Subotica: saznajte što vidjeti u gradu secesije i neobičnih priča

Neću vam ovdje pisati previše informacija o Subotici. Preporučit ću vam da kroz nju prošetate, da ju dobro promotrite jer ona se tako lijepo uredila. Subotica je sva u detaljima, šarena je, opuštena, laganini, multikulturalna i svjetska. Njeni su restorani puni ljudi, a s ulica vas gledaju kipovi koji pričaju o bogatoj prošlosti. U putopisu saznajte par zanimljivosti o Subotici i njenim znamenitostima.

U Suboticu smo stigli autom na prvi dan 2026., nakon što smo u Temišvaru dočekali Novu godinu. Kroz njen smo centar oko tri sata šetali s djecom. Za internet smo koristili Airalo. Ako želite prespavati u Subotici, smještaj možete pogledati na Bookingu.

Subotica se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1391. godine. Tada joj je ime bilo Zabatka. Od tada je do sada promijenila više od 200 imena! Od Prvog svjetskog rata pa do danas 5 puta se promijenilo ime države u kojoj se Subotica nalazi.

Subotica je prijestolnica secesije u Srbiji

Centar Subotice je pješačka zona u kojoj su neke građevine najljepši primjerci mađarske secesije u Europi. Vaš je zadatak šetati s visoko uzdignutom glavom i gledati na sve strane jer u ovom se gradu nalazi više od 100 secesijskih građevina! S razlogom kažu da je Subotica prijestolnica secesije u Srbiji.

Secesija je umjetnički pravac s kraja 19. i početka 20. stoljeća koji se okrenuo prirodi, valovitim linijama i bogatim ornamentima. Sve je u tom stilu nekako lepršavo, bez pravih kutova, elegantno i kao da teče ili raste. Često se na građevinama vide motivi cvijeća i lišća te dekorativne ograde od kovanog željeza, ali često su tu i simbolični motivi koji prikazuju svrhu građevine. Secesija se nije zadržala samo na arhitekturi, u tom je stilu rađen i namještaj, razni uporabni predmeti i nakit.

Zanimljivost: U vrijeme gradnje secesijskih zgrada, Subotica je bila dio Kraljevine Ugarske unutar Austro-Ugarske Monarhije. Stoga je subotička secesija posebna po motivima iz mađarskog folklora. Još je jedna jaka poveznica s Mađarskom, a to je Zsolnay keramika, ručno rađena keramika koju možete vidjeti na šarenim krovovima i fasadama nekih zgrada. Od te su keramike izrađene i Zelena i Plava fontana u centru Subotice. Već sam o toj keramici pisala u putopisu o Pečuhu.

Ovo je tvornica Zsolnay keramike u Pečuhu u kojoj se keramika proizvodila po receptu koji je i danas tajna.

Puno je secesijskih građevina na koje trebate u Subotici obratiti pažnju. Iskrena preporuka – uzmite vodiča da vam pokaže centar grada i ispriča zanimljive priče o njemu. Ja ću vam samo spomenuti nekoliko građevina koje ne smijete propustiti vidjeti.

Najveća secesijska zgrada u Srbiji

Subotica je ponosni vlasnik najveće secesijske zgrade u Srbiji. Zove se Gradska kuća (Gradska vijećnica), a izgrađena je početkom 20. st. po projektu dvojice arhitekata iz Budimpešte (Marcell Komor i Dezso Jakab). Prekrasna je, intenzivnih boja i s bezbroj detalja! Njen je toranj visok 76 metara, a na 45. metru se nalazi vidikovac.

Možete otići na vođenu turu kroz Gradsku kuću i popeti se na toranj.

Gradsku kuću moguće je posjetiti od utorka do subote, a vođeni obilazak počinje u podne. Obilasci su na srpskom, engleskom i mađarskom jeziku. Ulaznicu ćete platiti dodatno ako se želite popeti na toranj. Za više detalja, a i kako bi provjerili jesu li se termini promijenili, unaprijed se javite ovdje.

Gradska kuća dominira centrom Subotice. Duga je 105 metara.

U parku ispred Gradske kuće nalazi se spomenik Svetom Trojstvu iz 1815. godine.

Možda će vas iznenaditi grčki hram u Subotici?

Ispred Gradske kuće nalazi se lijepi park i veliki Trg slobode. Na njemu ćete vjerojatno odmah primjetiti građevinu koja izgleda kao stari grčki hram. To je Narodno pozorište (kazalište), a zanimljivo je da je ono starije od secesijskih zgrada po kojima je Subotica danas poznata. Naravno, nije to pravi grčki hram. Izgrađena je ta građevina sredinom 19. st., u vrijeme kad se kazalište smatralo “hramom umjetnosti” pa zato izgleda kao antički hram.

Na sredini trga stoji spomenik caru Jovanu Nenadu. Bio je on srpski vojskovođa koji je nakon bitke kod Mohača 1526. iskoristio kaos u Ugarskom kraljevstvu pa sebe proglasio carem. Subotica mu je bila prijestolnica. Uspio je držati vlast nešto manje od godinu dana.

Narodno pozorište i kip Jovana Nenada (skroz desno).

Prošetajte po Korzu

Korzo je glavna pješačka ulica u Subotici i mjesto gdje trebate primijetiti nekoliko secesijskih zgrada. Tu su i kafići te razne trgovine.

Palača Vojnić iz 1893. je zanimljiva jer ju je projektirao zidar, a ne arhitekt.

Zgrada nekadašnje štedionice je prva zgrada u Subotici s velikim staklenim prozorima u prizemlju.

Na samoj fasadi bivše štedionice potražite nekoliko motiva: vjevericu koja simbolizira rad i upornost (jer za novac treba raditi), sovu koja predstavlja mudrost (jer treba mudrosti da ne ostaneš bez novca) i košnice koje simboliziraju štedljivost.

Vidite li košnicu iznad ulaznih vrata?

Zgrada hotela Zlatno jagnje

Ulica Matije Korvina

Jako slikovita Ulica Matije Korvina prepuna je restorana i kafića. Tu je i vinarija stoga trebate znati da je subotički kraj poznat po kvalitetnim vinima. Ovdje smo uslikali bezbroj slika.

Ulica Matije Korvina u Subotici

Spomenik Matiji Korvinu

Potražite u ulici spomenik Matiji Korvinu. Posvećen je on jednom od najznačajnijih vladara srednjovjekovne Ugarske, kralju Matiji I. Korvinu. Vladao je on u dugoj polovici 15. stoljeća, a poznat je po reformama države, borbama protiv Osmanlija i Habsburgovaca te širenju ugarskog utjecaja. Zanimljivo je da smo na istom ovom putovanju bili u rumunjskom dvorcu kojeg je dao izgraditi Matijin tata, Janoš Hunjadi (Janko Sibinjanin), a zove se Korvinov dvorac. Za taj dvorac kažu da je jedan od najljepših na svijetu i u pravu su.

Spomenik je postavljen 2018. godine na 560. godišnjicu stupanja Matije Korvina na prijestolje.

Rajhlovu palaču pogledajte s prave strane!

Subotica nam je bila usputna postaja na putu iz Rumunjske pa se na žalost nisam pripremila za sve što moram vidjeti. Tako smo prekrasnu Rajhlovu palaču vidjeli samo sa stražnje strane, iz Ulice Matije Korvina. Nemojte ponoviti našu grešku, pogledajte ju sa strane Parka Ferenca Rajhla. U palači se danas nalazi Galerija suvremene umjetnosti.

Ovu je predivnu građevinu arhitekt Ferenc Rajhl zamislio kao svoju obiteljsku palaču. Uz stambeni dio planski je gradio i dio koji će dati u najam, s idejom da od najma pokrije troškove života u palači. Plan mu nije uspio jer su troškovi bili preveliki te je bankrotirao. Rajhl je sa svojom obitelji u palači živio samo četiri godine. Nakon Drugog svjetskog rata palača je nacionalizirana, a od 1973. je zaštićeni spomenik kulture.

Sa stražnje strane palače nalazi se dvorište u kojem možete naći puno zanimljivih kipova.

Ulica starih zanata

Ova mala ulica oduševila je moju djecu jer su u izlozima vidjeli razne zanate i predmete iz prošlog stoljeća (možda i iz pretprošlog!?). Na primjer, divovske televizore, stare fotoaparate ili radio prijemnike koji zauzimaju pola stola.

Ulica starih zanata u Subotici

Nismo probali tradicionalnu hranu jer:

Kažem, nisam se pripremila jer smo došli u šetnju. Naravno, pri šetnji su djeca odjednom počela umirati od gladi. Imali smo u planu ovdje ručati, ali nije mi palo na pamet da će svi restorani biti prepuni i da nećemo moći jesti finu hranu po kojoj je Subotica poznata. Na kraju je sve ispalo odlično, a po malo i smiješno jer smo u centru Subotice jeli grčke gyrose u malom, plavom fast-food lokalu. Iskrena preporuka, porcije su ogromne, vrlo povoljne i jako su fini girosi.

Izgleda da nastavljamo neobičnu “tradiciju” po kojoj moja djeca pamte neke gradove. Uključuje ta tradicija jedenje “krivih hrana” koje nemaju veze s mjestom u kojem se nalazimo – Salzburg pamte po tacosima, Beograd po jednom odličnom meksičkom restoranu, a Subotica će izgleda biti sinonim za gyrose!

Mali plavi lokal na kraju Ulice Matije Korvina je mjesto gdje idete ako vam se u Subotici jedu grčki gyrosi!

Preporuka: rezervirajte mjesto unaprijed ako želite u Subotici jesti u nekom “pravom” restoranu, a ne ovako “s nogu” kao mi. Inače, za sve vas s djecom, McDonald’s se nalazi (nećete vjerovati) u Gradskoj kući!

Najljepša secesijska sinagoga u Europi

Od Gradske kuće do prekrasne sinagoge pješice treba nešto manje od 10 minuta. Isplati se prošetati iako je malo izvan pješačke zone jer ta je sinagoga najljepša secesijska sinagoga u Europi, ujedno i druga po veličini europska sinagoga (najveća se nalazi u Budimpešti). Sagrađena je na samom početku 20. st., a njeni su arhitekti isti oni Mađari koji su projektirali Gradsku kuću. Na krovu ove lijepe građevine primijetite spomenutu Zsolnay keramiku. Sinagogu možete obići iznutra, o čemu detalje pročitajte na službenoj stranici.

Možete li zamisliti da je sinagoga izgrađena u samo godinu dana?

1974. godine proglašena je spomenikom kulture od izuzetnog značaja.

Gradska kuća, sinagoga i Rajhlova palača danas su simboli Subotice i remek djela mađarske secesije.

Spomenik neznanom vodoinstalateru

Nakon što ste vidjeli sinagogu prošetajte do jednog neobičnog spomenika koji me podsjetio na nešto poznatiji spomenik u Bratislavi. Radi se o “vodoinstalateru” koji viri iz šahta na tlu. Ovaj subotički vodointalater nema ime, za razliku od njegovog kolege, “radnika” iz Bratislave koji se zove Čumil i isto viri iz šahta. Djeci je ovaj kip bio jako zanimljiv.

“Vodoinstalater” stoji ovdje u znak zahvalnosti svim neimenovanim i običnim radnicima koji su svojim trudom omogućili da voda dođe u domove Subotičana.

Možda ćete uočiti i stari tramvaj!

Subotica je bila važan željeznički čvor Austro-Ugarske Monarhije pa se ubrzano razvila krajem 19. stoljeća. Već tada su se njeni stanovnici vozili u tramvajima koje su vukli konji, a bilo je to vrijeme kada mnogi gradovi u regiji nisu ni imali javni prijevoz. Kasnije su uvedeni električni tramvaji koji su vozili do 1974. godine. Tramvajski promet je tada zamijenjen autobusima.

Stari originalni tramvajski vagon danas stoji na jednoj ulici kao podsjetnik na činjenicu da je Subotica imala tramvaj prije više od 120 godina!

Navratili smo u Sombor

Sjeli smo puni lijepih dojmova o Subotici u naš auto i krenuli prema Hrvatskoj, točnije prema graničnom prijelazu Batina. No prije Hrvatske “morali” smo stati na još jednom mjestu i to u Somboru, iako je već skoro pao mrak i bili smo prilično umorni od puta. Ako se pitate zašto, samo zato da bi na jednoj osnovnoj školi vidjeli mural koji prikazuje košarkaša Nikolu Jokića!