Saigon, tj. Ho Chi Minh - što posjetiti i na koje izlete ići

Napokon sam milijunaš – za oko 100 dolara dobio sam oko 2.500.000 vijetnamskih donga! Sletjeli smo u Vijetnam, u grad koji se nekada zvao Saigon, a sada se zove Ho Chi Minh (Ho Ši Min). Ja ću ga ipak zvati Saigon jer ga tako velik broj lokalaca zove. U putopisu saznajte što posjetiti u Saigonu, na koje izlete ići iz tog grada te brojne korisne informacije o putovanju po Vijetnamu.

Letjeli smo iz Zagreba preko Dohe za Saigon. S aerodroma smo do grada došli taksijem. U Vijetnamu smo ostali 10 dana, od čega tri dana u Saigonu, a sva mjesta koja smo posjetili bit će opisana u posebnim putopisima. Ovdje saznajte naš cijeli plan puta po Vijetnamu.

Za internet sam koristio aplikaciju Airalo, koju i inače koristim na dalekim putovanjima.

Korisne informacije ako planirate putovanje u Vijetnam

Smještaj smo u Saigonu uzeli preko Bookinga.

Bilo mi je rečeno da se na većini mjesta u Vijetnamu može plaćati karticom, no to baš i nije istina. Na većini uličnih štandova primaju samo keš, a u slučaju da primaju kartice naplaćuju 3% više od početne cijene. Na dosta se mjesta može plaćati u dolarima, ali tečaj je puno lošiji nego ako se podigne lova na bankomatu. Mi smo gotovinu podizali na bankomatima.

Što se tiče hrane, jeli smo jako dobro, uz jako niske cijene. Na ulici bi se, na njihovom marketu sa štandovima, nas trojica dobro najeli i popili svaki po pivo za ukupno desetak dolara. Glavna hrana u Vijetnamu su plodovi mora svih vrsta, što ne čudi ako se uzme u obzir koliko im je dugačka obala. Saigon nudi jednu od najbogatijih i najraznovrsnijih uličnih kuhinja na svijetu – i to za vrlo male novce. Probali smo i Pho Bo juhu, možda i najpoznatije vijetnamsko jelo i stvarno je fina.

Postoje i razne ture s vodičem na kojima možete degustirati lokalnu hranu:

Promet je u Vijetnamu vrlo kaotičan, ali nekim smo čudom u 10 dana tamo vidjeli samo jednu manju saobraćajku. Svi voze dosta sporije i opreznije nego kod nas. Iako se ne poštuju gotovo nikakva prometna pravila osim semafora, nema većih zastoja jer se svi međusobno propuštaju. Motorići su uvjerljivo glavno prijevozno sredstvo, može ih se uzeti i kao taksi za par centi. Kako sam u Vijetnamu bio s dva prijatelja, koristili smo “normalne” taksije, koji su barem 4x jeftiniji nego kod nas.

Za naručivanje taksija koristili smo mobilnu aplikaciju Grab.

Saigon je poznat po prometnom kaosu.

Procjenjuje se da u gradu ima više od 7 milijuna skutera, što ga čini jednim od gradova s najviše motora po glavi stanovnika na svijetu.

Saigon – što posjetiti?

Saigon je službeno preimenovan u Ho Ši Min nakon Vijetnamskog rata 1976., no lokalci i dalje često koriste staro ime grada – osobito kada govore o njegovom centru. Grad me baš i nije impresionirao i, po meni, dovoljno je u njemu provesti jedan dan. Drugi dan iz njega treba otići na neke izlete po okolici.

Tijekom francuske kolonijalne vladavine, u Saigonu su izgrađene brojne građevine u europskom stilu, poput katedrale Notre Dame i Centrale pošte. Izgrađeni su tada i široki bulevari s drvoredima. Tih par kolonijalnih građevina s kraja 19. st., vrijedno je posjete.

U pozadini je zgrada Centralne pošte, stara više od 130 godina. Iznutra je dijelom pošta, a dijelom suvenirnica.

Centralna pošta u Saigonu je i danas najveća zgrada pošte u Vijetnamu. Možete iz nje npr. poslati razglednicu.

Dizajn pošte se krivo pripisavao Gustavu Eiffelu, no stvarni je arhitekt bio Alfred Foulhoux.

U Saigonu su Francuzi u 19. st. izgradili i katedralu. Zove se katedrala Notre Dame, poput one u Parizu. Ima dva zvonika visoka 58 metara. Na njihovim vrhovima stoje križevi zbog kojih katedrala “raste” dodatna 3 metra, a svaki je križ težak 600 kg.

Zanimljivost: Sav materijal od kojeg je katedrala izgrađena, npr. cigle, stigao je iz Francuske. Pločice su izrađene u Marseille-u.

Kažu da je katedrala lijepa, ali eto – u radovima je bila.

Obavezno posjetite ove dvije ulice u Saigonu!

Uz spomenute kolonijalne građevine, u Saigonu posjetite dvije jako interesantne ulice. Prva se zove Nguyễn Huệ i njom se pruža velika pješačka zona. U njoj su neke stare stambene zgrade pretvorene u pravi labirint kafića, restorana i trgovina. Ulica kreće kod Gradske vijećnice, a završava na rijeci.

Saigon je poznat po jedinstvenim kafićima u starim zgradama, tunelima i u napuštenim stanovima. Znate li da i u Budimpešti postoje kafići u napuštenim zgradama?

U ovoj su zgradi skoro svi stanovi pretvoreni u razne kafiće i restorane.

Grad leži na rijeci Saigon.

Na rijeci stoji lijep brod – restoran.

Pogled s tog broda.

Možete si uplatiti i vožnju po rijeci:

Saigon živi noćni život!

Druga ulica koju morate posjetiti zove se Bui Vien, a zbog nje većina turista i ide u Saigon. Prepuna je noćnih klubova, striptiz barova i prostitutki, ali i fora klubova sa živom svirkom. Plesačice i svirači su i na samoj ulici, na terasama pojedinih klubova. Tu su i brojni štandovi s jeftinom hranom i pićem, kao i ulični zabavljači. Zadržali smo se ovdje do oko 1 sat iza ponoći, kada se većina zabave prebacila s ulice u klubove, u koje nam se nije išlo.

Ovo je najpoznatija ulica za noćni život u Ho Ši Minu, živo, kaotično, šareno i glasno mjesto koje neki zovu “azijski Las Vegas”.

Sljedeće smo noći pri noćnom izlasku bili pametniji – nismo sjeli na terasu kluba na kojoj su plesačice i živa svirka, nego u malu lokalnu radnju preko puta takvog jednog kluba. U takvim je radnjama pivo, kao i u ostatku Vijetnama 1,2 dolara, a viski 1 dolar, dok je u klubovima sve oko 4x skuplje. Doživljaj ulice je potpuno isti.

Zanimljivost: Najviša zgrada u Vijetnamu nalazi se u Saigonu. Zove se Landmark 81, a radi se o neboderu visokom 461 metar.

Tko je bio Ho Ši Min (Ho Chi Minh) po kojem Saigon danas nosi ime?

Ukratko: Ho Ši Min je bio vijetnamski revolucionar, političar i ključna povijesna figura za Vijetnam u 20. stoljeću. Zovu ga i “ocem moderne vijetnamske države”. Pravo mu je ime ime bilo Nguyễn Sinh Cung, a odabrao si je revolucionarno ime Ho Ši Min, što znači “Onaj koji prosvjetljuje”. Bio je glavni vođa borbe protiv francuske kolonijalne vlasti, osnivač Vijetnamske komunističke partije i simbol nacionalnog oslobođenja. 1945. godine proglasio je neovisnost Vijetnama od Francuske, nakon japanske okupacije. Postao je prvi predsjednik i premijer Sjevernog Vijetnama.

U Vijetnamu sada živi oko 105 milijuna ljudi. Od toga su 7% budisti, 7% kršćani, oko 10% su zastupljene sve ostale religije, a ostatak su uvjereni komunisti kojima je i dalje božanstvo Ho Chi Minh… Štuju ga u Vijetnamu kao mitsku figuru – njegov lik je na novčanicama, grad Saigon je preimenovan u Ho Ši Min u njegovu čast, a njegovo balzamirano tijelo počiva u mauzoleju u Hanoju.

Ho Chi Minh

Izleti iz Saigona

Postoje dva glavna izleta na koja ide većina turista koji posjete Saigon, pa tako i mi. Prvi je obilazak Vijetkong tunela, a drugi obilazak delte Mekong rijeke. Mi smo odlučili oba izleta “odraditi” u jednom danu pa smo preko GetYourGuidea uzeli VIP turu koja je trajala 11 sati:

Vijetkong tuneli

Najprije su nas odvezli do Vijetkong tunela (Cu Chi tuneli) koji se nalaze nekih 50-60 km sjevernozapadno od grada. Svjedoče oni o domišljatosti i otpornosti Vijetkonga tijekom Vijetnamskog rata. Tuneli su kopani ručno, s lopatama. Čine pravu mrežu u podzemlju – dugi su oko 250 km, imaju više razina i poveznica između skloništa, skladišta, bolnica i komandnih centara. Obilazi ih se uz vodiča oko 2 sata, a ne bi preporučio spuštanje u tunele osobama s klaustrofobijom. Nije loš izlet, sazna se na njemu dosta o njihovim ratovima u zadnjih 100 godina (npr. saznali smo da je rat s Amerikancima bio samo jedan u nizu ratova).

Ovo je za turiste iskopana rupa za slikanje, koju ćete često vidjeti na društvenim mrežama. Ne vodi nigdje.

Ulazi u tunele bili su skriveni ispod lišća i zemlje. Bili su vrlo uski i mogli su ih koristiti samo vitki i utrenirani borci.

Ovako izgleda u jednom tunelu.

Tenk uništen 1968.

Jedna od zamki u zemlji, kakve su borci radili.

Zamke su postavljane na ulazima i u blizini tunela. Bile su to razne zamke, od šiljaka pod zemljom do zamki za noge. Jednostavne, a često smrtonosne.

Sve u svemu, dosta je ovdje propagande pomiješane sa strašnim pričama iz rata. Može se saznati kako su živjeli Vijetkong borci u tunelima – oni su u njima spavali, kuhali, liječili ranjenike i čak donosili vojne odluke. Sve se to događalo u potpunoj tajnosti. Kuhinje su bile posebno osmišljene na način da se dim od kuhanja vodio van, jako dugim dimnjacima daleko od tunela. Probali smo i korijen jote koji su borci jeli tri puta na dan. Tu je i streljana gdje možete pucati iz kalašnjikova – 5 dolara je 20 metaka.

Ovo je jedan od ulaza u prave tunele.

Izlet na deltu rijeke Mekong

U nastavku tog cjelodnevnog izleta, od Vijetkong tunela smo se dva sata vozili do delte Mekong rijeke. Mekong je 12. najduža rijeka na svijetu (oko 4.350 km), a njena delta u Vijetnamu obuhvaća površinu veću od 40.000 km². Delta se sastoji od devet glavnih rukavaca (zato ju lokalno nazivaju “Delta Devet Zmajeva”) i na tisuće manjih rijeka i kanala, koji zajedno stvaraju vodeni labirint. Ujedno je ta delta jedno od najgušće naseljenih i najplodnijih područja u regiji.

Obilazak je organiziran na način da se prvo plovi u većem brodiću do jedne riječne ade.

Prebacili smo se u manje čamce, kojima su nas lokalci prevezli do svog sela.

Plovili smo kroz slikovitu šumu riječnog kokosa.

U selu smo probali rakiju od riže s kobrom unutra, ujedno jedno od najodvratnijih pića koje sam ikada probao i nikad više neću. Malo su nam lokalci pjevali i pričali o životu u selu u delti. Zatim su nas odveli do lokalne obiteljske tvornice za izradu slatkiša od kokosa, gdje smo imali priliku sudjelovati i saznati kako se slatkiši rade. Vidjeli smo sve dijelove procesa, od branja kokosa do izrade samih bombona. O sanitarnim uvjetima, bolje je ne pričati. Bio je ovo stvarno fora dio izleta.

Prije leta za Hanoi treći dan, prošetali smo još malo kroz Saigon kako bi vidjeli još par kolonijalnih zgrada. Naišli smo i na jednu totalno fora kraft pivnicu. Zanimljivo je da u Vijetnamu imaju samo 3 svoja glavna piva, a kraft scena im je tek u nastajanju.