Ruin Bars: ruševni kafić koji morate posjetiti u Budimpešti

Jedno mjesto u Budimpešti morate posjetiti, iako tamo podovi znaju biti po malo ljepljivi, a navečer djeluje kao da ste zakoračili u 80-te jer je sve obavijeno oblakom dima. Tražit ćete na tom mjestu bezbroj detalja i čuditi se kreativnosti pojedinaca, lutati i viriti u skrivene kutke pa uslikati bezbroj slika. Vodim vas u jedan od nekoliko kafića koje nazivaju Ruin Bars. Dress code: vrlo casual.

Ruin Bars smo posjetili dva puta, kako bi nam se predstavila njegova dva lica. Prvo se lice pokaže noću. Glasno je, zadimljeno, puno ljudi, kaotično i šareno. Atmosfera prepozitivna, kao na nekom dobrom tulumu. Život na sve strane. Drugo lice proviri po danu. Vidjet ćete njegovu oronulost i starost. Prolaznost. Svi ga slikaju, gledaju i odlaze. Zajedno s vama su brojni ljudi koji su čekali da se u 15 sati otvore vrata stare zgrade.

Prvi otvoreni Ruin Bar zove se Szimpla Kert. Smjestio se u ovoj zgradi.

Smještaj u Budimpešti potražite ovdje.

Kako su nastali Ruin Bars?

Prije Drugog svjetskog rata tzv. Sedma četvrt Budimpešte bila je lijepo uređen dio grada, u kojem su živjele brojne židovske obitelji. U vrijeme rata postala je geto. Iz nje su s vremenom deportirane na tisuće ljudi. Građevine su ostale prazne, a kako četvrt desetljećima nije obnavljana, počele su propadati.

Cijela priča oko kafića u ruševinama, tj. u napuštenim građevinama, počela je oko 2001. godine. Zbog visokih cijena, mladi su ljudi tražili jeftina mjesta za popiti piće. Počeli su se okupljati i družiti u nekim nekorištenim i zapuštenim zgradama stare Židovske četvrti. Kako bi uljepšali prostor, ukrasili su ga s bezbroj detalja za koje nisu morali trošiti novce. Moglo bi se reći da su Ruin Pubs tj. Ruin Bars nastali iz njihovih praznih džepova i velike žeđi. Danas ovakvih kafića ima 10-tak, a najpoznatiji i prvi otvoreni je Szimpla Kert, kojeg smo mi i obišli.

Svake je večeri Szimpla Kert prepun ljudi.

Idemo unutra!

Prvo ćete osjetiti miris dima i prosutog alkohola. Po noći svjetla mijenjaju boje, pod je po malo ljepljiv, oko vas buka i more ljudi. Namještaj je improviziran, namjerno neusklađen, star i često u lošem stanju. Tu su brojne starinske manje i veće svjetiljke, disko kugle na neočekivanim mjestima i cvijeće. Puno cvijeća. Na zidovima slike, grafiti, kičasta ogledala, naljepnice, murali, plakati i potpisi bezbroj osoba. Na stropu starinski, moderni pa čak i kristalni lusteri s onim visuljcima. Možda ćete, ako odlučite sjesti, morati malo obrisati stol.

Potpišite se gdje god želite, nitko vam neće ništa reći.

U kafiću preko dana ne sjedi puno ljudi. Svi ga samo obilaze i slikaju.

Dok šetate kroz taj kafić koji zauzima veći dio zgrade, penjat ćete se po katovima pa shvatiti da prolazite kroz sobe u kojima se prije stanovalo. Između soba više uglavnom nema vrata, svugdje možete lutati pa i naći bezbroj skrivenih kutaka i brojne šankove s bogatom ponudom pića.

Barovi u ruševinama danas su jako popularni i često na meti turista pa u njima baš i nema puno lokalaca. Ne naplaćuje se ulaz. Nemojte očekivati neko fancy mjesto, ovo je stvarno što i ime kaže – Ruin Bars.

Zelena oaza na katu.

Da ne tražite previše, ovako izgledaju ulazi u muški i ženski WC.

Desno je dvorište u sredini zgrade.

Stari Trabant u vrtu može poslužiti kao stol.

Ruin Pub: naučite nazdravljati kao Mađar!

U Mađarskoj se nazdravlja podizanjem čaša. Oni ne kucaju čašom o čašu, a evo i zašto.
Jedna od najbolnijih epizoda u povijesti Mađara, bila je revolucija 1848. protiv Habsburške Monarhije. Završila je porazom i pogubljenjem mađarskih vođa. Legenda kaže da su Austrijanci slavili pobjedu glasno nazdravljajući čašama piva. Svojim su ponašanjem uvrijedili Mađare, koji su se zavjetovali da neće lupati čašama piva 150 godina. Njihova je odluka “istekla” 1998., no mnogi Mađari i dalje izbjegavaju takvo nazdravljanje u znak poštovanja prema svojim mučenicima.

Dakle, ako ste 18+, trebate vježbati “mađarsko nazdravljanje” uz palinku. To je jako alkoholno piće, nešto kao rakija, ali ipak drugačije, napravljeno od raznog voća. Stoljećima se proizvodi u Mađarskoj, a u Europskoj uniji ima zaštićeni status. Kako to svaka nacija voli tvrditi za svoje piće, palinka liječi sve, od gripe, bolova u trbuhu, grlobolje, uboda insekata, a riješit će vas i stresa. Ni “S” od stresa nismo imali kad nam je konobarica u Ruin Pubu poslužila palinku natočenu skoro do vrha solidno velike čaše, pa mogu reći da djeluje.

Inače, možete s palinkom i dezinficirati stvari…

Dok obilazite Budimpeštu, organizirajte si potragu za malim kipovima skrivenim na neočekivanim mjestima u gradu. Više o njima saznajte ovdje.

Na langoš burger i pivo u Street food Karavan

Ako u Budimpeštu dolazite u toplije doba godine, navratite u dvorište nazvano Karavan, koje je u istoj ulici kao kao i spomenuti Ruin Bars. Ovdje se nalaze razni manji ugostiteljski objekti sa zanimljivom ponudom mađarske i međunarodne hrane. Sjedi se za stolovima vani, u dvorištu između zgrada.

Možete probati svašta, od tajlandske hrane do mađarskog gulaša.

Između ostalog, na ovom mjestu možete probati langoš-burger! Kad njega pojedete nećete biti gladni do sutra.

Lijevo je langoš burger, a desno demonstracija kako se langošica može koristiti kao tanjur.

Zanimljivost za kraj: Židovska je četvrt prepuna murala, a neki se nalaze u ulici gdje je Ruin Bar Szimpla Kert. Mi smo uzeli free walking turu na kojoj nas je super vodičica provela po četvrti, pokazala nam brojne murale i ispričala priče o njima. Takvu turu plaćate na kraju i to onoliko koliko sami procijenite da ona vrijedi.

Popis free-walking tura pogledajte ovdje.