Zakopane i Tatranski nacionalni park
Zakopane je grad na jugu Poljske, u blizini granice sa Slovačkom. Smjestio se u podnožju planinskog lanca Tatre te je zimi poznata skijaška destinacija. Ljeti ulicama grada, među simpatičnim i šarmantnim, staromodnim drvenim kućama, šetaju brojni turisti. Iz grada kreću planinarske staze i vode vas u Tatranski nacionalni park.
Ranije sam pisao o poludnevnom izletu u rudnik soli Wieliczka, preko agencije iz Krakova. Na jednodnevni izlet u grad Zakopane i Tatranski nacionalni park nisam išao s agencijom, već u vlastitom aranžmanu, u lipnju 2022. godine. U Zakopane sam krenuo iz Krakova ranim jutarnjim autobusom.
Inače, ako se trebate snaći na autobusnom kolodvoru u Poljskoj, “peron” se kaže “platforma”. Dovoljno je znati to i broj platforme kako biste se snašli, jer brojevi na poljskom zvuče donekle slično našima (jeden, dwa, trzy, cztery, pięć, sześć, siedem, osiem, dziewięć, dziesięć, jedenaście, dwanaście…).
Tatranski nacionalni park.
Tatranski nacionalni park: slap Siklawica
Po dolasku u Zakopane krećem na rutu kroz prirodu, prema planinama, šumama i slapovima. Ruta koju sam prošao pripada Tatranskom nacionalnom parku (Tatrzansky Park Narodowy) te ju toplo preporučam, obzirom da vas praktički cijelim putem prate šuma i potoci.
Jedan od ulaza u Tatranski nacionalni park.
Početni dio rute…
Nakon dobra dva sata hoda, kroz grad pa kroz dolinu Strazyska (Polana Strazyska), došao sam do slapa Siklawica (polj. wodospad Siklawica). U spomenutoj se dolini nalazi nekoliko planinarskih kuća te veći broj klupa gdje mnogi odluče predahnuti, odmoriti noge, uzeti nešto za pojesti i slično.
Dolina Strazyska.
Slap Siklawica.
Pri povratku prema gradu, iz doline Strazyska skrenuo sam prema slapu Spadowiec pa prošao kroz “Bijelu šumu” (Las bialego). Tom sam prilikom malo zalutao i naišao na strmi dio rute kroz gustu šumu. U oko sat vremena jedini suputnici su mi bili drveće, lišće te sramežljivi i tajanstveni žubor potoka, negdje u podnožju šume. Kad sam konačno ugledao naseljenu kuću, pomislio sam: “Hvala Bogu, opet u civilizaciji!”.
Pogled na Zakopane s crne planinarske staze.
Probajte sir oscypek!
Tipični gastronomski proizvod s Tatranskih planina je sir oscypek. Možete ga naći “na svakom koraku”, a često je sastavni dio raznih jela u restoranima.
Za poljsku kuhinju mogu reći da je zasitna i ukusna. Osim jela koje sam osobno probao i o njima pisao u drugom dijelu putopisa o Krakovu (placek po zbojnicku, zapiekanka, bigos, pierogi i druga), postoje još brojna tradicionalna jela koja mogu zadiviti turiste. Neka od njih su zurek (juha s kobasicom i jajem unutar pogače/kruha), obwarzanek (pereci sa sezamom, soli, sirom i u drugim varijantama), razne vrste pohanih palačinki s gulašem, a vrijedi spomenuti i jela poput golabki i makowiec (makovnjača). Kada sam pak pročitao opis jela golabki (rolice kupusa punjene mljevenim mesom i rižom), vidim ja – hej, pa to je sarma! I Poljaci ju jedu…
Grad Zakopane: što posjetiti?
Nakon ručka, predaha i nadoknade potrošenih kalorija, nastavljam s obilaskom grada Zakopane. Njegova je glavna ulica poznata pod imenom Krupowki, a u njoj se ni jedan kafić ni restoran ne može posramiti svog izgleda ili ponude.
Glavna ulica Krupowki.
Jedan od restorana uz potok.
Na glavnoj je ulici simpatični mostić, na kojemu se turisti vole fotografirati.
Mostek na Krupówkach.
U jednom sam restoranu naručio čokoladnu tortu sa sladoledom od vanilije, preljevom od šumskog voća, uz dodatak par bobica grožđa. U isto vrijeme sladak i intenzivan okus, ali i osvježavajuć s obzirom na kombinaciju s voćem i sladoledom.
Bio je to jedan od najboljih deserta koje sam imao priliku probati!
Prošetao sam kroz glavni gradski park, Park Miejski im. Marszałka Józefa Piłsudskiego.
Glavni gradski park.
U gradu Zakopane možete posjetiti Tatranski muzej.
Dworzec Tatrzański (Tatranski dvorac), Muzeum Tatrzańskie (Tatranski muzej).
Crkva Gospe Częstochowe i Svetog Klementa.
Svetište najsvetije obitelji.
Svetište najsvetije obitelji.
U kasnim poslijepodnevnim satima bilo je vrijeme za povratak u Krakov, do kojeg autobusom treba oko dva i pol sata. Kasno te večeri, u Krakovu sam sjeo na bus za Bratislavu.
S veoma pozitivnim dojmovima opraštam se od Poljske i odlazim u smjeru Slovačke, poljskog južnog susjeda. Lokalno stanovništvo na jugu Poljske mi se činilo velikom većinom pristojno i miroljubivo, pogotovo kad bi saznali da sam iz Hrvatske. Znamenitosti su predivne i očito je da Poljska ima brojne adute kada su u pitanju povijesno-kulturne i prirodne atrakcije.
Fotografije: Ivan Arapović
Ivanove videozapise iz Zakopana i Tatranskog nacionalnog parka pogledajte ovdje.
Zapratite ga i na Instagramu.
