Manastir Jvari gleda na ušće rijeka koje se ne miješaju

Provjeren recept za nezaboravan dan u Gruziji: krenite iz Tbilisija po suncu, a četrdesetak minuta poslije sjedite u autu usred proloma oblaka. Neka se ispred vas kroz zamagljena stakla nazire manastir Jvari, kojeg ste i došli vidjeti. I onda, kao po narudžbi, neka se nebo smiri, oblaci raziđu i neka sunce obasja jednu od najstarijih crkvi na Kavkazu, na brdu visoko iznad ušća dviju neobičnih rijeka. U putopisu saznajte zašto je manastir Jvari lokacija koju se često posjećuje na izletu iz Tbilisija.

Do manastira Jvari (čita se “džvari”) smo iz Tbilisija došli rentanim autom nakon 40-ak minuta vožnje. Pred manastirom je besplatni parking, ulaz u manastir je također besplatan, a novce možete potrošiti na štandovima sa suvenirima, npr. na šarene zdjelice, kao ja. Ne manje važno, tu je i jedan montažni wc koji uvijek dobro dođe.

Ne znam zašto je konj ispred manastira, ali i on je tu.

Nebo nam je pružilo skroz dramatične prizore dok smo prilazili manastiru.

Manastir ili samostan? I zašto je Jvari uopće toliko važan?

Gruzija je pravoslavna zemlja, pa je ovdje “manastir” precizniji naziv od “samostan”. Ime Jvari na gruzijskom jednostavno znači “križ”. Predaja kaže da je početkom 4. stoljeća sveta Nino, žena koja je pokrstila Gruziju, na ovom brdu podigla drveni križ, nakon što je na kršćanstvo obratila kralja Miriana III. Križ je navodno činio čuda i privlačio hodočasnike s cijelog Kavkaza.

Iznad križa je krajem 6. stoljeća sagrađena crkva da ga zaštiti.

U putopisu o Tbilisiju sam objasnila zašto gruzijski križ ima ovaj oblik.

Teško je osvijestiti si da manastir ovdje stoji više od 1400 godina.

Manastir Jvari bio je toliko utjecajan da je postao uzor cijelom jednom tipu gradnje. Arhitekti tu crkvu zovu “tetrakonh”, crkva s četiri apside i kupolom koja stoji na zidovima, a ne na stupovima pa unutra djeluje prostranije. Jvari je toliko važan manastir da je, zajedno s ostalim spomenicima grada Mtskhete, 1994. upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Manastir je podignut između 590. i 605. godine, na 656 metara nadmorske visine.

Do manastira Jvari možete doći i na raznim organiziranim poludnevnim ili cjelodnevnim izletima iz Tbilisija. Ovi izleti na GetYourGuideu imaju dobre recenzije:

Zašto se dvije rijeke ne žele pomiješati?

Jedan od razloga zašto ljudi dolaze ovdje, krije se u pogledu. S ruba platoa ispred manastira pogled pada na mjesto gdje se spajaju dvije rijeke, Aragvi i Mtkvari. Ušće je posebno jer rijeke imaju različite boje i neko se vrijeme ne miješaju.

Rijeke se razlikuju po količini mulja koji nose, temperaturi i brzini toka, pa im se vode spajaju tek kasnije nizvodno. Koja će struja biti bistrija, a koja mutnija, ovisi o godišnjem dobu i količini kiše, ali granica dviju voda gotovo je uvijek vidljiva.

Jasno se vidi granica dvije rijeke, iako je padala sitna kišica dok sam ovo slikala.

Koji je to grad dolje kraj rijeka?

Pogled će vam pasti i na grad što stoji pokraj ušća tih rijeka. Ako imate priliku, otiđite u njega nakon obilaska manastira Jvari, do njega vam treba samo 15 minuta autom! Zove se Mtskheta (Mcheta) i bio je prijestolnica Kartlija (Iberije), istočnogruzijskog kraljevstva koje je postojalo od 3. stoljeća pr. Kr. do 5. stoljeća. Upravo je ovdje 337. godine kršćanstvo proglašeno službenom religijom Gruzije. Do danas je Mtskheta ostala sjedištem Gruzijske pravoslavne apostolske crkve.

Zanimljivost: Mtskheta nije jedina gruzijska prijestolnica koju smo obišli na našem road tripu po Gruziji. “Krunu” je jedno vrijeme nosio Kutaisi, grad koji možda ne oduševi na prvi pogled, ali priča sjajne priče.

U Mtskheti obiđite katedralu Svetickhoveli

Katedralu Svetickhoveli u gradu Mtskheti čuva UNESCO. Prva je crkva na ovom mjestu sagrađena u 4. stoljeću, a današnja je iz 11. stoljeća. Njezino ime prevedeno znači “stup koji daje život”. Podignuta je na grobu svete Sidonije, na mjestu gdje je rastao cedar iz kojeg je istjecalo sveto ulje (miro) koje je iscjeljivalo bolesnike. U spomen na to sveto stablo, u središtu katedrale danas se nalazi “čudotvorni stup”. Oko njega stoji kameni baldahin ukrašen freskama i slikama.

Gruzijska predaja kaže da je sveta Sidonija umrla držeći Kristov plašt (ili tuniku) u rukama. Taj je plašt njezin brat donio u Gruziju nakon što ga je kupio od rimskog vojnika u Jeruzalemu, gdje je boravio u vrijeme Kristova raspeća. Predaja kaže da je plašt pokopan zajedno sa Sidonijom ispod katedrale. Mjesto njezina groba označeno je unutar crkve.

Katedrala Svetickhoveli bila je mjesto krunidbe i posljednje počivalište gruzijskih kraljeva.

Pogled od manastira Jvari na grad Mtskheta i katedralu Svetickhoveli

Na ulazu u posjećenije gruzijske crkve nalaze se košare s maramama jer žene u crkvi trebaju pokriti maramom glavu.

U gradu Mtskheta nalazi se i samostanski kompleks Samtavro, također pod zaštitom UNESCO-a.

Sljedeća postaja našeg road tripa je?

Idemo dalje.

Ili ne idemo.

Scena za pamćenje: sjednemo u auto, okrenemo ključ i… ništa. Auto ni da pisne, a to jutro ga je majstor u Tbilisiju (kao) popravio. Nakon što smo čekali oko dva sata, novi nam je majstor prebacio akumulator iz svog auta kako bismo mogli otići dalje. Dok smo čekali, otkrila sam montažni wc s početka priče koji nam je dobro došao. Zbog ovog kvara auta nismo stigli otići u grad Mtskhetu, što je bio naš plan, no svejedno sam vam napisala bitne informacije o njemu.

U sljedećem putopisu odvest ću vas u drevni pećinski grad Uplistsikhe. Nalazi se on u blizini grada Gori, Staljinovog rodnog grada kojeg smo također posjetili.