Što posjetiti u Bilbau, predivnom gradu zanimljivih ljudi
Vodim vas u predivni Bilbao, najstariji grad sjeverne španjolske regije Baskija. Istražili smo ga u travnju 2022. godine te vam donosim savjete i ideje što posjetiti u Bilbau, kao i par korisnih informacija o gradu.
Naše putovanje u Bilbao bilo je kombinacija poslovnog i privatnog puta. Iako nije bilo klasično putovanje, uspjeli smo puno toga obići i vidjeti. Zaključili smo da je dovoljno tri do četiri dana da se dobro istraži grad.
Bilbao je osnovan početkom 14. stoljeća. Tijekom 19. i 20. stoljeća doživio je potpunu industrijalizaciju, čiji se obrisi vide i danas. Ima oko 350.000 stanovnika i proteže se na 40,65 kvadratnih kilometara. Službeni jezik je španjolski, no Baskiji imaju veoma izraženo narječje, koje je u nekim situacijama sličnije mađarskom jeziku.
Naše putovanje u Bilbao
U Bilbao smo došli u srijedu navečer letom Zagreb – Amsterdam – Bilbao, koji je ukupno trajao 7 sati s presjedanjem. Od aerodroma do centra grada možete doći busom (3€ po smjeru), no s obzirom da smo sletjeli kasno u noći, uzeli smo Uber koji nas je koštao 20€. Uber ovdje nije jeftin, ali postoji metro, tramvaji i busevi (hibridni i električni), u kojima se cijena vožnje kreće oko 1,5€.
Avion za Bilbao
U hotel smo stigli oko 23:00 sata. Sljedeće jutro svatko je obavio svoj dio poslovnih obveza, a popodne nam je ostalo rezervirano za razgled grada. Na našu nesreću, kiša je neumorno padala, što je česta pojava u ovom dijelu Španjolske.
Do starog grada smo išli tramvajem, da vidimo kako funkcionira javni prijevoz. Na svakoj je stanici aparat koji vam izdaje željenu kartu (jedan smjer, povratna, dnevna) i na tom istom aparatu morate “poništiti” kartu kako bi ona bila valjana. Tramvaji su jako čisti i točni, no ako imate dovoljno vremena, svakako preporučamo da sve što želite posjetiti u Bilbau prođete pješke.
Pogled s mosta Zubizuri.
Što posjetiti u Bilbau
Stadion San Mames je dom Athletic Bilbaa, njihovog najvećeg nogometnog kluba. Bio je udaljen svega nekoliko blokova od našeg smještaja pa smo do njega prošetali. Raskošni stadion može primiti do 53.331 gledatelja i sedmi je najveći stadion u baskijskog regiji. Ušli smo u muzej i kupili nekoliko suvenira za naše nogometne ljubitelje kod kuće.
Stadion San Mames
Navečer smo bili gosti u jednom od baskijskih gastronomskih društava, koji se nazivaju Txoko. Ovakvih društava je ovdje mnogo i tipična su za područje Baskije. Txoko su ustvari mjesta druženja namijenjena isključivo članovima. Ovdje si samostalno pripremate hranu i piće te organizirate druženje s prijateljima. Reklo bi se, kao kod nas druženje u goricama/vikendicama. 🙂
Guggenheimov muzej
Iako je prognoza nagovještala kišu, petak je bio puno sunčaniji, no svejedno vjetrovit i hladan za travanj. Nakon poslovnih obveza ujutro, popodne je bilo rezervirano za prvi pravi razgled grada.
Najpoznatija građevina u Bilbau je Guggenheimov muzej, koji je od otvorenja 1997. godine uvelike utjecao na razvoj turizma u Bilbau. Dizajnirao ga je arhitekt Frank Gehryj. Godišnje kroz muzej prođe deset milijuna posjetitelja, a unutra možete vidjeti više od stotinu izložbi.
Guggenheimov muzej
Fun fact u vezi muzeja: ovdje su snimljene neke scene iz filma James Bond: Svijet nije dovoljan, s Piercom Brosnanom.
Do muzeja smo prošetali i ušli u njega da vidimo kako izgleda, ali nismo uzeli karte za obilazak jer smo bili ograničeni vremenom. Za informaciju, cijena ulaznice je 14€, a za studente i umirovljenike duplo manje. Obišli smo vanjski dio muzeja i vidjeli popularnu skulpturu psa u cvijeću Jeffa Koonsa i pauka „Maman“ Louise Bourgeois.
Skulptura Pas u cvijeću
Pauk Maman
Prošetali smo ulicom Don Diega Lopeza, koji se smatra osnivačem grada. Ta ulica nudi sve što jednom turistu treba: izvanrednu hranu, još bolja pića, ali i trgovine u kojima možete obnoviti garderobu ili kupiti suvenir.
Ulica Don Diega Lopeza
Najviša zgrada u Bilbau
Blizu Guggenheimovog muzeja nalazi se najviša zgrada u Bilbauu, Torre Iberdrola, visoka 165 metara. Iako na Tripadvisoru postoji obavijest da je moguće platiti ulaz za pogled s 24 kata, zaštitar na ulazu nam je na vrlo slabom engleskom objasnio da to ipak nije moguće.
Baskijci jako loše govore engleski, čak i djelatnici na aerodromu. Zbog toga bi bilo super da ponovite znanje španjolskog, koje ste sigurno usavršili ako ste prije desetak godina svakodnevno pratili španjolske sapunice. 🙂
Najviša zgrada u Bilbau
Most La Salve, pogled na Guggenheimov muzej i Torre Iberdrola.
Više o industrijskoj prošlosti grada, saznat ćete u muzeju Itsasmuseum.
Crveni kran Carola garabia, dio je stalnog postava Itsasmuseuma.
Španjolska siesta
Još jedna zanimljivost je poznata španjolska siesta. Nevjerojatno je koliko se osjeća žamor ljudi između 9 i 14:00 sati. Ljudi doslovno stoje ispred kafića s čašama vina ili piva u rukama i žustro prepričavaju svoje doživljaje. Između 14:00 i 17:00 sati nastupa siesta, kada jedva možete sresti čovjeka na cesti, eventualno ako šeta kućnog ljubimca.
Možda je to bio naš osobni dojam, možda je tomu razlog i lošije vrijeme, ali u ta tri sata imali smo osjećaj kao da smo sami u gradu, što možete vidjeti i na fotografijama.
Ulice starog dijela grada.
Prazne ulice…
Park de Dona Casilda de Iturriaz
Palača Txabarri
Što jesti i piti: pintxosi i txakoli
Za večeru smo se odlučili izvesti u Cafe Iruna, ugostiteljski objekt u Bilbau osnovan 1903. godine. Privukla nas je njegova zanimljiva i jedinstvena unutrašnjost, koja podsjeća na daleku prošlost. Vidjelo se da smo pogodili s odabirom jer je navečer sve bilo puno ljudi.
Jeli smo pintxos, male zalogaje hrane koji su u Španjolskoj poznati kao tapasi. Probali smo pohanu janjetinu u umaku od tartara, čiji nas okus baš i nije oduševio. Zato je čaša njihovog txakoli, bijelog pjenušavog vina koje okusom i mirisom podsjeća na Chardonnay, bila odlična.
Zapelo nam je za oko da se gosti brzo izmjenjuju pa smo dobili dojam da Španjolci vole posjetiti više lokacija u svojim izlascima.
Tako smo se i mi zaputili dalje, prema pubu Winstona Chruchila. Smješten blizu stadiona San Memes, ovaj je pub omiljeno mjesto za sve koji vole fine koktele. Uređen je kao dnevni boravak s velikim foteljama, a privlači kako stariju, tako i mlađu populaciju. U ponudi imaju više od 200 vrsta žestokih pića, od kojih slažu zanimljive kombinacije.
Jedina mana je to što ne postoji karta koktela sa sastojcima koji se koriste za izradu. Ako se ne snađete na brzinu, vjerojatno ćete završiti s čašom džin-tonika, “sex on the beach” ili drugog “običnog” koktela, koji vam prvi padne na pamet. I ovdje smo se zadržali skoro najduže od svih gostiju, a nakon 3 koktela i jedne pive, bilo je vrijeme za počinak.
Pub Sir Winstona Churchilla.
Posjet starom dijelu grada
Subotu smo započeli šetnjom po starom gradu, koji nas je oduševio uskim uličicama i šarenim zgradama. Mi ranoranionci kakvi jesmo, u starom dijelu grada bili smo već u 8 sati, kada je na ulicama bio samo po koji turist. Tek kada smo sat vremena kasnije došli do poznate ribarnice, čuli smo razgovore na španjolskom jeziku.
Pogled na stari dio grada.
Rijeka Nervion
Šarena pročelja zgrada
Ribarnica La Ribera Market jedna je od najposjećenijih atrakcija u Bilbau. Nudi veliki izbor kvalitetne hrane, a ako imate vremena, svakako preporučamo da ovdje uživate u malim zalogajima i pogledu na rijeku.
Ribarnica La Ribera i rijeka Nervion
Unutrašnjost ribarnice.
Bilbao nas je ugodno iznenadio. Veoma je čist, sve je lako dostupno, ljudi su ljubazni, no engleski im definitivno nije jača strana. Ako vam se pruži prilika za putovanje u Bilbao, nemojte oklijevati. Uživat ćete u ovom zanimljivom baskijskom gradu.
Fotografije: Lidija Šomodi
