Ohrid: saznajte što posjetiti uz brojne zanimljivosti!

Mjesto radnje: obala Ohridskog jezera, grad Ohrid. Vrijeme radnje: period od zadnjih par tisućljeća do danas. Ideja: Prošetat ćemo kroz Ohrid i kroz vrijeme tako da ćemo iz daleke prošlosti doputovati u sadašnjost. Dok “šetamo”, u putopisu ćete saznati što sve trebate posjetiti u gradu koji je jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova u Europi.

U Ohrid smo došli vlastitim autom, nakon što smo proveli dva dana u Skopju. Trebalo nam je nešto više od 2 i pol sata vožnje. Dio puta je autocesta, a cestarina se naplaćuje na više mjesta i možete ju platiti makedonskim dinarima, eurima (ispadne veća cijena) ili karticom. Nakon autoceste slijedi “obična” cesta koja prelazi planinu. Gorivo je u Makedoniji dosta jeftinije nego u Hrvatskoj. Smještaj smo uzeli preko Bookinga, u apartmanu uz samu rivu, tj. kej.

Cijene smještaja su bile neobično niske obzirom da smo stigli u veljači, kada je ovdje jako malo turista.

Prijedlog: ako u Ohrid dolazite vlastitim autom iz Skopja, napravite pauzu na vrhu planine preko koje vozi cesta, u fast food restoranu koji prodaje ni više ni manje nego langošice. Mi ih u Slavoniji zovemo “poderane gaće”, a Makedonci – mekici. Jeli smo ih s jogurtom. Taj lokal se zove Mekicite Od Straža pa si ga označite na Google mapi.

Internet smo kupili preko aplikacije Airalo:

Zanimljivosti o Ohridskom jezeru

Krećemo sad na putovanje kroz vrijeme, a prvo ćemo navratiti oko 3 milijuna godina u prošlost. Procjenjuje se da je upravo tada nekada nastalo Ohridsko jezero. Zbog svoje je starosti dom mnogim endemskim vrstama biljaka i životinja. Uz ovo su jezero ljudi živjeli i prije 5 do 6 tisuća godina (!), točnije – živjeli su nastambama na vodi, o čemu više možete saznati u putopisu o Muzeju na vodi.

Dok stojite na keju u Ohridu budite svjesni da gledate u jedno od najstarijih i najdubljih jezera u Europi.

Procjenjuje se da je dubina jezera nešto manja od 300 metara. Velika je šansa da ćete ga zvati more…

Pogled na jezero s tvrđave u Ohridu.

U Ohridu prošetajte drvenom šetnicom iznad jezera, a ispod litica, od grada do najpoznatije crkve o kojoj detalji stižu malo kasnije. Imali smo sreću pa smo ovdje prošetali u vrijeme zalaska sunca.

Teško je opisati taj mir i osjećaj sreće dok hodate prema nebu prepunom čarolije.

Ohrid se nekada zvao Lihnid

Sada ćemo kratko “prošetati” kroz 4. ili 5. stoljeće prije Krista, znači idemo oko 2.500 godina u prošlost. Na obali Ohridskog jezera tada je jedno, pretpostavlja se ilirsko pleme izgradilo naselje. Zvalo se to naselje Lihnid, moguće po imenu tog plemena. Prema nekim izvorima, Filip II. Makedonski, vladar Kraljevine Makedonije i otac Aleksandra Velikog, mogao je biti uključen u osnivanje ili širenje tog naselja.

U Ohrid stižu Rimljani i njihove gladijatorske borbe

Evo nas sad u 1. stoljeću, kada je Ohrid postao rimska kolonija. Rimljani bi se uvijek pobrinuli za to da stanovnici njihovih kolonija uživaju sve blagodati rimskog načina života pa su nastavili razvijati grad. Izgrađene su brojne kuće, vile, rimska kupališta, trgovi, zidine oko grada, vjerojatno i hramovi. Za zabavu naroda organizirane su gladijatorske borbe, a iz tog vremena potječe i značajan broj arheoloških nalaza.

Razmislite dok šetate kroz Ohrid što vam leži skriveno duboko pod nogama! Zašto to spominjem – saznajte u nastavku.

Ovdje se u antičkom periodu nalazio grad Lihnid.

Sad ću preskočiti dugi niz godina i doći u 20. stoljeće, prije 100-tinjak godina. Ohrid je postao zanimljiv arheolozima jer su u njemu pronađene kamene ploče s uklesanim imenima donatora. Iskopane su te ploče iz zemlje, a arheolozi su dobro zaključili da se na tom mjestu u prošlosti nalazio važan javni prostor. Počela su arheološka istraživanja i nedavne 1935. godine otkriven je dio kazališta koje ima više od 2.000 godina. Kasnije je utvrđeno da je iz zemlje “izašao” jedini sačuvani teatar iz helenističkog perioda u Sjevernoj Makedoniji! Naravno da možete kroz njega prošetati i to besplatno.

Antičko kazalište na koje su svi zaboravili

Zamislite antičke Makedonce koji u 2. stoljeću prije nove ere, znači prije dolaska Rimljana, idu u svoj novoizgrađeni teatar pogledati kazališnu predstavu. Moglo ih se u tom teatru okupiti čak 3 do 4 tisuće, a teatar je zbog okolnih brežuljaka imao fenomenalno ozvučenje pa su i ljudi u zadnjim redovima dobro čuli glumce na pozornici! Teatar je izgrađen u grčkom stilu, ali Rimljani su ga također koristili kad su zauzeli ovaj kraj.

Rimljani nisu u ohridskom teatru gledali predstave kao antički Makedonci, već su gledali gladijatorske borbe i borbe s divljim životinjama.

Idemo par stoljeća u budućnost od tih gladijatorskih borbi. Netko je nekada odlučio zatrpati antički teatar zemljom i kamenjem. Ne zna se točno zašto je i kada to odlučeno, a pretpostavlja se da je to bilo u vrijeme vladavine Bizanta. Možda su teatar zatrpali stanovnici grada nakon što se ovdje počelo širiti kršćanstvo, kako bi izbrisali tragove poganske prošlosti?! Da skratim priču, dogodilo se to da su s vremenom ljudi zaboravili da je teatar tu postojao, slično kao što su i Pompeji stoljećima stajali zaboravljeni nakon erupcije Vezuva.

Možete li zamisliti da se u teatru koji je stoljećima bio zatrpan, od 2001. godine ponovno održavaju predstave?

Malo skrećem s teme u slučaju da vas zanima razlika teatra i amfiteatra. Oba su namijenjana javnim predstavama, samo teatar ima polukružni, a amfiteatar kružni ili eliptični oblik. Dakle, Ohrid ima teatar, a ne amfiteatar. Više o rimskim amfiteatrima saznajte ovdje.

Ohrid ima 365 crkvi – po jednu za svaki dan u godini!

Putujemo dalje kroz vrijeme. Otišli su Rimljani i njihove gladijatorske borbe, a mi smo doputovali u 6. stoljeće kada je Ohrid pao pod vlast Bizantskog carstva. Počeo se ubrzano razvijati jer je odjednom postao važno pravoslavno kršćansko središte te se u sljedećim stoljećima grade mnoge crkve. I danas je Ohrid poznat po nadimku Balkanski Jeruzalem, a prati ga i zanimljiva legenda. Kaže ona da Ohrid ima 365 crkvi! Ipak, brojne su crkve kroz vrijeme srušene, od starosti, ratova ili prirodnih nepogoda. Nekima ćete vidjeti samo temelje, dok su neke i dalje očuvane.

Danas u Ohridu ima oko 30 aktivnih crkvi i kapela, ali broj crkvenih objekata je u prošlim vremenima bio daleko veći.

Crkva sveti Kliment i Pantelejmon

Zidine čuvaju crkvu sv. Nikola Bolnički

Crkva sv. Sofije

Zanimljivost: U slučaju da znate ćirilicu, trebate znati da je u 9. stoljeću Ohrid bio jedan od centara pismenosti. Vjeruje se da je upravo ovdje sv. Kliment Ohridski, učenik Ćirila i Metoda, sudjelovao u pojednostavljenju ćirilice, kako bi se lakše prihvatilo to pismo u narodu. Bio je on misionar i širio je pravoslavlje, a danas se smatra zaštitnikom Makedonije. Njegove relikvije počivaju u crkvi svetog Klimenta.

Spomenik sv. Klimentu Ohridskom.

Na izletu autom iz Ohrida obišli smo 40-ak minuta udaljen i predivan manastir sv. Nauma, kojeg čuvaju paunovi.

Istražite tvrđavu cara Samuila

Doputovali smo u 10. stoljeće, kada je Ohrid postao prijestolnica Prvog bugarskog carstva. Nastalo je to carstvo kao posljedica ustanka protiv vladavine Bizanta, a svoj je vrhunac doživjelo dok je vladao car Samuilo. Obavezno “prošetajte” kroz njegovo vrijeme – popnite se na brežuljak iznad grada, 100-tinjak metara iznad Ohridskog jezera i malo iznad spomenutog antičkog teatra pa obiđite Samuilovu tvrđavu. Stoji ona kao kruna nad Ohridom, a u njoj je spomenuti car i živio.

Obzirom da je tvrđava na uzvisini, do nje se penje po brojnim stepenicama.

Glavni ulaz u tvrđavu čuvaju dvije polukružne obrambene kule.

Vjerojatno je Samuilova tvrđava izgrađena na temeljima starije utvrde iz rimskog perioda. Njena je unutrašnjost u prošlosti bila puna kula, stražarskih postaja i vojnih objekata, a danas od svega toga stoje samo temelji. Zidine tvrđave su imale 18 tornjeva i 4 velika ulaza. Jedna legenda spominje tajne podzemne prolaze koji iz tvrđave vode skroz do jezera, no oni do sada nisu pronađeni.

Samuilova tvrđava je dio UNESCO-ve svjetske baštine, zajedno s Ohridom i Ohridskim jezerom!

Dio zidina je dobro očuvan i po njima možete hodati.

S njih se pruža predivan pogled na Ohrid i Ohridsko jezero.

Car Samuilo je dao izgraditi i obrambene zidine s kulama, koje su štitile grad. Kroz njih su prolazila troja gradska vrata, od kojih su u cijelosti sačuvana samo Gornja vrata.

Kod Gornjih vrata se nalazi parking gdje možete parkirati kako bi skratili uspon do Samuilove tvrđave i antičkog teatra.

Visina bedema je do 16 metara, a njihova je debljina oko 3 metra.

Ohridska tvrđava je jedna od najvećih srednjovjekovnih fortifikacijskih građevina u Makedoniji

Car Samuilo je doživio težak poraz od bizantskog cara 1014. godine. Taj je car izgleda bio strašno okrutan i dao je oslijepiti oko 15.000 Samuilovih vojnika. Kada ih je car Samuilo vidio, doživio je srčani udar i umro.

Nakon Samuilove smrti, vojska bizantskog cara preuzela je kontrolu nad tvrđavu.
Ni jedna vlast ne traje vječno pa su se stoljećima kasnije u Samuilovoj tvrđavi smjestili Turci Osmanlije.

Iskrena preporuka da platite ulaznicu i prošetate po zidinama Samuilove tvrđave.

Od tvrđave se možete stazom kroz šumu prošetati do popularne crkve na litici iznad jezera.

Idemo u najpoznatiju crkvu u Ohridu

Evo nas u 13. st., kad je vjerojatno izgrađena crkva koju ćete sigurno posjetiti jer je jedan od simbola Ohrida. Radi se o malenoj pravoslavnoj crkvi koja stoji na litici iznad jezera. Posvećena je Ivanu Krstitelju i zove se crkva sv. Jovana Kanea. Dio je bizantske i srednjovjekovne religijske baštine Ohrida. U trenutku našeg dolaska crkva je bila otvorena i nije se naplaćivao ulaz. Moguće je da se u sezoni nešto sitno naplaćuje.

Ova je crkva vrlo vjerojatno najfotografiranija crkva na Balkanu.

Od nje vodi staza na vrh stijene s koje ćete dobiti ovaj pogled.

Freske u kupoli crkve otkrivene su pri restauraciji u 70-im godinama prošlog stoljeća.

U blizini crkve se nalaze ove litice.

Do grada smo se vratili stazom uz jezero.

Na ove detalje obratite pažnju dok šetate starim dijelom Ohrida:

Bijela fasada + smeđe drvene grede + prolazi ispod kuća –> Vidjet ćete spomenutu kombinaciju na brojnim kućama u starom centru grada. Vidjet ćete i da je na nekim kućama kat širi od prizemlja te da je prizemlje izgrađeno od kamena.
Putujemo sada u Ohrid iz 14. stoljeća!

Ako pratite stilove arhitekture, vjerojatno ćete prepoznati turski utjecaj.

Turci Osmanlije su zauzeli ovaj kraj u 14. st. i njim vladali 500-tinjak godina.

Očuvan je u Ohridu i dio stare turske čaršije, kao i nekoliko džamija od kojih je najpoznatija Ali Pašina džamija iz 16. stoljeća.

U uskim uličicama starog centra Ohrida pronađite kamenu kulu. Smatra se da je dio srednjovjekovnog obrambenog sustava grada, a moguće je da je izgrađena u vrijeme vladavine Bizanta ili Osmanlija.

Ohridski biseri se rade po tajnom “receptu”

Završavamo naše putovanje kroz vrijeme i Ohrid u 20-im godinama prošlog stoljeća. Neki je čovjek tada jednoj ohridskoj obitelji otkrio “recept” kako napraviti posebnu vrstu bisera. Recept je nekako saznala još jedna obitelj. Od tada te dvije obitelji čuvaju i usmenom predajom prenose taj tajni recept te proizvode bisere koji su vjerojatno najautentičniji suvenir iz Ohrida. Jedna se obitelj preziva Filevi, a druga Talevi.

Ono što morate znati je da ohridski biseri nisu prirodni biseri jer se ne uzgajaju u školjkama kao biseri iz mora. U središtu svakog ohridskog bisera nalazi se posebna baza od prirodne, sedefaste školjke, a ta baza ne nastaje u Ohridskom jezeru nego se uvozi, moguće iz Azije ili Australije.

U slučaju da se, kao ja, pitate zašto je taj biser “ohridski”, ako mu se baza uvozi – čitajte dalje!
Već sam spomenula da u Ohridskom jezeru žive brojne endemske vrste. Jedna od njih je 10-15 cm duga ribica plašica, a za izradu bisera potrebna je njena tanka i sedefasta ljuska. Ljuske se prvo skidaju s ribice, samelju se u prah, pomiješaju s nekim sastojcima po tajnom receptu i dobije se sedefasta smjesa. Taj se premaz nanosi ručno, u više slojeva na svaki biser. Takvi se biseri poliraju i od njih se pravi nakit. Zato biser nosi naziv “ohridski” i nećete takav moći kupiti nigdje drugdje na svijetu.

Pripazite gdje kupujete bisere!

Grad Ohrid vrvi suvenirnicama u kojima se prodaju ohridski biseri, no neki od njih kao bazu imaju drvenu ili plastičnu perlicu, a neki nisu ni izrađeni u Ohridu, kao što nisu ni ručno rađeni. Za prave bisere preporuka je kupiti ih kod spomenutih obitelji, a znat ćete koji su pravi biseri i kad vidite razlike u cijeni.

Moj “stručni” zaključak za kraj: Obzirom da se populacija ribe plašice smanjuje, ograničen je njen izlov. Zaključujem stoga da se isplati kupiti originalne ohridske bisere jer bi im cijena mogla narasti u budućnosti pa razmislite o tom unikatnom suveniru iz Ohrida!

Pri povratku u Skopje obišli smo kanjon Matka.