Gdanjsk: putovanje u grad jantara i votke

Vodim vas na sjever Poljske, u grad Gdanjsk koji se izdignuo iz ruševina u prošlom stoljeću i koji me oduševio! U putopisu saznajte što u Gdanjsku trebate posjetiti i brojne zanimljive priče s kojima ćete moći svojoj ekipi glumiti vodiča po gradu.

Po Poljskoj smo putovali s troje djece u kolovozu 2025. godine. Krenuli smo autom iz Zagreba, a prije Gdanjska posjetili smo redom: Krakov i rudnik soli Wieliczka, Wroclaw, Poznan, dvorac Stobnica, Torun i dvorac Malbork.

U centru Gdanjska smo proveli jedan i pol dan, a vi ako ikako možete odvojite barem dva cijela dana za ovaj grad, posebno ako želiti obići neke muzeje. Smještaj za dvije noći uzeli smo preko Bookinga. Ujutro smo otišli na free walking turu koju smo pronašli večer prije na netu, vrstu obilaska grada na čijem kraju vodiču plaćate koliko procijenite da tura vrijedi. Slične sam ture “odradila” npr. u Amsterdamu, Rimu, Napulju, …, i uvijek nam je bilo odlično.

Popis free-walking tura po Gdanjsku pogledajte ovdje.

Na GetYourGuideu ovi obilasci s vodičem imaju dobre recenzije:

Što se dogodi kad boga pogodi zlatnik u oko?

Priču o Gdanjsku ću početi činjenicom da je on stoljećima bio najvažnija luka na Baltičkom moru. U centru grada zato stoji fontana boga Neptuna, boga mora. Podignuta je 1633. godine kao simbol bogatstva i moći Gdanjska.

Ovo je originalni kip boga Neptuna iz 17. stoljeća. U vrijeme Drugog svjetskog rata kip je bio spremljen na sigurno. Visoka građevina na lijevoj slici je Gradska vijećnica.

Legenda o bogu i votki:

Gdanjsk je bio važan lučki grad i u njega su brodovima stizali mornari sa svih strana svijeta. Kako bi usrećili boga mora i zamolili ga za sretan povratak kući, mornari su u more bacali zlatnike. Jedan je zlatnik boga Neptuna pogodio u oko. Neptuna je to strašno uzrujalo te je iz sve snage lupio trozupcem po morskoj vodi i smrskao zlatnike u sitne komadiće. Voda se pretvorila u votku. Od tada u Gdanjsku teče posebno piće – votka sa komadićima zlata.

Votka iz legende se zove Goldwasser i možete ju naručiti u boljim kafićima u Gdanjsku.

Popijte votku sa zlatom ili s voćem!

Na žalost, nismo probali votku s listićima zlata. U kafićima se, uz “normalne” tj. nearomatizirane votke, prodaju votke u raznim voćnim okusima, nešto kao naši likeri. Po preporuci konobara probali smo njihovu domaću votku od crnog ribiza i još jednu od limuna pa onda još jednom to sve ponovili jer smo se oduševili. Ako ih želite i vi probati, posjetite kafić Pijalnia Wodki I Piwa, u kojem votku toče do gornjeg ruba čaše. U tom je kafiću (kao i u brojnim drugima u Poljskoj) princip da si sami naručite piće za šankom i sami ga nosite na vaš stol. Ima i par jela na izbor.

Poljska i Rusija se pomalo svađaju oko toga gdje je napravljena prva votka, ali Poljska navodno ima najstarije pisane dokaze o proizvodnji alkohola od žitarica još u 8. i 9. stoljeću!

Iako spominjem votku na početku putopisa, ističem da smo ju pili navečer!

Zanimljivost za vas koji ne volite votku: u samom centru Gdanjska nalazi se Ulica piva (Piwna ulica). Ime joj potječe iz srednjeg vijeka, jer se u njoj u podrumima kuća proizvodilo i skladištilo pivo. Danas se ovdje nalazi nekoliko pubova, restorana i pivnica.

Idemo na trenutak u zlatno doba Gdanjska

U Gdanjsku jedan ogranak rijeke Visle završava svoj tok ušćem u Baltičko more. Jedna legenda kaže da je upravo Vislom iz Baltičkog mora do Varšave stigla sestra od Male sirene iz Kopenhagena (!), sirena koja i danas čuva glavni grad Poljske. Zahvaljujući toj rijeci, Gdanjsk je bio glavna luka za izvoz žita iz cijele Poljske i Ukrajine. Žito se brodovima spuštalo niz Vislu i iz Gdanjska otpremalo u Amsterdam, Kopenhagen, Hamburg i London. Gdanjsk je nosio nadimak “žitnica Europe”. Iz luke u Gdanjsku izvozio se i jantar te drvo.

Gdanjsk se počeo ubrzano razvijati kao luka i trgovačko središte još u 14. st.. U 15. i 16. stoljeću luka u Gdanjsku bila je među najprometnijima na Baltiku. Gdanjsk je bio član Hanzeatske lige, mreže trgovačkih gradova sjeverne Europe koji su se udružili radi zaštite trgovine i zajedničkog bogatstva. Iako je formalno bio dio Kraljevine Poljske, Gdanjsk je u praksi bio gotovo neovisan grad-država. Imao je vlastite zakone, vojsku, mornaricu i novac.

Ako obratite pažnju na stil gradnje kuća u glavnoj pješačkoj zoni, primijetit ćete da su pročelja kuća uska i po malo nalikuju na nizozemski i flamanski stil, kakav je bio popularan u vrijeme Hanze.

Što se dogodi kada se grad obogati? Treba ga zaštititi! Zato su oko Gdanjska izgrađene zidine, i to dvostruke. Ako vas zanima kako su izgledale, dio starih gradskih zidina možete vidjeti u ulici Podwale Staromiejskie.

U gradu možete vidjeti nekoliko srednjovjekovnih kula. U kuli na desnoj slici danas se smjestila Kuća straha.

Glavna pješačka zona je nekadašnji Kraljevski put

Iz zlatnog doba grada sačuvano je nekoliko starih gradskih vrata. Dvoja se vrata nalaze praktički jedna pokraj drugih. Zovu se Visoka vrata (Brama Wyżynna) i Zlatna vrata (Zlota Brama). Između njih stoji stara ciglena obrambena građevina Katownia u čije dvorište možete besplatno ući. Sve se ove građevine nalaze na početku glavne pješačke ulice koja se zove Duga ulica (Dluga ulica), a cijeli potez od tih vrata do luke zovu Kraljevski put (Trakt Królewski).

Visoka vrata su izgrađena u 16. stoljeću i bila su glavni ulaz u stari grad, kroz koji su prolazili kraljevi i važni gosti.

Katownia se sastoji od kule i zgrade oružarnice iz 14. stoljeća. U njoj je bio zatvor, tamnica i mučionica.

Zlatna vrata su izgrađena 30-ak godina nakon Visokih vrata, a ukrašena su kipovima koji simboliziraju mir, slobodu, pravdu, pobožnost i slavu.

Gdanjsk je nekada bio crveni, cigleni grad

Idemo sada par stoljeća kasnije. 1945. godine srušeno je 90% centra Gdanjska.

Ovako je Gdanjsk izgledao nakon Drugog svjetskog rata.

Gdanjsk danas ne izgleda kao prije rata. Prije rata su u njemu većinom živjeli Nijemci i to u kućama obloženim crvenom ciglom. Nakon što je grad srušen u bombardiranjima, Poljaci su ga odlučili obnoviti kao poljski grad. Sagradili su kuće na temeljima srušenih kuća, ali su im fasade obojali veselim bojama. Kao inspiraciju arhitekti su koristili grafike, slike i crteže poljskih gradova iz 17. stoljeća. U te su novoizgrađene kuće, nakon rata doseljeni ljudi iz ruralnih krajeva Poljske.

Gdanjsk kojeg danas gledate nije točna rekonstrukcija grada iz predratnog perioda. Oduševit ćete se koliko je šaren i vesel!

Dok šetate kroz Dugu ulicu sjetite se da su u njoj u 16. i 17. stoljeću živjele najbogatije trgovačke obitelji Gdanjska. Bili su to trgovci žitom, jantarom i vinom. Kuće nisu imale brojeve nego imena. Postojala je npr. Kuća Lava, Kuća pod zlatnim suncem, Kuća pod orlom itd.

Obratite pažnju na fasade, često su na njima prikazani motivi iz ruralnih krajeva.

Po zgradama se nalaze brojni kipovi, a neki su prilično maštoviti.

Gradska vijećnica u Gdanjsku

U Dugoj ulici se nalazi Gradska vijećnica (Ratusz Głównego Miasta) na čiji se toranj možete popeti. Obzirom da njen toranj nije najviša točka u gradu, mi nismo. Gradnja vijećnice je počela u 14. stoljeću, a bila je sjedište gradske vlasti u vremenu kad je Gdanjsk bio jedan od najbogatijih gradova Hanzanske lige. Vijećnica je također uništena 1945. godine, a obnovljena je prema izvornom izgledu. Danas je u njoj smješten Muzej grada Gdanjska.

Obratite pažnju da se na tornju nalazi sat. On ima ugrađena zvona koja više puta na dan sviraju melodije. Zvuk se čuje cijelom Dugom ulicom.

Guglajte kako izgleda pogled s vrha ovog tornja, mislim da se isplati tu popeti!

Glavni trg u Gdanjsku

Spomenuta fontana boga Neptuna nalazi se na glavnom trgu (Dugi trg, Dlugi Targ), koji baš i nije tipičan trg nego djeluje kao proširenje Duge ulice. Preko trga ćete doći do pravog centra grada, a to je luka. Ako na Dugi trg dođete predvečer, vidjet ćete na njemu brojne ulične zabavljače i svirače. Cijela Duga ulica i Dugi trg, prepuni su kafića, restorana i suvenirnica.

Na trgu se nalaze još jedna gradska vrata, Zelena vrata (Brama Zielona) iz 16. st.. Sastoje se od četiri prolaza.

Luka je stvarni centar Gdanjska

U luku možete doći sa više strana, ali vi ju prvi put ugledajte kada sa glavnog trga prođete kroz Zelena vrata. Stara luka leži na rijeci Motlawi, koja je pritoka najveće poljske rijeke, Visle i u nju se malo nizvodnije ulijeva. Visla će tada završiti svoj tok ušćem u Baltičko more, o kojem više detalja malo kasnije.

Možete si uplatiti vožnju u “gusarskom” brodu. U luci se nalaze brojni kafići i restorani.

Kako bi brodovi mogli proći rijekom, nekoliko je mostova pokretno.

Ovdje je u svako doba dana gužva.

Možete se po rijeci Motlawi voziti u pedalini.

Kran iz 15. stoljeća: turistička atrakcija Gdanjska

Na obali rijeke Motlawe dominira drveni srednjovjekovni lučki kran Žuraw (to znači ždral na poljskom), kakav je ovdje stajao i u 15. stoljeću. Koristio se za utovar razne robe ili topova na brodove, kao i za istovar brodova. Žuraw je danas dio Narodnog pomorskog muzeja.

Dizalicu krana su pokretala četiri čovjeka koja su hodala u velikom “kotaču” u njegovoj unutrašnjosti, kao što hrčak hoda u svom kotaču.

Žuraw je postao simbol Gdanjska. Najstariji je očuvani lučki kran u Europi.

Uz to što je bio dizalica, Žuraw je bio i obrambeni toranj koji je čuvao ulaz u gradsku luku.

Četiri čovjeka koja su kao hrčci hodanjem pokretali ovaj kotač i dizalicu, podizali su teret težak 4 tone na visinu od oko 11 metara!

U Gdanjsk na pieroge

U luci u Gdanjsku nalaze se brojni restorani, a nama su se opet jele pieroge pa smo otišli u restoran Pierogarnia Stary Mlyn, koji baš njih poslužuje. Nalazi se na otoku na suprotnoj obali od krana.

U tom nam se restoranu (nakon što smo 10 minuta stajali u redu za ulazak) oslobodio stol uz prozor koji gleda na rijeku.

Možete birati između 10-15 punjenja za pieroge, kao i umak za njih. Birate i broj pieroga. U ponudi su kuhane pieroge, zatim kuhane pa naglo pržene pieroge te pieroge pečene u pećnici. One iz pećnice su jako velike pa ako niste pregladni, uzmite manji broj njih. Kao startere nude haringe s povrćem te kruh i mast (!) s kiselim krastavcima i koprom. Moja su se djeca oduševila kruhom s masti! Pravi specijalitet!

Nas pet je naručilo 5 različitih vrsta pieroga da ih što više probamo.

Budite u bazilici točno u podne!

Zanimljivost: Bazilika svete Marije (Bazilika Mariacka) smatra se najvećom ciglenom crkvom na svijetu. Može primiti do 25.000 ljudi, što je gotovo cijeli srednjovjekovni Gdanjsk! Građena je od 1343. do 1502. godine, a bila je gotovo u potpunosti srušena u Drugom svjetskom ratu.

Obratite pažnju da se ispred svake povijesne građevine u Gdanjsku nalazi njen umanjeni model. Primijetite i da je crkva izvana ciglena, a iznutra potpuno bijela.

U baziliku sv. Marije možete besplatno ući. U njoj se nalazi drveni astronomski sat iz 1470. godine. Ne pokazuje samo vrijeme, već i mjesečeve mijene, zodijak i (prema legendi) kraj svijeta. Taj sat svaki dan u podne ima svoj show koji možete besplatno pogledati, zajedno s bojnim drugim ljudima koji tada dođu u crkvu. “Parada” figura u astronomskom satu traju 4 minute. Za usporedbu, figure se u puno poznatijem astronomskom satu, onom u Pragu, kreću puno kraće, oko jednu minutu.

Obratite pažnju da ćete u jednom trenutku vidjeti i Smrt!

Popnite se na vrh zvonika bazilike sv. Marije

Ne bi ja bila ja kad se ne bi popela na najvišu točku u gradu! U Gdanjsku je to zvonik bazilike sv. Marije. Karte se kupuju u crkvi, na ulazu u zvonik.

409 stepenica dovelo nas je do malenog vidikovca na vrhu zvonika, 82 metra iznad tla. Pauzu pri usponu možete napraviti na klupi koja je smještena iznad samog krova bazilike. Toranj je iznenađujuće širok, a stepenice koje se kroz njega penju su pune, betonske, tj. nisu šupljikave i metalne kao npr. u Wroclawu pa da vidite provaliju ispod sebe.

Pogled s vrha zvonika.

Kupite si nakit od jantara

Gdanjsk nazivaju svjetskom prijestolnicom jantara jer je obala oko grada najbogatije nalazište baltičkog jantara. Baltički jantar zovu i “zlato sjevera”. To je najpoznatija vrsta jantara na svijetu.

Ponavljanje gradiva:
Jantar je fosilizirana smola drevnih stabala. Najčešće se radi o smoli borova koji su rasli prije 40 do 50 milijuna godina. Ta je smola kapala na tlo pa ju je godinama prekrivala zemlja. Pod pritiskom i bez zraka, smola se stvrdnula i pretvorila u jantar. U jantaru se ponekad mogu naći savršeno očuvani kukci ili neke biljke iz pradavnih vremena.
Vjetar, kiša i rijeke s vremenom isperu zemlju u kojoj je jantar “zarobljen” i tako jantar bude donešen u more. Kada je na moru neka veća oluja, jantar se diže s morskog dna i valovi ga izbace na obalu jer je jako lagan. I danas na plažama oko Gdanjska nakon oluje možete naći jantar kojeg je izbacilo Baltičko more.

Najpoznatija ulica u Gdanjsku je ulica u kojoj se prodaju razni predmeti i nakit od jantara. Zove se Mariacka i duga je par stotina metara.

Duž cijele se ulice nižu male galerije, obiteljske radionice i trgovine s jantarnim nakitom i umjetninama.

Kupila sam si naušnice od jantara! Savršen suvenir iz Gdanjska.

Iako je kratka, Mariacka je jedna od najšarmantnijih ulica u Gdanjsku. Popločana je kamenjem, a ispred većine kuća nalaze se kamene terase. Terase su originalne iz 17. stoljeća, one nisu izgorjele prilikom bombardiranja grada u Drugom svjetskom ratu, a većina kuća koje vidite izgrađene su prilikom obnove u 50-im godinama prošlog stoljeća.

Terase su građene u 17. st. kako bi si ljudi povećali svoj životni prostor.

U ovom se bivšem zatvoru u drugom dijelu grada smjestio Muzej jantara.

Kakve veze ima Gdanjsk s početkom Drugog svjetskog rata?

Vodim vas sad izvan centra grada, na samu obalu Baltičkog mora, na mjesto gdje je počeo Drugi svjetski rat. Idemo na poluotok Westerplatte. Obišli smo ga prethodnog dana, kada smo tek stigli u Gdanjsk. Do njega smo došli autom, a vi do ovog poluotoka možete doći i brodom iz samog centra grada.

Zašto je bitan poluotok Westerplatte?

1. rujna 1939., u zoru, njemački ratni brod otvorio je vatru na poljsku vojnu postaju Westerplatte, na istoimenom poluotoku između Baltičkog mora i luke u Gdanjsku. Nijemci su očekivali da će Westerplatte pasti za nekoliko sati. Ipak, iako su bili brojčano i naoružanjem nadmoćniji, trebalo im je 7 dana da osvoje poluotok jer im je 180 poljskih vojnika pružilo jak otpor. Ovo je mjesto za Poljake danas simbol otpora i hrabrosti.

Njemački napad na Westerplatte se, uz još neke događaje smatra početkom Drugog svjetskog rata.

Danas na poluotoku stoji kameni spomenik visok 25 metara. Podignut je 1966. godine u znak sjećanja na pale branitelje.

Ovdje ćete na edukativnim pločama moći saznati puno detalja o Drugom svjetskom ratu u Poljskoj. Vidjeli smo i ruševne ostatke bunkera i stražarnica.

Prošetali smo do same obale Baltičkog mora gdje smo se kratko zadržali zbog vjetra.

Upravo se kod poluotoka Westerplatte u Baltičko more ulijeva jedan ogranak rijeke Visle. Visla je najduža rijeka u Poljskoj i 9. po dužini europska rijeka. Duga je 1.047 kilometara. Na njoj se smjestila Varšava, ali i gradovi Krakov i Torun koje smo posjetili na ovom road tripu. Dok smo sjedili ispod spomenika, gledali smo divovske brodove koji rijekom stižu u more i pitali se kamo plove…

Visla se ne ulijeva u more samo jednim svojim tokom, nego se razdvaja u više rukavaca koji stvaraju veliku deltu.

Muzej Drugog svjetskog rata

Idemo sada opet u centar grada jer vam moram reći da Gdanjsk ima odličan muzej o Drugom svjetskom ratu. U njemu ćete saznati brojne manje poznate informacije. Muzej je ogroman i vodite računa da bez problema ovdje možete ostati 4 – 5 sati. Izložba se nalazi 14 metara ispod razine tla, na gotovo 5.000 m². Ovo je jedna od najvećih stalnih povijesnih izložbi na svijetu. Između ostalog, u muzeju se nalazi rekonstrukcija cijele jedne ulice iz Varšave, vidi se kako je izgledala tijekom njemačkog napada.

Zanimljiva je i arhitektura same zgrade, koja simbolično dijeli prostor na prošlost (podzemlje), sadašnjost (prizemlje) i budućnost (nagnuta staklena kula).

Navratite na plažu!

U okolici Gdanjska se nalazi više dugačkih pješčanih plaža. “Morali” smo stati na jednu plažu kad su kišni oblaci krenuli prema Gdanjsku, a mi iz Gdanjska krenuli prema Berlinu. Iako je bio kolovoz, vrijeme je bilo dosta hladnjikavo, pijesak hladan, a more ledeno.