Okolica Kutaisija: znate li što sve možete posjetiti?

Kutaisi, drugi po veličini gruzijski grad, tako je dobro lociran da iz njega možete lako autom obići nekoliko zanimljivih lokacija. Gruzija nas je oduševila, a ovaj putopis ima zadatak prikazati vam što sve možete posjetiti u krugu od sat vremena od grada Kutaisija.

Po Gruziji smo putovali rentanim autom u vlastitoj organizaciji. Prije dolaska u Kutaisi obišli smo grad Mestiju i dva spektakularna mjesta na Kavkazu. Istražili smo palaču Dadiani u kojoj se čuva jedna od tri Napoleonove posmrtne maske. Za internet smo koristi Airalo, a smještaj smo u Kutaisiju uzeli preko Bookinga.

Manastir Motsameta

U blizini Kutaisija nalaze se dva bitna povijesna manastira. Jedan od drugog udaljeni su 15-ak minuta vožnje. Prvo smo posjetili manastir Motsameta, do kojeg smo se iz centra grada vozili 20-tak minuta. Parkirali smo na parkingu iznad manastira, prošli rampu na kojoj je čuvar pa prošetali lijepom stazom iznad kanjona rijeke. Godali smo 5-6 minuta, a po toj stazi lokalci na misu idu autom. Ne preporučujem vam da i vi idete autom jer je parking uz sam manastir minijaturan.

Manastir Motsameta je smješten na litici s pogledom na vijugavu rijeku Tskalcitela.

Manastir je izgrađen po nalogu gruzijskog kralja Bagrata IV. u 11. stoljeću, na mjestu srušene crkve koju su uništile vojske kalifa Marwana II.

Naziv manastira znači “mjesto mučenika”. Povijesna priča kaže da se na ovom mjestu u 8. st. nalazila crkva kod koje su se braća David i Konstantin usprotivili arapskim osvajačima. Odbili su preobratiti se na islam zbog čega su mučeni i ubijeni. Njihova su tijela bačena su u rijeku, koja se od tad prevedeno zove “rijeka crvene vode”. Crkva je uništena, a na njenom je mjestu spomenuti kralj u 11. st. sagradio manastir.

Manastir koji danas stoji odaje počast Davidu i Konstantinu, braći mučenicima koje je kanonizirala Gruzijska pravoslavna crkva.

Ulaz u manastir je besplatan i oko njega smo se zadržali 10-15 minuta. Taman je bila misa pa smo samo provirili u crkvu i tu prvi put u Gruziji primijetili da žene na misi pokrivaju glave maramama. Na samom ulazu u crkvu možete uzeti maramu pa pokriti glavu, iz poštovanja prema lokalnim običajima.

Unutrašnjost crkve

Manastir Gelati

Nisam sigurna koliko vam se do ovog manastira isplati ići, ali blizu je prvog pa smo mi otišli. Razlog su radovi. Neobična je to priča zapravo i prilično ljuti jer Gelati je izgrađen u davnom 12. stoljeću i stajao je stoljećima kao nov. S vremenom ga je napala vlaga pa su u nedavnoj prošlosti pokrenuli višegodišnju obnovu. Obnovljen je, otvoren za javnost, ali onda je vrlo brzo počeo propuštati vodu jače nego prije obnove. U trenutku našeg dolaska manastir je stajao upakiran u bijelu plastičnu kupolu, kao neki poklon u koji sad voda ne može ući. Skele su po svuda, no u manastir se ipak može ući, a na parkingu ispred čak se i suveniri prodaju.

Manastir Gelati je UNESCO lokalitet i jedno od najvažnijih mjesta gruzijske povijesti.

Izgradnju manastira započeo je gruzijski kralj David IV. Graditelj 1106. godine. Kralj je preminuo prije nego što su radovi završili. U oporuci je zatražio da bude pokopan ispod jednih od vrata na ulazu u katedralu, kako bi svi vjernici hodali po njegovom grobu. Želio je tim činom pokazati svoju poniznost i želja mu se ispunila.

Unutar kompleksa manastira nalazi se niz zgrada, poput crkava, zvonika i akademije.

U manastiru se nalaze brojne freske i mozaici iz 12. st.. Na žalost, zbog vlage su neke freske u lošem stanju, djeluju razmazano.

Postoje legende o tajnim prolazima koji povezuju manastire Motsameta i Gelati.

U Gruziji smo obišli i manastir Jvari pokraj Tbilisija.

Najljepši vodopad u Gruziji

Nešto više od sat vremena vožnje sjeverozapadno od Kutaisija nalazi se jedan od najviših vodopada u Gruziji. U blizini njega je veliki kanjon u kojem trebate hodati visećom stazom na litici, otprilike 140 metara iznad rijeke na dnu. O vodopadu Kinchkha i kanjonu Okatse napisala sam poseban putopis, a sve detalje o tom izletu autom pročitajte ovdje.

Vodopad Kinchkha i kanjon Okatse

Prirodni sumporni bazen Vani

Kada se iz Kutaisija vozite nešto manje od sat vremena u smjeru jugozapada, doći ćete na makadamsku cestu prepunu rupa i krava koja vodi do prirodnog sumpornog bazena u kojem se možete okupati. Na ovom se mjestu nalazi po malo ukroćeni gejzir iz kojeg kroz crijevo teče oko 40 stupnjeva topla voda. Oko gejzira je zaobljeni bazen s tri razine, a najdublja je razina taman toliko duboka da će vam glava biti iznad razine vode kad sjednete. Ja sam sjela na rub srednje razine u kojoj mi je voda bila malo ispod koljena, dignula hlače iznad koljena i malo odmorila noge u toploj i ljekovitoj vodi.

Sumporni bazen se nalazi usred ničega, doslovno stoji kraj rijeke. Voda se iz njega ulijeva u pritoku rijeke Rioni. Gejzir stalno obnavlja vodu u bazenu. Sumpor ima razna ljekovita svojstva, a meni je koža nakon mini tretmana nogu bila nevjerojatno meka.

Ovdje kao da je nekad bila neka kabina za presvlačenje u kupaći kostim, no više je nema pa se ljudi presvlače iza otvorenih vrata od auta.

Nema ovdje trgovine ni wc-a, ponesite sa sobom sve što vam je potrebno, uključujući i vodu za piće.

Arheološki muzej u gradu Vani

20-tak minuta vožnje od sumpornog bazena trebalo nam je da dođemo do jednog od najpoznatijih arheoloških muzeja u zapadnoj Gruziji. Zove se Otar Lortkipanidze Vani Archeological Museum. Smjestio se u gradu Vaniju, u kojem je i veliko arheološko nalazište na kojem su nađeni artefakti iz drevne zemlje Kolhide. Neke od njih možete vidjeti u muzeju. Većina artefakata nađena je u grobnicama.

Kolhida je u 1. tisućljeću prije Krista bila izuzetno bogata država na istočnoj obali Crnog mora, kao i važna trgovačka i pomorska regija povezana s Grcima, Perzijancima i kasnije Rimljanima. Područje je bilo bogato zlatom i drvom, a bila je razvijena i poljoprivreda. Uz Kolhidu se veže legenda o Jazonu i Zlatnom runu koja povezuje Gruziju s jednim od najpoznatijih mitova antičkog svijeta.

Legendu sam napisala u putopisu o Kutaisiju, koji je bio glavni grad te drevne zemlje i u kojem se nalazi fontana na kojoj kipovi prikazuju uvećane artefakte s arheološkog nalazišta u Vaniju.

U muzeju smo se zadržali oko sat vremena.

Skroz lijevo vidite brončanu Tamada figuricu iz Kolhide. Prikazuje čovjeka koji u ruci drži rog za vino, a jako uvećanu figuru možete vidjeti na fontani u Kutaisiju.

Crkva na 40 metara visokoj stijeni

Ako se vozite oko sat vremena istočno od Kutaisija, doći ćete do okomitog vapnenačkog monolita visokog oko 40 metara, na vrhu kojeg se nalazi crkva. Do crkve srećom nije dozvoljen uspon po metalnim ljestvama, ali zanimljive se lokacije mogu naći i u podnožju. Sve detalje o Katskhi Pillaru pročitajte u ovom putopisu, a ako želite možete ga vidjeti i na organiziranom izletu: