Izlet iz Dresdena do 1.000 kamenih vrhova i mosta Bastei
Idemo malo u 2024., u vrijeme kada je moj muž gledao Kobru 11. Rekao mi je tada da je guglao jednu planinu iz serije, po kojoj vodi predivan kameni most te da ju obavezno moramo posjetiti prvom prilikom! Tako se ta planina, za koju se ispostavilo da je turistička atrakcija više od 200 godina (!), našla na popisu mjesta koja smo posjetili s djecom na road tripu u kolovozu 2025. godine. Vodim vas u njemački Nacionalni park Saska Švicarska (Saksonska Švicarska) u kojem se nalazi oko 1.000 strmih i uskih pješčenjačkih vrhova, kao i jako slikovit most Bastei te bezbroj planinarskih staza.
Ovaj kraj možete posjetiti čak i ako niste planinar! Ulaz u nacionalni park se ne naplaćuje.
U Nacionalni park Saska Švicarska došli smo autom, nakon što smo obišli Dresden i Berlin. Od Dresdena je udaljen 40 km, što je autom 50-ak minuta. Na ulazu u nacionalni park nalazi se parking koji je bio prilično popunjen, a parkiranje smo platili preko mobilne aplikacije EasyPark. Navodno postoji još jedan parking malo dalje od ulaza, s kojeg do ulaza vozi shuttle bus.
Nacionalni park Saksonska Švicarska u Njemačkoj
Pogled na popularni most Bastei.
Zašto su šumske staze prekrivene pijeskom?
Prije više od 100 milijuna godina ovaj je kraj ležao na dnu plitkog mora. Tijekom dugog vremenskog razdoblja rijeke su malo po malo donosile pijesak u to more. Zrnca pijeska su se taložila u slojevima. Povezala su se međusobno pod pritiskom mora pa zajedno stvorila masivnu pješčenjačku ploču, sedimentnu stijenu debljine do 600 metara. Zbog pomicanja Zemljine kore ova stijena od pijeska se podignula, a more je nestalo.
Voda i vjetar su se tada uhvatili zadatka pa uspješno sa stijene skidali zrno po zrno pijeska te oblikovali spektakularan krajolik prepun strmih i oštrih vrhova. Kada smo došli u Nacionalni park Saska Švicarska, nisam znala ovu priču. Iznenadilo me što šetam po predivnim šumskim stazama u Njemačkoj, a one su prekrivene najsitnijim pijeskom.
Koliko dugo traje obilazak NP Saksonska Švicarska?
Mi nismo planinari pa se nismo tako ni ponašali, iako će ovdje pravi planinari uživati jer postoji više od 400 km planinarskih staza. Tu je i 50 km staza za bicikliste. Za vidjeti najljepše dijelove nacionalnog parka, ne morate puno hodati. Od parkinga do nekoliko vidikovaca na spektakularne stijene, samo je 15-ak minuta hoda. U nacionalnom parku smo se zadržali oko 2 sata. Možete ovdje i ručati, tu je restoran, štand s kobasicama, pivnica, kafić i suvenirnica u kojoj su primali samo gotovinu.
U Nacionalnom parku Saska Švicarska vrijede sva pravila ponašanja kao u bilo kojem nacionalnom parku i neću ih ovdje nabrajati. Ipak, istaknula bih upozorenja da se ne skreće sa staza.
Pogled kroz stijene na rijeku Elbu
Nacionalni park Saksonska Švicarska vrlo je popularan i dnevno ga posjećuju brojni turisti. Mi smo u njega došli autom, no možete ga posjetiti i na organiziranom izletu, najčešće s polaskom iz Dresdena ili Praga. Ova dva izleta imaju dobre recenzije:
Most Bastei, najpoznatija atrakcija parka
Jedna kraća staza dovest će vas do kamenog mosta koji izgleda kao da je pripadao nekoj srednjovjekovnoj kamenoj utvrdi. Preko mosta možete prijeći, a na njemu ćete uslikati bezbroj slika.
Zanimljivost: most Bastei nikad nije bio dio neke utvrde nego je to prva europska građevina izgrađena posebno za turiste. Turistički potencijal ovoga kraja lokalci su htjeli iskoristiti još u 19. stoljeću. 1824. godine izgrađen je drveni most preko nekoliko stijena. 1851. godine izgrađen je most od pješčenjaka, po kojem i danas možete prošetati.
Službeni naziv mosta je Basteibrücke.
Most Bastei dug je 76,5 metara, a širok 3,5 metra.
Pogled s mosta.
Postojala je ovdje i tvrđava
Most nije postojao u srednjem vijeku, no tada se na jednoj stijeni stvarno nalazila tvrđava. Danas je ona ruševina, a nekad se s nje kontrolirao brodski promet po rijeci Elbi. “Kontrola” plovidbe se obavljala katapultima iz tvrđave pa vam prepuštam da si to zamislite. Tvrđavu nismo mogli posjetiti jer je prilaz njoj bio zatvoren.
Ovako je tvrđava možda izgledala u prošlosti.
Stajala je na ovoj stijeni.
Bastei nije samo kameni most, nego to ime nosi i kamena formacija koja se uzdiže 194 metra iznad rijeke Elbe. Na njenom vrhu stoji najposjećeniji vidikovac u nacionalnom parku.
Na drugom po visini vrhu možete vidjeti ljude na vidikovcu Bastei.
Osjetit ćete prilične vibracije dok ovdje stojite s vjetrom u kosi.
Vodite računa da ste cijelo vrijeme na vrhovima stijena koji su relativno uski pa se na vidikovcima lako stvore gužve.
Prilaz jednom vidikovcu.
Zašto se nacionalni park zove “Saksonska Švicarska”, a u Njemačkoj je?
Mene je ovo baš zanimalo pa sam malo istražila. Navodno su u 18. stoljeću dva švicarska slikara radila u Dresdenu. Jednom ih je netko doveo na ovo čudesno mjesto te ih je prizor podsjetio na njihove Alpe. Počeli su to područje Njemačke nazivati “Švicarska u Saskoj” pa je to s vremenom postala “Saksonska Švicarska”. Naziv se udomaćio među umjetnicima i putnicima.
Krajolik ovdje pruža alpski ugođaj, iako planine nisu visoke. Najviši vrhovi imaju tek oko 400 do 600 metara. Planine se protežu kroz Njemačku i Češku te su u obje zemlje zaštićene kao nacionalni parkovi. Na češkoj strani granice isti planinski lanac nosi ime Češka Švicarska.
Za kraj mogu reći hvala Kobri 11 što nas je dovela ovdje!
Nakon što smo za ručak pojeli kobasice i platili ih gotovinom, nastavljamo naš road trip. Sljedeća lokacija je Prag.
