Wellington: najjužniji glavni grad na svijetu
Posjetili smo Wellington, najjužniji glavni grad na svijetu, kojeg opisuju kao najcool malu prijestolnicu. Zovu ga i Grad vjetrova, a neke ćete njegove lokacije prepoznati ako ste gledali Gospodare prstenova. U putopisu saznajte što sve možete u njemu posjetiti.
U Wellington smo došli autom rentanim u Aucklandu, za vrijeme road tripa po Novom Zelandu na samom kraju 2023. godine. Ranije smo u 6 dana na sjevernom novozelandskom otoku obišli Hobbiton, špilju u kojoj žive svijetleći crvi, fascinantno geotermalno područje i NP Tongariro.
Prošetajte glavnom ulicom, Cuba street
Wellington je zamijenio Auckland kao glavni grad Novog Zelanda 1865. Drugi je grad po broju stanovnika u toj zemlji, poznat po bogatoj umjetničkoj i kulturnoj sceni, craft pivima, slikovitoj luci i lijepim vidikovcima. Glavna pješačka ulica zove se Cuba Street i prepuna je raznih butika, starinskih trgovina, kafića, restorana i uličnih izvođača. No kako smo mi došli na sam Božić, skoro ništa nije radilo. Ipak, uspjeli smo naći restoran za ručak, a račun za dvije pizze, pivo i limunadu bio je 86 novozelandskih dolara. Čisto informativno da znate cijene u restoranima – ovaj je bio skroz prosječan.
Cuba Street je jedna od najpopularnijih ulica u gradu. Ime je dobila po nazivu broda kojim su rani doseljenici došli na Novi Zeland.
Jedan podatak kaže da se u Wellingtonu nalazi više od 400 kafića i restorana te brojne pivovare i craft pivnice.
Kolonijalne građevine
Najstarija originalna kolonijalna građevina u Wellingtonu je Colonial Cottage, smještena u ulici Nairn. 1858. godine ju je izgradila obitelj Wallis, koja je u kući živjela tri generacije. Danas je drvena kuća preuređena u muzej, u kojem se može saznati više o načinu života ranih britanskih imigranata, ali i zanimljivi podaci – npr. da je Britancima u 19. st. trebalo oko 17 tjedana da doputuju brodom do Novog Zelanda.
Muzej Colonial Cottage. Foto: Wikipedia
Wellington je ponosni vlasnik najveće drvene građevine na Novom Zelandu, nekadašnje zgrade vlade sagrađene 1875. godine. Dizajnirana je da izgleda kao kamena talijanska palača, ali je izgrađena od autohtonog drveta i to od čak 2.053 kubičnih metara drva. Kamen je tada bio preskup, a nova vlada nije htjela da se vidi da nepotrebno troši novac. U vrijeme gradnje ovo je bila druga po veličini drvena građevina na svijetu. Danas njen veći dio koristi Pravni fakultet, a manji dio se može turistički posjetiti. Radno vrijeme i cijene ulaznica provjerite ovdje.
Stara zgrada vlade je jedna od poznatijih drvenih građevina na svijetu. Foto: Wikipedia
Zgrada košnica i zgrada parlamenta
Dio vladinih ministara je danas smješten u modernoj zgradi parlamenta, čiji je kolokvijalni naziv Beehive ili Košnica. Izgrađena je 1979., nakon desetljeća gradnje te jedinstvenom arhitekturom nalikuje na košnicu. Danas je prepoznatljiv simbol Wellingtona, a njen je dio moguće turistički obići.
“Košnica” je visoka 72 metra – 10 joj je katova iznad zemlje i četiri kata ispod. Povezana je s okolnim građevinama podzemnim prolazom.
Jedna legenda kaže da je nacrt za Košnicu prvi put nacrtan na salveti, kao šala.
Glavna gradska plaža, Oriental Bay Beach
Najpopularnija plaža u Wellingtonu je Oriental Bay Beach. Pješčana je i popularno je mjesto za napraviti piknik. Nama je dan bio lijep za plažu, ali more je bilo 10 stupnjeva pa kupanje nije dolazilo u obzir.
Oriental Bay Beach
Obalni dio grada je mjesto gdje razni umjetnici izlažu svoja djela, od skulptura do murala.
Zanimljivo je da je Wellington orijentiran tako da gotovo svi njegovi stanovnici žive unutar tri kilometra od obale.
Nacionalni muzej Te Papa Tongarewa
Ako vas zanima bogata kulturna i prirodna baština Novog Zelanda te maorske tradicije, posjetite Nacionalni muzej Te Papa Tongarewa. Ulaz je besplatan, osim na neke gostujuće izložbe i uglavnom je ovdje prilična gužva. Izložbe su često interaktivne, uz glazbu i glumce. Preko GetYourGuidea se mogu kupiti ulaznice za obilazak ranije ujutro, prije službenog termina otvaranja muzeja te ulaznice za obilazak s vodičem:
Nacionalni muzej Te Papa Tongarewa
Provozajte se uspinjačom Wellington
Uspinjača Wellington putnike vodi do vrha brda Kelburn, s kojeg pada lijep pogled na grad i luku. Karte za uspinjaču kupite ovdje. Mi se nismo uspjeli voziti jer je bila zatvorena zbog Božića pa smo se pješice popeli do botaničkog vrta. Jako je lijep i zadržali smo se u njemu preko sat i pol. Na njegovom se vrhu smjestila zvjezdarnica Carter.
Wellington se smjestio na nekoliko uzvisina, a njegovi se stanovnici smatraju naj-fit od svih Novozelanđana.
Botanički vrt u Wellingtonu.
Wellington i Gospodari prstenova
Wellington je mjesto gdje su snimani neki prizori iz Gospodara prstenova. U gradu sjedište ima Weta Workshop, svjetski poznata tvrtka za specijalne efekte, poznata po radu na filmovima “Gospodar prstenova”, “Hobit” i “Avatar”.
Wellington je smješten na južnom dijelu Sjevernog otoka i trajektom je preko Cookovog tjesnaca povezan s Južnim otokom. Zbog svog je položaja izložen jakim vjetrovima pa nosi nadimak “Grad vjetra”. Do trajekta za Južni otok imali smo još par sati vremena pa smo odlučili prošetati po park šumi iznad grada, odnosno po lokacijama na kojima su snimljeni neki prizori iz Gospodara prstenova. Lokacije iz filma je moguće obići i organizirano, s vodičem, no mi smo ih tražili sami.
Frodo čita knjigu.
Ovdje su se hobiti skrivali od Nazgula – u filmu je dodano drvo pa izgleda potpuno drugačije.
Mjesto gdje su Nazguli jahali.
Pogled na grad s vidikovca.
Najljepša trajektna linija u Novom Zelandu
Plovidba trajektom do Južnog otoka traje oko 3,5 sata i smatra se najljepšom novozelandskom trajektnom linijom. Meni je to bila jedna od najljepših vožnji brodom na kojoj sam bio.
Iskrena preporuka da putujete po danu, kako bi uživali u pogledu s trajekta.
Wellington nas je baš ugodno iznenadio i da je bio radni dan, a ne Božić, vjerojatno bi nam uz Melbourne bio najdraži grad na ovom putovanju. Sljedećih 7 dana provodimo na Južnom otoku Novog Zelanda. Za početak priča o tom otoku vodimo vas u Nacionalni park Abel Tasman, gdje smo prehodali jednu od tzv. “dugačkih novozelandskih šetnji”.
Fotografije: Maja i Nikola
