Farski otoci: savršen trodnevni road trip
Farski otoci su grupa od 18 otoka u Atlantskom oceanu na kojima živi oko 53 tisuće stanovnika i više od 70 tisuća ovaca. Smjestili su se otprilike na pola puta između Norveške i Islanda. Poznati su po spektakularnoj prirodi, nedostatku visokog drveća i stalnim promjenama vremenskih uvjeta. U putopisu saznajte koja se mjesta stvarno isplati posjetiti na road tripu.
Do Farskih otoka doputovali smo ovako: Krenuli smo iz Zagreba Ryanairom i sletjeli u Malmo u Švedskoj oko 22 sata. Sljedećeg nam je dana let za Farske otoke kretao u 11:25 iz Kopenhagena. Do aerodroma u Kopenhagenu od Malma vozi direktan vlak svakih 15 min, a vožnja traje 20 minuta. Zbog vremenske razlike od sat vremena, već smo u 12 i 20 sletjeli na otok Vagar, nama najljepši otok na Farskim otocima. Rentali smo auto u zračnoj luci pa tri dana istraživali otoke. Smještaj smo uzeli preko Bookinga u glavnom gradu, Tórshavnu.
Kaže Wikipedija: “Farski, Ferojski, Farerski, Ovčji ili Farežanski otoci autonomna je pokrajina u sklopu Kraljevine Danske. Obuhvaćaju otočnu skupinu Farske otoke u sjevernom Atlantiku između Škotske, Norveške i Islanda. Od 1948. godine imaju nadležnost u svim područjima osim obrane i vanjskih poslova. Za razliku od Danske, nisu član Europske Unije.”
Jedan od najljepših vodopada na svijetu – vodopad Múlafossur
Nakon što smo rentali auto na aerodromu, prva nam je “stanica” bila možda i najfotografiraniji vodopad na Farskim otocima, vodopad Múlafossur. Do mjesta gdje se parkira u blizini vodopada, autom se dođe za samo 15 minuta s aerodroma. Do vodopada i natrag nam je trebalo 30 minuta pješice. Vodopad je zanimljiv zbog još jednog razloga: Kad zapuše jak vjetar, voda se može “okrenuti” i “teći” prema gore, no mi to nismo doživjeli.
Vodopad Mulafossur se obrušava s litice ravno u Atlantski ocean, stvarajući nestvarno lijep prizor.
Nakon vodopada odvezli smo se u obližnje selo Gasadalur, koje izgleda kao s razglednice. Dugo je to bilo jedno od najizoliranijih sela na otocima. Do njega se moglo doći samo pješice preko visokih planina ili helikopterom. Postoji čak i podatak da je poštar tri puta tjedno planinario kako bi donio poštu u selu. Sve se to promijenilo 2004. godine, kada je izgrađen tunel. Samo seoce danas broji 61 stanovnika. Tu smo sjeli u kafić.
Cijena piva je 8-10 eura.
Zanimljivost: Farski otoci su poznati po tome što na njima gotovo i nema kriminala. U selima se nalaze škrinje pored ceste u kojima lokalci ostavljaju svoje proizvode. Uz te je proizvode cjenik. Ako želite nešto kupiti, sami se poslužite iz škrinje, a novac ostavite u kasici.
Ovo su neke od tura koje se mogu kupiti preko GetYourGuidea:
Prekrasno selo na Farskim otocima: Bøur
Farski otoci su vulkanskog podrijetla pa na njima ima puno crnih plaža. Jedna od tih plaža nalazi se u selu Bøur. Za to selo kažu da je jedno od 5-6 najljepših sela na Farskim otocima. Udaljeno je od sela Gasadalur 10 minuta autom.
Crna plaža u selu Bour
U selu Bøur nalaze se tradicionalne drvene kuće i to uz more, s pogledom na dramatične stijene. Tu je i stara crkva iz 19. stoljeća. Zato je ovo jedno od najfotogeničnijih mjesta na Farskim otocima.
U selu živi 70-ak stanovnika.
Pogled iz sela Bour na obližnje formacije stijena s prekrasnim velikim lukom.
Ako želite doći blizu kamenog “luka” s prethodne fotografije, trebat će vam oko 4 sata hoda. Mi nismo imali vremena pa nismo otišli.
Jezero koje “lebdi” iznad oceana
Najduži trek kojeg smo odradili na Farskim otocima i jedini za koji smo platili ulaznicu, trajao je 4 sata i vodi kružno, a zove se Trælanípan & Bøsdalafossur. Najprije se sat vremena hoda pored jezera Sørvágsvatn (zove se i Leitisvatn), najvećeg od svih jezera na otocima.
U jednom se trenutku otvore pogledi na stvarno spektakularne klifove visoke između 100 i 250 metara.
Kada gledate iz ovog kuta, izgleda kao da jezero lebdi nad oceanom.
Nastavili smo hodati još pola sata pa napravili pauzu da u nekoj zavjetrini popijemo pivo iz ruksaka. Došetali smo do mjesta s kojeg se vidi “kraj” jezera, tj. vodopad kojim jezero dramatično završava – ulijevajući se vodopadom preko litice u Atlantski ocean.
Ovo je 30 metara visok vodopad Bøsdalafossur, kojim se jezero Sørvágsvatn ulijeva u ocean.
Zanimljivost: Zbog stalnog vjetra, na Farskim otocima nema visokog raslinja, tj. drveća. Životinje su ovdje (osim ovaca i ptica) jako rijetke. Otoci su dom milijunima morskih ptica, uključujući puffine (tupike), koje su pravi simbol ovog područja.
Večerali smo u glavnom gradu, Tórshavnu, u kojem nam je bio i smještaj.
Farski otoci su raj za gurmane
Farski otoci imaju par vrlo interesantnih jela, plus, vjerojatno nigdje nisam “potrefio” toliko finih jela kao ovdje. Sve što smo jeli bilo je jako ukusno, a probali smo brojne vrlo neobične i neočekivane kombinacije namirnica. Nikada nisam jeo finiju janjetinu s roštilja, a i losos je bio izvrstan. Riblji restorani su im odlični. Probajte riblju juhu od bakalara. Cijene su za nas dvoje bile oko 30-50 eura po obroku, ovisi što se naruči, a očekivao sam da će biti i skuplje.
Ovo je nešto što nikad prije nisam vidio, na svježe pečeno pecivo namaže se maslac, složi jako intenzivan ovčji sir i na to se stavi pekmez od brusnice, jako mi se svidjelo.
Posjetite farmu ovaca Saksun
Nakon doručka u glavnom gradu, oko sat vremena smo se vozili do farme ovaca Saksun. Samu farmu možete obići besplatno, ali za ući u kućice treba platiti ulaznicu od 200 kruna. Farma se trebala otvoriti u 9 sati, no čekali smo 25 minuta da se netko pojavi i otvori ju. Za to smo se vrijeme družili s likom koji tu prodaje klopu i cugu. Od njega smo saznali da je ovo najveća farma na otoku i da je ovo što obilazimo stara farma, a nova je par stotina metara dalje. Na farmi se uzgaja oko 850 ovaca.
Zanimljivost: Farski otoci su dobili ime po ovcama. Pojam “føroyar” znači “ovčji otoci”. Skoro sve ovce koje se uzgoje na Farskim otocima pojedu sami stanovnici.
Za obilazak farme potrebno je nekih pola sata.
Ova je farma jedna od najfotogeničnijih farmi koje sam vidio.
S koje god strane gledate ovu farmu, izleda prekrasno.
Mnoge kuće na Farskim otocima imaju krovove prekrivene travom, to je tradicionalan način izolacije i zaštite od hladnoće.
Na farmi se nalazi zgrada za sušenje janjetine i bakalara. Probali smo ovdje jedan baš autentičan proizvod s Farskih otoka, na vjetru sušen ovčji but, bez soli i salamure. Ima jako intenzivan i polupljesnjiv okus, jedino sam ja uzeo dva komadića.
Najzanimljivija građevina na farmi je 250 godina stara gospodareva kuća. Jako je niska da se lakše zagrije. Kuća se sastoji od nekoliko manjih soba.
U kućama nema klasičnih spavaćih soba, nego se spava iza paravana u raznim sobama.
Kakvo je vrijeme na Farskim otocima?
Kažu da na Farskim otocima možete doživjeti sva četiri godišnja doba u jednom danu: sunce, kišu, maglu i vjetar. Ovdje su ljeta hladnija, a zime nešto blaže. Poznati su Farski otoci po oblacima, gotovo uvijek je oblačno, a i magla je česta pojava. Ovdje uvijek puše, samo je pitanje koliko jako. Zbog jakih vjetrova skoro i nema drveća.
Dok se vozite autom, prečesto ćete stajati zbog prekrasnih prizora uz cestu. Nama je vrijeme u recimo sat vremena vožnje izgledalo ovako: 3 puta je zasjalo sunce, 3 puta je padala kiša, manje više tako nam je vrijeme bilo stalno na otocima.
Stanovnici Farskih otoka imaju izreku koja kaže – “Ako ti se ne sviđa vrijeme, samo sačekaj malo.”
Nakon obilaska farme Saksun krenuli smo autom natrag prema glavnom gradu, no drugim putem. Odabrali smo cestu koja ide po vrhu planina kako bismo uz nju obišli neke lokacije. Pogledi su opet bili prekrasni pa smo stali 100x za slikanje…
Selo Kirkjubøur, najstarije selo na otocima
Nakon oko sat i pol vožnje (zbog puno stajanja) od farme Saksun, stigli smo na sljedeću stanicu toga dana. Selo Kirkjubøur jedno je od najstarijih sela na otocima i ujedno jedno od najvažnijih arheoloških sajtova. Iz sela kreće nekoliko planinarskih staza.
U selu se nalazi ruševina najveće srednjovjekovne zgrade na otocima, katedrale za koju se vjeruje da je izgrađena oko 1300. godine.
Ovdje sve kuće imaju crvena vrata i prozore pa je sve jako slikovito.
Glavni grad Farskih otoka, Tórshavn
Oko 13h vratili smo se u glavni grad, Tórshavn pa napokon krenuli njega malo obići. Sve zanimljivo u Tórshavnu udaljeno je do 10 minuta pješice od luke. U gradu živi oko 25 tisuća od ukupno 55 tisuća stanovnika Farskih otoka. Najprije smo otišli do utvrde Skansin, koja je bila 5 minuta udaljena od našeg apartmana, a leži na ulazu u luku.
Pogled na luku.
Prošetali smo kroz stari dio grada, gdje se smjestila većina restorana. Ljudi ovdje i dalje žive u tradicionalnim kućama. U centru grada nalazi se dom njihovog guvernera, parlament i katedrala. Većina restorana je radila tek od 18h, što nam je bilo kasno jer smo bili gladni. Srećom, naišli smo na jednu cvjećarnicu koja je ujedno i neki neobični restoran. Jeo sam ovdje vjerojatno najfinija ikad jaja Benedikt s lososom.
Zadnji dan smo se ujutro odvezli do jednog open air muzeja na samom ulazu u Tórshavn. Radi se o još jednoj staroj farmi. Nije nam se dalo čekati da se otvori u 10h, već smo samo prošetali izvana.
Vikinška crkva u gradu Klaksvik
Zanimljivost: Farski otoci su povezani tunelima ispod mora i mostovima. Do nekoliko najdaljih i najmanje naseljenih otoka voze trajekti ili helikopter. Mi smo se držali otoka za koje nam trajekt nije trebao. Provezli smo se kroz više podvodnih tunela, a neki od njih bili su ukrašeni umjetničkim instalacijama. Dok smo se vozili prema drugom po veličini gradu, Klaksvíku, prošli smo kroz podvodni tunel u kojem se nalazi kružni tok. To je prvi takav podvodni tunel na svijetu. Od Tórshavna do Klaksvíka autom nam je trebalo oko 45 minuta.
Izvorno su se na mjestu današnjeg Klaksvíka nalazile četiri farme. S vremenom su prerasle u četiri sela. 1938. godine sela su se spojila u grad.
U Klaksviku smo doručkovali i opet se ugodno iznenadili hranom. Vrlo zanimljivo i neobično kombiniraju jela.
Prvo naselje u Klaksvíku datira iz vikinškog doba. Grad je važna luka i u njemu je razvijena ribarska industrija. U njemu se nalazi Pivovara Föroya Bjór, farska obiteljska pivovara iz 1888. godine. Danas je ona jedini proizvođač piva i bezalkoholnih pića na Farskim otocima.
Sam grad Klaksvik nije na nas ostavio neki dojam. Još je propadivala kišica pa smo samo otišli vidjeti crkvu po kojoj je grad poznat. Crkva je izgrađena u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, ali u stilu starih vikinških kuća. Može primiti 1000 vjernika. Bili smo jedini posjetioci pa nas je svećenik proveo kroz biblijske prostorije u podrumu. Tu smo vidjeli fora drvene slike nekog lokalnog umjetnika.
Obratite pažnju da ispod stropa crkve, ovješen o krovne grede visi povijesni brod za osam osoba.
Ovo je najveća crkva na Farskim otocima, a njena je arhitektura inspirirana Vikinzima.
Mjesto Gjógv: ovdje dođite ako želite vidjeti puffine
Opet se vozimo oko 45 minuta, ovaj put prema mjestu Gjógv i ponovno uz puno stajanja po putu.
Gjógv je lijepo malo mjesto, iako ne spada među najljepše na otocima. Ima dvadesetak lijepo uređenih kuća s okućnicama. Iz Gjógva kreće jedan od poznatijih trekova na Farskim otocima. Traje tri sata i vodi do stijena gdje se mogu vidjeti puffini. No vjetar je u trenutku našeg dolaska puhao skoro 100 na sat, a i puffine smo već prije vidjeli pa nismo odradili taj trek.
Mjesto je poznato po prirodnom usijeku u litici koji im je služio kao luka.
Nastavljamo road trip…
Risin og Kellingin: Div i Vještica
Risin og Kellingin su jedne od najpoznatijih prirodnih znamenitosti na Farskim otocima. Radi se o dva velika kamena stupa, zapravo morske hridi, koji strše iz oceana uz obalu otoka Eysturoy. “Risin” u prijevodu znači div i visok je oko 70 metara, dok “Kellingin” znači vještica. “Vještica” je nešto tanja i postoji šansa da se u skoroj budućnosti sruši.
Dvije hridi koje strše iz oceana savršen su motiv za legende pa evo jedne poznatije: Island je htio “ukrasti” Farske otoke. Poslao je diva i vješticu da odvuku otoke i približe ih Islandu. No, nisu uspjeli, zatekla ih je zora i pretvorila ih u kamen. Tako su zauvijek ostali “zamrznuti” u moru.
Pogled s vidikovca na Risin og Kellingin.
Zanimljivost: Na Farskim otocima smo vidjeli više nogometnih igrališta. Sva su bila pokrivena umjetnom travom, što mi nikako nije jasno obzirom da po svuda na otocama raste trava.
Stigli smo u mjesto Eiđi (Eiði). Ako ćete u njega doći izravno iz mjesta Gjógv, tj. bez stajanja da se divite krajoliku, trebat će vam 20 minuta autom. Eiđi je polazna točka za dvosatno planinarenje do točke s koje se najbolje vide Risin og Kellingin.
Ovo je mjesto Eiđi, a mi smo odustali od planinarenja jer nam je prethodna večer u glavnom gradu bila “predruštvena” i osjećali smo posljedice.
Vodopad Fossa: najviši vodopad na Farskim otocima
Na putu prema aerodromu stali smo kod najvišeg i jednog od najvećih vodopada na otocima, što je vrlo laskava titula jer Farski otoci imaju na stotine vodopada. Taj najviši vodopad zove se Fossá, što je zanimljivo jer naziv dolazi od stare nordijske riječi koja upravo znači vodopad. Vodopadu se može skroz blizu prići.
Vodopad Fossa je visok oko 140 metara.
Farski otoci su nas oduševili i pokazali nam kako priroda istovremeno može biti surova i očaravajuća. Uz stalni vjetar i prečestu kišu, ovdje vrijeme usporava. Kući smo ponijeli bezbroj fotografija i osjećaj da smo bili na rubu svijeta.
Fotografije: Maja i Nikola
