivo. Dobro je znati da su Novi Zeland, Australija i SAD predvodnici kraft proizvodnje piva. Nama je nabavka piva u samoposlugama, zbog ogromne ponude uvijek stvarala dilemu.

Maorski crteži na stijeni na jezeru Taupo

Uplatili smo vožnju brodom po jezeru Taupo, najvećim jezeru u Novom Zelandu. Brod plovi do maorskih crteža na stijeni, naslikanih 60-ih godina prošloga stoljeća. Vožnja tamo i nazad ukupno traje oko sat i pol, uz cijenu oko 45 dolara po osobi. Može se uzeti i tura kajakom.

Od svih stvari na ovome putovanju ovo je jedina koju definitivno ne bih opet napravio.

Geotermalni park Orakei Korako

Zadnje geotermalno područje koje smo obišli udaljeno je oko pola sata vožnje od grada Taupo – Orakei Korako Geothermal Park & Cave. Najljepše prizore stvaraju termalni vodopadi, a ovdje se nalazi i jedna od dvije termalne špilje na svijetu. Hodali smo po stazama oko dva sata, praćeni dosadnom kišicom.

Termalni vodopadi.

Kada nam je dosadila kiša, narednih smo 5 sati proveli odmarajući se u termama Wairakei Terraces, gdje se nalaze 3 bazena s prirodnom mineralnom i termalnom vodom temperature 35 do 40 stupnjeva. Boju vodi daje kalcij, pa zato i ove sedefne barijere izgledaju kao mali Pamukkale. Preko tih se barijera voda slijeva u bazene i usput hladi.