Dresden u 24 sata: vodič kroz grad koji je odbio nestati

Ako slučajno ne znate da je Dresden bio gotovo sravnjen sa zemljom u Drugom svjetskom ratu, teško ćete to naslutiti dok šetate njegovim ulicama. Pred vama se uzdižu raskošne barokne palače ukrašene kipovima, a veličanstvene kupole crkava dominiraju horizontom, kao da ste se teleportirali ravno u 18. stoljeće. No iza te ljepote krije se nevjerojatna priča o razaranju i ponovnom rođenju grada. U ovom putopisu vodim vas kroz najzanimljivije kutke Dresdena i otkrivam što se zaista isplati vidjeti.

U Dresden smo došli s troje djece autom, nakon osmodnevnog road tripa po Poljskoj, obilaska Berlina i kupanja u ogromnom bivšem hangaru za cepeline koji se zove Tropical Islands. Smještaj za dvije noći uzeli smo preko Bookinga, u hotelu koji se nalazi u neposrednoj blizini Glavnog kolodvora. Od tog kolodvora do samog centra grada vodi dugačka pješačka zona s bezbroj trgovina, uključujući neke velike trgovine koje se kod nas nalaze samo na rubnim dijelovima grada, u sklopu shopping centara. Kroz Dresden smo šetali jedan cijeli dan.

Ako želite Dresden obići s vodičem, ove ture na GetYourGuideu imaju dobre recenzije:

U Dresdenu pronađite Zlatnog jahača

Dresden je glavni i najveći grad njemačke savezne pokrajine Saske. U 18. stoljeću izrastao je u jedno od najvažnijih europskih kulturnih središta, poznato po raskošnim baroknim palačama, impozantnim crkvama i bogatim muzejima. Veliki procvat grada veže se uz jednog od njegovih najpoznatijih knezova, Fridrika Augusta I.. On je u 18. st. pretvorio Dresden u grad umjetnosti, glazbe i arhitekture. Osim što je bio saski knez, nosio je i titule kralja Poljske te velikog kneza Litve.

August je dobio nadimak “Snažni” (August der Starke) zbog svoje nevjerojatne tjelesne snage. Navodno je golim rukama mogao saviti željeznu potkovu i prelomiti srebrni tanjur.

Zlatni jahač iz 18. st. prikazuje slavnog vladara, kneza Augusta Snažnog kao rimskog cara. “August” je pozlaćen, obučen u rimski oklop i jaše na propetom pastuhu.

Dresden su zvali Firenza na Elbi

U 18. stoljeću, vremenu snažnog kneza Augusta, Dresden su nazivali Firenca na Elbi. Bio je Dresden tada, poput talijanske Firence, sinonim za umjetnost, raskoš i kulturu.

Zašto pišem u prošlom vremenu?

90% povijesne jezgre Dresdena sravnjeno je sa zemljom u američko-britanskim bombardiranjima na samom kraju Drugog svjetskog rata. Nakon rata Dresden je pripao Istočnoj Njemačkoj. Prioritet u obnovi tada je bila izgradnja stanova i mnoge su barokne građevine stajale kao ruševine sve do 90-ih (!) godina prošlog stoljeća.

Dresden kao da je niknuo iz pepela i vratio svoj barokni sjaj.

Popnite se NA kamenu kupolu crkve Frauenkirche

Crkva Frauenkirche izgrađena je u 18. stoljeću na mjestu gdje je ranije stajala manja crkva. Kupola joj je zaštitni znak jer je u potpunosti napravljena od kamena i teži 12 tisuća tona. Crkva je bila u potpunosti srušena u bombardiranjima 1945. i tako srušena stajala je do nedavne 1993. godine, kada je krenula obnova. Ponovno je cijela crkva izgrađena. Vratila joj se kamena kupola. Izgleda ta kupola kao i u 18. stoljeću. Crkva je za javnost otvorena 2005. godine.

Obratite pažnju da je kamenje od kojeg je crkva izgrađena različitih boja. Crni kamen pripada izvornim kamenim blokovima koji su na crkvi stajali u 18. stoljeću. To je kamen pješčenjak, a potamnio je zbog stoljetne izloženosti kiši, suncu i vjetru, a možda i zbog požara koji su nastali pri bombardiranju grada. Svjetliji kamen je novi pješčenjak koji je zamijenio potpuno uništene kamene blokove.

Frauenkirche danas izgleda “šareno” u kamenu. To je svjesni simbol sjećanja i obnove, spoj starog i novog, prošlosti i sadašnjosti. Suživot starog i novog ilustrira da je prošlost uvijek dio sadašnjosti i da rane mogu zacijeliti.

Zbog oblika kamene kupole crkva je dobila nadimak Kameno zvono.

Crkva Frauenkirche je, prije nego je srušena, imala četiri zvona. Tri su zvona u Drugom svjetskom ratu konfiscirana i rastopljena, a jedno je uništeno u urušavanju crkve. Dok šetate kroz Dresden danas, čut ćete zvonjavu crkve svakih 15 minuta i po tome moći zaključiti koliko je sati i minuta. Danas 8 novih zvona zvoni iz crkve, a svako zvono ima svoje ime te urezan biblijski stih i neki ukras na svojoj površini. Na crkvi potražite i repliku sata kakav je na njoj stajao prije rata.

Na vrhu kupole stoji križ, dar Velike Britanije, kojeg je izradio sin pilota koji je sudjelovao u bombardiranju i rušenju Dresdena.

Od 2005. godine uz samu crkvu stoji dio originalne kupole.

Platite ulaznicu i popnite se po puno različitih stepenica na vidikovac 67 metara iznad tla, na vrhu kupole. Obiteljska je ulaznica za uspon na kupolu bila 24 eura, a pojedinačna ulaznica 10 eura. Dok se penjete na kupolu, imat ćete jedinstvenu priliku proviriti s visine u samu crkvu kroz velike staklene prozore. Na samom vidikovcu postavljene su drvene klupe i možete sjesti i gledati grad pod vašim nogama.

Obratite pažnju da je kupola crkve s unutarnje strane skroz oslikana.

S vrha kupole pogled se širi na sve strane.

Unutrašnjost crkve možete obići i u sklopu nekoliko vođenih tura, a više o njima saznajte na službenoj stranici. Na istoj stranici saznat ćete i u koliko je sati i kojim danima moguće besplatno ući u crkvu. Mi nismo došli u pravo vrijeme pa u samu crkvu nismo ušli.

Zanimljivost: Kroz Dresden teče rijeka Elba. Ta ista rijeka teče i kroz Češku, no tamo se zove Laba. Možete u Dresdenu turistički ploviti brodom po rijeci.

Ručali smo u nekom malom lokalčiću u blizini crkve, u kojem se nudilo samo nekoliko jela, ali jako ukusnih. Između ostalog, u ponudi je bila neka tradicionalna juha ovoga kraja.

Najveća porculanska slika na svijetu

Dresden se ponosi jednim zidom na kojem se nalazi najveća porculanska slika na svijetu, a zbog koje je Dresden upisan u Guinnessovu knjigu rekorda. Slika je skroz fora, nezamislivo duga – čak 102 metra, a na njoj je prikazano 35 vojvoda, knezova i kraljeva iz obitelji Wettin. Članovi te obitelji bitni su jer su vladali ovim krajem od 12. do 20. stoljeća. Slika je visoka 10 metara, a sastavljena od 23.000 ručno oslikanih porculanskih pločica. Zove se Furstenzug ili Povorka prinčeva i nalazi se u neposrednoj blizini crkve Frauenkirche.

Prva je slika ovdje naslikana u 19. st.. Bila je to freska, čija je boja vrlo brzo počela blijedjeti. Između 1904. i 1907. godine motiv s freske prenešen je na porculanske pločice iz obližnje manufakture u Meissenu. I tako je nastala najveća porculanska slika na svijetu, koju nekim čudom niti jedna bomba nije pogodila 1945. godine.

Na likovima sa slike možete pratiti kako se moda mijenjala kroz vrijeme.

Uz slavne osobe iz obitelji Wettin, na slici su i znanstvenici, umjetnici, vojnici, sluge i brojni obični ljudi.

Znate li da u Kini postoje tri velike slike napravljene od pločica, a sve tri slike prikazuju devet zmajeva?

Operna kuća

Dresden ima opernu kuću koja se hvali podatkom da ima jednu od najboljih akustika na cijelom svijetu. Nevjerojatan je podatak da je ta zgrada, od trenutka kad je izgrađena 1841. godine, čak dva puta sravnjena sa zemljom. Obnovljena je tek 1985. i to u svom povijesnom stilu. Možete kupiti ulaznicu i obići ju iznutra. Mi nismo imali dovoljno vremena.

Operna kuća u Dresdenu

Najljepša barokna palača u Njemačkoj

Odmah uz opernu kuću nalazi se palača Zwinger, jedna od najljepših baroknih palača u Njemačkoj.  Možete besplatno prošetati kroz njeno dvorište i po zidinama na kojima je bezbroj kipova i fontane na neočekivanim mjestima.

Palača Zwinger skoro je u potpunosti uništena u bombardiranjima 1945. godine. U trenutku našeg dolaska bili su radovi na jednom njenom dijelu. U palači je danas nekoliko muzeja i galerija.

Palača je izgrađena početkom 18. st. po nalogu Augusta Snažnog.

Trebala je biti prostor za raskošne dvorske zabave, svečanosti, turnire i vatromete.

Kompleks nikad nije do kraja izgrađen, a palača je trebala biti još veća od ove postojeće.

U palači Zwinger možete otići i na koncert klasične glazbe:

Popnite se na “balkon Europe”

U blizini rijeke Elbe i zida s Povorkom prinčeva, nalazi se velika terasa na uzvišenom prostoru. Zove se Brühlsche Terrasse, a nadimak joj je “balkon Europe”. Nižu se na njoj zelene površine s klupama, kafići i fontane, a sve to s lijepim panoramskim pogledom na rijeku i suprotnu stranu grada.

Ova je terasa popularno mjesto za odmaranje s pogledom na rijeku Elbu i novi dio grada.

Prehodajte najstariji most u Dresdenu

Zove se taj most Augustov most (Augustusbrucke), pogađate – po jakom Augustu Snažnom. Povezuje stari i novi dio Dresdena preko rijeke Elbe, a na njemu ima nekoliko terasica s kamenim klupama na koje možete sjesti i gledati okolo u miru.

Na ovom je mjestu prvi kameni most izgrađen u 12. stoljeću. Bio je drugačiji od današnjega – imao je 24 luka, bio je dug čak 560 m, a na njegovoj se sredini nalazio pokretni drveni most i središnji drveni dio koji se mogao zapaliti ako je to bilo bitno za obranu grada. U 18. st. javila se potreba za širim mostom zbog ubrzanog razvoja grada pod snažnim Augustom pa je na mjestu starog sagrađen novi kameni most. Taj je bio dug 402 metra i imao je 17 lukova. Ako se pitate gdje su nestali lukovi mosta – većina ih je zakopana i nalaze se danas ispod staroga grada, a neki su srušeni u ratovima. 

Današnji je most izgrađen 1910. i ima (samo) 9 kamenih lukova.

Preko ovog su mosta u Dresden ušle mnoge vojske. Tijekom bombardiranja grada 1945., most je bio oštećen, ali nije srušen.

A što kažete na ovo: Dresden ima nekoliko mostova, no jedan se ističe jer je dignuo veliku “prašinu”. Zove se Waldschlösschenbrücke. Gradnja tog mosta počela je 2007. godine s ciljem da se smanje prometne gužve u centru grada. Zbog utjecaja mosta na kulturni pejzaž, UNESCO je 2009. godine uklonio Drezdensku dolinu rijeke Elbe s popisa svjetske baštine.

Gdje gleda Zlatni jahač?

Kad prijeđete most, stanite malo pokraj Zlatnog jahača. Obratite pažnju da je “on” okrenuo leđa svom mostu i starom gradu i da gleda prema novom dijelu grada. Postoje dva tumačenja. Prvo kaže da gleda u izvorno najstariju četvrt u Dresdenu, koja je stradala u velikom požaru u 17. stoljeću. Nakon toga ju je August dao ponovno izgraditi i nazvao ju je Novi grad. Drugo tumačenje kaže da August Snažni gleda prema Poljskoj, čiju si je krunu osigurao 1697. godine.

Kolač i pivo u parku

Nakon što prijeđete most i prođete kraj kipa Zlatni jahač, doći ćete u novi dio grada i u lijepu pješačku zonu. Ovdje se nižu razne trgovine, kafići i restorani.

Obratite ovdje pažnju na kipove, skroz su raznoliki, veliki i mali. Na kraju pješačke zone su ogromne fontane.

Htjeli smo probati kolač Eierschecke, koji je baš iz ovog kraja. Uzeli smo ga u slastičarni Emil Reimann dok smo šetali, i to “za van”, pa sjeli na klupu u toj pješačkoj zoni. Kolač ima tri sloja. Prvo ide biskvit pa sloj sira (quark, sličan je svježem siru) i na kraju sloj od pudinga i jaja.

U Dresdenu, kao i u većini Njemačke, smijete kupiti pivo u samoposlugi i piti ga na ulici. Reklo bi se – na zidiću.

Malo smo se počastili na klupi u hladovini. Ovo pivo dolazi iz mjesta Radeberg, a to je mali grad sjeveroistočno od Dresdena.

Dresden ima i malo alternativniju stranu

Nastavili smo hodati po novom dijelu grada, kako bi došli u njegov alternativniji dio, koji se nekako nikako ne uklapa sa slikom povijesnog centra. Kao da je Dresden želio imati potpuni kontrast strogo obnovljenom baroknom dijelu grada. Neustadt je poznat po alternativnoj kulturi, klubovima, barovima i malim kazalištima, a najpoznatija ulica je Alaunstrasse.

Ovdje se nalaze brojne galerije, vintage trgovine, kafići i restorani.

I ovaj dio grada možete istražiti s vodičem:

Iz ulice Alaunstrasse ušli smo u Kunsthofpassage, što je kompleks nekoliko povezanih dvorišta koja su umjetnici pretvorili u galeriju na otvorenom. Tu su brojni fora kafići pa iskoristite priliku i sjednite u neki.

Ova je četvrt u 90-im godinama doživjela pravi preporod. Mnoge stare zgrade obojane su šarenim bojama, ukrašene mozaicima, raznim instalacijama i svjetlosnim elementima.

Od Zlatnog jahača do ovog kompleksa trebalo nam je 20-tak minuta pješice, a dojam je bio kao da smo napustili Dresden i stigli u neki drugi grad. Uslikat ćete ovdje previše slika, sve je veselo i šareno i opušteno.

Ako u Kunsthofpassage dođete kad pada kiša, čut ćete glazbu koju kišne kapi stvaraju u nizu limenih cijevi i lijevaka na fasadi.

Sljedeće smo jutro autom otišli u prekrasan nacionalni park u blizini Dresdena. Zove se Nacionalni park saska Švicarska, a za njega smo saznali zahvaljujući mom mužu, koji ga je vidio u seriji Kobra 11. Nakon njega odvezli smo se u Prag.