Luksemburg: što posjetiti u pola dana?

U ljeto 2022. godine posjetio sam glavni grad države u kojoj je korištenje javnog prijevoza u potpunosti besplatno. Vodim vas u Luksemburg, a u putopisu saznajte par prijedloga što možete posjetiti.

Putovanje koje ću opisati u seriji putopisa trajalo je 15 dana. Posjetio sam Munchen, Vaduz (Lihtenštajn), Luksemburg pa belgijske gradove Bruxelles, Bruges, Ghent i Dinant. U Francuskoj sam obišao Pariz, Versailles, Reims, Marseille, Saint Rémy de Provence, Les Baux de Provence, Tarascon, Pont du Gard, Avignon i Annecy. Putovao sam u vlastitom aranžmanu. Sva ova mjesta prikazat ću u posebnim putopisima.

Koliko znate o Luksemburgu?

Na čelu Luksemburga (Luxembourg) je veliki vojvoda Henri te je puni naziv države Veliko vojvodstvo Luksemburg. U zemlji su tri jezika službena: luksemburški (koji spada u germanske jezike), njemački i francuski. Najčešće se koriste njemački i francuski jezik, bilo da se radi o natpisima na ulicama, ustanovama ili javnom prijevozu. Lokalno stanovništvo dobro barata engleskim jezikom, ali za snalaženje ne bi bilo na odmet znati francuski ili njemački.

Ukratko o povijesti: Nakon Bečkog kongresa 1815. godine, Luksemburg se odvojio od Francuske. Postao je autonomno vojvodstvo u personalnoj uniji s Nizozemskom. Unija se raspala 1890. godine, nakon čega je Luksemburg stekao neovisnost. Premda je bio okupiran od strane Njemačke tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, Luksemburg je od 1945. postao jedan od glavnih aktera na europskoj razini. Jedan je od osnivača raznih europskih integracija, primjerice Europske zajednice za ugljen i čelik. Tako se i sjedište Suda pravde spomenute zajednice, nalazilo upravo u Luksemburgu.

Obilazak Luksemburga

Nakon što sam ostavio stvari u hostelu, krenuo sam u obilazak grada. Na raspolaganju sam imao nekoliko sati. Prošetao sam po gradskim zidinama, s kojih se pruža pogled na Neumunster opatiju.

Neumunster opatija, nekadašnji benediktinski samostan, danas je kulturni centar i sjedište Europskog instituta za kulturne rute.

Premda je krajolik uz rijeku Alzette izgledao lijepo, nekako mi je pogled djelovao pomalo monotono. Boje fasada i krovova u tom dijelu grada praktički su svuda iste, ujednačene.

Razgledavanje nastavljam obilaskom jedine katedrale u Luksemburgu – Notre-Dame katedrale, nekoć isusovačke crkve s renesansnim i gotičkim elementima. U njoj su sahranjeni nekadašnji luksemburški vladari, poput velikih vojvoda Jeana i Felixa, kao i velikih vojvotkinja Josephine Charlotte, Marie-Adelaide i Marie Anne.

Katedrala Notre Dame

Sljedeća postaja je bio Gelle fra (Spomenik sjećanja), 21 metar visok ratni spomenik s brončanim kipom na vrhu. Podignut je u sjećanje na luksemburške dobrovoljce, koji su sudjelovali u Prvom i Drugom svjetskom te Korejskom ratu.

Gelle fra

Spomenik se nalazi na gornjem dijelu grada, s kojeg pogled pada na razne mostove i znamenitosti. Jedan od njih je La Passerelle, poznatiji kao Luksemburški vijadukt ili Stari most. Sa Gelle fra se vidi i zgrada Državne banke i štednog fonda (Banque et Caisse d’Épargne de l’État), jedna od glavnih financijskih institucija u državi. U podnožju je Parc de la Pétrusse, park prepun stabala.

Još jedan važan most je Pont Adolphe, poznatiji kao Novi most. Građen je od 1900.-1903. godine, a nazvan po velikom vojvodi Adolpheu, koji je vladao Luksemburgom od 1890. do 1905. godine. S mosta se pruža pogled na Garden Luxembourg.

Pogled na zgradu državne banke i štedionice, Parc de la Petrusse i Pont Adolphe.

Malo sam istražio popis nekadašnjih vladara, odnosno velikih vojvoda Luksemburga. Ispada da su prva tri vladara (Vilim I., Vilim II. i Vilim III.) rođeni na području današnje Nizozemske. Sljedeća dva (Adolphe i Vilim IV.) rođeni su u tadašnjoj Pruskoj, odnosno današnjoj Njemačkoj. Tek nakon tih prvih pet vladara, na prijestolje su počeli dolaziti vladari rođeni u samom Luksemburgu.

Gradski park u Luksemburgu

Gradski park (Parc municipal de Luxembourg) je s površinom od 20 hektara, jedan od najvećih parkova u državi. U sklopu parka nalazi se i nekoliko vila, poput Ville Louvigny (koja je bila sjedište Luksemburške televizije) i Ville Vauban, koja je nekoć bila sjedište Europskog suda pravde, a danas se u njoj nalazi Gradski muzej umjetnosti.

Južni dio parka (nazvan Parc Edith Klein) je vjerojatno najljepši, s obzirom da njim dominira visoki vodoskok i jezero.

Na travnjaku uz jezero ljudi šetaju, druže se i rade piknike.

Gradska vijećnica

Gradska vijećnica (Hôtel de Ville) se nalazi na trgu Place Guillaume II.. Trg kolokvijalno zovu Knuedler, po luksemburškoj riječi za čvor, što je asocijacija na čvor koji franjevci nose na remenu. U prošlosti se ovdje nalazio franjevački samostan pa otuda dolazi nadimak.

Gradska vijećnica je dovršena 1838. godine.

Trgom dominira kip Vilima II. (William II. / Guillaume II.). Nažalost, u vrijeme kada sam posjetio Luksemburg, trg je bio u fazi preuređivanja pa nije mogao ostaviti najbolji dojam. Zato mi je nešto bolji dojam ostavila crkva svetog Mihaela, koja ujedinjuje romanički i barokni stil.

Crkva sv. Mihaela stoji na mjestu nekadašnje dvorske kapele, najstarije vjerske građevine u gradu (izgrađena 987. godine).

Trg Place d’armes

Na kraju dana posjećujem Place d’armes, trg smješten u starom dijelu grada, koji privlači velik broj domaćih i stranih posjetitelja. Izvorno je služio kao mjesto za paradu trupa koje su branile grad. Okružen je brojnim kafićima i restoranima, a zgrada koja se na njemu ističe je Centre (Cercle) municipal – vladin ured. Zgrada je do 1969. godine bila sjedište Suda pravde Europske zajednice za ugljen i čelik.