Dolina rijeke Ourike i podnožje planine Atlas, izlet iz Marrakecha

Dolina rijeke Ourike (Ourika Valley) nalazi se u podnožju planinskog lanca Atlas u Maroku. Zbog prekrasne je prirode popularno mjesto za izlete iz Marrakecha, od kojeg je udaljena oko sat vremena vožnje ako putem nećete stajati. U putopisu saznajte sve detalje o tom izletu.

Izlet sam rezervirao i kupio preko interneta. Pri takvoj kupovini vodim računa o nekoliko detalja. Prvo, bitan mi je broj recenzija. Ako neka ponuda ima svega 10, 20 recenzija, vjerojatno ju neću rezervirati. Izlet koji sam odabrao imao je 500-injak recenzija. Drugo, vodim računa o ocjenama koje su ljudi dali. Ako je ocjena dosadašnjih korisnika manja od 4, vjerojatno neću odabrati taj izlet.

Ovi izleti na GetYourGuideu imaju dobre recenzije:

Put od Marrakecha do doline rijeke Ourike

Trebalo nam je skoro 2 i pol sata da iz Marrakecha dođemo do doline rijeke Ourike jer smo na putu stali na nekoliko unaprijed dogovorenih lokacija. Jedna od njih bila je prodavaonica arganovog ulja, začina i čajeva. Po mom mišljenju, nekako smo se predugo ondje zadržali (oko sat vremena), ali možda je to samo moj dojam jer sam se prvog dana u Maroku naslušao o tim proizvodima. Popili smo u toj prodavaonici odličan čaj, a ako sam dobro zapamtio riječi prodavača, radilo se o čaju od cimeta, anisa, kamilice, đumbira i limuna. Probali smo i zanimljivu pastu u kojoj su bili pomiješani med, argan i badem. Odlična stvar.

Nešto sam ovdje i naučio. U sjećanju mi je ostao podatak da je protiv podočnjaka dobro koristiti ružino ulje. Prodavač je rekao da je dovoljno staviti par kapi ispod oka kako bi se podočnjaci ublažili. Rečeno nam je i da je Maroko treći najveći proizvođač šafrana u svijetu. Ne mogu reći da sam u svom naknadnom istraživanju potvrdio da su ti podaci istiniti, ali svakako se može reći da je Maroko među 10 ili 20 najvećih proizvođača šafrana u svijetu.

Nakon što smo “odradili” posjet toj prodavaonici, stali smo na jedan vidikovac s kojeg se lijepo vide planine Atlasa.

Živopisna kombinacija crvene zemlje i crvenih stijena Atlasa sa sveprisutnim zelenilom i rijekom, sve nas je impresionirala.

Dolina rijeke Ourike: planinarenje u podnožju planine Atlas

Nakon izlaska iz minibusa započeli smo s planinarenjem. Uspon je bio lagan, a pratili su nas brojni majmuni u krošnjama stabala. Ako se dobro sjećam, vodič je rekao da smo uspon započeli na nadmorskoj visini od oko 1.400 metara.

Budite oprezni kad ovdje planinarite, dobar dio puta se hoda po kamenju koje zna biti sklisko zbog vode.

Pri usponu smo stali na nekoliko vidikovaca s lijepim pogledima na Atlas.

Popeli smo se do vodopada na području naselja Setti Fatma (Sti Fadma). Isplati se doći do ove lokacije i uživati u živopisnom krajoliku.

Vodopad Setti Fatma najpoznatija je atrakcija istoimenog sela.

Dolina rijeke Ourike

Ručak uz rijeku Ouriku

Uz rijeku Ouriku nižu se kafići i restorani s niskim foteljama, kaučevima i drugim namještajem. Ovdje smo imali organiziran ručak. Dok smo jeli, do nas su došla tri lokalca koji su svirali i tako nam upotpunili doživljaj.

Rijeka Ourika

Uz rijeku su nas većinu vremena pratili zvukovi berberske glazbe. Specifičan je taj zvuk, čuju se trzalački instrumenti uz pratnju bubnjeva.

Za ručak, po tko zna koji put, jeo sam tajine. Ovaj put tajine s mesnim okruglicama i jajima.

Za desert sam probao flan, što je varijacija na crème brûlée, po čemu je vidljiv europski utjecaj na marokansku kuhinju.

Kako izgledaju kuće u kojima žive Berberi?

Dolina rijeke Ourike dom je brojnim Berberima. Oni su ovdje većinski narod, kao i u području Ouzoud vodopada kojeg sam obišao na prvom izletu iz Marrakecha.

Plava boja berberske zastave predstavlja more, zelena planine, žuta pustinju, a crveno slovo z (ⵣ na Tifinagh pismu) otpor, berberske mučenike i slobodne ljude.

Nakon ručka uz rijeku posjetili smo tipičnu berbersku kuću. Berberske su kuće izgrađene od lokalno nabavljenih materijala, poput ćerpiča, kamena ili nabijene zemlje. Krovovi su im najčešće ravni, napravljeni od drvenih greda na kojima je sloj zemlje, što pomaže u regulaciji temperature u samoj kući.

Berberske kuće se dizajnom uklapaju u krajolik, često preuzimajući boje i teksture okoliša.

Marokanski namještaj za sjedenje obično je nizak. Sastoji se od drvenih klupa s mekim jastucima na vrhu. Jastuci su najčešće šareni i uzorkovani, a na sjedalima se za dodatnu udobnost postavljaju debeli jastuci i bogati prekrivači. Sjedala ove vrste mogu funkcionirati i kao dnevni ležajevi, a neke obitelji ih koriste i kao mjesta za spavanje. Poznat je i kao Sedari, tradicionalni marokanski raspored sjedenja.