Putovanje u Krakov: putopis, 2. dio

Krakov sam istražio u lipnju 2022. godine, a ovo je drugi putopis o tom gradu. Saznajte par prijedloga što posjetiti izvan užeg centra Krakova, brojne zanimljivosti te priču o jelima koja morate probati u Poljskoj.

U Poljsku sam putovao u vlastitom aranžmanu, javnim prijevozom. Uz Krakov sam obišao rudnik soli Wieliczka (preko agencije iz Krakova), Zakopane i Tatranski nacionalni park. Pri povratku u Hrvatsku, obišao sam i Bratislavu. Detalje o glavnim atrakcijama Krakova saznajte u prvom dijelu putopisa.

Južni dio Krakova

U Svetištu Božjeg milosrđa (Sanktuarium Bożego Miłosierdzia) nalazi se slika Božjeg milosrđa i posmrtni ostaci svete Faustine Kowalske. Ova poljska katolička svetica bila je zaštitnica djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, zaštitara, djevojaka i mladića koji žele u samostan grada Lodza. U sklopu svetišta nalazi se povijesni samostanski kompleks Sestara Naše Gospe Milosrđa, moderna bazilika Božjeg Milosrđa i pastoralna kuća, a također se možete lijepo i u miru opustiti u parku u podnožju spomenutog svetišta.

Svetište je jedna od najprostranijih vjerskih građevina u kojoj sam bio, a posjetili su ga milijuni hodočasnika.

Južno od rijeke Visle prošetao sam i kroz park Bednarskiego, najveću zelenu površinu u tom dijelu Krakova. Površina parka je malo veća od 9 hektara. Posjetio sam crkvu svetog Josipa.

Crkva je jedna od najljepših neogotičkih crkvi u Krakovu, poznata po tornjevima i impresivnoj fasadi.

Dvorište crkve sv. Josipa.

U blizini crkve nalaze se popularne šarene stepenice ili Kolorowe schody, koje tvore šareni mozaik crvene, plave, žute i zelene boje. Zanimljivo je da se na njima nalaze citati poznatih Poljaka. Napisani su u oba smjera, tako da i oni koji silaze i oni koji se uspinju imaju što za čitati.

Šarene stepenice.

Prešao sam preko pješačkog mosta oca Bernateka, jednog od prometnijih i poznatijih mostova u gradu. Ako vam se ne hoda previše, u Krakovu možete unajmiti električni romobil, raznih pružatelja usluga.

Pogled s mosta oca Bernateka na rijeku Vislu.

Četvrt Kazimierz u Krakovu

Pred kraj dana prolazim kroz četvrt Kazimierz, prepoznatljivu po Novom trgu (Plac Nowy), a krcatu kafićima, restoranima i street food mjestima. Četvrt je nazvana po kralju Kazimiru III. Velikom.

U vrijeme vladavine ovog kralja izgrađena je bazilika Božjeg tijela (Bazylika Bożego Ciała), kombinacijom gotičkog i baroknog stila. Unutrašnjost crkve je u potpunosti uništena i opljačkana u Drugom sjevernom ratu (1655. – 1660.), tijekom švedskih ofenziva u Poljskoj.

Bazilika Božjeg tijela.

Kad čovjek pogleda u kojem se stanju danas nalazi bazilika, ne bi nikad pomislio da je nekoć bila metom napada i pljačke…

Jezero Zakrzowek

Javnim prijevozom sam se odvezao do jezera Zakrzowek, koje se nalazi u sklopu Bielańsko-Tyniecki Park Krajobrazowy. U jezeru se čak nekoliko ljudi kupalo, što se nije činilo lošom idejom obzirom na vrućinu.

Jezero je solidno veliko, a obala mu je stjenovita uz brojna stabla.

Posjetite najstariji botanički vrt u Poljskoj

Botanički vrt Jagiellonskog sveučilišta (Ogród Botaniczny Uniwersytetu Jagiellońskiego) je najstariji botanički vrt u Poljskoj, osnovan 1783. godine. Prostire se na gotovo 10 hektara, a od zbirki koje postoje u vrtu vrijedi istaknuti tropske biljke i prizemne biljke (među kojima biblijske biljke, zaštićene biljke i alpinarij).

Zanimljivo, tijekom nacističke okupacije botanički je vrt bio jedina aktivna institucija sveučilišta.

Prošetajte kroz park Strzelecki

U parku Strzelecki nalazi se nekoliko spomenika, a među njima vrijedi istaknuti onaj posvećen Janu III. Sobieskom, jednom od najslavnijih poljskih vladara. U vrijeme njegove vladavine došlo je do stabilizacije Poljsko-litvanske unije. Povjesničari i ostali zaljubljenici u povijest vjerojatno ga najviše pamte po njegovom (i poljskom općenito) doprinosu pobjedi Kršćanske koalicije u bitki protiv osmanlijskih snaga, kod Beča 1683. godine. Koalicija se sastojala od Poljsko-litvanske unije, Habsburške monarhije te nekoliko njemačkih država, a kasnije su te države osnovale Svetu ligu.

Poraženi Osmanlije su Jana III. Sobieskog nazvali “Lavom Lechistana” jer je Lechia jedno od starih, antičkih imena za Poljsku, odnosno područje današnje Poljske.

Papa Inocent XI. hvalio je Jana III. Sobieskog kao spasitelja zapadnog kršćanstva.

Tradicionalna poljska jela

A sada malo o hrani koju sam probao u Krakovu! U restoranu “Morskie oko” naručio sam Krupnik (vodku s medom) kao aperitiv, malo vode i ono glavno, Placek po zbojnicku. Mogao bih to okvirno prevesti kao pohana palačinka od krumpira na gorštački način. Dakle, preko tih pohanih palačinki od krumpira prelije se gulaš od svinjetine te se sa strane pridoda naribani sir, u ovome slučaju oscypek s Tatranskih planina.

Držao me adrenalin jer sam bio na putovanju pa sam relativno brzo nakon ručka nastavio obilaziti grad, ali inače bi me tako kalorična porcija poslala u krevet na drijemanje.

Krupnik i Placek po zbojnicku.

Probao sam zapiekanku, jedan od najpoznatijih primjeraka poljske ulične gastronomske scene. Neki ovo jelo zovu “poljska verzija pizze“. Radi se o kruhu, moglo bi se reći baguetteu, na koji u pravilu idu sir, gljive i rajčica, ali postoje brojne verzije s raznim prilozima, poput piletine, šunke, dimljenog sira, gaude, edamera, prženog luka, slanine i drugih. Jelo nije nešto posebno dojmljivo, iako se ne može poreći dobar omjer cijene i veličine porcije.

Zapiekanka

Za Krakov je karakterističan i obwarzanek, perec po kojem se posipaju sol, mak, sezam, sir i drugi sastojci. U restoranu “Zalewajka” sam pojeo čokoladni soufflé sa sladoledom od vanilije. Odlična stvar, toplo preporučam. Također, probajte i bigos, jelo koje Poljska i Ukrajina dijele kao nacionalno jelo, a zastupljeno je i u bjeloruskoj i litvanskoj kuhinji. Probao sam ga u restoranu “Kuchnia u Doroty”. Radi se o gulašu ili varivu, čiji su glavni sastojci zelje i svinjetina, premda je u ovoj varijanti bilo i kobasice (polj. kielbasa).

Poljska ima brojne slatkiše, a ja sam pretražio Krakov kako bi pronašao tradicionalni slatkiš (i dobar suvenir), šljive u čokoladi (Śliwka w czekoladzie).

Šljive u čokoladi sam našao u trgovačkom centru “Galeria Krakowska”, u jednom većem Carrefour-u.

Inače, najčešće samoposluge u Krakovu su Zabka i Carrefour.

Znate li za svetog Hijacinta i njegove pieroge?

Tradicionalno poljsko jelo su i pierogi, a toliko su omiljeni da se u Krakovu održava festival pieroga i to na dan svetog Hijacinta (puno mu je ime na poljskom Jacek Odrowąż).

Sveti Hijacint je, zanimljivo, zaštitnik Litve, dizača utega, onih koji su u opasnosti od utapanja i naravno – pieroga. Poljaci čak imaju i staru uzrečicu “Święty Jacku z pierogami!” (Sveti Hijacint i njegovi pierogi!), koja ima korijene u dvije priče.

Prema jednoj priči, Hijacint je 1238. stigao u Koscielec, selo koje se, kao i Krakov, nalazi u Malopoljskom vojvodstvu (Poljska se dijeli na 16 vojvodstava). Nakon tuče koja je zaprijetila stanovnicima Koscieleca siromaštvom i glađu, Hijacint im je rekao da se počnu moliti. Idući dan su usjevi čudesno obnovljeni. Ljudi su onda Hijacinta, u znak zahvale, počastili pierogima. Druga priča spominje da je Hijacint nahranio ljude pierogima, tijekom gladi uzrokovane mongolskom invazijom 1241. godine.

Pieroge sam probao u restoranu “Jarema”. Postoje razne verzije, s mesom, sirom, sirom i krumpirom, ali i slatke verzije punjene jagodama, borovnicama i slično. Odlučio sam se za pierogi z cielęciną (pierogi s teletinom). Ne mogu reći da je standardna porcija (9 – 10 komada u većini slučajeva) pretjerano zasitna, ali što se tiče okusa jela – nemam nikakvih prigovora. Dapače, uživao sam u okusu.

Pierogi s teletinom.

Uz svetog Hijacinta se veže još jedno čudo. Tijekom mongolskog napada na Kijev 1240. godine (gdje je Hijacint tada živio i djelovao), stanovništvo i redovnici su se spremali povući iz grada. Hijacint je krenuo spasiti ciborij, liturgijsku posudu u kojoj se drže hostije za pričest vjernika. Čuo je glas svete Marije, koja mu je rekla da ponese i njen kip. Hijacint je tako uspio ponijeti i ciborij i kip Svete Marije, na taj način spasivši oboje.

Za kraj, par zanimljivosti o poljskom jeziku

Ono što je kod nas jagoda, na poljskom je truskawka. Ako Poljaku kažete “jagoda” njemu će to značiti borovnica (za koju doduše, postoji više izraza). Listopad se u Poljskoj kaže padziernik, dok se (naš) studeni naziva listopad. Mjesec srpanj kod njih je pak lipiec, a ono što je kod nas kolovoz, kod njih je sierpień.

Nazivi mjeseci i poneke namirnice, na poljskom mogu biti zbunjujuće. Ipak, jezik je dosta sličan hrvatskom, pa se tako nećete zbuniti oko brojeva i dana u tjednu (poniedziałek, wtorek, środa, czwartek, piątek, sobota, niedziela).

U sljedećem putopisu stiže priča o izletu u rudnik soli Wieliczka.

Fotografije: Ivan Arapović
Ivanove videozapise iz Krakova pogledajte ovdje.
Zapratite ga na Instagramu.