Marrakech: saznajte što posjetiti i brojne zanimljivosti
Nakon raznih avantura po Europi, stiglo je vrijeme za moje prvo putovanje izvan matičnog kontinenta. Odluka je pala na Maroko, a u ovom vas putopisu vodim u Marrakech. Saznajte što sve trebate posjetiti i brojne zanimljivosti o gradu.
U Maroko sam putovao s agencijom u travnju 2025. godine. Letjeli smo iz Zagreba preko Istanbula u Marrakech i stigli smo kasno navečer. Uz Marrakech, na ovom sam putovanju obišao Ouzoud vodopade, dolinu rijeke Ourike, Rabat, Casablancu i pustinju Agafay, o kojima ću detalje napisati u posebnim putopisima.
Već u prvoj vožnji autobusom od zračne luke do hotela uočio sam koliko je kaotičan promet na njihovim cestama. Kočije s konjima i magarcima, bicikli, motori, automobili, autobusi – sve je to pomiješano na cestama u svojevrsni “organizirani kaos”. Kulturološki šok me dočekao i u 5 sati sljedećeg jutra, kada mujezini pozivaju na molitvu. Mislim da taj poziv traje 2 ili 3 minute, ali mi se od umora činilo da traje barem 10! Nekako prelazim preko toga, razbuđujem se i spremam se za prvi dan i obilazak Marrakecha.
Pogled iz hotelske sobe.
Džamija Koutoubia
Po gradu nas je prvi dan vodio vodič Ahmed, a prvo mjesto koje smo posjetili bila je najveća i najpoznatija džamija u gradu, Koutoubia. Prepoznatljiva je po visokom tornju, odnosno minaretu.
Pogled iz parka Lalla Hasna na džamiju Koutubia.
Džamija je ime dobila od arapske riječi kutubiyyin, što označava prodavače knjiga, kojih je znalo biti na stotine u ulicama oko džamije.
Ako sam dobro shvatio vodiča, na mjestu današnje džamije najprije je bila sagrađena neka druga. Ta džamija nije bila pravilno okrenuta, odnosno nije bila okrenuta u smjeru Meke, jednog od najvećih muslimanskih svetišta.
Prošetali smo po trgu i vrtovima u okolici džamije, a u jednom nas je vrtu ulični prodavač ponudio kavom. Čim je shvatio da smo iz Hrvatske, rekao je na tečnom hrvatskom: “Dobra kava, dobra kava!”, što nas je naravno zateklo, ali i dobro nasmijalo.
Park Lalla Hasna
Naranče u vrtu pokraj džamije.
Trg Jemma el-Fna, glavni trg u Marrakechu
Po nekim izvorima, Jemma el-Fna je najveći trg na cijelom afričkom kontinentu. Ipak, malo sam istraživao i čini se da u Accri, glavnom gradu Gane, postoji jedan još veći trg, pa bi te informacije trebalo provjeriti. Trg je tijekom dana vrlo živahan, no to nije ništa u usporedbi s večernjim satima, kada na trgu vlada apsolutna ludnica.
Među brojnim štandovima na glavnom trgu, u oči su nam prvog dana “upali” štandovi s voćem. Na njima rade sokove raznih okusa.
Na trgu Jemma el-Fna možete vidjeti razne životinje, a najviše je majmuna i zmija. Majmune drže u lancima i vidi se da ih ne tretiraju dobro. Zanimljivo je bilo gledati kako ljudi glazbom namamljuju zmije da izađu iz svoje posude podizanjem, odnosno “plesom” prema gore. Ako namjeravate fotografirati majmune i zmije, budite oprezni jer će vas izlagači vjerojatno za to tražiti novce. Jednog suputnika iz grupe su pratili par desetaka metara i vikali na njega jer ih je fotografirao, a nije im platio.
Trg je u večernjim satima potpuno kaotičan i prepun ljudi, kako lokalaca tako i turista.
Na trgu ćete vidjeti brojne ulične zabavljače, moći ćete probati raznu egzotičnu hranu, ali ćete se susresti i s gnjavatorima koji će vam pokušati prodati svakakvu robu.
U posebnom mi je sjećanju ostao čovjek koji je nosio karton na kojemu su bile zataknute naočale. Dakle hodajuća trgovina! Pratio nas je u stopu. Ta nam je neuobičajena metoda prodavanja bila jako smiješna, a on je na kraju odustao od nas i prebacio se na iduće potencijalne kupce.
Nametljivi prodavači na tržnicama
Ako ste introvertirana osoba, Maroko bi vam mogao biti izazov. Prodavači i izlagači su veoma nametljivi. Dovoljno je da na pola sekunde bacite oko na nečiji štand i prodavač će se potruditi svim silama da kupite upravo njegove proizvode. Kao da imaju senzore za to koja osoba je pogledala prema njima. Odmah će krenuti: “Come here, come here, best price for you my friend, best price for you, come here!” ili nešto slično. To mi je bio još jedan kulturološki šok, budući da se u Europi više držimo onoga “koga zanima – kupit će”.
Detalj s tržnice u Marrakechu.
Shvatio sam u više prigoda i da su Marokanci često veoma glasni i izravni ljudi. Velika je šansa da ih čujete kako viču jedni na druge, tj. nama strancima bi se to činilo kao vikanje, ali njima je to normalan razgovor. Točno se sjećam kako je naš vozač proveo pola sata urlajući na svog sugovornika na mobitelu, da bi na kraju u najsrdačnijem mogućem tonu zaključio razgovor.
Pripazite kako se oblačite!
Jedan događaj ostao mi je u sjećanju. Dok smo hodali ulicama, neki lokalac nas je pogledao prijekorno i s prijezirom. Ljutitim tonom nam je uputio par riječi na arapskom, a nakon toga se usudio i opsovati nam na engleskom. Naime, jedna osoba u našoj grupi nije imala pokrivena ramena te je bio nešto širi dekolte, dok je druga osoba nosila kratke hlače koje nisu pokrivale koljena. Pitam se: ako se on sam usudio tako glasno verbalizirati svoje negodovanje dvjema osobama koje su bile u grupi od desetak ljudi, što bi se dogodilo da jedna ili dvije osobe nalete na veću grupu lokalaca?
Pripazite da uvijek imate pokrivena ramena i koljena, kako biste izbjegli potencijalne neugodnosti.
Ulice u Marrakechu
Hodajući ulicama Marrakecha, primijetio sam da jako malo ljudi šeće s kućnim ljubimcem – psom. S druge strane, mačke su posvuda! Primijetio sam i više ljudi koji nose jakne na temperaturi 22 – 23 stupnja. Naša vodičkinja, koja je već dolazila u Maroko i zna neke lokalce, rekla je da je njima “taman” kad je temperatura oko 35 stupnjeva.
Čovjek u jakni na 22 stupnja.
Preko ljeta se u Marrakechu temperature penju i do 43-44 stupnja.
Vidljivo je kako na fasadama i zidovima po gradu dominiraju crvene i narančaste nijanse.
Na nekim lokacijama, dok hodate ulicama Marrakecha, na pločniku možete vidjeti slova koja će nama iz Europe biti neprepoznatljiva. Radi se o berberskom pismu, koje se na ovaj način pokušava popularizirati.
Vodič Ahmed nas je odveo u jedan od mnogobrojnih rijada. Pričao nam je i o nekim islamskim običajima. Između ostalog, spomenuo je da muslimani mogu imati do 4 žene. Većina njih se ipak ne odluči na to, budući da je “izazovno s jednom osobom biti u dobrom braku, kamoli s njih četiri”.
Rijad djeluje veoma ugodno. U njemu možete uživati u hladovini uz bazenčić u sredini prizemnog dijela.
Istražite medinu
Medina je stari dio Marrakecha, prepun tržnica i štandova. Ako volite kupovati razne suvenire i druge sitnice, ovdje komotno možete provesti veći dio dana. Valja napomenuti da je ovaj dio grada poprilično razbacan, djelomice neuredan i kaotičan, bez nekog planskog rasporeda trgovina. Pripremite se na kombinaciju uistinu raznih mirisa, okusa i prizora. U više navrata sam na jednoj strani jako uske ulice vidio butik s odjećom, a na drugoj strani ili odmah pored tog butika smjestila se prodavaonica kebaba ili štandovi s mesom, kruhom, voćem i drugim lokalnim proizvodima. Na prehrambenim proizvodima su se nalazile razne muhe pa treba imati i nešto hrabrosti za probati te proizvode.
U unutrašnjosti medine sam još više primijetio koliko je grad kaotičan. Zamislite da se u Tkalčićevoj ili Radićevoj ulici u Zagrebu mimoilazite s pješacima, kočijama s konjima i magarcima, motorima i tko zna kojim još prijevoznim sredstvima!
Motora je bilo uistinu masu, ali lokalno stanovništvo kao da se veoma dobro snalazi u svemu tome.
Prijelaz preko svake veće ceste doima se pravom avanturom. Na nekim raskrižjima postoje semafori, ali njih ne treba doživljavati kao pravilo, više kao smjernice za moguće akcije. Kada vozači iz jedne ulice procijene da je njihov red, jednostavno mic-po-mic krenu naprijed, pa kako bude, bude.
Kada sam shvatio kakva prometna (ne)organizacija ovdje vlada, podsjetio sam se da bismo trebali biti zahvalniji na kulturi i sredini u kojoj živimo.
Palača Bahia
Posjetili smo palaču Bahia, jednu od poznatijih palača u gradu. U njoj je bila izuzetno velika gužva i u jednom trenutku sam pomislio da sam izgubio grupu.
Gradnja palače je počela sredinom 19. stoljeća, točnije 1859. godine. Radovi su počeli za vrijeme Si Muse, velikog vezira iz razdoblja sultana Muhammada ibn Abd al-Rahmana iz alavitske dinastije. Alavitska dinastija je vladajuća dinastija u Maroku, počevši od 17. stoljeća. Veliki vezir bio je praktički desna ruka vladara u nekim islamskim zemljama. Bio je glavni među vezirima (visokim dužnosnicima) te sultanov savjetnik. Palača Bahia je dovršena krajem 19. stoljeća.
Unutarnje dvorište u palači.
Palača ima velik broj manjih unutarnjih dvorišta (riyad), odnosno vrtnih dvorišta koja su kroz povijest bila tipična za arhitekturu na području Pirenejskog poluotoka (za vrijeme vladavine Maura) i Maghreba (zapadnog dijela arapskog svijeta).
Palača je poznata po lijepo ukrašenim stropovima.
Židovska četvrt u Marrakechu
U Marrakechu možete posjetiti nekadašnju židovsku četvrt, koja se naziva Mellah. Danas u Marrakechu živi 200-tinjak židova. Ahmed je istaknuo misao da su židovi i muslimani braća/rođaci, koje su kasnije razdvojili političari i mediji. U toj četvrti posjetili smo sinagogu Slat Al Azama.
U sinagogi dominiraju plava i crna boja, uz prisutnost ukrasa za koje mi se čini da su orijentalnog tipa.
Trgovine sa začinima, čajevima i mirisima
Prošli smo kroz nekoliko lokalnih tržnica (souk). Na njima možete kupiti najraznolikije egzotično voće, brdo specifičnih i rijetkih začina, predmete od kože, tajine posude, tradicionalnu lokalnu obuću i odjeću, suvenire najrazličitijih vrsta i tko zna što još.
Na jednoj smo tržnici ušli u prodavaonicu začina, čajeva, mirisa/parfema i ostalih sličnih proizvoda. Kada je prodavač čuo da smo iz Hrvatske, nekako nas je pogledao polu-ljutito i polu-nasmiješeno u isto vrijeme pa mahnuo prstom kao da želi reći “Još uvijek pamtimo 2022. godinu”.
Kaktus, argan i eukaliptus
Od tog smo prodavača naučili nešto o kaktusu te arganu, kao i o njihovim mogućim prednostima za zdravlje. Kaktus može pomoći u regulaciji kolesterola i šećera u krvi, poboljšava probavu i izvor je C vitamina koji je izvrstan za imunitet.
Jedan od proizvoda po kojima je Maroko nadaleko poznat je arganovo ulje. Proizvodi se od koštica stabla argana, koje je autohtono u Maroku i jugozapadnom Alžiru. Osim u kozmetičke svrhe, arganovo ulje zna se koristiti za umakanje kruha za doručak ili kao dodatak couscousu ili tjestenini. Brojne su koristi njegove upotrebe, obzirom da ima protuupalna i antioksidativna svojstva. Može poboljšati rad srca, pomaže zdravlju kože i pomaže na brojne druge načine.
Nekima od nas pravo otkriće su bili kristali eukaliptusa. Gospodin koji ondje radi te je kristale nekako razmrvio u jednoj krpici i nakon toga nam dao da udahnemo, na način da jednu nosnicu zatvorimo, a udahnemo na drugu. Upravo taj dan nekoliko nas je imalo problema s disanjem zbog toplijeg vremena i suhog zraka. Čim smo udahnuli taj eukaliptus – kao da se sve otvorilo. Ne mogu se sjetiti koliko dugo sam imao taj izvanredan osjećaj da dišem punim plućima, vjerojatno kojih sat vremena. Eukaliptus može pomoći i u smanjenju bolova, opuštanju mišića te, kao što smo mogli sami iskusiti, u oporavku dišnog sustava.
Popijte čaj od mente
U toj su se trgovini mogli kupiti i izvrsni čajeva, suhi parfemi i druge zanimljive stvari. Mogli smo u njoj komotno provesti sat-dva isprobavajući sve te razne mirise. Popili smo tu i svoj prvi čaj s mentom (thé à la menthe) u Maroku. Taj čaj je jedan od njihovih zaštitnih znakova i jedan od najpoznatijih nacionalnih proizvoda.
Moglo bi se slobodno reći – tko u Maroku nije probao čaj od mente, u Maroku kao da nije ni bio!
Hrana, voda i alkohol
Preporuka je u Maroku kupovati flaširanu/buteljiranu vodu. Voće operite vodom i ogulite. Više puta sam u Marrakechu išao u samoposlugu, a nećete pogriješiti ako odlučite kupovinu obaviti u Carrefour trgovinama. Ponuda im je stvarno raznolika.
Prvi smo dan za ručak sjeli u jedan restoran s lijepom terasom (Mabrouka rooftop) i tradicionalnim jelima. Odabrao sam tajine s piletinom i limunom (tajine au poulet et citron).
Tajine je naziv za vrstu jela i posudu u kojoj se to jelo priprema.
Jedan drugi dan sam za ručak odabrao couscous, tradicionalno berbersko jelo od pšenične krupice, kuhano na pari. Jelo je tipično za zemlje poput Maroka, Alžira i Tunisa. U većini slučajeva poslužuje se s mesom ili povrćem, odnosno varivom preko njega. Od 2020. godine nalazi se na UNESCO popisu nematerijalne baštine.
Couscous s povrćem i piletinom. Bio sam zadovoljan jelom, premda me nije oduševilo kao razne vrste tajinea koje sam probao.
U islamskim je državama alkohol teško dostupan, no Maroko je relativno liberalna islamska država, pa smo imali priliku popiti pivo ili vino u restoranu.
Strogo je zabranjeno alkohol piti u javnosti, primjerice u nekom parku, na trgu, na ulicama i slično.
Probao sam pivo Casablanca, bilo je dobrog okusa i taman je odgovaralo za topao dan.
Crkva svetih Mučenika u Marrakechu
U Marrakechu postoji jedna protestantska i jedna katolička crkva. Posjetio sam katoličku, koja se zove crkva svetih Mučenika (Église des Saints Martyrs). Ono što mi je upalo u oko jest činjenica da je ispred nje sjedio zaštitar. U nedjelju sam ponovno posjetio ovu crkvu kako bih otišao na misu, moju prvu misu izvan Europe. Tada je ispred crkve stajalo čak četiri zaštitara i policajca. Malo me to zabrinulo, ali nisam se dao obeshrabriti. Na misi je bilo 300 do 400 ljudi, čime sam bio ugodno iznenađen.
Odmah na početku mise iznenadila me glazba. Sviralo se na bubnjevima, limenim puhačkim instrumentima te drvenim udaraljkama. Zbor je povremeno pljeskao i bio je glasan, živahan i nekako skoro pa rasplesan. Kada usporedim to s misama u Europi na kojima sam dosada bio, s jedne strane mi se svidio ovako živahan pristup u izvođenju glazbe, ali istovremeno u europskim crkvama cijenim ozbiljniji i svečaniji način izvođenja glazbe.
Gradnja crkve svetih Mučenika započela je 1928., a završena je 1932. godine. Posvećena je petorici franjevačkih mučenika koji su ubijeni na ovom mjestu u 13. stoljeću.
Botanički vrt Jardin Majorelle
Marrakech je poznat po botaničkom vrtu koji nosi ime po Jacquesu Majorelleu, francuskom orijentalističkom umjetniku. Živio je on i studirao u Nancyju, a kasnije u Parizu. Njegov najpoznatiji rad upravo je ovaj botanički vrt, na kojemu je radio gotovo četrdeset godina, počevši od 1923. godine. U vrtu, naravno, dominira zelena boja zbog biljaka i stabala, no primijetit ćete prisutnost posebne nijanse plave boje, a to je “bleu majorelle”.
Za boju “bleu majorelle” Jacques je zaštitio naziv (trademark) i njom su obojani vrtni zidovi, fontane i vila. Radi se o bistroj, intenzivnoj i svježoj nijansi tamnoplave boje.
Unutar vrta nalaze se impresivne fontane, ali i kubistička vila koju je 1930-ih projektirao francuski arhitekt Paul Sinoir. Vidjet ćete ovdje razne egzotične biljke.
Svojom brojnošću i veličinom najviše se ističu kaktusi, a naići ćete i na bambus, bugenviliju, stabla banane, lopoče, divovske agave, kokosove palme i jasmin.
U vrtu je bila poprilična gužva, iako sam došao praktički na samom početku radnog vremena. Čak i uz ograničen broj ulaznica za svaki termin, činilo mi se da je bilo previše ljudi. Botanički vrt nije jako velik i možete ga obići u sat vremena (maksimalno sat i pol).
Medresa Ben Youssef
Medresa je dobila ime po susjednoj Ben Youssef džamiji, a izgrađena je 1564. – 1565. za vrijeme sultana Abdallaha al-Galiba iz Saadi dinastije. U svoje je vrijeme bila najveći islamski koledž u području Maghreba te je široko poznata kao jedno od najboljih djela saadske i marokanske arhitekture.
Medressa Ben Youssef
El Badi palača
Obišao sam i palaču El Badi koja je izgrađena u maurskom stilu tijekom 16. stoljeća. Nakon smrti sultana Ahmada al-Mansura (iz već spomenute Saadi dinastije) počela je propadati. Dogodila su se politička i vojna previranja, nakon kojih je došlo do pada Saadi dinastije uz istovremeni rast moći Alavitske dinastije, koja od onda dugi niz stoljeća drži vlast u Maroku.
Palača El Badi je ukrašena materijalima uvezenim iz brojnih zemalja, od Italije do Malija. Korištena je za prijeme i dizajnirana da pokaže sultanovo bogatstvo i moć.
Ostaci zidina dobro su očuvani, a u palači možete vidjeti razne izložbe. Središnji bazen palače djelovao je nekako zapušteno, premda u vidu treba imati da palača više nema nekadašnju funkciju. Ipak, raznoliko cvijeće i voće u vrtovima popravilo je ukupni dojam.
U sljedećem putopisu napisat ću detalje o izletu na Ouzoud vodopade.
Fotografije: Ivan Arapović
Zapratite Ivana na Instagramu!
