Lofotski otoci: 7 dana autom u vlastitoj organizaciji

Lofotski otoci su svjetski poznati po dramatičnim planinama koje strmo “izranjaju” iz mora, ribarskim selima i prirodnim pojavama poput ponoćnog sunca i polarne svjetlosti. Napokon sam si ispunio višegodišnju želju i istražio ih onako kako oni to zaslužuju – uz puno planinaranja. U putopisu saznajte što smo sve obišli u sedam dana, a lokacije su napisane redoslijedom kojim smo ih obilazili.

Naš je plan puta za dolazak do Lofotskih otoka bio ovaj: autom smo se vozili iz Zagreba do poljskog grada Gdanjska. Kroz par dana road tripa obišli smo više mjesta u Poljskoj, kao Wroclaw, Poznan, Sopot, dvorac Malbork i Gdanjsk. U Gdanjsku smo ostavili auto na parkingu u blizini aerodroma pa letjeli do Tromsa u Norveškoj. Tamo smo rentali auto. Nekoliko smo dana proveli na otoku Senja gdje smo odradili par odličnih hajkova. Nakon Senje odvezli smo se do Lofotskih otoka koje smo istraživali sedam dana.

Za internet smo koristili mobilnu aplikaciju Airalo. Smještaje smo uzimali preko Bookinga.

Lofotski otoci su arhipelag na sjeveru Norveške, iznad Arktičkog kruga.

Ponoćno sunce i polarna noć

Iako se Lofotski otoci nalaze iznad Arktičkog kruga, temperature su na njima često ugodnije nego na drugim mjestima iste geografske širine. Razlog je utjecaj tople Golfske struje na klimu. Od kraja svibnja do sredine srpnja ovdje vlada ponoćno sunce, znači sunce koje ne zalazi. Taj je period vrhunac sezone u ovom kraju pa ćete sigurno i doživjeti dan u ponoć. Zimi postoji velika šansa da vidite polarnu svjetlost, a ako dođete u prosincu vjerojatno ćete doživjeti polarnu noć, prirodnu pojavu kada Sunce uopće ne izlazi iznad horizonta.

Ponoćno sunce

Hajk do vrha planine Floya

Oko podneva smo stigli na prvu lokaciju na Lofotskim otocima. Za razgibavanje poslije vožnje, otišli smo odmah na jedan od poznatijih hajkova, hajk do vrha planine Floya koja se uzdiže iznad grada Svolvær.

Nakon 200m visinski po bezbroj kamenih stepenica, otvaraju se predobri pogledi.

Jedan od razloga zašto je ovaj hajk toliko poznat je most nazvan Djevelporten ili Vražja vrata, s prekrasnim pogledom. To je zapravo stijena koja se nekad uglavila između dvije okomite litice.

Stijena je široka oko jedan metar, a ispod nje je ponor dubok 100-tinjak metara. Stajanje na ovom mjestu nije za svakoga.

Pogled na grad Svolvær s vrha planine

Dok smo silazili, prošli smo pored jedne od poznatijih penjačkih stijena na Lofotskom otočju, Svolværgeita ili Poljubac. Više detalja o ovoj stazi, kao i brojna upozorenja vezana uz nju, saznajte ovdje.

Kada iz određenog kuta gledate ove dvije stijene, izgledaju one kao neki par koji se ljubi.

Kampiranje u Norveškoj

Kampiranje je izrazito popularno u Norveškoj. Dozvoljeno je besplatno postaviti šator bilo gdje, pod uvjetom da je prva kuća udaljena više od 500 metara i da ne uništavate neku posađenu kulturu. Kampovi imaju odlično uređene sanitarne čvorove i kuhinje, a prosječna je cijena dvadesetak eura za noć za dvije osobe ako (kao mi) donesete vlastiti šator. Prve dvije noći smo proveli u kampu Skarungen pored grada Svolvær.

Nakon dizanja šatora nazdravili smo sami sebi na klupici s vrhunskim pogledom.

Grad Svolvær

Svaki smo dan na Lofotima odradili neki hajk pa istražili naseljeno mjesto ili gradić u blizini te staze. Tako smo prve večeri prošetali po gradu Svolværu pa večerali u tradicionalnom restoranu. Za klopu smo odabrali Borsen Spiseri, što je ispalo super jer nas je posluživala Hrvatica iz BiH. Probali smo slijed od 4 tradicionalna jela i sve je baš bilo fino. Obratite pažnju da su Lofotski otoci poznati po bakalaru i da svako mjesto ima drvene konstrukcije na kojima se bakalari suše.

Svolvær je jedan od većih gradova na Lofotskom otočju i iz njega kreću razni poludnevni, jednodnevni i i višednevni izleti po otocima.

Gradska crkva i luka

Lofotski otoci: na ovaj hajk morate otići!

Nakon prve noći u šatoru, Lofotski otoci su nam priuštili prekrasno vrijeme. “Odradili” smo tog dana možda i najpoznatiji hajk na Lofotima, hajk do vrha Festvagtind s kojeg pogled pada na Henningsvær, šarmantno ribarsko selo. Staza nije toliko duga (oko sat i pol u jednom smjeru), ali je dosta strma i zahtijeva dobru kondiciju. Detalje o stazi pročitajte ovdje.

Jedna od atrakcija hajka je stijena nazvana Bakalarov jezik. Nije na samoj stazi već do nje treba skrenuti sa staze i hodati oko pola sata po neobilježenoj stazi. Srećom, postoji aplikacija Komoot koja nas je bez problema dovela do cilja i koju na svakom hajku koristimo. Većina ljudi niti ne zna za tu stijenu pa smo ovdje bili jedini. Nije ona impresivna kao Trolltunga (Trolov jezik) koju smo vidjeli na jednom drugom putovanju u Norvešku, ali pogled je vrijedan svakog koraka do nje.

Bakalarov jezik

Pogled na Henningsvær sa samoga vrha Festvagtind

Obavezno prošetajte kroz ribarsko selo Henningsvær

Nakon silaska s planine prošetali smo po selu Henningsvær koje je skroz fora i svakako u top 3 mjesta koja Lofotski otoci nude. Poznato je selo po nogometnom igralištu uz more. Vidi se to igralište i kad selo gledate s vrha planine.

Ovdje često nogometne lopte završe u moru.

Luka i glavni trg u Henningsværu.

Za kraj dana uplatili smo 2h welnessa u našem kampu pa uz par čaša vina uživali u pogledu i toploj kupki. Nije nam ni palo na pamet okupati se u moru na 13 stupnjeva.

Posjetite open-air muzej: selo Nusfjord

Lofotski otoci nude bezbroj staza za planinarenje, a mi smo se treći dan prebacili prema samom “špicu” otočja jer su tamo neki od najpoznatijih hajkova. Usput smo stali u prekrasan open-air muzej, selo Nusfjord. Selo ima samo par stalnih stanovnika. U njemu se može dobiti dojam kakav je ovdje bio život kroz proteklih 200 godina. Doručak smo kupili u seoskoj pekarnici staroj više od 100 godina.

Pogled na staru luku gdje su pristajali ribarski brodovi.

Lofotski otoci i bakalar

Lofotski otoci su poznati po bakalaru i u većini se mjesta mogu vidjeti drvene konstrukcije na kojima se bakalar suši. Sušeni bakalar (stockfish) ovdje se proizvodi od vremena Vikinga. Stoljećima je bakalar bio jedan od najvažnijih norveških izvoznih proizvoda. Od jetre bakalara radi se ulje, a od ikre poznati namaz koji je i danas jako popularan kao kavijar s Lofotskog otočja. Nama je malo preslan, ali nije loš.

Tvornica bakalarovog ulja u selu Nusfjord više ne radi, ali trebate ju posjetiti i naučiti kako je ovdje bio težak život prije samo stotinjak godina. U jako puno kućica se u selu može ući, kao i u veliko spremište brodova. Iskrena preporuka da posjetite ovaj open-air muzej.

Tvornica bakalarovog ulja

Nije sezona izlova bakalara, pa se suše samo glave za juhu.

Zašto je teško voziti po Lofotskim otocima?

“Problem”: krajolik je ovdje toliko prekrasan da vam za prijeći 70km treba više od dva sata. Zaustavit ćete se barem 10x. Cesta koja prolazi kroz arhipelag smatra se jednom od najspektakularnijih panoramskih ruta u zemlji.

Jedan od pogleda s ceste

Ljubitelji planinarenja, ni ovaj hajk ne smijete propustiti!

Lofotski otoci imaju puno planinarskih staza koje su su jako popularne i na kojima zna biti gužva. Jedna od tih staza je staza do vrha planine Reinebringen s čijeg vrha pogled pada na grad Reine. Hajk kreće vrlo strmo širokim stepenicama i stepenice vas vode velik dio puta. Prognoza nam je za taj dan bila osrednja pa nije bila gužva po kojoj je staza poznata. Srećom, nije bilo ni malo kiše. Detalje o stazi pročitajte ovdje.

Ako upišete u Google “Lofotski otoci”, velika je šansa da će vam “iskočiti” slika upravo s ovog vrha:

Pogled na grad Reine

Šetnja po gradiću Reine

Reine nam se baš i nije svidio, možda zbog previše očekivanja jer se ne može reći da nije lijep. U njemu je bila prevelika gužva, a zapravo se ni po čemu nije istaknuo u odnosu na neke manje razvikane gradove koje smo obišli.

Reine

Mjesto A

Lofotski otoci su međusobno povezani cestama i mostovima te do brojnih mjesta možete doći bez upotrebe trajekta. Zadnje naseljeno mjesto do kojeg se može doći autom ima ime koje ćete odmah zapamtiti jer zove se A. U njemu smo trebali provesti jednu noć, ali nam se toliko svidjelo da smo ostali do kraja, sljedeće 4 noći. Ima šarm malog ribarskog mjesta i nema previše turista.

Mjesto A (koje se čita “oo”) je muzej na otvorenom. Djelomično je pretvoreno u hotel, a spava se u njihovim tradicionalnim kućama.

Pogled iz naše sobe na A

Zanimljivost: Smještaj smo platili 100 eura za nas dvoje za jednu noć i imali smo uključen doručak. Večera za dvije osobe u restoranu u tom istom mjestu košta kao jedno noćenje.

Sljedeći dan je padala kiša pa smo ga iskoristili za ljenčarenje u našem selu i odmor od već 10-ak dana planinarenja.

Uspon na planinu Ryten

Za peti dan na Lofotskim otocima odabrali smo uspon na planinu Ryten koja djeluje kao litica što se uzdiže direktno iz mora. Za promjenu, nije iznad grada nego se na hajk kreće iz jedne privatne farme, koja naplaćuje parking 10 eura dan. Ovo je jedan od 2 hajka koja smo odradili da su baš u NP Lofotski otoci. Uspon je cijelo vrijeme uz otvorene poglede. Kišica je prestala padati nakon prvih pola sata od 5h hoda. Odabrali smo netipičnu kružnu turu preko vrha Roren. Definitivno preporuka. Detalje o stazi pročitajte ovdje.

Na svakom hajku smo prošli pored barem nekoliko većih jezera pa tako i ovdje.

Pogled na pješčanu plažu Kvalvika Beach.

Lofotski otoci su prepuni prekrasnih plaža, šteta što je more samo 13 stupnjeva i da se u najtoplije doba ne zagrije iznad 15. Na jednom se dijelu odvaja staza koja vodi skroz do plaže Kvalvika pa se možete malo i osvježiti hodanjem kroz more.

Mjesto Sund

Nastavljamo s kombinacijom jedan hajk, jedno mjestašce pa idemo do mjesta Sund. To je malo ribarsko mjesto, sada djelomično muzej na otvorenome. U njemu se nalazi par lijepo uređenih kućica s početka prošloga stoljeća.

U Sundu stara kovačnica i dalje radi pa se mogu kupiti starinski, ručno iskovani suveniri.

Kako se dan skroz razvedrio, a i traje beskrajno zbog ponoćnog sunca, na putu za naš A stajemo prošetati po još jednom mjestu koje “iskače” kad u Google upišete “Lofotski otoci”, Hamnoy.

Hamnoy

Hajk do Munken North Peak

Šesti i predzadnji dan na Lofotskom otočju odlučili smo se za najduži i najnaporniji hajk na cijelom putu – 7 sati hoda do 770 metara visokog Munken North Peaka i nazad. Dosta je drugačiji hajk od ostalih koje smo prošli, prolazi kraj puno vodopada i 6, 7 jezera, od kojih je teško reći koje je ljepše. Hajk kreće iz mjesta Sorvagen.

Krajolik je mješavina alpskog i klasičnog Lofotskog.

Za popeti se na najviši vrh cijelog otočja, Hermansdalstinden (1024m) treba 2 dana s noćenjem u kolibi ili jedan jako naporni dan od 11h, ali nam se to nije dalo.

S Munken North Peaka pogled je prekrasan u svim smjerovima.

Hajk na Offersoykammen

Zadnji dan krećemo prema Tromsu, ali kako je lijep dan, a nikad nam dosta hodanja odlučili smo stati na još jedan jako popularan i lagan hajk od 2h na Offersoykammen.

Pogled s vrha na okolne fjordove…

Na putu prema Tromsu stali smo u još jedan open air muzej, dosta razvikan, ali ništa posebno u usporedbi s ovima koje smo do sada vidjeli. Zove se Orsvagvær.

Lofotski otoci su, kao i cijeli sjever Norveške, apsolutni raj na zemlji za sve koji vole prirodu. Uz malo planiranja (i ako niste prezahtijevni) može se proći sa 100 eura na dan po osobi. Neprocjenjivo lijepe krajolike pamtit ćete zauvijek.

U sljedećem putopisu pročitajte detalje o gradu Tromso.

Zanima li vas kako izgledaju Farski otoci? I njih smo obišli na road tripu.

Fotografije: Maja i Nikola