Šangaj: što posjetiti, iskustva i korisne informacije
Prvi smo put kinesko tlo dotaknuli kada smo sletjeli u Šangaj. Ovo je prvi putopis o trotjednom putovanju po Kini, koje smo si sami organizirali. U njemu saznajte više detalja o Šangaju i što se u njemu isplati posjetiti.
U Šangaj smo stigli za 11 i pol sati, direktnim letom iz Budimpešte. Povratna je karta po osobi bila 450 eura. Od aerodroma se može do grada doći metroom za oko sat vremena, no mi smo odlučili probati nešto novo – Maglev najpoznatiji operativni magnetni vlak na svijetu. Taj vlak za vrijeme vožnje ne dodiruje podlogu, nego lebdi iznad vodilice zbog magnetoodbojne sile. Takav način kretanja smanjuje trenje i troškove održavanja voznog puta.
Jurili smo 301 km/h i stigli s aerodroma u Šangaj za samo 8 min!
Korisne informacije za putovanje u Kinu:
U Kini su vlakovi brzi, točni i česti. Često smo ih koristili na ovom trotjednom putovanju, a karte za vlakove smo kupovali ovdje. Za naručivanje taksija instalirajte mobilnu aplikaciju DiDi. Ovdje pogledajte koje se sve ture i atrakcije mogu kupiti u Šangaju. U cijeloj Kini nam gotovina praktički nije trebala. Za dolar se može kupiti razna hrana na ulici, a ni tu se ne plaća gotovinom. Sve se plaća mobilnim aplikacijama WeChat ili Alipay, pa si njih ranije instalirajte. Za internet smo koristili aplikaciju Airalo.
Putopis s cijelim planom našeg trotjednog putovanja po Kini u vlastitoj organizaciji, u kojem su brojni savjeti i korisne informacije oko organizacije tog putovanja, pročitajte ovdje.
Bilo je oko 7 ujutro kad smo iz vlaka izašli u samom centru grada. Već je tada Peoples park bio ispunjen s desetak grupa ljudi koji su vježbali.
Za prvi doručak u Kini odabrali smo jelo koje smo nakon toga u raznim kombinacijama jeli barem desetak puta – Bao. Za njega postoje razna punjenja, a rade ih i kuhane i pečene. Većinom je to jeftina ulična hrana, a u raznim varijacija ih se može naći u bilo kojem dijelu Kine.
Stari dio Šangaja
Smještaj smo uzeli preko Bookinga. Nakon što smo ostavili stvari u hotelu, otišli smo do jedne od najpoznatijih povijesnih četvrti u Šangaju. Zove se Yuyuan Old Street (Yu Garden Old Street) i nalazi se uz čuvene vrtove Yu (Yu Yuan Garden). Ovdje možete vidjeti tradicionalnu kinesku arhitekturu i steći dojam kako je Šangaj izgledao nekad davno. Zgrade u ulici pažljivo su restaurirane kako bi očuvale izgled iz vremena dinastija Ming (14. – 17. st.) i Qing (17. – 20. st.). Imaju prepoznatljive zakrivljene krovove, drvene rezbarije i crveno-zlatne detalje. U njima je sada hrpa raznih dućančića, restorana i manjih radnji, sve izgleda jako lijepo i od svega u samom gradu nam se najviše svidjelo.
Sve su ove zgrade razni dućani i restorani.
Šetali smo ovdje oko tri sata…
Možete ovaj dio grada obići i s vodičem:
Najljepši vrtovi u Šangaju
Vrtovi Yu Yuan (ili samo Yu vrtovi, što u prijevodu znači vrtovi zadovoljstva), sigurno su najljepši vrtovi u Šangaju. Neki kažu – i jedni od najljepših u Kini. Uređeni su 1577. godine, a za javnost su ih otvorili skoro 400 godina kasnije, tek 1961. godine. Vrtove je u vrijeme vladavine dinastije Ming dao izgraditi Pan Yunduan kako bi usrećio svog oca Pan Ena i omogućio mu da u njima provede sretnu starost. Podijeljeni su na šest tematskih zona i obavezno ih posjetite ako dođete u Šangaj.
Ovdje su se na površini od oko 20.000 kvadratnih metara smjestili tradicionalni kineski paviljoni, brojna jezerca i ribnjaci, sjenice, egzotične stijene, staro drveće i prekrasno cvijeće.
Sve je dodatno ljepše u proljeće, kad sve cvjeta.
Vrtovi su besprijekorno čisti, održavani i uredni te uređeni do najsitnijeg detalja.
Zanimljivo je da paviljoni u ovakvim vrtovima nikad nisu bili kuće za život, nego isključivo mjesto gdje se odmaralo ili primalo goste.
Caishen Temple
Odmah do vrtova Yu Yuan smjestio se stari taoistički hram iz 15. st., Caishen Temple. Kasnije smo se na ovom putovanju kroz Kinu nagledali i puno ljepših hramova, ali i ovaj vrijedi pola sata šetnje.
Moderni Šangaj
Taksijem smo se vratili u centar modernog Šangaja, u najpoznatiju pješačku šoping ulicu – Nanjing Road. 10 min vožnje taksijem platili smo 1.5 eura.
Nanjing Road
Ulica Nanjing Road duga je oko kilometar i pol te izlazi na Huangpu rijeku. Kako smo se približavali rijeci, gužva je postajala sve veća da bi na kraju uz rijeku bilo valjda 100 tisuća ljudi. Inače u Šangaju nije bilo nigdje nekih pretjeranih gužvi pa nam nije bilo jasno što se dešava, ali su nam objasnili da je svaki dan u 19 h svjetlosni show na rijeci, a taman je bilo 18:50.
Gužva pred pješačkim prijelazom.
Sam show trajao je 5 minuta i nije ništa posebno. Da sam znao da se odvija i da će biti tolika gužva, izbjegao bih ga sigurno.
Rijeka Huangpu dijeli Šangaj na stari i novi dio. Na mjestima je široka do 400 metara, a prosječna joj je dubina oko 9 metara. Njom svakodnevno plove teretni brodovi, trajekti i turistički brodovi. Noćna vožnja brodom po rijeci Huangpu jedna je od poznatijih atrakcija u Šangaju.
Nakon 45 min šetnje uz rijeku, vratili smo se u nama najljepši, stari dio grada.
Po noći je sve još klasu ljepše…
Nigdje nisam kao u Kini vidio toliko puno cura koje se kraj znamenitosti slikaju u tradicionalnoj odjeći.
Sljedeće smo jutro otišli vlakom u grad Zhujiajiao, kojeg zovu ga i Venecija istoka. Do njega smo došli taksijem, a detalje pročitajte u ovom putopisu. Oko 16 sati smo se vratili u Šangaj pa nastavili obilaziti grad.
Zlatni hram u Šangaju
Jing’an Temple ili Zlatni hram, jedan je od najvećih hramova u Kini. Njegov se naziv doslovno prevodi kao “mir i tišina” – što je pomalo ironično, jer se hram nalazi u jednom od najprometnijih i najmodernijih dijelova Šangaja. Na ulazu se kupuje ulaznica za simboličnu cijenu, a za obilazak hrama potrebno je oko sat vremena.
Zlatni hram je prvotno sagrađen u davnom 3. stoljeću, ali na drugoj lokaciji. U Šangaj je “preseljen” tisuću godina kasnije, u 13. st.. Unutar hrama nalazi se ogroman kip sjedećeg Bude, visok čak 3,8 metara i težak 11 tona, izrađen od jednog komada bijelog žada. To je jedan od najvećih žadnih kipova Bude u Kini.
Hram je vezan uz zanimljivo vjerovanje – tko uspije ubaciti novčić kroz otvore u sredini visoke “posude” na trgu, imat će sreće u životu. Naravno da smo ga i Maja i ja ubacili.
RTV toranj u Šangaju
Nakon obilaska Zlatnog hrama, poslijepodne i večer smo proveli u modernom dijelu Šangaja, u četvrti Pudong. Ovdje se nalazi 468 metara visok RTV toranj, jedan od simbola grada. Danas je to 6. toranj po visini u Aziji i 9. na cijelom svijetu. Ima on i svoj vidikovac na koji se možete uz plaćanje popeti. Mi se nismo gore penjali, a zanimljiva je informacija da je 2024. “toranj” svečano dočekao svog 100 milijuntog (!) posjetitelja, nekog turista iz Njemačke.
U RTV tornju se na visini od 267 metara nalazi najviše smješten rotirajući restoran u cijeloj Aziji.
RTV toranj je izgrađen 1994., a puni mu je naziv The Oriental Pearl Radio & TV Tower.
Četvrt Pudong
Popnite se na vrh najvišeg tornja u Kini
Mi smo se odlučili popeti na Shanghai Tower, koji je sa 632 metra najviša zgrada u Kini i treća najviša u svijetu. Na 562. metru nalazi se najviša platforma za pogled na grad na svijetu, što je 7 metara veća visina od visine platforme u najvišoj zgradi na svijetu – Burj Kalifi. Još je jedan rekord ovdje oboren – na vrh Shanghai tornja vozi se najbržim liftom na svijetu!
Pogled na Šangaj je uistinu fascinantan.
Zanimljivost: na 126. katu (visini od 565 metara) nalazi se Šangajsko oko, 1.000 tona težak antivibracijski komad žada. Ovdje ga svaka velika zgrada ima za ublažavanje vibracija uslijed vjetra i prirodnih nepogoda.
Kod Šangajskog oka gledali smo 10 minutni light show.
Taman kad smo završili posjet gornjem katu, na grad se počeo spuštati mrak.
Četvrt Xintiandi
Za sam kraj dana idemo na večeru do Xintiandi, jedne od najelitnijih četvrti u blizini našeg hotela. Očekivali smo puno življi kvart, ali nije ni sluga starom Šangaju za turistički obilazak. Nižu se ovdje i obnovljene stare zgrada s kraja 19. st.. Za večeru smo odabrali tradicionalni restoran u jednoj sporednoj uličici. Jako je lijepo uređen, s jelima iz ovog kraja. Za predjelo – magareće meso i proljetne rolice, a za glavno jelo mekooklopna kornjača i Xiao long bao juha.
Lijevo je restoran u kojem smo jeli, sredina i desno – četvrt Xintiandi.
U ovom kvartu najjeftiniji stanovi od 100 kvadrata koštaju milijun eura i više, a prosječna površina stana je oko 250 kvadrata.
Šangaj je ostavio prekrasan prvi dojam Kine i dao naznake kako nas super putovanje čeka. Sada kada je cijelo to putovanje već gotovo i nakon svega što smo u Kini vidjeli (o čemu ću tek pisati u putopisima), moram reći da je Šangaj bio nekako najbezvezniji. Ako planirate veće putovanje po Kini, krenite iz Šangaja, u suprotnom bi vas mogao razočarati, pogotovo ako niste ludi fan šopinga i megapolisa.
Putujemo dalje: Iz Šangaja se večernjim vlakom vozimo do grada Suzhoua, poznatog po 9 klasičnih kineskih vrtova koji su pod zaštitom UNESCOa.
Fotografije: Maja i Nikola
