Dioklecijanova palača: tajne, zanimljivosti i vodič kroz srce Splita

Dioklecijanova palača jedan je od najspektakularnijih i najbolje sačuvanih spomenika rimskog graditeljstva na svijetu. Po mnogočemu je car Dioklecijan bio prvi, a sada je i prvi rimski car koji će vam kroz 20 kratkih priča, u ovom neobičnom putopisu, “osobno” otkriti tajne, zanimljivosti i skrivene kutke svoje palače. Odmah ću vam reći jedno: Dioklecijanova palača uopće nije palača, ali će vam ove priče sigurno začiniti putovanje u Split!

U Splitu sam bila puno puta od najranijeg djetinjstva, a tek sam ga pri zadnjem dolasku obišla s vodičem. Preporuka svima, čak i vama koji živite u Splitu! Smještaj u Splitu potražite ovdje.

Povijesna jezgra Splita uvrštena je 1979. na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Tko je bio Dioklecijan?

PRIČA BROJ I: Postat ćeš car kad ubiješ vepra!

Vi ste Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan. Rođeni ste kao Dioklo, oko 244. godine, negdje u rimskoj provinciji Dalmaciji – možda baš u Saloni, a vrlo vjerojatno u siromašnoj obitelji. Postali ste rimski vojnik, i to dobar vojnik, koji se iskazao u brojnim bitkama. Brzo ste napredovali: postali ste general, a zatim i zapovjednik konjaničke garde cara Numerijana.

Legenda kaže da ste jednom prilikom posjetili proročicu. Rekla Vam je da ćete unatoč skromnom podrijetlu postati rimski car, ali tek kad ubijete vepra. Pretpostavljam da ste nakon toga često išli u lov…

Car kojem ste služili umro je 284. godine, pod prilično sumnjivim okolnostima. Šuškalo se da ste ga upravo Vi ubili, no nitko Vas nije službeno optužio. Tada ste, kažu, shvatili tko je Vaš “vepar”: to je bio Aper, zapovjednik carske straže. Na latinskom se aper doista prevodi kao “vepar”. Što ste drugo mogli nego ubiti ga pred vojskom, a što je vojska drugo mogla nego proglasiti Vas carem???
Dogodilo se to u današnjoj Turskoj, blizu grada Nikomedije. Rimskim ste Carstvom upravljali punih 21 godinu.

Jeste li znali: U rimskoj kulturi proročanstva su često korištena za legitimizaciju vlasti i povezivanje cara s božanskom sudbinom.

Dioklecijana je vojska proglasila carem 284. godine.

Zašto rimski car Dioklecijan nije vladao iz Rima?

PRIČA BROJ II: Carstvo je preveliko!

Bili ste prvi rimski car koji je otvoreno priznao – Carstvo mi je preveliko da sam vladam! Donijeli ste presedan: uzeli ste sebi suvladara, svog najvjernijeg prijatelja Maksimijana. Nekoliko godina kasnije dodali ste još dvojicu vladara i tako je nastala tetrarhija, vladavina četvorice.

Kako biste zadržali kontrolu nad jednim od njih, Galerijem, odlučili ste ga prvo posvojiti. Ali nije to bilo sve – da bi Galerije postao car, morao je napustiti svoju tadašnju ženu i oženiti se Vašom jedinom kćerkom, Valerijom. Ni ona nije ušla u taj brak iz ljubavi, ali, čini se, prihvatila je Galerijevu kćer iz prvog braka kao svoju. A četvrti vladar? Tko bi drugi to mogao biti nego Maksimijanov posinak, a uskoro i zet, Konstancije Klor.

Činjenica: Dioklecijan je prvi rimski car koji je podijelio vlast na četiri dijela. Svaki je od 4 vladara vladao iz drugoga grada – Dioklecijan iz Nikomedije (Izmit, Turska), Galerije iz Sirmiuma (Sremska Mitrovica, Srbija), Maksimijan iz Mediolanuma (Milano, Italija) i Konstancije iz Treveroruma (Trier, Njemačka). Na karti možete vidjeti kako je Rimsko Carstvo tada izgledalo.

Kartu sam preuzela na stranici World History Encyclopedia.

Je li Dioklecijan ikada posjetio Rim?

U vrijeme jeftinih letova, velika je šansa da ste u zadnjih par godina, kao i ja, posjetili Rim. Ako niste, ovdje pročitajte korisne informacije. No što je s rimskim carem Dioklecijanom? Znate li da je on, rimski car, Rim vjerojatno posjetio samo jednom?

PRIČA BROJ III: Divite mi se i slavite me u Rimu!

U Vašu čast, Vaš suvladar Maksimijan pokrenuo je jedan od najvećih graditeljskih pothvata svoga doba – izgradnju termi u samom srcu Vječnog grada. Nisu to bile bilo kakve terme! Bio je to najveći kompleks javnih kupališta u čitavom divovskom Carstvu, s bazenima, parnim kupeljima i prostorima za odmor, kapaciteta do 3.000 ljudi!

Ove terme poklonili ste Rimu kao dar za 20. godišnjicu svoje vladavine. Tada ste i osobno, zajedno s Maksimijanom, stigli na veliku svečanost i prvi put dopustili narodu da Vas slavi u Rimu. Neki izvori tvrde da ste Rim posjetili još jednom, na samom početku svoje vladavine. No moguće je da je ovo bio Vaš jedini dolazak u službeni glavni grad Rimskog Carstva.

Danas je dio Dioklecijanovih termi u Rimu pretvoren u muzej, a na jednom je dijelu termi u 16. st. izgrađena crkva. Dioklecijanova palača je također imala terme, samo puno manje.

Jednom sam prilikom u Rimu s vodičem posjetila crkvu koju vidite na slici, a koja je izgrađena na Dioklecijanovim termama.

Zašto je Dioklecijan sagradio palaču baš u Splitu?

PRIČA BROJ IV: Hvata li Vas, Care, nostalgija za zavičajem?

Građevina u kojoj ste proveli posljednjih šest godina svoga života i u kojoj ste umrli, danas nosi vaše ime: Dioklecijanova palača. Zapovijedili ste da njezin glavni ulaz bude na cesti koja vodi prema Saloni, Vašem rodnom zavičaju. Taj ulaz nije bio za svakoga. Smjeli ste ga koristiti Vi, Vaša obitelj i cijenjeni gosti. Neka vrata pokažu tko ste! U nišama pored ulaza po Vašoj su želji postavljena četiri kipa. Jedan naravno prikazuje Vas, a druga tri vaše suvladare. Kako bi svima pokazali svoje dobro poznavanje mitologije, uz ulaz ste postavili i dva minotaura, čuvare Vašeg novog doma.

Bio je 1. lipanj 305. godine kada ste prvi put prošli tim vratima i ušli u Palaču. Možda ste tada pomislili: “Napokon počinje moj mir.” Stoljećima kasnije, taj je Vaš ulaz očarao i Mlečane. U 16. stoljeću nazvali su ga Porta Aurea, Zlatna vrata. Svi ga tako zovemo i u 21. stoljeću, a i dalje ga čuvaju Vaši minotauri.

Činjenica: Dioklecijan je vladao 21 godinu iz grada Nikomedije, u kojem je i izabran za cara. Danas se taj grad zove Izmit i nalazi se u Turskoj. U današnji se Split Dioklecijan “doselio” 305. godine, nakon što je (također u Nikomediji) abdicirao. Istovremeno je abdicirao i njegov prijatelj i suvladar Maksimijan, ne zato što je htio, nego je morao zbog pravila tetrarhije.

Danas imate priliku proći koracima cara kroz Zlatna vrata. Primijetite da u nišama nema kipova.

Evo i minotaura.

Dioklecijanova palača ima četvora gradska vrata

Zlatna vrata su vodila na cestu prema Saloni vjerojatno zbog važnijeg razloga od careve nostalgije za rodnim gradom – Salona je ipak bila glavni grad rimske provincije Dalmacije. Imala je čak 60.000 stanovnika i u Dioklecijanovo je vrijeme bila četvrti grad po veličini u cijelom Carstvu.

Dioklecijanova palača uz Zlatna ima još troja glavna vrata, na zidinama na svakoj strani svijeta stoje po jedna. Imena su dobila nekad u srednjem vijeku pa postoje Srebrna, Željezna i Mjedena vrata. Vrsta metala po kojem su vrata nazvana, simbolizira njihovu važnost. Obratite pažnju na križ koji je urezan iznad Željeznih vrata. Na tom se mjestu do 5. st. nalazio reljef Nike, rimske boginje pobjede.

Lijevo su Srebrna vrata koja su od srednjeg vijeka do sredine 20. st. bila zazidana. Desno su Mjedena vrata kroz koja se s rive ulazi u podrume. Do njih je nekada dolazilo more.

Kod Željeznih vrata pogledajte gore pa probajte reći koliko je sati! Ovdje se nalazi sat s 24 znamenke.

Znate li da Zlatna vrata stoje i u Puli?

Tko je smio nositi purpur u Rimskom Carstvu?

PRIČA BROJ V: Purpur je za bogove

U samom središtu Vaše palače, na križanju dviju glavnih ulica nalazi se veličanstveni kameni trg, Peristil. Na njemu ste znali počastiti podanike svojom pojavom. Dali biste tim smrtnicima priliku da Vam se dive, da Vas obožavaju, da padnu ničice pred Vas, licem i tijelom prema zemlji. U tim biste prilikama preko ramena prebacili purpurni svileni plašt. Učvrstili bi ga zlatnom kopčom. Bio je to znak Vaše moći, jer purpur nije bio samo boja, već privilegija. Svi valjda znaju da se dobivao iz žlijezda rijetkih morskih puževa i da si ga je mogao priuštiti samo onaj tko ima neograničeno bogatstvo. Onaj tko ima vlast.

Kako biste zaštitili ekskluzivnost te boje i vlastiti božanski autoritet, donijeli ste zakon: purpur smiju nositi samo carevi. Ostalima je bila dopuštena tek mala crta, rub, detalj u toj boji. Znate li da je stoljećima kasnije purpur i dalje ostao kraljevska boja?

Zanimljivost: Purpur simbolizira moć, bogatstvo, autoritet i božanski legitimitet. Zbog povijesne veze s elitom, boja je povezana s pojmom prestiža i danas.

Na Peristilu se uslikajte s rimskim vojnicima.

Pogledajte smjenu rimske straže!

Dioklecijanova palača i danas ima dobro očuvan kameni Peristil s kojeg se spuštate u njene podrume, ulazite u katedralu ili se penjete na zvonik. Često se ovdje održavaju kazališne predstave, a u sezoni svaki dan u podne možete pogledati smjenu straže. Pozdravit će vas tada i “Dioklecijan”, a vi obratite pažnju nosi li plašt! Na Peristilu se nalazi turistički ured u kojem možete kupiti ulaznice za neke atrakcije. Postoji i jedna malo drugačija atrakcija, a to je da zavirite u Dioklecijanov svijet kroz virtualnu stvarnost:

Dioklecijanova palača je ponosni vlasnik pravih egipatskih sfingi

PRIČA BROJ VI: O robovima i sfingama

Kakav biste Vi bili rimski car da u svoju Palaču niste donijeli dašak Egipta? Što bi Svijet mislio o Vama? Egipat (i sve što je u njemu) ionako je pripadao Rimskom Carstvu. Dobro znate da je još prije Vašeg doba u Vječni grad stiglo 13 pravih egipatskih obeliska, simbola moći te zemlje. Svi oni – višemetarski divovi od kamena, teški po nekoliko tona, prevezeni su morem u jednom komadu u Rim. 

Vi niste htjeli obeliske. Vi ste poželjeli sfinge. Ali ne bilo kakve. Poželjeli ste drevne, crnogranitne egipatske sfinge, koje su stoljećima čuvale hramove faraona. Niste tražili najveće sfinge, ali ste ih tražili dovoljno da ukrasite Palaču. Samo ih je trebalo dovesti iz Egipta, a tko robove pita je li im to teško… Dvanaest sfingi stiglo je po Vašem nalogu iz Egipta sve do Dalmacije. Danas, više od 1.700 godina kasnije, dvije sfinge i dalje čuvaju Vašu Palaču. 

Sfinga je još jedan simbol moći i božanskog legitimiteta cara.

Ova je sfinga bila stoljećima stara i u trenutku kada je “putovala” prema Splitu. Neobično je što ima “ljudske”, a ne lavlje ruke.

Dioklecijanova palača danas je ponosni vlasnik dvije preostale egipatske sfinge. Jedna je odlično očuvana i stara 3.500 godina, a naći ćete ju na Peristilu. Druga, obezglavljena sfinga, stoji na ulazu u Jupiterov hram.

Još jedan Dioklecijanov “suvenir” iz Egipta su granitni stupovi crvenkaste boje, njih više od 20! Neke od njih vidjet ćete na Peristilu.

Pravu egipatsku sfingu vidjet ćete i na molu uz dvorac Miramare u Trstu. Još jednu sfingu, ali ne-egipatsku, možete naći u Zadru.

Zašto je Dioklecijan spavao iznad svojih podruma?

PRIČA BROJ VII: Koliko prostorija treba jedan Car?

Barem 50. Osim toga, trebala Vam je i velika terasa na samom vrhu južnog zida Palače, s koje pogled pada na more, Brač i Šoltu. Ali javio se problem. Teren ovdje prirodno pada prema jugu i moru, pa bi se dogodilo da Vaše prostorije, koje su uz more, stoje niže od onih gdje borave vaši sluge. A to se, naravno, nije smjelo dopustiti. Car ne stanuje ispod svojih sluga!

Vaši su graditelji pronašli rješenje: ispod Vaših odaja izgradili su ogromne podrume, koji su carsku rezidenciju podigli na željenu visinu. Tako ste Vi dobili svoju terasu i pogled dostojan cara. Danas je od tih pedeset prostorija ostala sačuvana samo jedna. Zove se Vestibul, i još uvijek dočekuje sve one koji se usude zakoračiti u Vaš svijet.

Činjenica: Dioklecijanova palača bila je podijeljena na dva dijela. Njen je južni dio koristio car, spomenutih 50-ak prostorija. Sjeverni je dio bio za carsku stražu, vojnike, poslugu, za spremišta i slično. Podrumi su podignuli carev stan u visinu, a korišteni su i kao (uvijek dobrodošao) skladišni prostor.

Dioklecijanova palača je građena 10 godina, a car se u nju uselio 305. godine.

Uđite u jedinu preostalu carsku prostoriju

PRIČA BROJ VIII: Sitni i ponizni s pogledom na moć

Vestibul nije bio Vaša soba, već ulaz u Vaše odaje: veličanstveno predvorje koje je svima jasno govorilo tko tu živi. Graditelji su se potrudili da svakoga tko zakorači unutra ostave bez daha. S vanjske strane Vestibul je bio četvrtast, iznutra – savršen krug, visok čak 17 metara. Zidovi su mu bili obloženi mramorom i freskama, pod ukrašen mozaikom, a u polukružnim nišama stajali su kipovi bogova i careva. A strop? Nije imao današnju rupu.

Dok ste Vi, Care, ovdje hodali, iznad Vas se dizala kupola. Sjajila se ona obasjana svjetlošću svijeća, iznutra obložena mozaikom u bojama. Sve je bilo stvoreno s jednom svrhom – da se svima odmah jasno stavi do znanja: ovdje stanuje bog na zemlji.

Vestibul je povezivao Peristil s rezidencijalnim dijelom Palače.

Zamislite ovdje freske na zidovima. Zamislite i da nema rupe nego da je tu kupola obložena sjajuckavim mozaikom.

Danas u Vestibulu, zbog vrhunske akustike, često pjevaju dalmatinske klape, vodiči ga predstavljaju turistima, a ljudi stavljaju mobitel na pod kako bi se uslikali “uokvireni” rupom na stropu i nebom.

Možete se kroz Etnografski muzej uz nadoplatu popeti na krov Vestibula. Ovo je otvor Vestibula slikan sa zvonika.

Zašto je Dioklecijan dao sagraditi hram bogu Jupiteru?

PRIČA BROJ IX: Kad ti je otac Jupiter

Vi ste pravi rimski car, a svi znaju – za vladavinu Vas je odabrao Jupiter, vrhovni bog Rimskog Carstva. Imali ste tri suvladara među ljudima, a svaki od njih imao je svog boga zaštitnika. No nitko nije imao Jupitera. Samo Vi. Zato ste u samom srcu Palače, tik uz Peristil, sagradili hram posvećen svom nebeskom ocu, gospodaru munja i oluja. Simbolika je bila jasna svima: Vi vladate Carstvom jer Vas štiti najmoćniji od svih bogova.

Jeste li znali: U Rimskom Carstvu postojao je kult štovanja cara i njegove obitelji. Carevi su često smatrani bogovima.

Dioklecijanova palača je imala barem tri hrama

Zadnja istraživanja kažu da je Dioklecijanova palača imala tri hrama, no samo Jupiterov i danas stoji. Pravocrtnog je tlocrta, smješten na povišenom podiju, a ispred njega je u carevo vrijeme stajao trijem na šest stupova. Danas stoji samo jedan stup. S padom poganstva i širenjem kršćanstva, u 7. je stoljeću Jupiterov hram prenamijenjen u krstionicu sv. Ivana Krstitelja. Dobro je da se to dogodilo, jer upravo ga je ta prenamijena spasila od uništenja. Ispod bivšeg hrama izgrađena je kripta posvećena sv. Tomi. U krstionici su danas dva sarkofaga, koji čuvaju posmrtne ostatke dva splitska nadbiskupa.

Danas, na ulazu u Jupiterov hram ili u turističkom uredu na Peristilu, kupite ulaznicu pa istražite njegovu unutrašnjost.

Ispred hrama stoji jedna od dvije preostale sfinge, koja je bez glave ostala vjerojatno “zahvaljujući” ranim kršćanima.

Na lučnom svodu hrama nalaze se 64 površine, svaka s licem u sredini. Lica pokazuju razne emocije, a i dalje je nejasno zašto su ona tu.

Od početka 13. st. u Jupiterovom hramu stoji kameni krsni zdenac. Na njemu pronađite najstariji prikaz krunidbe jednog hrvatskog kralja, vjerojatno kralja Zvonimira. Znate li da je taj kralj vladao iz Knina?

Skulpturu sv. Ivana Krstitelja izradio je kipar Ivan Meštrović.

Pokraj Jupiterovog hrama prolazi najuža ulica u Splitu. Zovu ju “Pusti me proć”.

Malo skrećem s teme: Znate li u kojem se francuskom gradu nalazi najbolje očuvan hram iz vremena Rimskog Carstva? I njega smo istražili s djecom.

Zašto je Dioklecijan progonio kršćane?

PRIČA BROJ X: Zašto?

Stoljećima nakon Vaše smrti, Care, Vaše ime ostalo je upisano kao ime najkrvoločnijeg progonitelja kršćana u povijesti Rimskog Carstva. Nije to ni malo zavidna titula! Po Vašoj su naredbi kršćani zatvarani, mučeni i ubijani, crkve su rušene, a sveti spisi spaljivani. No nešto je tu neobično! Zapravo, nejasno. Vladali ste 21 godinu, a kršćane ste progonili tek zadnje dvije godine. Zašto tada? Zašto uopće? Je li Vas na to nagovorio Vaš zet i suvladar Galerije, poznat po svom otvorenom antikršćanskom stavu? Ili je istinita legenda o proročici koja Vas je upozorila da će Carstvo propasti, ne zbog vojski, nego zbog kršćana? Vi mrtvi čuvate svoju istinu, no povijest je zapisala svoju.

Kršćani su se u vrijeme Dioklecijanovih progona okupljali u tajnim crkvama. Jednu takvu možete posjetiti u Eufrazijevoj bazilici u Poreču.

Kako je carev mauzolej postao katedrala?

PRIČA BROJ XI: Nema mira ni u grobu

Godina je 311. Više niste među živima. Doživjeli ste solidnu starost za vrijeme u kojem ste živjeli. Neki kažu da Vam je na vrata pokucala prirodna smrt, drugi pak tvrde da ste si, poput suvladara Maksimijana, sami oduzeli život. U svakom slučaju, smrt Vas je zatekla u mjesecu kada kršćani slave Božić.

Kako i priliči caru, pobrinuli ste se da Vaš posljednji dom bude jednako veličanstven kao i život koji ste vodili. Mauzolej ste si sagradili u Palači, odmah uz Peristil. Bio je to pravi arhitektonski dragulj: imao je kružni tlocrt, kupolu obloženu mozaikom, trijem s 24 stupa, unutra stupove od skupocjenog crvenog granita. U središtu sve te raskoši, Vaš je sarkofag. 

Što biste rekli da Vam kažem da je taj Vaš mauzolej od 7. stoljeća do danas kršćanska katedrala? Hram iste one vjere koju ste progonili? Vjerojatno biste se okrenuli u grobu. Samo… Vi grob više nemate. Vaše tijelo je nestalo. Sarkofag, također. 

Građevina okružena trijemom sa stupovima bivši je Dioklecijanov mauzolej, a današnja katedrala sv. Dujma. Desno je zvonik na koji se možete popeti.

Što se može danas vidjeti u katedrali sv. Dujma?

Od svih katedrala u Europi, jedino splitska ima za sjedište carski mauzolej. Danas u njoj ne počivaju Dioklecijanove kosti, kako je on to isplanirao, već kosti svetaca koji su po carevoj naredbi, a zbog svoje vjere mučeni pa pogubljeni u Saloni (današnjem Solinu) – kosti svetog Dujma i svetog Staša.

Katedrala sv. Dujma smatra se najstarijom katedralom na svijetu, koja je u kontinuitetu korištena u kršćanske svrhe.

Katedralu možete turistički obići, a iskrena preporuka da uzmete kombiniranu ulaznicu pa uz nju posjetite i riznicu, popnete se na vrh zvonika i obiđete Jupiterov hram. Katedrala i njen zvonik svakodnevno su otvoreni za posjetitelje.

Katedrala je kružnog tlocrta jer je takav bio Dioklecijanov mauzolej.

Kako je kršćanstvo pobijedilo Dioklecijana???

PRIČA BROJ XII: Kako je lako nestati…

Samo osam godina nakon što ste otišli u mirovinu, Care, zabranjen je svaki vjerski progon. Kršćani su odjednom dobili slobodu. Baš me zanima što biste Vi rekli kad biste saznali tko je donio tu odluku?! Bio je to Konstantin, sin vašeg suvladara Konstancija! Nakon niza sukoba i građanskih ratova, Konstantin je ukinuo Vašu tetrarhiju i proglasio se jedinim carem Carstva. Osnovao je grad Konstantinopol, koji se nalazi u današnjem Istanbulu. U ime si je dodao pridjev “Veliki” i krenuo je u brisanje svake uspomene na Vas i druge koji su progonili kršćane. Zato danas o Vama znamo tako malo.

S vremenom je kršćanstvo postalo dominantna religija Rimskog Carstva. Izgleda da je ona proročica, spomenuta u 10. priči, ipak bila u pravu.

Jeste li znali: Anđeoska tvrđava u Rimu izgrađena je na mauzoleju rimskog cara Hadrijana!

Tko danas leži u Dioklecijanovom mauzoleju?

PRIČA BROJ XIII: Kad te sudbina ošamari

Vašeg sarkofaga, Care, više nema. Netko ga je jednom uništio, a mi ne znamo tko. Dokumenti o Vama su velikim dijelom izbrisani. Danas u Vašem mauzoleju stoji sarkofag kršćanina kojeg ste možda i osobno poznavali, a neki kažu da ste ga i pogubili: svetog Dujma. Rodio se on najvjerojatnije u današnjoj Siriji. U vrijeme Vaših progona bio je biskup u Vašem mogućem rodnom gradu, Saloni. Pogubljen je s drugim mučenicima u salonskom amfiteatru. Sahranjen je izvan gradskih zidina, ali su u 7. stoljeću njegovi posmrtni ostaci preneseni ovamo – u Vaš mauzolej.

Činjenica: Ironija sudbina je htjela da Dioklecijanov mauzolej, tj. posljednje počivalište najvećeg progonitelja kršćana, postane katedrala istih tih kršćana. Što se tiče sv. Dujma, veća je vjerojatnost da ga je dao pogubiti Galerije, a ne Dioklecijan.

Kako je Dioklecijanova palača postala grad?

PRIČA BROJ XIV: Puku ništa nije sveto

U Vašu Palaču uselili su se ljudi već u 7. stoljeću. Najvjerojatnije su došli iz Salone, bježeći i tražeći sigurnost Vaših zidina. Ne samo da su se uselili, počeli su Palaču mijenjati. Gradili su i rušili po vlastitim željama. Probušili su otvore u Vašim bijelim, kamenim zidinama, trebali su im prozori. Podizali su kamene kuće posvuda, pa i ondje gdje ste Vi nekad spavali. Ogradili su si mala dvorišta te u njima, u Vašoj Palači, uzgajali perad.

Vjerojatno nisu znali da ste i Vi nekoć u Palači uzgajali povrće.

Ovo je jedno od preostalih unutarnjih dvorišta u palači.

PRIČA BROJ XV: Car koji je volio mitologiju

Vratimo se do Vaših Zlatnih vrata. Ni njima srednji vijek nije bio naklonjen. Obični narod drznuo se probiti prozore u zidinama uz ta divna vrata, na više mjesta. Niše uz vrata već odavno zjape prazne, Vaš kip je nestao, a nema ni kipova Vaših suvladara. I to nije sve. Netko je bio dovoljno hrabar, ili lud, da na samom vrhu bijelih kamenih vrata zazida terasu crvenom ciglom… Srećom, Vaši minotauri i dalje stoje na straži.

Igrajte igru “pronađi što više različitih prozora na zidinama uz Zlatna vrata” pa obratite pažnju na cigleni zid nadozidan na vrhu.

Što je ostalo od Palače?

Dioklecijanova palača je bila dom cara, no danas nećete vidjeti niti jednu prostoriju u kojoj je car živio. Od njegovih 50 prostorija stoji samo spomenuto predvorje, Vestibul. U srednjem je vijeku Palača bila dom brojnih ljudi, a carev stambeni dio je nestao jer je stoljećima mijenjan, rušen, nadograđivan ili je propao zbog nekorištenja.

Zaželite želju dok držite palac!

PRIČA BROJ XVI: Zašto on, tako visok, stoji tu?

Samo ću na tren skočiti 700-tinjak godina nakon Vašeg vremena, Care, da Vam objasnim tko je skoro osam metara visok “čovjek” sa zlatnim palcem, koji danas stoji pred Vašim Zlatnim vratima, drži knjigu i nešta pokazuje prstom. Zvao se on Grgur Ninski, a bio je biskup u 10. stoljeću. Imao je revolucionarnu ideju, želio je da narod razumije molitve! Zalagao se da se bogoslužja više ne drže na latinskom jeziku, koji Vi, Care, govorite – nego na starohrvatskom. Na jeziku običnoga puka. 

Latinski jezik je u Vaše vrijeme bio znak moći i kontrole. Grgurova borba bila je upravo protiv toga.

Kip Grgura Ninskog izradio je slavni kipar Ivan Meštrović. Uhvatite ga za zlatni palac i zaželite želju.

Nešto manjeg “Grgura Ninskog” možete za palac uhvatiti i u Ninu te Varaždinu. Znate li da je slavni kipar Ivan Meštrović rođen u selu kraj Slavonskog Broda?

Zašto se podrumi Dioklecijanove palače nisu urušili?

PRIČA BROJ XVII: Vrijeđa li Vas, Care, što su Vam podrumi spašeni – iz nužde?

Ne, Care, nisu Vaši graditelji bili baš toliko genijalni da podrumi Palače stoje punih 17 stoljeća bez urušavanja. Nisu oni razlog zašto ja danas mogu kroz podrume prošetati, rame uz rame s rijekom turista. Znate li tko je zapravo spasio Vaše podrume? Srednjovjekovni stanari! Da, isti oni ljudi koji su si iznad podruma naslagali kuće i pokvarili sve što ste Vi zamislili. Nisu oni naravno znali da spašavaju Vašu ostavštinu, a nije im to ni bio cilj. Možemo zapravo reći da su iskoristili sve što im život pruža.

Probušili su ti stanovnici Vaše Palače podove svojih domova i dobili praktičan “pristup” Vašim podrumima. Ne zato da bi u njih silazili po vino ili maslinovo ulje ili skladištili hranu dolje… Istina boli, kroz te su rupe godinama bacali smeće i, oprostite Care, ali kroz njih su u Vaše podrume obavljali nuždu. Postali su ti podrumi senzacionalne srednjovjekovne septičke jame. Napunili su se u potpunosti. I, tko bi rekao, upravo ih je to sačuvalo od propasti!

Dok šetate kroz podrume pronađite rupu na svodu!

Činjenica: Priroda je ovdje kroz vrijeme umiješala svoje “prste” pa se smjesa koja je stoljećima stajala u carskim podrumima konsolidirala i izolirala ciglu od kontakta sa zrakom. Bez tog kontakta, podrumi su ostali očuvani u vrhunskom stanju. Podsjeća li ovo još nekog na Pompeje? “Sadržaj” je drugačiji, kod njih se radilo o vulkanskom pepelu, no cijeli je taj grad također stoljećima stajao “konzerviran”. Ista stvar je s antičkim teatrom u Ohridu, kojeg je netko nekada zatrpao zemljom pa je iskopan prije manje (!) od 100 godina.

Podrumi Dioklecijanove palače su jedan od najbolje očuvanih antičkih kompleksa ovakve vrste na svijetu.

Tajne koje su čekale ispod Splita

PRIČA BROJ XVIII: Zaboravljeni stoljećima…

Vaši su podrumi, Care, dugo spavali. Zatrpani i puni svega, od otpada do tajni, čekali su stoljećima da netko primijeti njihovu važnost. Tek sredinom 19. stoljeća splitski arhitekt Vicko Andrić, ujedno i prvi hrvatski konzervator, odlučio je da ih treba očistiti. Glavnina tog golemog posla ipak je odrađena u 20. stoljeću. U novije su vrijeme podrumi dobili i modernu zaštitu, provučena je armatura kako bi ih se sačuvalo od propadanja. Morate znati da sve što nakon tako puno vremena dođe u dodir sa zrakom, počne propadati i nestajati…

Znate li ovo: Dioklecijanova palača čuva još tajni jer dio njenih podruma i dalje nije otkopan, a možda neće ni biti. Zahvaljujući podrumima moguće je vjerno rekonstruirati izgled carske rezidencije jer je svaka prostorija podruma vjerna kopija prostorije koja se nalazila iznad, a koje više nema.

Dioklecijanova palača je čuvala zarobljene zmajeve u Igri prijestolja

Split i Dioklecijanova palača ponose se danas svojim podrumima. Često su u njima organizirane razne izložbe i sajmovi. Zanimljivi su oni i drugima, toliko da su u njih čak zatvoreni zmajevi u Igri prijestolja, kada je Split “glumio” grad Meereen. U Dioklecijanovom gradu danas postoji Game of Thrones muzej, a možete otići i na razne Game of Thrones ture. Ova tura ima jako dobre recenzije na GetYourGuideu:

Popnite se na vrh zvonika

PRIČA BROJ XIX: Car s vjetrom u kosi

Šteta, Care, što nikada niste mogli vidjeti svoju Palaču iz ptičje perspektive i s vjetrom u kosi, pogled puca preko svijetlih zidina i kula, krovova kuća i galebova do mora, Marjana i otoka… Mi danas to možemo. Uspon na zvonik koji stoji uz bok Vašem mauzoleju, a našoj katedrali, pruža pogled koji oduzima dah. Kažu da je zvonik “najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina”, započeta još u 13. stoljeću.

Ovo je Vaš veliki uspjeh: današnji Split doslovno je narastao na temeljima Vaše Palače.

Zvonik je visok 57 metara.

Pogled s vrha zvonika.

Zašto Dioklecijanova palača nije palača?

PRIČA BROJ XX: Dobro došli u Dioklecijanov dom za umirovljenike

Baš je zanimljivo to što milijuni ljudi danas posjećuju Vaš umirovljenički dom. Zovu ga Dioklecijanova palača – ali, Care, znamo da to zapravo nije palača. Prava palača bila bi mjesto iz kojeg ste vladali, a Vi ste u ovu građevinu došli nakon što ste samovoljno skinuli krunu. Niste više vladali, u njoj ste živjeli. Precizniji bi naziv možda bio: rezidencija, vila, možda ljetnikovac? Ali nećemo to reći turistima. Oni i dalje traže palaču, a mi ćemo im s osmijehom pokazivati Vaše kamene ulice, kupolu s rupom, Vaše minotaure, vrt gdje ste možda uzgajali povrće, čiste podrume, sfinge i galebove. Tko zna, možda Vas netko od njih i zavoli.

Činjenica: Dioklecijan je prvi rimski car koji se odlučio na odlazak u mirovinu, nakon što je vladao od 284. do 305. godine. Dioklecijanova palača je mjesto koje je sagradio kako bi u njemu živio nakon završetka službe carovanja te je u nju prvi put ušao 305. godine, kada je prestao biti car.

Završavam putopis kako sam ga i počela: “Dioklecijanova palača je jedan od najbolje sačuvanih spomenika rimskoga graditeljstva na svijetu.” Uz dodatak: Koliko god puta u nju došli, nikada nećete otkriti sve njene priče, ali se potrudite pri svakom dolasku saznati barem jednu novu.

Fotografije su slikane u kolovozu 2024.