Što posjetiti u Sarajevu?

Ujutro kava u apartmanu. Turska iz džezve, kao kod kuće. Onda doručak u buregdžinici: vrući burek i čaša jogurta. Imaju i mali lift kojim tek pečeni bureci, zeljanice i sirnice stižu s kata, spremni za rezanje, vaganje i posluživanje. Nestaju prebrzo, a za minutu, dvije, stižu novi, vrući. Googlam što znači riječ “bujrum” koju stalno čujem. Ne sjedi se ovdje dugo, pojedeš i ideš odmah dalje. Razmišljaš hoćeš li uopće biti gladan u vrijeme ručka… (nećeš!) Nakon toga se napijemo vode na posebnoj česmi, vode koja ti daje garanciju da ćeš se vratiti u Sarajevo, i spremni smo za lutanje po gradu prepunom ljudi. Voda djeluje – jako se volimo vratiti u Sarajevo, a pri zadnjem dolasku pokazali smo ga i kćeri. U putopisu saznajte brojne zanimljivosti i prijedloge što posjetiti u Sarajevu.

Obzirom da je roaming u BiH skup, kupili smo internet preko aplikacije Airalo. Smještaj u Sarajevu potražite ovdje.

Obilazak Sarajeva s vodičem

U Sarajevu smo pri svakom dolasku odradili neki obilazak s vodičem i to na engleskom, jer nam se nije plaćala privatna tura na bosanskom/hrvatskom. Možete otići na Free walking ture na kojima vodiči rade za napojnice ili preko GetYourGuidea kupiti obilazak s vodičem. Ovdje stavljam tri obilaska koji imaju dobre recenzije, a mi smo odabrali “Grand Walking Tour”:

Što posjetiti u Sarajevu?

Baščaršija: kupite suvenire od bakra

Suveniri od bakra se sjajuckaju na suncu, šarene marame ljuljaju na povjetarcu, mirisi hrane otvaraju apetit. Ljudi hodaju, stoje, pričaju, piju kavu, dovikuju se, gužva je, tu su i nebrojeni golubovi, česme u slučaju da ožednite. Bosanski slatkiši šarene se u izlozima. Konobari vas pozivaju da sjednete i odmorite malo…

“Čaršija” je dio grada izgrađen za vrijeme vladavine Osmanlija, u kojem su se obavljale razne gospodarske aktivnosti. Radili su ovdje razni zanatlije i obrtnici, a cvjetala je i trgovina. “Baš” na turskom znači “glavna”, tako da je Baščaršija glavna čaršija u Sarajevu. Izgrađena je u 15. st.. Srodni zanati su bili grupirani po njenim ulicama pa i danas imena ulica govore koji su zanatlije u njima djelovali (npr. ulica Kovači bila je mjesto gdje su radili kovači, u ulici Kazandžiluk zanatlije su izrađivali kazane, u ulici Sarači radili su sedlari itd.). Danas je Baščaršija dvostruko manja nego je bila. Nastradala je u velikom požaru u 19. stoljeću.

U starim ulicama Baščaršije i danas majstori pred vašim očima izrađuju proizvode od bakra.

Prilikom našeg obilaska s vodičem, ušli smo u jednu takvu radionicu-trgovinu gdje smo imali odličnu demonstraciju ukrašavanja raznih bakrenih proizvoda. Naučili smo i na koji se način ukrašavaju džezve, a da im se ne pokvari oblik ili ih se ne probije, no to vam prepuštam da sami otkrijete.

Baščaršija je i centalno mjesto za uživanje u tradicionalnim bosanskim specijalitetima. Nude se ovdje vrući bureci, razne pite, ćevapi, sudžukice, baklave te razne druge slatke i slane delicije. Primjetno je da su od našeg zadnjeg dolaska prije par godina cijene znatne narasle, što ne čudi obzirom na bezbroj turista s raznih strana svijeta. Ako ste zainteresirani za obilazak centra grada s vodičem, uz degustaciju raznih jela, pogledajte ovu ponudu:

Sebilj: nahranite golubove iz ruke

Sebilj je arapska riječ i znači “zgrada na putu u kojoj ima vode”, nešto kao bunar iz kakvog je u prošlosti osoba zvana sebiljdžija vadila vodu i besplatno ju dijelila narodu. U Sarajevu je u osmanlijskom razdoblju bilo više sebilja, ali su svi uništeni. Jedan podatak kaže ih je u 17. stoljeću bilo čak 300! Danas na Baščaršiji ponosno stoji jedan, izgrađen 1913. godine od kamena, drveta i bakra. Na njemu se napijte hladne vode ili napunite bocu vodom za kasnije.

Zanimljivost: Repliku sebilja možete vidjeti u Beogradu. Bila je poklon Grada Sarajeva.

Sebilj stoji na trgu prepunom kafića i restorana.

Kada je vrijeme lijepo, uz sebilj se nalazi prodavač kukuruza i pšenice – za sitne novce možete kupiti hranu za golubove. Golubovi su ovdje naučeni da ih se hrani i ima ih na stotine, vrlo su pitomi i bez problema će vam doći na ruku.

Ako putujete s djecom, na ovom trgu možete u miru popiti bosansku kafu dok oni hrane golubove.

Neslužbeno ime trga kod sebilja je Trg golubova.

Gazi Husrev-begova džamija

Gazi Husrev-begova džamija, poznatija kao Begova džamija, izgrađena je 1530. godine. Nalazi se u središtu Baščaršije. Izgrađena je kao vakuf (zadužbina) osmanlijskog namjesnika Gazi Husrev-bega, koji je Bosnom uz manje prekide vladao od 1521. godine, pa sve do smrti 1541. godine. Džamija danas izgleda kao na kraju 19. stoljeća. Kupola joj je visoka 26 metara.

Ovo je prva džamija na svijetu koja je dobila električnu rasvjetu, 1898. godine.

Na javnoj česmi u dvorištu vjernici obavljaju pranje prije molitve.

U dvorištu lijevo od džamije nalaze se dva turbeta, tj. nadgrobni spomenici u obliku manjih kupola. U njima su pokopani Gazi Husrev-beg i njegov prijatelj Murad-beg Tardić.

Gazi Husrev-begovu džamiju možete turistički posjetiti. Ući ćete na sporedni ulaz ulaz s desne strane građevine. Cijena ulaznice je bila 3 KM. Žene moraju imati maramom pokrivenu glavu i ruke (ako su u kratkim rukavima), a muškarci moraju imati duge hlače. Radno vrijeme provjerite ovdje.

Koja je veza između sarajevske Sahat kule i londonskog Big Bena?

Uz spomenutu džamiju nalazi se Sahat kula, tj. kula sa satom. Malo bolje pogledajte sat, mislit ćete da krivo pokazuje vrijeme! Ovo je jedini javni sat na svijetu koji vrijeme mjeri lunarno – smjena dana i noći se događa u vrijeme zalaska sunca, kada sat pokazuje 12 sati. Obzirom da se kroz godinu mijenja dužina dana, često je potrebno podešavati satni mehanizam.

Zanimljivost: satni mehanizam je nabavljen u Londonu u 19. stoljeću, a isti mehanizam pokreće i londonski Big Ben.

Sahat kula je visoka 30 metara, a vjeruje se da je izgrađena u isto vrijeme kao i Begova džamija.

Svakog gosta tri dana dosta!

U Sarajevu su u vrijeme vladavine Osmanlija izgrađena prenoćišta zvana hanovi, koje su koristili trgovci što su došli iz dalekih krajeva. “Han” je perzijska riječ i znači konačište ili gostionica. U ulici Sarači na Baščaršiji možete besplatno posjetiti jedan han iz 16. stoljeća, nazvan Morića han. Jedini je sačuvani sarajevski karavan-saraj, mjesto koje je u doba Osmanlija služilo za smještaj trgovačkih karavana. Ima lijepo unutarnje dvorište u kojem je danas terasa kafića i restorana. Možete se popeti na kat te vidjeti gdje se nalaze sobe u kojima su trgovci spavali, a han ih je mogao primiti 300-tinjak.

Vjerojatno znate izreku iz podnaslova. Potječe iz vremena kad su strani trgovci spavali u hanovima. Imali su pravo na tri dana besplatnog smještaja i hranu. Nakon toga bi morali otići ili platiti sljedeće dane. Stoga “svakog gosta tri dana dosta”.

Budite svjesni dok pijete kafu u Morića hanu, da su u prošlosti u tom prizemlju boravili konji.

U Sarajevu ćete vidjeti ruševine još jednog karavan-saraja iz 16. st., Tašlihana.

Uz ruševine Tašlihana, gdje su nekoć spavali trgovci, možete obaviti shopping na starom natkrivenom trgu iz 16. st. (tur. bezistan) koji je i danas prepun trgovina. Izgradio ga je Gazi Husrev-beg pa nosi njegovo ime.

Napijte se vode na česmi pa ćete se vratiti u Sarajevo!

Zanimljiv podatak kaže da je u Sarajevu u 19. stoljeću bilo više od 150 javnih česmi. No danas se lijepa legenda veže uz jednu, onu koja se nalazi na zidu kod Gazi Husrev-begove džamije u Baščaršiji. Tko se ovdje napije vode, vratit će se u Sarajevo. Našoj se kćeri Sarajevo toliko svidjelo da je pri svakom prolasku ovdje pila vode, da bude sigurna da će se vratiti.

Česma kod Gazi Husrev-begove džamije.

Slikajte se s kućom koja se zainatila

Na obali Miljacke smjestila se neobična kuća koja je ime dobila zbog postupaka svog vlasnika. Krajem 19. stoljeća stajala je ova kuća na suprotnoj obali, na mjestu gdje se trebala početi graditi Gradska vijećnica. Svi su ljudi svoje kuće prodali radi zemljišta za vijećnicu, no vlasnik ove kuće svoju je odbio prodati. Tražio je više novca od svih i zahtijevao da kuću kamen po kamen prenesu na drugu obalu rijeke, što je na kraju i učinjeno. Kuća je zbog inata svog vlasnika dobila ime Inat kuća.

Danas je u Inat kući nacionalni restoran.

Istražite Gradsku vijećnicu

Nakon rješenja spomenutih teškoća oko zemljišta, predivna građevina izgrađena je u pseudomaurskom stilu na kraju 19. stoljeća. Odabrani stil je prilično neobičan izbor za ovaj kraj – pripada islamskoj umjetnosti Španjolske i sjeverne Afrike. Danas je vijećnica zaštitni znak austrougarskog perioda u BiH i najveća sarajevska građevina iz tog razdoblja.

Vijećnica je za vrijeme srpske opsade Sarajeva više puta granatirana, a u požaru nakon granatiranja uništeno je 80% starih dokumenata koji govore o povijesti BiH. Nakon obnove otvorena je tek 2014. godine.

Gradsku vijećnicu možete turistički obići, što smo mi i napravili. Ulaznice se kupuju na samom ulazu, a možete uzeti i audiovodič.

Za samostalni obilazak odvojite 30-ak minuta.

Ovo je još jedno mjesto na kojem ćete zbog bezbroj detalja uslikati bezbroj slika!

U prostorijama vijećnice su izložbeni prostori. U jednom su većem dijelu opisani grozni ratni zločini koji su se dogodili za vrijeme rata u BiH, a u tu prostoriju nije preporučljivo ići s djecom. Ako vas zanima više o opsadi Sarajeva na kraju 20. stoljeća, što je ujedno bila i najduža opsada glavnoga grada u nedavoj prošlosti, možete se uputiti u Istočno Sarajevo te obići Tunel spasa – jedinu vezu okupiranog grada i slobodnog bosanskog teritorija u ratu.

Opsada Sarajeva je trajala 44 mjeseca – od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. godine.

Tunel spasa u Istočnom Sarajevu

Do Tunela spasa smo otišli autom. Od centra grada nam je tebalo oko pola sata vožnje, zbog velike gužve u prometu. Ulaznice smo kupili na ulazu, po osobi je cijena bila 15 KM (ne primaju eure). Nešto sitno smo platili i parkiranje. Za obilazak vam treba oko pola sata.

Tunel je ručno prokopan 1993. godine i strogo se pazilo da okupator ne sazna za njegovo postojanje. Širina mu je bila oko 1 metar, visina metar i pol, a prolazio je ispod aerodromske piste. Kroz 785 metara dug tunel za vrijeme opsade Sarajeva dnevno je prolazilo oko 4.000 ljudi. Danas je moguće hodati kroz njegov kraći dio. Pogledat ćete 15-minutni film o okupaciji Sarajeva i gradnji tunela, shvatiti da su ljudi u okupiranom gradu godinama živjeli bez pitke vode, struje, goriva (…), vidjeti bunkere, hranu iz humanitarne pomoći, maketu aerodroma, bezbroj isječaka iz tadašnjih novina i dr. …

U tunel se ulazilo iz kuće koja i danas stoji izrešetana gelerima.

Tunel spasa je u ratu bilo mračno i hladno mjesto. Na tlu je bila voda.

Maketa pokazuje kako je tunel prolazio ispod aerodromske piste.

Ako nemate auto, a želite posjetiti Tunel spasa, moguće je to napraviti uz vodiča s polaskom iz grada. Ova dva obilaska imaju dobre recenzije na GetYourGuideu:

Zašto je započeo Prvi svjetski rat?

Sarajevo je prepuno znamenitosti, a mi sada idemo nazad u centar grada, do mjesta usko vezanog s početkom Prvog svjetskog rata.

Povod za Prvi svjetski rat bio je atentat na austrijskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda, u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine. Atentat je izvršio devetnaestogodišnji Gavrilo Princip, član revolucionarne organizacije Mlada Bosna.

Vi danas možete posjetiti mjesto na kojem se atentat dogodio i (ako imate vodiča) čuti prilično nevjerojatnu priču o svim događajima koji su mu prethodili.

Spomenuti je atentat jedan od razloga našeg nedavnog dolaska u Sarajevo, jer mi je o njemu taman kćer učila u školi. Naravno da smo obišli i Muzej “Sarajevo 1878.-1918.”, smješten odmah uz mjesto atentata, koji priča priču o austrougarskoj vladavini nad BiH. Uz ovaj objekt, muzeju pripadaju još 4 objekta u centru grada. Detalje o njima, radnom vremenu i cijenama ulaznica saznajte ovdje.

Muzej je u vrijeme atentata bio kafić.

Prestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija.

Bila su dva pokušaja atentata, a “uspješan” je bio Gavrilo Princip. U muzeju ćete vidjeti i njegovo oružje te odjeću.

U prvoj polovici 20. stoljeća smatrano je da osoba postaje punoljetna s navršenom 21. godinom. Kako je Gavrilo Princip u trenutku atentata imao 19 godina, nije dobio smrtnu već zatvorsku kaznu u trajanju 20 godina. Umro je u 24. godini života, u češkom zatvoru od tuberkuloze.

Maketu automobila u kakvom su se vozili Franjo Ferdinand i Sofija na dan atentata, možete vidjeti u Gradskoj vijećnici.

Što posjetiti u Sarajevu: Latinski most

Odmah uz mjesto Sarajevskog atentata nalazi se najstariji kameni most u Sarajevu, Latinski most, građen u 16. stoljeću. Od kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine pa sve do 1992. nazivan je Principov most, po spomenutom atentatoru.

Latinski most je jedan od četiri stara kamena mosta sačuvana na području Sarajeva.

Slikajte se na granici Istoka i Zapada

Na popis “što posjetiti u Sarajevu” dodajte i liniju koja dijeli (ili povezuje) dva svijeta, Istok i Zapad. Na ovom se mjestu spaja Ferhadija, glavna pješačka ulica u “zapadnom” Sarajevu s ulicom Sarači koja prolazi kroz Istok i Baščaršiju.

Ova je granica jedno od fotografiranijih mjesta u gradu.

Idemo na Zapad

Sada ćemo okrenuti leđa Istoku i krenuti Ferhadijom na Zapad. U toj ulici prepunoj brendiranih trgovina, kafića i restorana, trebate obratiti pažnju na par građevina i detalja.

Katedrala srca Isusova izgrađena je 1889. godine. Kroz nju možete besplatno prošetati ako nije misa i ako ste propisno obučeni. Desno od ulaza je spomenik papi Ivanu Pavlu II., koji je 1997. godine posjetio Sarajevo i u katedrali održao misu.

Ispred katedrale se na tlu nalazi tzv. Sarajevska ruža, jedna od mnogih u gradu. Radi se memorijalnom obilježju, spomenu na nedužne civile ubijene upravo na tom mjestu pri opsadi grada.

Udubine na koje su ubojite bombe pale, obojane su crvenom bojom i podsjećaju na ruže s otrgnutim laticama.

Navratite i u Gradsku tržnicu Markale, za koju ćete prvo pomisliti da se radi o zgradi nekog kazališta. U njoj možete kupiti razne domaće proizvode – sireve, suhomesnate proizvode, kajmak, ali i razne kolače kao urmašice i baklave, čija je cijena ovdje niža nego na Baščaršiji. Mi smo se redovito vraćali ispred te tržnice, jer se tu nalazi štand na kojem gospođa prodaje svježe cijeđene sokove od šipka. Podsjetio me taj sok na Rim, zadnji put sam ga tamo pila.

Na zapadnom kraju pješačke zone nalazi se Vječna vatra, ispred još jedne austrougarske građevine.

Vječna vatra stalno gori kao spomen na ljude iz ovog kraja, koji su izgubili život u Drugom svjetskom ratu.

Što posjetiti u Sarajevu ako volite pivo?

Vjerojatno ćete u Sarajevu probati Sarajevsko pivo, nacionalni proizvod BiH. Ako želite, možete turistički posjetiti mjesto gdje ono nastaje. Sarajevska pivara je jedina pivovara u Europi koja je bez prekida radila i u vrijeme vladavine Osmanlija i Austrougara. Osnovana je 1864. godine. U njoj je danas muzej i pivnica gdje možete jesti i piti.

Pivara je udaljena 10-tak minuta pješice od samog centra grada.

Žičarom do olimpijske bob staze

Ako ste se poželjeli neobičnih lokacija, kada ste u Sarajevu prošetajte po staroj bob stazi! Nalazi se na planini Trebević i prepuna je grafita i murala. Izgrađena je za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, kada je natjecanja u bobu pratilo 30.000 gledatelja. Do bob staze se za 20-tak minuta dođe žičarom iz centra Sarajeva, a gore možete i autom.

Dobrodošlica uz gornju postaju žičare.

Bob staza je duga 1.300 metara.

Uslikat ćete ovdje bezbroj slika.

Sarajevska žičara je izgrađena 1959. godine. Uništena je u posljednjem ratu te obnovljena i ponovno otvorena 2018. godine. Donja stanica žičare udaljena je 5 minuta pješice od Gradske vijećnice. Cijene žičare se razlikuju ovisno o tome imate li prebivalište u BiH ili ne, a možete ih vidjeti ovdje. Na gornjem dijelu žičare je kafić, ali vas ništa ne spriječava da ponesete sve za piknik – treba iskoristiti priliku pa da se možete kasnije hvaliti da ste imali piknik baš na bob stazi!

Inače, zanimljivo je da se bob kao sport pojavio krajem 19. stoljeća u Švicarskoj, a prva su natjecanja bila na zaleđenim cestama.

Iz žičare se pruža predivan pogled na grad pa je svakako preporuka da idete njom.

Sarajevski vidikovci

Sarajevske mahale, odnosno četvrti, dižu se na strmim obroncima uzvisina koje sa skoro svih strana okružuju grad, divno smješten u dolini rijeke Miljacke. Ulice su u mahalama uske, vijugave i strme, na moje čuđenje često dvosmjerne, a sve to uz ljude koji hodaju po cesti i djecu koja se vani igraju. Prijatelj nas je odvezao na jedan takav vidikovac da “bacimo” pogled na grad.

Priroda je nevjerojatna, pitomi zeleni brežuljci s kućicama izmjenjuju se s liticama i gustim šumama.