Hohensalzburg: tvrđava koju morate posjetiti!
Vodimo vas u najveću u potpunosti očuvanu tvrđavu u srednjoj Europi! Tvrđava Hohensalzburg stoji visoko iznad krovova baroknog centra Salzburga, kojeg čuva skoro tisuću godina. Iz nje pogled puca na sve strane svijeta. Obavezno je mjesto za posjetiti kada putujete u Salzburg jer pruža puno sadržaja za odrasle i djecu. Posjetili smo ju više puta, a zadnji put s djecom na kraju ljeta 2023. godine.
Nemojte podcijeniti veličinu ove salzburške ljepotice! Odvojite minimalno tri sata za obilazak. Bolje i više, inače ćete puno toga propustiti vidjeti.
Pogled na tvrđavu iz vrtova Mirabell.
Obilazak tvrđave u Salzburgu
Tvrđava Hohensalzburg je za obilaske otvorena cijelu godinu. Postoje razne vrste ulaznica, ovisno koje dijelove tvrđave želite vidjeti i želite li do nje ići uspinjačom ili pješice. Mi smo uzeli ulaznice koje uključuju obilazak svega što se nudi, jer samo te ulaznice uključuju obilazak kraljevskih odaja. Provjerite radno vrijeme obzirom da unutarnji dijelovi tvrđave (muzeji) rade kraće od vanjskih, tj. dvorišta tvrđave su duže otvorena za obilaske. Ulaznice su jeftinije ako ih kupite online.
Možete i pješice do tvrđave, ako nemate ništa protiv strmog uspona.
Odvojite više sati za obilazak
U tvrđavi Hohensalzburg nalaze se četiri muzeja. Saznat ćete sve o prošlosti ovog kraja, nastanku tvrđave i nadbiskupima koji su njom vladali. Djeci će se posebno svidjeti Muzej marioneta, a vjerojatno i zbirka starog oružja i viteških oklopa. Našu je djecu oduševio interaktivni multimedijalni postav u staroj oružarnici, mjestu u kojem su u prošlosti skladišteni topovi i razno oružje.
Marionete prikazuju brojne likove pa tako i obitelj iz filma “Moje pjesme, moji snovi”, koji je sniman u Salzburgu.
U staroj ćete oružarnici kroz igru naučiti npr. kako se radi barut za topove ili kako napraviti oklop.
Detalj iz jednog muzeja u tvrđavi.
U dvorištima tvrđave su restorani i kafići, suvenirnice, a česte su i predstave na otvorenom. Na više se mjesta vani nalaze drveni stolovi i klupe, pa možete donijeti sendviče te napraviti pauzu bez da trošite novce u restoranu. Ako ste u mogućnosti, budite na nekoj terasi tvrđave u vrijeme zalaska sunca, koje spektakularno zalazi iza alpskih vrhova.
Jedan od restorana u tvrđavi.
Najstariji dio tvrđave su temelji kapelice iz 12. stoljeća. Većina tvrđava srednjeg vijeka su imale crkvu ili kapelu, čija je veličina ovisila o plemićkom rangu njenog naručitelja. Aristokrati su često imali privatni put iz dvorca do kapele, a njihova su mjesta bila na galeriji nasuprot oltara. Narod je u crkvu dolazio drugim putem.
Ostaci kapelice iz 12. stoljeća.
Princ nadbiskup, apsolutni vladar Salzburga
Salzburgom su stoljećima vladali nadbiskupi, noseći titulu princ nadbiskup. Evo kako je ta tradicija krenula:
Misionar, biskup Rupert smatra se osnivačem grada. U 7. stoljeću je kao bazu za izgradnju biskupije uzeo bivše rimsko naselje. Njegov je misionarski posao u 8. stoljeću nastavio irski učenjak, biskup Virgilije, gradnjom prve katedrale. Papa tada proglašava područje nadbiskupijom. Biskupi Rupert i Virgilije danas su smatrani svecima, zaštitnicima Salzburga. Prvi put se naziv Salzburg spominje 755. godine.
Stepenice vode u muzej u kojem ćete saznati puno o prošlosti ovog kraja, uključujući i Prvi svjetski rat.
Na brdu iznad Salzburga u 11. stoljeću započela je gradnja tvrđave Hohensalzburg, po zahtjevu nadbiskupa Gebharda. Pitate se zašto? U to su doba zemljom vladali nemiri, a nadbiskup je dobro zaključio da bi on, kao vođa zemlje, trebao biti bolje zaštićen od vlastitog naroda. S vremenom je tvrđava u Salzburgu sve više rasla, a današnji je izgled iz 16. stoljeća.
Stižemo do prefiksa “princ”: Salzburg u 14. stoljeća postaje kneževina, neovisna od vlasti bavarskog vojvodstva. Nadbiskup tada dobiva potpunu vjersku i političku moć nad gradom. Sljedećih je petstotinjak godina, Salzburgom u ime pape vladalo stotinjak nadbiskupa. Obzirom na apsolutnu vlast nad gradom, nadbiskup je nosio titulu princ nadbiskup.
Istražite kraljevske odaje u tvrđavi Hohensalzburg
Tvrđava Hohensalzburg je ponosni vlasnik najspektakularnije uređenih unutarnjih prostorija iz perioda kasnog srednjeg vijeka. Radi se o kraljevskim odajama izgrađenim na kraju 15. stoljeća, za vrijeme vladavine princa nadbiskupa Leonhard von Keutschacha.
Samo je nekoliko prinčeva nadbiskupa živjelo u ovoj tvrđavi na vrhu brda. Većina njih ipak je odabrala gradske palače za život. Vodite računa da je uspon do tvrđave prilično strm, a i da nadbiskupi uglavnom nisu bili u nekoj boljoj fizičkoj formi. U tvrđavu bi se sklanjali samo u slučaju opasnosti.
U Zlatnoj dvorani su se održavali balovi i razna svečana primanja.
Na zidovima Zlatne dvorane nalaze se brojni grbovi.
Kraljevski apartman se sastoji od odaje s knjižnicom i spavaće sobe koja je imala vlastiti WC, u to vrijeme pravo bogatstvo.
Zavirite u dvorsku kuhinju
U srednjem vijeku, vremenu kada su živjeli naši prinčevi nadbiskupi, bilo je teško skladištiti hranu. Nije bilo hladnjaka i hrana se brzo kvarila. Dvorske kuhinje su uglavnom građene dalje od prostorija u kojima se živjelo, jer se kuhalo na otvorenoj vatri i bili su česti požari. (Zanimljiv primjer odvojene kuhinje nalazimo u dvorcu u Našicama, gdje se kuhinja nalazila u posebnoj građevini, koju je s dvorcem povezivao podzemni hodnik.)
Salzburški nadbiskupi su ipak imali kuhinju odmah uz svoje odaje, u kojoj je kuhano samo za njihove potrebe.
Srednjovjekovna kuhinja u tvrđavi.
Otpad nastao pri kuhanju izbacivao se van kroz rupu na zidu.
Sličan smo primjer rješavanja otpada vidjeli u Predjamskom gradu u Sloveniji.
“Sol je zlato” ili “kad nadbiskup pokrene trgovinu”
U blizini Salzburga nalazi se rudnik soli. Možete ga turistički obići. Mi nismo, ali smo posjetili jedan takav rudnik iznad obližnjeg Hallstatta. O važnosti soli govori i činjenica da je Salzburg po njoj dobio ime (salz=sol).
Salzburg se kao grad počeo ubrzano razvijati krajem 10. stoljeća, kada je car dozvolio trgovanje. Glavno prijevozno sredstvo u srednjem vijeku bili su brodovi, a rijekom Salzach su najčešće plovili brodovi prepuni soli. Profit od prodaje soli pripadala je princu nadbiskupu, koji je i davao dozvole za plovidbu rijekom.
Možete li zamisliti da je sol tada bila vrijedna kao zlato danas? U doba bez hladnjaka, jedino je ona mogla dugotrajno očuvati hranu od propadanja. (Nije samo sol bila dragocjena, u srednjem je vijeku i šećer vrijedio pravo bogatstvo. Ljudi su zato hranu zaslađivali voćem.) Više o soli kao zlatu, saznat ćete u nekoliko prostorija tvrđave.
Ogromna maketa Salzburga i tvrđave izrađena je od soli.
Rijeka Salzach je također dobila ime po soli, koju su po njoj prevozili brodovi.
Nastavak obilaska tvrđave Hohensalzburg vodi vas iz krajnosti u krajnost, od tamnica u podzemlju i prostorija za mučenje pa sve do vrha kule s koje kao da vidite cijeli svijet.
Prostorija za mučenje ima na podu otvor za ubacivanje zatvorenika u tamnicu.
Pogled iz tvrđave na Salzburg
Na jednoj ćete strani vidjeti planine na kojima se nalazi Orlovo gnijezdo.
Malo skrećem s teme: Ako vas zanima kako izgleda tvrđava u Mađarskoj iz koje se pruža divan pogled na jezero Balaton, klik ovdje!
Tvrđava Hohensalzburg: Istražite tajne prolaze u zidinama
Kada se spustite iz spomenute kule, krenut ćete u šetnju 400 metara (!) dugim hodnikom iz 16. stoljeća, koji vodi kroz gornji dio vanjskih zidina. Kroz prozore hodnika vojnici su imali dobar nadzor nad okolicom, a hodnikom su brzo dolazili s jednog kraja tvrđave na drugi.
Srednji dio poda hodnika je pokriven daskama, a prateći njih vojnici su se mogli noću kretati bez paljenja svijeće i odavanja svog položaja.
Kako je bik spasio Salzburg?
Evo i jedne legende i to o biku koji je spasio Salzburg:
1525. godine Salzburg je bio pod opsadom neprijatelja. Kada je u gradu preostao samo jedan bik, stražari su u tvrđavi Hohensalzburg dobili ideju. Svaki dan bi bika obojali u drugu boju i prošetali ga po zidinama. Prali bi ga i ponovo bojali. Protivnički vojnici su nakon nekog vremena odustali od opsade, zaključivši da grad ima previše hrane. Salzburžane se tada nazivalo i peračima bika.
Zanimljivost: Sličnu legendu o prijevari neprijateljske vojske možemo naći i u hrvatskom Đurđevcu. Đurđevčani doduše nisu imali bika, ali su imali pijetla kojeg su ispucali na Turke. Turci su zaključili da imaju viška hrane kad se njom razbacuju, pa su odustali od opsade.
Zasvirajte na orguljama
Na kraju ranije spomenutog hodnika, imate priliku sami pokrenuti orgulje nazvane “Salzburški bik”. Zovu se tako jer stvaraju zvuk nalik urliku bika, a taj je glasni zvuk u prošlosti korišten za razne signale i obavijesti, slično kao i zvona.
Salzburški bik su stare orgulje koje samostalno sviraju tri puta na dan.
“Salzburški bik” bi svojim zvukom u 4 ujutro budio ljude iz sna te ih slao na spavanje u 19 sati. Slične su orgulje postojale na tornjevima u brojnim gradovima.
Danas ćete, kada zavrtite ručkicu, uz urlik bika iz orgulja čuti i prekrasnu glazbu.
Tvrđava Hohensalzburg samo je jedna od brojnih tvrđava koje su dali izgraditi salzburški nadbiskupi. Obišli smo i “njihovu” tvrđavu u austrijskom gradu Werfenu, posebnu jer u njoj možete gledati let treniranih sokola.
Saznajte više o obilasku obilasku Salzburga.
