Annecy: grad na najčišćem jezeru u Europi
Vodim vas u francuski grad Annecy, koji leži na obali najčišćeg europskog jezera. U putopisu saznajte što sve možete posjetiti u gradu.
U Annecy sam stigao u kasnim poslijepodnevnim satima, autobusom iz Avignona. Autobus je dosta kasnio u polasku, a i bila je velika gužva pa mi je umjesto 5 i pol sati, vožnja busom trajala čak 8 sati. Kako sam izgubio dosta vremena, odmah nakon prijave u hostel otišao sam do središta grada, na jedan od glavnih trgova – Place Notre Dame. Na ovom se trgu nalazi Église Notre Dame de Liesse d’Annecy. Riječ je o katoličkoj crkvi koja je obnovljena u 19. stoljeću u neoklasicističkom stilu, dok su njezini najstariji dijelovi još iz 14. stoljeća.
Crkva Notre Dame
Katedrala u Annecyju
Prošetao sam uz jedan od brojnih kanala u gradu, koji vodi od Place Notre Dame do Biskupskog vrta (Jardin de l’Evêché). U blizini tog istog kanala nalazi se i Cathédrale Saint-Pierre. Kako je navedeno na info plakatu ispred katedrale, nakon što je reformacija uzela zamaha u Švicarskoj, biskup iz Ženeve je našao utočište upravo ovdje u Annecyju.
Katedrala je građena od 1533. do 1538. godine, izvorno kao kapela franjevačkog samostana. Od 1538. godine, nakon što je Švicarsku zahvatila reformacija te je došlo do progonstva članova katoličkog klera iz Ženeve u Annecy, kapela je služila kao privremena katedrala ženevske biskupije. 1822. je definitivno dobila status katedrale.
Ova je katolička katedrala ujedno i nacionalni povijesni spomenik (monument historique).
Par stotina koraka dalje od katedrale, nalazi se spomenuti Biskupski vrt.
Jezero Annecy, najčišće jezero u Europi
Jezero Annecy Francuzi zovu Lac d’Annecy. Prema njemu sam krenuo kroz ulicu Rue du Pâquier. U toj se ulici nalazi l’Hôtel de Sales, rijedak primjer privatne vile građene od 1688. do 1690. godine. Ovdje je nekoć bila rezidencija prinčeva iz Savojske dinastije, tijekom njihovih boravaka u tom području. Kasnije je ista ta zgrada postala upravna zgrada departmana Haute-Savoie. U svakom slučaju, zgrada ima šaroliku povijest.
Rue du Paquier s pogledom na planine u daljini.
Kada sam izašao iz spomenute ulice i ugledao u daljini planine i jezero, konačno sam osjetio da mi je duša na mjestu. Bio sam oduševljen već i početnim dijelom šetnice, koja je prolazila pored brojnih sportskih terena (gdje je bio uistinu velik broj rekreativaca), ali i travnjaka na kojima su se ljudi družili uz piće ili piknik.
U ovom se području nalaze također sportska društva, parkovi i Canal du Vassé.
Nekoliko stotina koraka dalje, nalazi se samo jezero Annecy. Nakon dugog i stresnog dana, odlučio sam konačno malo sjesti na jednu od plaža i jednostavno promatrati krajolik te uživati u prizorima prirode. Donio sam odluku – sutra ću ponovno doći ovdje! Postoji li ljepši način za upamtiti neki krajolik nego da ga se promatra u predvečerje, kada se priprema za spavanje i u zoru, kada se razbuđuje?
Vjerujem da su brojni slikari morali ovdje zabilježiti svoje dojmove.
Na ovom se mjestu šume, planine i jezero na slikovit i lijep način stapaju u upečatljivu simbiozu.
Dvorac Château d’Annecy
Krenuo sam od jezera prema dvorcu (Château d’Annecy), a na putu prema njemu prošao sam uz Europske vrtove (Les Jardins de l’Europe). Ne mogu reći da sam ih detaljno obišao, jer se lagano bližio mrak. Bio sam više usredotočen na to da vidim što još Annecy nudi.
Europski vrtovi
Dvorac u Annecyju je također kategoriziran kao monument historique (kao i dobar dio znamenitosti spomenutih u ovom putopisu). Njegova je današnja struktura na neki način kombinacija srednjovjekovne obrambene arhitekture i renesansne elegancije. Izgrađen je po uzoru na dvorce u francuskoj pokrajini Île-de-France, u kojoj se nalazi i glavni grad, Pariz. Kao rezidencija je napušten u 17. stoljeću, pa je korišten kao vojno uporište do 1947. godine. Grad Annecy je 1953. godine otkupio dvorac od Ministarstva obrane te ga je pretvorio u muzej.
Nisam se penjao do dvorca jer je bilo kasno, ali mogu reći da je impresivan prizor grada s dvorcem u daljini.
Otočna palača
Prošetao sam uz rijeku Thiou, na kojoj se nalazi jedna od najpoznatijih gradskih znamenitosti, Otočna palača (Le Palais de I’Île). Za najbolji pogled na palaču, preporuka je doći do mosta koji se zove Pont Perrière, gdje se okuplja najveći broj ljudi.
Otočna palača ima šaroliku i zanimljivu povijest. Za početak, njezini najstariji dijelovi datiraju još u 12. stoljeće, tako da vam je ovo svojevrsno putovanje u srednji vijek. Osim toga, palača je obnašala razne funkcije. Nekoć je ovdje bila sudnica, kasnije zatvor, pa i administrativno središte grada. Danas je u palači smješten Muzej umjetnosti i povijesti.
Otočna palača
Crkva sv. Franje Saleškog
U neposrednoj blizini mosta i palače, odmah do rijeke Thiou, nalazi se i Église Saint-François de Sales. Ta se crkva ističe po oltaru, orguljama i slikama u baroknom stilu. Nazvana je po čovjeku s dojmljivim životopisom. Na web stranici lac-annecy.com, povodom 400. obljetnice njegove smrti (2022. godine) objavljen je članak koji opisuje njegov život i djelo. Tada je napisano: “Hodanje ulicama Annecyja pomalo je kao da slijedite stope svetog Franje Saleškog”.
Sveti Franjo Saleški bio je svestrana osoba: studirao je povijest, matematiku, glazbu i filozofiju. 1593. godine se okrenuo teologiji i odlučio zarediti za svećenika. U vrijeme vjerskih podjela i sukoba zalagao se za svojevrsni pacifistički križarski rat: obraćenjem srca, molitvom, milosrđem i primjerom života. Mnogi spisi koje je za sobom ostavio, uključujući “Uvod u pobožni život”, priskrbili su mu status sveca zaštitnika novinara i pisaca. Premda je i sam živio u siromaštvu, pomagao je siromašnima i bolesnima te se unatoč visokim tenzijama i sukobima u tom razdoblju stalno zalagao za milosrđe.
Crkva sv. Franje Saleškog
Pogled na rijeku Thiou i planine u daljini.
Htio sam otići u trgovinu, ali nakon kratkog razgovora s nekoliko lokalnih stanovnika shvatio sam da mali broj trgovina radi iza 20 sati (barem mi je tako rečeno). Nakon večere otišao sam natrag u hostel i namjestio alarm za idući dan za oko 5 i pol ujutro. Mislio sam jednostavno: “Spavat ću kad se vratim u Zagreb“.
U zoru na jezeru Annecy
Posljednji dan putovanja ustajem onako kako sam i isplanirao, oko 5 i pol ujutro. Otišao sam odmah pješice do jedne od plaža uz jezero. Ako se dobro sjećam, zvala se Plage d’Albigny. Nedaleko nje nalazi se i impresivan hotel Imperial Palace. Tko ondje rezervira noćenja, mislim da se može s pravom nadati čarobnim pogledima na krajolik.
Premda sam na jezero Annecy stigao rano ujutro, već je tu bilo aktivnih ljudi i životinja. Nekoliko šetača s psima, par trkača, plivača, kajakaša, pokoja patkica i labud, ali i nekoliko individua koji su kao i ja došli sjesti na plažu i opustiti se u predivnim prizorima.
Uspio sam još bolje nego jučer uživati u prirodi, a čak sam na par minuta osjetio nekakav duhovni mir, sklad i opuštenost.
Dok sam guštao i odmarao na jezeru, čuo sam nekoliko ljudi iza sebe kako razgovaraju. Primijetio sam da jedan čovjek ima psa, a taj je pas u ustima imao ne jednu, već dvije teniske loptice!
Ne sumnjam da ima još ovakvih pasa, ali opet sam si pomislio: “Ako ne uhvatim ovo u kadar, ljudi mi neće vjerovati!”.
Nakon nekoliko meditativnih minuta i još nekoliko zabilježenih prizora u prirodi (osim što sam u kadru uhvatio šume, planine i jezero, također sam u kadar ulovio izdaleka i dvorac te Basilique de la Visitation), otišao sam još jednom do središta grada, da vidim kako diše ujutro, kada nije tolika gužva. Primjetio sam da trgovine nedjeljom većinom ne rade. Bila je možda po koja dežurna trgovina, pekarna i voćarna. Cijenim dosta takve običaje, odnosno kada se poštuje slobodna nedjelja.
Najstarija crkva u gradu Annecy
Naposljetku, posjetio sam Église Saint-Maurice, najstariju crkvu u ovom gradu. Ova je katolička crkva izgrađena u gotičkom stilu, a sagrađena je izvorno kao kapela dominikanskog samostana 1422. godine. Od 1957. godine klasificirana je kao nacionalni spomenik, odnosno već puno puta spomenuti monument historique.
Crkva je nazvana po Svetom Mauriciju, rimskom legionaru koji je odbio postupiti po naredbama cara Maksimijana. Spomenuti car naredio je u 3. stoljeću progone kršćana, što je Mauricije odbio provesti u djelo. Zbog toga je smaknut zajedno s čitavom svojom legijom. Ostao je upamćen kao kršćanski mučenik i svetac, a po njemu je nazvan i otok Mauricijus.
Ovdje sam se i pomolio za sretan povratak kući. Puno sam etapa prošao na ovom putovanju, ali je bilo od velike važnosti da i posljednja dionica putovanja prođe uspješno, a tako je i bilo.
Crkva svetog Mauricija
Ovime sam završio moje najopsežnije putovanje do sada, a samim time i najopsežnije solo putovanje. U 15 sam dana prešao oko 4.300 kilometara. Do ovog putovanja nisam nikada kročio nogom u Francusku. Nakon njega mogu reći zadovoljne i mirne duše da sam uspio posjetiti Pariz, Versailles, Reims, Marseille, Avignon te na kraju Annecy. Iz Avignona sam otišao na izlet u Les-Baux-de-Provence, Saint-Rémy-de-Provence, Tarascon i Pont du Gard.
Hvala svima koji su pratili moje putopise, bilo da se radilo o putopisnim člancima ili videozapisima. Zahvalan sam na svakoj podršci i šaljem vam srdačne pozdrave do sljedećih putničkih epizoda.
Ivanove videozapise iz Annecyja pogledajte ovdje.
Pregled najzanimljivijih znamenitosti s cijele ture po Francuskoj pogledajte ovdje.
Zapratite Ivana i na Instagramu.
