Jednodnevni izlet u Pečuh
Na glavnom trgu u Pečuhu, neobično usmjerenom da ide uzbrdo ili nizbrdo, nalazi se zanimljiva građevina. Ima zelenu kupolu i prozore koji se smanjuju pri vrhu. Bila je to prvo crkva pa džamija pa opet crkva što je jasan pokazatelj da priča bezbroj priča. U blizini nje je vrlo raskošna katedrala na čiji se zvonik morate popeti. Odvest ću vas i izvan centra grada, do stare tvornice keramike zbog koje je Pečuh stekao svjetsku slavu. U putopisu saznajte i par zanimljivosti o petom po veličini mađarskom gradu, koji je super mjesto za jednodnevni izlet.
U Pečuh dolazimo za vrijeme mini road tripa po Mađarskoj, na samom kraju 2023. godine. Prije njega smo obišli grad Szeged. Smještaj u Pečuhu uzeli smo preko Bookinga.
Nije nam ovo prvi dolazak u Pečuh, a najviše pamtim dolazak davne 2018. godine, kada smo u ovom gradu u kojem živi puno Hrvata neplanirano završili u Hrvatskoj kući. Nabasali smo na nju pri šetnji gradom pa odlučili pokucati i pitati organiziraju li slučajno te večeri gledanje prijenosa utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, Hrvatska-Rusija. Ne samo da smo ju gledali s fantastičnom ekipom mađarskih Hrvata i Mađara, nego je ovo bila jedina utakmica ikad uz koju sam jela mađarski gulaš i kiseli kupus. Hvala im još jednom na divnom druženju.
Glavni trg u Pečuhu, slikano u ljeto.
Džamija Paše Gazi Kasima
Odakle džamija u Pečuhu? Turci Osmanlije, naravno. Zauzeli su Pečuh 1543. godine. Imali su praksu da u novoosvojenim krajevima grade džamije, kupališta i škole pa se pretpostavlja da je sredinom 17. stoljeću u Pečuhu djelovalo čak 10 džamija. Najpoznatija od njih i dalje stoji na glavnom gradskom trgu te nosi ime Gazi Kassim Pashina džamija. Izgrađena je u 16. st. na mjestu prethodno srušene katolične crkve sv. Bartolomeja iz 13. st., a velikim je dijelom u gradnji korišten kamen od same crkve. Uz džamiju je do 18. st. stajao i minaret.
Pašina džamija u Pečuhu najbolje je očuvan primjerak islamske arhitekture u Mađarskoj.
Na vrhu kupole i dalje ponosno stoji islamski simbol – polumjesec i zvijezda.
Danas je nekadašnja džamija ponovno katolička crkva, koju se zbog posebnog interijera isplati obići iznutra. Ulaznice za obilazak kupuju se u maloj suvenirnici na najnižoj razini. Pri kupovini ulaznica saznali smo da postoje kombinirane ulaznice, s kojima se uz džamiju obilazi i katedrala u Pečuhu. Naravno da smo njih kupili. Obilazak “džamije” započinje šetnjom uskim prolazima, a djeluje kao da hodate kroz neko podzemlje, do kripte.
Freska u kripti prikazuje Gospino uzašašće.
Po stepenicama ćete se iz kripte popeti u crkvu. Dio s oltarom je neobično “spojen” s jezgrom nekadašnje džamije, njenom kupolom. Kada u nju uđete budite svjesni da je arhitektonski sačuvana u izvornom obliku. Freske su iz 19. st..
Iza oltara je bivša džamija.
Prozori su u kupoli šareni, izrađeni od okruglih stakalaca. Veličina im se smanjuje prema vrhu zbog čega kupola kao da raste u visinu.
Stanite na sredinu ispod kupole i uslikajte ju!
Svod kupole.
Kad već pišem o tome što su Osmanlije izgradili, evo jedna zanimljivost: oni su, pod vodstvom Sulejmana Veličanstvenog, pokraj Darde izgradili most koji je u to vrijeme bio pravo svjetsko čudo! Više o tom mostu saznajte ovdje.
Katedrala u Pečuhu
Ne znam kako vi, ali ja ne propuštam baciti pogled s vrha zvonika, kad god se za tim ukaže prilika. Pečuh ima jedan takav zvonik na koji se možete popeti, a uspon na njegov vrh svakako je vrhunac obilaska raskošne katedrale.
U katedralu možete besplatno ući i s ulaza pogledati unutrašnjost.
Katedrala je visoka oko 60 metara.
Gradnja katedrale sv. Petra i Pavla započela je u 12. stoljeću i kroz vrijeme je građena u raznim stilovima. Turci ju srećom nisu srušili, nego su ju pretvorili u svoju kuću molitve.
Na slici desno vidite orgulje, a ispod njih mjesto gdje možete stati ako ne želite kupiti ulaznicu.
Katedrala danas izgleda kao na samom kraju 19. stoljeća. Kada se pri obilasku spustite u njeno podzemlje, u najveću kriptu u Mađarskoj, vidjet ćete tri makete koje prikazuju kako se katedrala mijenjala kroz vrijeme.
Najstariji dijelovi kripti potječu još iz perioda starih Rimljana.
Bacite pogled na Pečuh iz ptičje perspektive
Idemo napokon na vrh tornja, do kojeg vodi 133 stepenice. Nije ga moguće posjetiti između 11:45 i 12:10 zbog podnevne zvonjave. Ne bi ga, vjerujte, ni htjeli posjetiti u to vrijeme.
Na vrhu zvonika nalaze se tri zvona. Najmanje je teško 500 kg i promjer mu je cijeli metar. Srednje po veličini zvono ujedno je i najstarije, izgrađeno davne 1804. godine. Njima se zvonjavom i to samo na jednu minutu pridruži 1000 kg teško treće zvono, isključivo nedjeljom. Zazvoni moćno u 11:50, u vrijeme kada se na Svetoj misi podiže hostija.
Stepenice koje vode do vrha zvonika.
Tri zvona u zvoniku.
S vrha se pruža predivan pogled na Pečuh.
Pečuh je u prošlosti bio okružen zidinama
Dobro za znati: sa stražnje strane katedrale možete besplatno prošetati po kamenim gradskim zidinama. Dao ih je izgraditi biskup nakon razornog napada Mongola u 13. st., kako bi čuvale njegovu palaču. Dužina im je bila čak 3.800 metara i bile su jedne od najdužih gradskih zidina u tadašnjoj monarhiji. U 15. su stoljeću izgrađene još jedne zidine unutar prvih, a glavna gradska vrata vodila su pored obrambenog tornja Barbacan, u koji danas možete besplatno zaviriti i uplašiti golubove koji u njemu žive.
Ovdje vidite kako je Pečuh izgledao 1540. godine. Okrugla kula na lijevoj strani je Barbacan.
Barbacan, slikano u ljeto.
Na vrhu Barbacana danas živi bezbroj golubova.
Pogled na katedralu s gradskih zidina.
Kulturna četvrt Zsolnay: simbol Pečuha
Jednodnevni izlet u Pečuh začinili smo šetnjom po kompleksu stare tvornice, a to trebate i vi napraviti, posebno ako dolazite s djecom. Kulturna četvrt Zsolnay se nalazi malo izvan centra grada, a nas je navigacija dovela do njenog besplatnog parkinga. Prijeći ćete pješački most preko ceste pa ući u kompleks bivše tvornice keramike i porculana, koji je danas u potpunosti prilagođen posjetiteljima i obiteljima s djecom.
Među građevinama industrijskog nasljeđa ovdje se nalaze brojni parkovi sa šetnicama, kipovima, kafićima, klupama i igralištima za djecu. Pogled će vam privlačiti ogromni, pločicama ukrašeni dimnjaci. Mi smo ovdje došli u zimu pa su mnogi kipovi bili zaštićeni u drvenim sanducima pa svakako preporuka da dođete u toplije doba godine, iako i u zimu ovdje imate puno toga za vidjeti.
Sve su građevine ukrašene pločicama izrađenim u ovoj tvornici.
Krenite u potragu za bezbroj šarenih detalja.
Najveća tvornica keramike u Austro-Ugarskoj Monarhiji
Gospodin Zsolnay kupio je na ovom mjestu 1851. godine komadić zemlje, na kojem se nalazio mali rudnik gline te građevina s lončarskom radionicom i peći. Imanje je naslijedio njegov prvi sin koji se školovao za lončara pa onda i drugi sin. Svašta nešta se tu događalo, ali malo po malo, obitelj je otkupila zemlju svih susjeda i proširila posao. Do kraja 19. st. stvorili su najveću tvornicu keramike u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U njoj su izučene i usavršene brojne nove tehnike u proizvodnji keramike, koje su čuvane kao stroga tajna, a zbog nekih od njih keramika iz Pečuha ima poseban i trajan sjaj.
Nije dugo trebalo da svi čuju za Pečuh. Keramika iz tvornice Zsolnay postala je svjetski poznata. I danas dekorativne pločice iz ove tvornice krase brojne secesijske građevine, npr. u prijestolnici secesije u Srbiji – Subotici, ali i Parlament u Budimpešti.
Industrijske građevine su danas muzeji i galerije.
Na dimnjaku su uzorci pločica kakve danas krase Parlament u Budimpešti.
Ulazak u kompleks tvornice se ne naplaćuje i šetnja po parkovima je besplatna. Ovo je odlično mjesto za napraviti predah s djecom. Naplaćuju se ulazi u razne građevine kompleksa, od kojih su neke pretvorene u muzeje, a gdje ćete naučiti više o prošlosti same tvornice. Možete i kupiti razne proizvode od keramike. Mi smo ovdje samo prošetali i nismo ulazili, a što sve možete u kompleksu posjetiti saznajte ovdje.
