Pustinja Agafay kraj Marrakecha: quadovi i jahanje na devama

Agafay je kameno-pješčana pustinja iz koje pogled pada na snježne vrhove Atlasa. Udaljena je oko 20 km od Marrakecha pa ju se lako može posjetiti na poludnevnom izletu. Najčešći razlog dolaska u pustinju je avantura na quadovima i jahanje na devama. U putopisu saznajte sve detalje o izletu u pustinju Agafay.

U Maroko sam putovao s agencijom u travnju 2025. godine. Uz Marrakech, na ovom sam putovanju obišao Ouzoud vodopade, dolinu rijeke Ourike, Rabat, Casablancu i pustinju Agafay.

Vožnja quadovima u pustinji Agafay

Izlet u pustinju Agafay bio je predviđen za jutro zadnjeg dana našeg boravka u Maroku. U pustinji nas je čekala avantura na quadovima i devama.

Nikad prije dolaska u pustinju Agafay nisam vozio quad. Čak me i nervoza uhvatila, ali onda sam jednostavno pomislio: “Pa dobro, koliko brzo ovo može uopće voziti? 50 km/h? Ne bi to trebalo biti ništa strašno.”. Uostalom, dvojica radnika lokalne agencije vozili su se na čelu i na kraju kolone kao “osigurači”.

Vožnja quadovima je bila doista zanimljiva i zabavna. U prvoj polovici vožnje bio sam posljednji u redu, pa bih povremeno znao pustiti vozače ispred sebe da naprave odmak kada bih ugledao neki lijepi pejsaž koji sam htio fotografirati, a onda bih nabio gas. U drugoj polovici vožnje bio sam nekako bliže sredini reda, pa si nisam mogao dozvoliti takve poteze, ali svejedno mogu ustvrditi da se radilo o uzbudljivom iskustvu koje mogu toplo preporučiti.

Jahanje na devama

Nakon vožnje quadovima jahali smo deve, što je mnogima od nas bilo prvi put u životu. Nakon cijelog tog iskustva, dosta nas se složilo oko zaključka: “Ok, jahali smo deve, sad možemo reći da smo i to obavili, ali više nećemo to raditi!”.

Nije jahanje na devama baš jednostavno. Mnogi su se ljudi iz moje grupe žalili na bolove u nogama već nakon 15-ak minuta jahanja. Vjerojatno se nisu uspjeli dobro namjestiti na devi. Druga stvar, bilo nam je stvarno nekako žao tih deva. Ja sam svoju devu i tijekom i na kraju jahanja pomazio u znak zahvalnosti, jer je stvarno zaslužila.

Jednog našeg suputnika deva je pljunula u lice. Neki kažu da to znači da se čovjek svidio svojoj devi, ali nisam siguran ima li istine u takvim tumačenjima.

94% deva su jednogrbe deve, a ostatak čine dvogrbe deve.

Grbe omogućuju devama da pohrane do 80 kilograma masti od koje mogu živjeti tjednima, pa čak i mjesecima.

Baktrijske (dvogrbe) deve porijeklom su iz pustinje Gobi u Kini i stepa u Mongoliji. Pripitomljene dromedarne (jednogrbe) deve mogu se pronaći diljem pustinjskih područja u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, dok u Australiji živi divlja populacija dromedarnih deva.

Kako izgleda pustinja Agafay?

Krajolik pustinje Agafay djelovao mi je jako impresivno, posebno zbog pogleda koji iz pustinje pada na udaljene snježne vrhove Atlasa. Nekako se nisam mogao oteti razmišljanju o tome kako je teško živjeti u ovakvim ili sličnim krajolicima. Suhi klimatski uvjeti stvarno zahtijevaju visoku razinu prilagodbe.

U daljini se vide snijegom prekriveni vrhovi Atlasa

“Izgubljena” u ovim dinama još uvijek su neka berberska sela koja prkose i nastavljaju postojati u surovoj, ali i impresivnoj prirodi. Berbersku kuću sam također obišao za vrijeme ovog putovanja u Maroko, a o njoj pročitajte u ovom putopisu, gdje je opisan još jedan izlet iz Marrakecha.

Po završetku avanture na devama i quadovima, došlo je vrijeme za (po tko zna koji put u Maroku) ispijanje čaja od mente. Naš vozač se pohvalio vještinom točenja čaja s prilične visine, po čemu se vidjelo da je lokalac s iskustvom.

Dok smo ispijali čaj, sjedili smo na namještaju koji je bio poput nekakvih velikih udobnih jastuka.

Dok smo se vozili iz pustinje natrag prema Marrakechu, vidjeli smo nekoliko magaraca, ali ne upregnutih i uz kočiju, već magarce koji su lutali slobodnom voljom. Netko je iz ekipe provalio da je to posebna skupina magaraca, svojevrsni “free range” magarci. Nekako smo došli do zaključka je i njima bio slobodan dan, obzirom da je bio 1. svibanj, a slobodan su dan itekako zaslužili.

Uslijedio je ručak, odmor i povratak do hotela kako bismo pokupili svoje stvari i krenuli prema zračnoj luci, čime smo putovanje priveli kraju.

Kako mi je bilo u Maroku?

Unatoč par neugodnih iskustava (lokalac koji je opsovao ljudima iz naše grupe i slično), mogu reći da je putovanje u Maroko sve skupa bilo zabavno i zanimljivo. Na ovom putovanju prvi put sam bio u džamiji, prvi put u sinagogi i prvi put u crkvi izvan Europe. Prvi put sam jahao devu i prvi put vozio quad. Dakle, prilika za zanimljive aktivnosti ovdje svakako ne nedostaje.

Ostaje mi djelomično žao što nisam imao priliku probati još neka jela: juhu harira, burger s devinim mesom (navodno ima okus koji je sličan junetini, ali mi je svejedno zvučalo zanimljivo), makrout tijesto punjeno datuljama, shakshuku i prženu hobotnicu s humusom. Ako se nađete u Maroku i dosade vam razne vrste tajinea, razmislite o nekim od ovdje navedenih opcija. Ipak, mogu reći da sam zadovoljan onim jelima koje sam uspio probati.

U naknadnim istraživanjima naletio sam na podatak da je Maroko najposjećenija afrička država, s oko 15 milijuna posjetitelja u 2023. godini, čime je Maroko čak ispred Egipta i Tunisa po broju posjetitelja.

Premda se Marokanci u usporedbi s nama općenito čine nekako “trvđima”, zadrtijima i glasnijima, moram istovremeno istaknuti i njihovu druželjubivost, komunikativnost i darežljivost. Čini se ponekad kao da viču jedni na druge, što nama djeluje neprihvatljivo, a njima potpuno normalno. Ako ste spremni za djelomični civilizacijski šok, zanimljivu i živopisnu kulturu s bogatom poviješću, impresivnom prirodom i živopisnim gradovima, Maroko je destinacija za vas.

Fotografije: Ivan Arapović
Zapratite Ivana na Instagramu!