Selo plemena Maasai: u gostima kod ratnika koji visoko skaču

Za vrijeme putovanja Kenijom početkom 2021. godine, posjetila sam selo plemena Maasai. Pripadnici ovog plemena su prepoznatljivi u cijeloj Africi jer se i dalje trude živjeti tradicionalnim načinom života, velikim dijelom izbjegavajući modernizaciju.

Maasaiji su nekada bili nomadski narod. Do sredine 19. stoljeća pripadao im je velik dio današnje Kenije i pola Tanzanije. Imali su ogromna krda krava s kojima su se kretali po cijeloj istočnoj Africi. Na jednoj bi se lokaciji zadržali 5 do 7 godina, a sa svakom selidbom bi iznova gradili kuće. Danas im je kretanje za stokom zabranjeno od strane vlasti. Žive u selima u sklopu nacionalnih rezervata, a procjenjuje se da ima više od milijun pripadnika ovog naroda.

Članovi plemena su stoljećima poznati kao lovci i ratnici.

Kako žive Maasaiji u Keniji

Društvo je kod Maasaija tradicionalno podijeljeno i u potpunosti patrijarhalno. Muškarci su zaduženi za glavnu gospodarsku granu, uzgoj stoke. U prošlosti su trgovali kravama s drugim narodima, a danas je krava sve manje pa su prisiljeni zarađivati na druge načine. Stoga su se neka sela otvorila za turiste. Postoje i sela u koja se ne može ući.

U ovom društvu žene obavljaju većinu poslova. Grade i popravljaju kuće, na škrtoj zemlji uzgajaju povrće, čuvaju djecu, brinu se o domaćinstvu i hrani, izrađuju odjeću, nakit, suvenire i alat. Dio Maasai djece danas ide u škole, a poglavica koji nas je ugostio je završio i fakultet. Govore engleski, svahili, a svako afričko pleme ima i svoj jezik.

Vatru pale pomoću štapova

Prehrana im je bogata mesom i mlijekom, a jedu i mast, krv, med i koru nekog drveća. Povremeno piju sirovo mlijeko pomiješano sa svježom goveđom krvlju, a krv često koriste kod kuhanja. Veliki je zdravstveni izazov što u selima nema vode, već koriste vodu iz rijeke.

Djeci iz sela smo nosili slatkiše i školski pribor. Vodič je rekao da im ne nosimo igračke jer se oko njih posvađaju. Svađali su se i oko slatkiša. 🙂

Svečani ples: skakanjem do ženidbe

Maasaiji pripadaju jednoj od zadnjih velikih kultura ratnika. Dječake i djevojčice se od najmanjih nogu uči njihove dužnosti. Prisustvovali smo plesnoj ceremoniji Adumu, u kojoj mladići koji su tek postali ratnici pokazuju svoju snagu. Plesom skakanja se slavi njihov dolazak u svijet odraslih.

Dva muškarca se natječu tko će skočiti što više prema gore u zrak. U svakom sljedećem skoku skaču sve više. Okružuju ih drugi pripadnici plemena koji im glasovima stvaraju ritam.

Za vrijeme skakanja ni u jednom trenutku ne smiju spustiti pete na zemlju.

Članovi plemena i dalje nose tradicionalnu odjeću upadljivih boja. I muškarci i žene nose plašteve i nakit. Vjeruju da crvena boja tjera divlje životinje.

Vodič nam je ispričao da se ovim plesom, zapravo skakanjem, muškarci predstavljaju za ženidbu. Tko najviše skoči ima pravo kupiti (!) ženu za pola cijene. I danas je običaj da se za ženu njenoj obitelji plati 20 krava. Većina mlađih muškaraca nema toliko krava pa ostaju neoženjeni, a često odlaze u druge dijelove Afrike kako bi našli žene. Djevojke iz Maasai plemena stupaju u brak nakon 17. godine. Prije braka smiju imati više partnera, a većinom se na kraju udaju za starijeg muškarca koji ima dovoljno sredstava, odnosno stoke. Na dan vjenčanja mladenka u potpunosti brije glavu, što simbolizira novi početak.

Brakovi ne nastaju iz ljubavi već ih dogovaraju očevi djevojaka dok su one još djeca. U ovom društvu žene žive teškim životom, a životni im je vijek 45 godina.

Pokazali su nam kako izgledaju kuće koje se tek grade i gdje čuvaju krave.

Pleme Maasai i lov na lavove

Ratnike se slavi kroz rituale i razne ceremonije. U prošlosti su Maasaiji lovili divlje životinje po Africi, kako za hranu, tako i za neke ceremonije. Na primjer, trebali su uloviti lava kao inicijaciju u pleme, a ti su ratnici bili posebno cijenjeni. Danas im je lov u rezervatu strogo zabranjen. I dalje znaju povremeno uloviti lava ako im napadne stoku, ali sve više pristaju na novčanu nadoknadu gubitka.

Kako izgleda selo plemena Maasai?

Poglavica plemena nam je dozvolio da uđemo u kuće u selu. Sve izgledaju jednako i imaju istu opremu. Okrugle su, napravljene od zemlje, trave i grana. Na zidovima nemaju prozore da ne ulaze komarci i muhe. Unutra je potpuni mrak i jako je zagušljivo i toplo jer se unutra i kuha, a dim izlazi na vrata. Trebalo mi je vremena da se naviknem na mrak i prepoznam neke oblike. Ulazak u tu kuću mi je bio jedna od nelagodnijih stvari.

Djeca iz sela i tradicionalne kuće

Na kraju obilaska su pred nas složili predmete koje su izradile žene iz sela. Najviše je bilo nakita kakvog i sami nose. Kao suvenir se mogu kupiti i ručno rađeni drveni kipovi, oružje i noževi. Vole se cjenkati, a cijene najjeftinijih suvenira su 2 do 3 dolara.

Ulaz u selo plemena Maasai se naplaćuje 10 dolara po osobi. Nakon obilaska sela smo išli na safari u Nacionalni rezervat Masai Mara, a sve detalje o safariju saznajte ovdje.

Fotografije: Irena Ilić