Marseille: jedan dan u najstarijem gradu u Francuskoj

Marseille je najveća luka i najsunčaniji grad u Francuskoj, glavni i najveći grad regije Provansa – Alpe – Azurna obala (Provence – Alpes – Côte d’Azur). Preciznije govoreći, smješten je unutar departmana Bouches-du-Rhône. Osnovan je kao grčka kolonija pod nazivom Massalia još oko 600. godine prije Krista, što ga čini i najstarijim francuskim gradom.

U Marseille sam doputovao vlakom iz Pariza. Točnije, putovao sam TGV-om, što je skraćenica od Train à Grande Vitesse ili, u prijevodu, vlak velike brzine. TGV je poprilično zgodna stvar, obzirom da je 700-injak kilometara prešao za tri i pol sata te sam u Marseille stigao oko 9 i pol ujutro. Letove za Marseille pregledajte ovdje.

Palača Longchamps

Prva znamenitost koju sam odlučio posjetiti bila je palača Longchamps (Palais Longchamps), čiji je središnji dio u stvari Vodeni dvorac (Château d’eau). Izgrađena je kako bi se proslavila izgradnja kanala (Canal de Marseille), kojim je voda iz rijeke Durance dovedena do grada. Premda je vojvoda od Orleansa kamen temeljac položio 1839. godine, bilo je potrebno trideset godina kako bi se palača završila. Arhitekt i glavna odgovorna osoba u ovom projektu bio je Henri-Jacques Espérandieu, dok je Jules Cavelier zaslužan za stvaranje središnjih skulptura na palači, koje simboliziraju rijeku Durance, vino i pšenicu.

U istočnom krilu palače nalazi se Muzej likovnih umjetnosti, a u zapadnom Prirodoslovni muzej.

Palača se čini veoma otmjenom, posebice s tim lijepo izrađenim vodopadima, ali i parkom koji se nalazi u njenoj pozadini (Parc Longchamps). Otvoren je iste godine kad i Palača, 1869. godine. Ministarstvo kulture Republike Francuske ovaj je park proglasilo jednim od izvanrednih vrtova Francuske (Jardins remarquables).

U parku se nalaze više od 150 godina staro stablo platane, 120 godina stara stabla hrasta i sibirskog brijesta.

Pogled s palače.

Bazilika Notre-Dame de la Garde

Uslijedio je uspon prema bazilici Notre-Dame de la Garde. Radi se o katoličkoj bazilici koju lokalni stanovnici zovu Dobra Majka (La Bonne Mère). Nalazi se na najvišoj točki u gradu (162 metra), zbog čega prevladava na većini razglednica Marseillea.

Izgradnju bazilike isplanirao je i proveo Espérandieu, isti onaj koji je zaslužan za izgradnju palače Longchamps. Bazilika je posvećena 1864., a dovršena 1897. godine te se ona zapravo sastoji od gornje crkve u neobizantskom stilu i donje crkve u romaničkom stilu. Svakome tko dođe u Marseille preporučam ovaj uspon, obzirom na predivnu panoramu grada i dojmljiv interijer bazilike.

Zvonik bazilike visok je 53 metra. Na njegovom se vrhu nalazi kip Svete Marije s djetetom, danas najpoznatiji simbol grada.

Unutrašnjost bazilike.

Marseille je jedno od najstarijih središta kršćanstva u zapadnoj Europi.

Crkva Saint-Vincent-de-Paul i avenija La Canebiere

Još jedna vjerska građevina koju sam posjetio bila je crkva Saint-Vincent-de-Paul (Église Saint-Vincent-de-Paul). Izgrađena je u gotičkom stilu te se ističe po šarolikim i lijepim vitrajima. Posvećena je 1886. godine, a nalazi se na kraju avenije La Canebiere, jedne od najznačajnijih i najprometnijih gradskih ulica. U aveniji su se smjestile istaknute trgovine, financijske i političke institucije, kao i turistički uredi i zgrada Gospodarske komore. Prometni značaj avenije neupitan je, obzirom da vodi do Stare luke (Vieux Port).

Crkva Saint Vincent de Paul.

Od ulica vrijedi istaknuti i Rue de la République te Rue de la Libération, koja je to ime dobila u čast oslobođenja grada 28. kolovoza 1944. godine, čime je završena bitka za Marseille.

Snage Slobodne Francuske imale su Marseille kao jedan od važnijih ciljeva u cijelom procesu oslobađanja Francuske. Grad je bio najveća luka, čijim bi se oslobođenjem otvorio i prostor prema rijeci Rhone. Pritom je veoma osjetljiv zadatak bilo oslobađanje bazilike Notre-Dame de la Garde. Naređeno je da ne smije biti nikakvih zračnih i topničkih napada prilikom vraćanja bazilike, već su tu borbu morale iznijeti pješačke i tenkovske snage. Jedan francuski vojnik, Pierre Chaix-Bryan, poznavao je to područje te znao da u jednoj zgradi u ulici Cherchel (danas ulica Jules-Moulet) postoji hodnik koji vodi prema stubištu koje Nijemci nisu poznavali. Francuski su vojnici preko tog stubišta došli gore na plato, odakle su imali znatno bolji pregled situacije, a samim time i stratešku prednost.

Stara luka u Marseilleu

Ako želite osjetiti baš veliku gužvu, pravo mjesto za to je već spomenuta Stara luka, koja ovdje postoji još od antičkih vremena. U njoj se konstantno nalazi velik broj ljudi, kako domaćih stanovnika, tako i turista. Dobar dio luke redovito je okupan suncem, no postoji i jedan dio koji je na domišljat način pokriven hladom, a u kojemu često ima raznih događanja i glazbe uživo.

Filmskim i književnim entuzijastima bi mogla biti zanimljiva činjenica da su upravo na području Stare luke u Marseilleu snimljeni dijelovi nekih poznatih filmova, poput Francuske veze i Ljubav zapravo, a ovdje se također odvijaju i dijelovi radnji nekih poznatih romana, poput James Bond i Le Comte de Monte-Cristo.

Stara luka u Marseilleu.

Uz Staru luku smještene su brojne poznate znamenitosti. Jedna od njih je, primjerice, Muzej sapuna (Le Musée du Savon de Marseille), koji otvara vrata povijesti sapuna od prapovijesti do danas, zahvaljujući freskama, djelima, dokumentima, predmetima i rijetkim primjercima. Tako je vjerojatno mnogima poznat Savon de Marseille, tradicionalni tvrdi sapun koji se radi od biljnih ulja i koji se već niz stoljeća proizvodi na jugu Francuske.

U muzeju se organiziraju i radionice u kojima možete personalizirati vlastiti proizvod.

Na području Stare luke ističe se i Tvrđava Svetog Nikole (Fort Saint-Nicolas), izgrađena u prvoj polovici 1660-ih. 1969. postala je povijesni spomenik.

Pripazite na dvokratno radno vrijeme restorana

U brojnim slučajevima po Francuskoj, a posebice u Marseilleu, primjetio sam dvokratno radno vrijeme restorana. U nekim slučajevima to ide do te mjere da restorani budu otvoreni po 4 sata dnevno (primjerice 12 – 14 i 19 – 21). Sličan sistem vidio sam i u Španjolskoj, gdje još više drže do toga, s obzirom na svoje običaje poslijepodnevnog odmora.

Pogled na Marseille.

Samostan Svetog Viktora

Nekoliko je vjerskih građevina na području Stare luke, a ističe se samostan svetog Viktora (Abbaye Saint-Victor). Osnovao ga je još u 5. stoljeću Ivan Kasijan, kršćanski teolog i redovnik kojeg slave i istočne i zapadne kršćanske crkve. Nazvan je po Viktoru, lokalnom mučeniku, vojniku i svecu.

Prema predaji, nekoć je sveti Viktor bio časnik u rimskoj vojsci, koji je javno osudio štovanje poganskih idola. Zbog toga je odveden dvojici rimskih prefekta, nakon čega je poslan caru Maksimijanu. Mučili su ga, pretukli, vukli po ulicama i bacili u zatvor, u kojemu je preobratio još tri rimska vojnika – Longina, Aleksandra i Felicijana. Nakon što je odbio dati počast kipu Jupitera, Viktor je udario kip nogom, time ga srušivši. Naposljetku su sva četvorica vojnika ubijeni, a na mjestu gdje su njihova tijela bila pokopana u pećini, njima u čast sagrađen je spomenuti samostan.

Samostan sv. Viktora.

Na području Stare luke lako se uoči augustinska crkva Saint-Ferréol (Église Saint-Ferréol les Augustins). Upravo je u toj crkvi 1533. godine papa Klement VII. oženio svoju nećakinju Catherine de’Medici za Henrika II. Također, u ovoj crkvi drži se relikvija Svetog Luja iz Toulousea.

Katedrala u Marseilleu

Još jedna važna vjerska građevina svakako je katedrala (Cathédrale Sainte-Marie-Majeure de Marseille ili Cathédrale de la Major). Ovdje je riječ o katoličkoj katedrali i nacionalnom spomeniku Francuske (monument historique). U njoj je sjedište Marsejske nadbiskupije. Nova katedrala izgrađena je u neobizanstskom, a stara u romaničkom stilu. S trga ispred nje pruža se lijep pogled na šetnice uz more.

Što sam više hodao po Marseilleu, sve me je više podsjećao na neke gradove u Dalmaciji, posebice na Hvar, gdje sam godinama ljetovao. Jedna od sličnosti je bez sumnje lavanda. Naime, na mnogim razglednicama s juga Francuske vidjet ćete bajkovita i dojmljiva ljubičasta polja lavande, po čemu je ta pokrajina prepoznatljiva. Slično je s otokom Hvarom, ali i nekim drugim dalmatinskim otocima. Nadalje, Hvar je najsunčaniji otok u Hrvatskoj, a Marseille je najsunčaniji grad u Francuskoj. Grad Hvar i Marseille bili su nekoć grčke kolonije, bogati su starim kamenim zgradama i ulicama, što ljude svakako vraća u prošlost.

Francuska himna

Kada se već piše o ovome gradu, ne smije se zaboraviti na porijeklo francuske himne – Marseillaise. Napisao ju je Claude Joseph Rouget de Lisle u Strasbourgu 1792. godine. Izvorno je nazvana “Chant de guerre pour l’Armée du Rhin” (“Ratna pjesma za vojsku Rajne”). Himna je nadimak “Marseljeza” dobila nakon što su ju pjevali dobrovoljci iz Marseillea dok su marširali prema Parizu. Upravo iz tog razloga danas u gradu stoji Mémorial de la Marseillaise, koji možete pronaći u ulici Thubaneau. Himna je usvojena 1795. godine te je svakako jedna od najpoznatijih u svijetu.

Par zanimljivosti za kraj: Marseille je bio europska prijestolnica kulture, pa čak i sjedište Svjetskog vijeća za vodu. Olympique de Marseille je jedini nogometni klub iz Francuske koji je uspio osvojiti nogometnu Ligu prvaka.

Obzirom da sam si rezervirao autobus za Avignon oko 19 sati, tu sam otprilike završio s razgledavanjem grada. Za one koji će ostati duže, dobro je znati da na području Marseillea postoji i jedan nacionalni park, Parc National des Calanques, u sklopu kojeg postoje brojne i dojmljive uvale.

Fotografije: Ivan Arapović
Ivanove videozapise iz Marseillea pogledajte na YouTube kanalu.
Zapratite ga i na Instagramu.