Državna ergela Đakovo: posjetite predivne bijele lipicance
Znate li da se konji lipicanci rađaju crni? Tijekom života pobijele, a što su stariji bijela boja dlake im je izraženija. Lipicanska pasmina jedna je od najstarijih pasmina konja u Europi, a Državna ergela Đakovo najstarija je državna ergela za uzgoj rasnih konja u Republici Hrvatskoj.
Đakovačka ergela je smještena na dvije lokacije. U samom središtu Đakova nalazi se Pastuharna, a u njoj punokrvni pastusi za selektivni uzgoj i oplodnju. Nedaleko Đakova nalazi se imanje Ivandvor, na kojem su smještene kobile i ždrjebad.
UNESCO je hrvatske lipicance, odnosno tradiciju uzgoja lipicanaca, stavio na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Priča o konjima počinje na kraljevskom vjenčanju
Pođimo redom od samog početka, koji je bio davne 1374. godine, na jednom kraljevskom vjenčanju. Bilo je to vjenčanje bosanskog bana i kasnije kralja Tvrtka I. (1338.-1391.) iz porodice Kotromanić i bugarske princeze Doroteje, kćerke bugarskog cara Ivana Stracimira. Za vrijeme vladavine ovog kralja, srednjovjekovna je Bosna bila jedna od najvećih sila na Balkanu. Doživjela je svoj vrhunac u privrednom, ekonomskom i kulturnom smislu.
Na dar kao taksu za vjenčanje, što je nekada bilo uobičajeno, kralj Tvrtko I. dobio je 10 kobila i jednog pastuha, čistokrvne konje arapske pasmine. Za ove konje pustinjska, odnosno beduinska plemena kažu da su “djeca vjetra”, a cijenjeni su zbog brzine, izdržljivosti, ljepote, inteligencije i profinjenosti. Njihov je uzgoj započeo u Arabiji još u 7. stoljeću, a prema nekim zapisima i mnogo prije.
Đakovačka Ergela u vrijeme Turaka
U 16. stoljeću Đakovo pada pod vlast Turaka. U ergeli je tada bilo 100 arapskih kobila, koje dolaze u vlast požeških paša. Ergela se nalazila u Kranjskom dolu kraj Levanjske Varoši, na Ovčari i još nekoliko mjesta u Đakovštini. Turci su imali običaj na raznim svečanostima i priredbama jahati dobre i lijepe pastuhe. Ugled njihovih dostojanstvenika rastao je ili se smanjivao prema tome kakvog su konja jahali.
Turci bježeći pred austrijskom carskom vojskom, iz ergele odvode najbolje i najkvalitetnije konje. Pljačkaju grad Đakovo (kojeg su zvali Jakova) i uništavaju nekoć biskupsku ergelu.
Obnova ergele nakon turske vlasti
Ergelu je 1706. godine obnovio biskup Đuro Patačić (biskup od 1703.-1716.), zbog potrebe za stalnom stražom u tom pograničnome području. Nabavio je iz Carigrada 18 arapskih kobila i 8 pastuha. Njegov je nasljednik, biskup Petar Bakić, 1719. godine u Egiptu kupio još 30 arapskih kobila i 30 pastuha. Bili su smješteni na Vitiki u blizini Đakova, gdje je postojala štala za 250-300 konja. Pastusi su postepeno oplemenjivali domaće konje u dugom razdoblju od 300-400 godina, tako da danas većina domaćih konja ima udio arapske krvi.
Kao početak selektivnog uzgoja konja u Đakovu uzima se 1506. godina. Tada se po prvi put u pisanim dokumentima spominje naziv Ergela. Punih 300 godina (1506. – 1806.) u ergeli u Đakovu uzgajani su isključivo čistokrvni arapski konji. Na žalost, njihov se uzgoj u Đakovu nije održao do danas. Zamijenjeni su drugom vrstom, lijepim i plemenitim konjima lipicanske pasmine.
Lipicanska pasmina jedna je od najstarijih pasmina konja u Europi, čije su osobine usavršene pomnom selekcijom.
Državna ergela Đakovo jedna je od najstarijih takvih ergela u Europi.
Zašto su konji lipicanci stigli u Đakovo?
1806. godine u đakovački kraj stiže ergela čistokrvnih konja lipicanaca iz mjesta Lipica u Sloveniji. Lipička ergela je premještena u Đakovo u bijegu pred Napoleonovom vojskom, a u Đakovu ostaje nešto više od godinu dana. Njezinih 300 konja smješteno je u staje na Vitiki, gdje su se nalazili biskupovi jahaći konji. Tada u nekadašnjoj biskupskoj ergeli u Đakovu, uz arapske konje započinje uzgoj konja lipicanske pasmine.
Lipicanci su ime dobili po mjestu Lipica.
Sredinom 19. stoljeća J.J. Strossmayer je imenovan za biskupa. Iz tog je vremena poznata njegova rečenica: “Ili njegujmo Ergelu kako treba ili je rastepimo.”. Znakovite riječi biskupa Strossmayera su poslušane, što je zajamčilo daljnji i nesmetan razvoj ergele. Od 1854. godine u đakovačkoj se ergeli uzgajaju isključivo konji lipicanci.
U Đakovu posjetite i Spomen muzej posvećen biskupu Strossmayeru.
Zanimljivost: Prvi su konji lipicanci na području Hrvatske uzgajani već oko 1700. godine, u ergeli grofa Andrije Jankovića u Terezovcu (današnjem Suhopolju) kod Virovitice. Na toj je ergeli oko 1800. godine nastala linija Tulipan. Službeno je uvrštena u jednu od osam priznatih linija pastuha lipicanske pasmine i jedina je porijeklom iz Republike Hrvatske.
Pastuharna u Đakovu
U samom središtu grada Đakova, na križanju Gupčeve i ulice Augusta Šenoe 45, nalazi se Pastuharna. U njoj su u odvojenim boksovima, s pločicom rodoslovlja na okovanim drvenim, ulaznim vratima, smješteni pastusi. Za svakog se zna točan datum rođenja i naziv roditelja.
Pastusi u krugu Pastuharne prolaze dresuru i obuku za konjičke sportove, vožnju dvoprega i četveroprega te školu jahanja.
Kraljica Elizabeta II. posjetila je ergelu u Đakovu
Na otvaranju Olimpijskih igara u Munchenu, graciozan i elegantan nastup đakovačkog četveroprega s prelijepim lipicancima, impresionirao je kraljicu Elizabetu II. Državna ergela Đakovo tako se, na kraljičinu izričitu želju, našla na popisu mjesta koja je britanska kraljevska obitelj posjetila 1972. godine, u okviru posjete tadašnjoj državi. U Đakovo su stigli vlakom, a od kolodvora do Ergele po prašnjavoj ih je kaldrmi dovezao četveropreg bijelih lipicanaca. Cesta je kasnije, zahvaljujući njezinom zalaganju asfaltirana.
Raskošna kočija u kojoj se kraljevska obitelj vozila, čuva se i danas pažljivo u srcu Ergele.
Pogledajte predstave s konjima lipicancima
Centar svih zbivanja đakovačke Ergele je zatvorena jahaonica s pješčanom podlogom, tribinama s preko 700 sjedećih mjesta za posjetioce i vanjskom terasom. Veličine je skoro 3.500 kvadratnih metara i udovoljava svim europskim standardima konjičkog sporta. Vidjet ćete ovdje pozlaćene i srebrne pehare te mnogobrojna priznanja osvojena u našoj zemlji i inozemstvu. Na katu je predviđen Centar za elektronične medije s opremom i prostorom za rad novinara. Ovdje se nalazi i kafić te suvenirnica.
Državna ergela Đakovo ima najveću zatvorenu jahaonicu u Hrvatskoj.
Jahaonica je mjesto održavanja nezaboravnih scensko-glazbenih predstava, u kojima sudjeluju konji lipicanci.
Predivni konji gracioznim hodom, u taktu muzike za ples, izazivaju divljenje.
Možete pogledati i kako lipicanci vuku zaprežna kola, dvopreg ili četveropreg.
U jahaonici se održavaju i zaprežna, dresurna ili preponska natjecanja, kao i božićni Bal lipicanaca.
Božićni bal lipicanaca
Bal lipicanaca je barokna glazbeno scenska predstava, koja se održava svakog prosinca. Svake godine “priča” nešto drugačiju priču, koja prati povijest, sadašnjost i budućnost uzgoja lipicanaca u Državnoj ergeli Đakovo. Prvi božićni Bal lipicanaca održan je 2012. godine, a ulaznice se redovito unaprijed rasprodaju.
U predstavi sudjeluju poznati đakovački lipicanci, jahači, vozači jednoprega i dvoprega te statisti. Bijeli se lipicanci uvijek ističu ljepotom i gracioznim hodom, posebno u kontrastu s jahačima i statistima u efektnoj i raskošnoj, baroknoj odjeći.
Đakovački vezovi, međunarodna smotra folklora
Konji lipicanci su postali dio narodne tradicijske kulture, a njihov se uzgoj uvriježio u istočnoj Slavoniji i Đakovštini. Najbolje ćete ovo primjetiti na Đakovačkim vezovima, međunarodnoj smotri folklora. Uz mnogobrojne plesne grupe u narodnim nošnjama iz cijelog svjeta, u dugoj ćete povorci vidjeti jahače i jahačice na konjima lipicanske pasmine, kao i okićene, svatovske zaprege.
Vožnja starim fijakerom u kojeg su upregnuta dva lipicanca, jedan je od načina na koji možete razgledati Đakovo.
Posjetite imanje Ivandvor
Početkom 20. stoljeća, Ergela Đakovo je brojala čak 288 konja te je prostor postao premal za daljnji uzgoj i selekciju konja. Stoga je nekadašnji biskup Ivan Krapac dao sagraditi prostrano imanje nedaleko Đakova, na kojem će se konji uzgajati. Po biskupu je imanje nazvano Ivandvor. Nakon Drugog svjetskog rata imanje je, skupa s konjima, nacionalizirano. Od onda je u vlasništvu države i u sastavu Državne ergele Đakovo.
Ivandvor je udaljen 6.5 km od Đakova i druga je lokacija Državne ergele lipicanaca. Danas je na njemu smješteno matično stado rasplodnih kobila s podmlatkom. Ovdje se, na nepreglednim, bogatim, travnatim pašnjacima nalazi oko 150 grla lipicanske pasmine. Mladi konji slobodno i veselo trčkaraju oko svojih majki. Okruženi su predivnom, zelenom prirodom.
Mladi konji ovdje ostaju do treće godine, kada muška ždrjebad odlazi na obuku i trening u Pastuharnu.
Pogled s vidikovca pruža se na nepregledne zelene pašnjake i obronke Krndije u daljini, na kojima se ljeti nalazi matično stado konja.
Zimi je stado smješteno u ograđenim prostorima tj. umjetnim pašnjacima uz staje.
Imanje Ivandvor proglašeno je kulturnim dobrom Republike Hrvatske
Na Ivandvoru se, osim štala i stanova za radnike, nalazi i autohtono seosko domaćinstvo. Drveni je ambar preuređen u suvenirnicu. Tu je i đeram, a kraj njega dugo pojilo od ručno izdubljenog drveta. Na pašnjacima imanja Ivandvor uzgaja se sijeno, slama, zob i druge poljoprivredne kulture za sve potrebe Ergele.
Na imanju je nekada davno, kod djeda i bake koji su tamo godinama radili, školske praznike provodila već pokojna baka Ilonka. Rado se prisjećala bezbrižnih dana na nekada biskupskom imanju ili zelenoj oazi, kako je ona imanje zvala. U to se vrijeme živjelo s prirodom i u skladu s njom, osluškujući govor vjetra u krošnjama drveća i topot konja na zelenim livadama.
Naravno da takva izuzetna ljepota nije mogla proći nezapaženo. Njen je značaj i ljepotu prepoznalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, koje je 2015. godine imanje Ivandvor proglasilo kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Sve detalje o načinima obilaska đakovačke Ergele, saznajte ovdje.
Fotografije: Teodor Horvat
