Popeli smo se na Cotopaxi u Ekvadoru: najviši aktivni vulkan na svijetu

U Ekvadoru se nalazi jedan od najviših aktivnih vulkana na svijetu. Uzdiže se u Andama 5.897 metara iznad mora, a u zadnjih je 300 godina eruptirao više od 50 puta. Na početku 2021. godine, nas pet iz Hrvatske, dvije žene i tri muškarca, se popelo na njegov vrh. Vodimo vas u pravu avanturu, na vulkan Cotopaxi u Ekvadoru.

Vulkan Cotopaxi je jedan od najprepoznatljivijih ekvadorskih prirodnih ljepota i jedan od simbola Ekvadora. Tlo i stijene su crvenkaste, a okrunjen je snijegom i ledom.

Priprema za uspon na veliku nadmorsku visinu

Obzirom na veliku nadmorsku visinu, uspon na Cotopaxi zahtjeva ozbiljne aklimatizacijske pripreme. Nekoliko dana boravka u Quitu na nadmorskoj visini od 2.850 metara, nije dovoljno za aklimatizaciju. Ako planirate ovakav pothvat, u Quitu odradite nekoliko uspona na vrhove oko grada.

Više o našim pripremama za uspon na Cotopaxi, saznajte u članku o Quitu.

Najjeftinija opcija za uspon na Cotopaxi bila je agencija iz Quita. Osigurali su nam svu opremu, prijevoz i vodiča. Samostalni najam opreme u Quitu i vodič bi ispali puno skuplje.

Prvi dan: Bazni kamp Jose Rivas

Za uspon na vrh vulkana Cotopaxi su potrebna dva dana. Prvi dan stižemo u Nacionalni park Cotopaxi, u bazni kamp Jose Rivas (Refugio Jose Rivas). Nalazi se u podnožju vulkana na 4.865 mnv, a koriste ga isključivo planinari. Poznat je po vrućoj čokoladi i prekrasnim pogledima, koji se iz njega pružaju kada je sunčan dan. Češće je pogled skriven maglom i niskim oblacima. Potrebno je unaprijed rezervirati smještaj.

Do kampa Jose Rivas se može doći na jednodnevni izlet iz Quita, bez vodiča i opreme za penjanje. Od kampa možete, također bez opreme, doći do baze ledenjaka na oko 5.000 mnv. Za uspon na veću visinu, obavezan je vodič i profesionalna oprema.

Nakon ručka vodiči nas uče kako koristiti dereze, cepine (svi ih koristimo prvi put) i kako se hoda u navezu (svima prvi put). Vježbali smo s opremom oko dva sata. Večera je u 17 sati, a nakon nje odmah idemo na spavanje.

Savladali smo osnove korištenja opreme za uspon po ledenjaku

Noćni uspon na Cotopaxi

Budimo se u 23 i 15, jedemo kruh s pekmezom i pijemo topli čaj. Oko ponoći kreće naš uspon po snijegu. Na glavama imamo svjetiljke. Nakon oko sat vremena stižemo do baze ledenjaka. Ovdje oblačimo dereze i povezujemo se užetom, tako da su po dvije osobe povezane s vodičem.

Oko 6 ujutro sviće, a mi smo još dvjestotinjak metara od vrha, jako iscrpljeni jer se stalno probijamo kroz svježi snijeg. Svaki korak zahtjeva izraziti napor jer proklizujemo kao da hodamo po pijesku. Morali smo prijeći i jednu opasnu traverzu, gdje smo utabavali stazu na nagibu od oko 60 stupnjeva. Na ovom me mjestu nakon dugo vremena bilo strah u planini.

Uspon prema izlasku sunca

Iako je vrh tako blizu, za završni nam je dio trebalo više od dva sata. Odmaramo se svakih pola sata, a nagib je toliki da se moramo svaki put ukopati. U 7 i 15 ujutro evo nas napokon na samom vrhu.

Vidite li na oblacima sjenu od vulkana?

Na vrhu Cotopaxija

Vulkan Cotopaxi ispušta sumporne pare pa je krater često obavijen maglom, a i mirisi na vrhu nisu baš najljepši.

Sunce grije iznad oblaka, nema vjetra i osjećaj je kao da je cijeli svijet naš.

Krater vulkana Cotopaxi

Doručkujemo na vrhu, s teško nadmašivim pogledom. Čekamo zadnjeg prijatelja da s vodičem stigne do vrha.

Doručak na vrhu vulkana

Ovdje kao da ste u avionu…

Silazak s vulkana Cotopaxi

Silazak je puno opasniji od uspona, jer su noge već umorne i u neprirodnijem položaju. S vodičem smo morali dobro uvježbati zaustavljanje cepinom za silazak. Na ledenjaku su najopasnije duboke pukotine u ledu, koje je prekrio svježi snijeg. Kako jutro odmiče i temperatura raste, snijeg više nije jednako čvrst i bitno je sići što prije. Zato se uspon i radi po noći, kako bi u zoru bili na vrhu i spustili se dolje dok je još jutro.

Pri silasku gledamo prekrasne formacije ledenjaka. Na usponu su bile u potpunom mraku, ali sada očaravaju.

Silazak s vulkana kroz šumu ledenih skulptura

Čarobni svijet ledenjaka

Stigli smo u sklonište malo iza 10 sati i puni dojmova se počastili voćnom tortom. Ako posjetite bazni kamp Jose Rivas, na zidu potražite hrvatsku zastavu s našim potpisima! 😀

Sljedeća postaja naše ekvadorske avanture je Banos, dio zemlje poznat po nestvarnim vodopadima na samom ulasku u džunglu. Potpuni kontrast snježnoj bajci, Cotopaxiju…

Ako želite prošetati po krateru nekog vulkana, ali ne na ovako ekstreman način, predlažemo nama puno bliži vulkan Vezuv. Sve detalje saznajte ovdje.

Fotografije: Maja i Nikola