Žuta planina u Kini: saznajte kako ju obići
Što kažete na planinarenje po 60.000 stepenica? Ako kažete NE!, možete gore i laganini žičarom. Ako ste i dalje neodlučni, postoji ovdje i neobična opcija da vas na planinu nose. Žuta planina jedno je od najpopularnijih planinarskih odredišta u Kini i jedna od najljepših kineskih planina, a mi smo po njoj prehodali oko 13 kilometara. U putopisu saznajte sve detalje.
Po Kini smo putovali tri tjedna u vlastitoj organizaciji. Prije jednodnevnog planinarenja po Žutoj planini, obišli smo Zapadno jezero uz grad Hangzhou, zatim najpoznatije kineske vrtove u gradu Suzhou, gradić Zhujiajiao kojeg nazivaju Venecijom Istoka te Šangaj.
Obratite pažnju na kamen koji balansira na vrhu i ljude ispod njega.
Kako doći do Žute planine u Kini?
Žuta planina (Huangshan) nalazi se u istočnoj Kini, jugozapadno od grada Huangshan. Do tog grada mi smo došli brzim vlakom iz Hangzhoua, a možete doći i vlakom iz oko 400 kilometara udaljenog Šangaja. Karte za vlak smo kupili ovdje. Taksijem smo se zatim 45 minuta vozili do gradića Tangkou, baze za obilazak planine. Za naručivanje taksija u Kini instalirajte mobilnu aplikaciju DiDi. Možete u Tangkou doći i autobusom iz grada Huangshana.
Žuta planina se na kineskom zove kao i grad Huangshan (huang znači žuta, a shan planina). Postoji dakle Huangshan City i Huangshan Scenic Area, a ovaj se drugi naziv odnosi na planinu.
Zašto trebate posjetiti Žutu planinu?
Žuta planina je planinski masiv smješten u istočnoj Kini. Poznata je po brojnim dramatičnim granitnim vrhovima, od kojih je 77 viših od 1.000 metara. Oko vrhova vijugaju strme stepenice i uređene staze, a put skraćuju žičare. S kamenih litica rastu neobično oblikovani borovi koji također nose ime planine.
Inspirirala je Žuta planina razne kineske umjetnike i čest je motiv u tradicionalnom kineskom slikarstvu i pjesništvu. Posebno se često prikazuje motiv kojeg zovu “more oblaka”. Radi se o pojavi da se ovdje oblaci zadržavaju ispod kamenih vrhova pa planina često izgleda kao da lebdi iznad oblaka.
Zanimljivost: Mogu reći da je Žuta planina najmanje žuta od četiri planine koje smo obišli u Kini. Izgrađena je od granitne stijene i sive je boje. Naziv Huangshan (Huang Shan) planina je dobila 747. godine i to carskim dekretom, u spomen na mitskog kineskog vladara, Žutog cara (Huang Di). Taj je car prema predaji otac svih Kineza, a upravo je s ovog mjesta uzašao na Nebesa i postao besmrtan. Smatraju ga pretkom kineskog naroda.
Žuta planina ne spada među 5 svetih planina Kine, ali je na listi UNESCO-a zbog ljepote i dostupnosti. Jedna je od najposjećenijih prirodnih atrakcija Kine.
Popnite se u Nebeski glavni grad
“Nebeski glavni grad” (kineski: Tiandu Feng) jedan je od tri najpoznatija vrha Žute planine. U prošlosti se vjerovalo da na njemu žive bogovi. Visok je oko 1.810 metara, a poznat po strmim liticama i kamenim stepenicama, kao i po nevjerojatnim pogledima na okolne planine, osobito pri izlasku sunca. Vrh se povremeno zatvara za posjetitelje radi sigurnosnih razloga, a mi smo do njega došli taman na dan kada je ponovno otvoren. Kako je bilo lijepo vrijeme i prvi dan u godini da se otvara pristup Tiandu vrhu, na ulazu je bilo oko 35.000 posjetitelja. Za divno čudo, sve je išlo kao podmazano.
Trebalo nam je oko 45 minuta da prođemo sve kontrole i kupimo ulaznice.
Ovdje se jedan dio puta mora voziti shuttle busom, nakon kojeg smo došli do žičare koja vozi prema vrhu. Postoje tri žičare, dvije su za turiste, a treća je za transport radnika i materijala do vrha.
Da bi se olakšao pristup vrhovima, Žuta planina ima nekoliko žičara. Neki se planinari ipak odluče za dugo planinarenje poznatim kamenim stepenicama kojih ima više od 60.000!
Većina Kineza koji su ovdje planinarili bili su stariji od 60 godina.
Žuta planina je jedna od najljepših planina u Kini
Sama vožnja žičarom je već prekrasna, a kad se iz nje izađe postane jasno zašto je ovo jedan od najpopularnijih planinarskih izleta u Kini. Staza je jako prohodna i zapravo podsjeća na šetnju Premužićevom stazom, samo je do najsitnijih detalja uređena, popločena i sa stepenicama. Pogledi su prekrasni non stop, a staza vijuga između vrhova pa je dojam da ste stalno na drugom mjestu. Sve je nevjerojatno uredno i čisto, svaki i najmanji papirić odmah pokupe. Za divno čudo, uz toliko ljudi osim na par mjesta nismo imali preveliku gužvu.
Za obići sve što smo si zamislili trebalo nam je oko 9 sati, u kojima smo prehodali oko 13 km i prešli oko 800 metara visinske razlike.
Lokalni majmuni, vidjeli smo ih samo na početku staze iako kažu da ih ima dosta. Nisu prenametljivi.
Na samoj planini postoje 2 ili 3 hotela i još se gradi jedan. Izgradnja i opskrba je i dalje na ručni pogon, nosači raznose materijal gdje god treba.
Mnoge stijene i vrhovi imaju slikovita imena, smišljena prema onome na što podsjećaju. Tu je npr. “Vrh Leteće kamenice”, “Stijena majmuna koji promatra more”, “Stijena slična bambusu”…
Vidite li na vrhu “majmuna koji promatra more”?
Gdje jesti na Žutoj planini?
Pauzu za ručak napravili smo na Vrhu svjetlosti na 1.860 mnv. Uz staze po planini postoji jako puno mjesta gdje se može kupiti hrana i bezalkoholna pića, tu je i nekoliko restorana, a treba se potruditi naći mjesto gdje se prodaje pivo i bilo što alkoholno. Vrh svjetlosti je najdostupniji vrh pa je i gužva na njemu najveća.
Vrh svjetlosti
Vidjeli smo na desetke nosača koji nose ljude po planini.
Lotusov vrh
Put nastavljamo planinarenjem u smjeru najvišeg, Lotusovog vrha (Lianhua Feng ili Vrh lotosova cvijeta), koji je u trenutku našeg dolaska bio zatvoren zbog sigurnosnih razloga. Visok je 1.864 metra. Oko njega vode staze koje ga obilaze i ovo je bio jedini dio na Žutoj planini gdje se gužva jako osjetila. Na dijelovima staze se doslovno nije moglo proći od ljudi.
Za proći 2 km trebalo nam je sat i pol.
Pogled na Lotusov vrh.
Nakon što smo zaobišli Lotusov vrh prošli smo južnu žičaru i nastavili prema vrhu Nebeskog glavnog grada. Srećom smo odabrali ovaj smjer kretanja pa smo tu stigli nešto prije 17 sati, kada žičara prestaje raditi. Mi smo se odlučili spustiti pješice pa nam nije ni bilo bitno da radi kasnije. U to doba dana vrh smo imali skoro samo za sebe.
Staze su na ovom dijelu nevjerojatno strme i dosta uske. Na nekim je dijelovima staza toliko uska da postoje i semafori kako se ljudi ne bi mimoilazili.
Po ovom se uskom grebenu hoda, a tu je i semafor.
Još malo nam je ostalo do vrha, a ovdje skoro i nije bilo ljudi.
Silazak s planine
U podnožje smo se spustili jednom jako zanimljivom, vrlo strmom i zahtjevnom stazom. Ako volite planinarenje, topla preporuka. Staza je zbog nagiba izložena predivnim pogledima, ali treba na njoj biti vrlo oprezan. Većina ljudi se s planine, naravno, spusti žičarom.
U podnožju raste prirodna bambusova šuma i nalazi se par lijepih hramova.
Ako planirate na Žutu planinu, dobro je znati da se u ovom kraju možete bez problema zadržati barem 3 dana. Puno je tu atrakcija koje se isplati vidjeti, a kojima se radujem pri sljedećem dolasku u Kinu.
Imali smo još dovoljno vremena da jedemo prije odlaska na vlak. Kako ne postoji direktan vlak Huangshan-Zhangjiajie (gdje sljedeće po planu nastavljamo put), morali smo presjedati. Guglao sam i našao da bi mogli presjesti u gradu Shangrao, u blizini kojeg se nalazi jedna turistička atrakcija za koju ranije nisam ni znao da postoji. Radi se o gradu Wangxian Valley Town koji je bio pravo iznenađenje ovog putovanja i jedno je od mjesta koje nas je najviše oduševilo u Kini! Detalje pročitajte u ovom putopisu.
Putopis s cijelim planom našeg trotjednog putovanja po Kini u vlastitoj organizaciji, u kojem su brojni savjeti i korisne informacije oko organizacije tog putovanja, pročitajte ovdje.
Fotografije: Maja i Nikola
