Rovinj, znamenitosti grada koji izgleda kao razglednica

Sigurno postoji neko mjesto u koje se redovito vraćate, barem da njim samo malo prošetate. Za mene je to mjesto Rovinj, slikoviti grad prepun znamenitosti i dobrih priča, a u putopisu ću vam otkriti neke od njih. Saznajte što posjetiti u Rovinju.

Svake godine na početku ljetnih praznika provedemo tjedan dana u centralnoj Istri i svake godine barem jedan dan posvetim Rovinju. Posjetila sam ga u svako godišnje doba, čekala sam u njemu i Novu godinu i ne mogu se odlučiti je li mi ljepši u ljeto kada je prepun ljudi ili u zimu, kada pripada samo lokalcima. Pri zadnjem sam dolasku Rovinj obišla na stvarno poseban način, na besplatnoj turi na kojoj se svašta dobro pije i nešto malo jede. Tu besplatnu turu više puta u ljeto organizira turistička zajednica grada. Smještaj u Rovinju potražite ovdje.

1963. godine stari dio Rovinja je proglašen spomenikom kulture.

Što posjetiti u Rovinju?

Za početak jedna zanimljivost: Slikoviti poluotok na kojem se smjestio Rovinj, u prošlosti je bio otok. Na tom se otoku naselje razvilo još u 3. stoljeću. Otok je postao poluotok 1763. godine, kada su ljudi zatrpali uski morski kanal.

Sad vi zamislite mali otok blizu kopna i naselje koje nastaje u 3. stoljeću. U 7. stoljeću oko tog su naselja izgrađeni bedemi, a kasnije i kule. Jednu od kula iz 12. stoljeća možete vidjeti na glavnom gradskom trgu. Danas je na kuli gradski sat, a ispod njega grad nadgleda krilati lav, simbol Mletačke Republike. U donjoj razini kule se u prošlosti nalazio zatvor.

Obzirom da je kula tako lijepo obojana, teško je zamisliti da je stara više od 800 godina.

Ako Rovinj obiđete s vodičem, saznat ćete da se neke srednjovjekovne kule i danas koriste, tj. prenamijenjene su u stanove.

Ovo je srednjovjekovna kula u kojoj se danas živi.

U srednjem je vijeku dakle Rovinj bio na otoku i bio je okružen zidinama s kulama. U grad se ulazilo kroz sedam gradskih vrata, od kojih su sačuvana troja. Glavna gradska vrata srušena su u 17. stoljeću, a na njihovom se mjestu danas nalazi Balbijev luk. Nazvan je po načelniku koji ga je dao izgraditi. Gradsku palaču ćete vidjeti kad prođete kroz Balbijev luk. Najstariji su joj dijelovi izgrađeni početkom 14. stoljeća.

S jedne strane Balbijevog luka potražite isklesanu glavu Turčina, a s druge strane glavu Mlečanina.

Desno vidite Vrata sv. Križa

Ovo su vrata i zidine sv. Benedikta iz 12. stoljeća

Iz Gradske palače danas vlada gradonačelnik i gradska uprava Rovinja.

Lutajte po uskim ulicama centra grada

Nakon što kroz Balbijev luk uđete u centar srednjovjekovnog Rovinja, naći ćete su labirintu prekrasnih uskih kamenih ulica. Vijugaju one preko malih trgova prema gore, do vrha poluotoka na kojem se nalazi crkva svete Eufemije. Najpoznatija je kamena ulica Grisia, u kojoj brojni umjetnici izlažu i prodaju svoja djela, ali zapravo, sve su ovdje ulice nevjerojatno slikovite i trebate njima lutati bez cilja. Tu je i bezbroj suvenirnica, a samo neke rade izvan sezone.

Jako slikovit mali trg u starom dijelu grada.

U starom dijelu grada nalazi se i jedina postolarska radionica u Rovinju.

Ako želite saznati više detalja o Rovinju, možete preko GetYourGuidea kupiti obilazak grada s vodičem:

U sezoni se u Rovinju nude brojne aktivnosti pa evo nekih prijedloga:

Samo za odrasle: probajte istarsku supu!

Dugo sam živjela u uvjerenju da je istarska supa neka juha, onako, od piletine na primjer, koja grije i liječi u zimske dane. Grije ona, i to dobro, ali ne zbog razloga zbog kojih juha grije. Istarska supa je alkoholno piće, tradicionalni napitak od crnog vina. Prvi put sam ju probala u 10 ujutro u kušaonici Udruge Agrorovinj na spomenutoj besplatnoj turi po gradu. Tura se zove “Craft Tour Rovinj” i iskrene preporuke da na nju odete i nemojte voditi djecu, srećom nisam ni ja.

Istarska supa se pravi od domaćeg crnog vina (najčešće se koristi teran) koje se treba zagrijati na točno određenu temperaturu pa pošećeriti po želji. U slatkasto toplo vino dodaju se prepečene kriške domaćeg kruha, koje su prije stavljanja u vino prelivene s malo maslinovog ulja i pobiberene. Maslinovo ulje ne smije “plivati” na vinu, treba se zadržati na kruhu. Ovo su osnovni sastojci, a postoje brojne varijante recepta s raznim začinima i dodacima, npr. s medom.

Istarska supa se poslužuje u glinenoj posudi zvanoj bukaleta jer glina dobro čuva toplinu vina. Tradicionalno iz jedne bukalete pije više osoba, a moguće je iz nje piti na tri mjesta. Naravno da mi sad stoji jedna bukaleta na polici.

Zašto se istarska supa zove supa? Zato što se kruh “supa”, odnosno namače u tekućini. Kruh treba pojesti kad dobro upije vino.

Najčešće se istarska supa konzumira u hladnim zimskim večerima, onako, s ekipom. Ali eto, ja sam ju probala na vrući ljetni dan u 10 ujutro, u grupi turista koji su sa svakim trenutkom bili sve veseliji.

U prostorijama kušaonice Udruge Agrorovinj vidjet ćete i ogromnu peć u kojoj se u prošlosti svaki dan pekao kruh za cijeli grad.

Rovinj je poznat po likerima i pelinkovcu

Na besplatnoj turi kroz Rovinj posjetili smo i Kuću rovinjskog pelinkovca, Darnu (nalazi se ovdje), a to je trgovina u kojoj možete probati i kupiti odlične autentične istarske likere i razna alkoholna pića, među kojima se posebno ističe pelinkovac. Proizvodi se taj pelinkovac po tradicionalnoj recepturi od 1925. godine.

Probali smo u Darni puno finih likera, a moj je favorit bio liker od bazge koji mi se trenutno hladi u hladnjaku.

Zasladite si dan s rovinjskim fijokama

Rovinjski fijoki su tradicionalni istarski jako hrskavi kolačići napravljeni od jaja, šećera, ulja, vanilin šećera, korice limuna, brašna i malo rakije. Tanko tijesto se oblikuje pomoću stroja za razvlačenje tijesta pa se reže posebnim kotačićem. Kolač je prepoznatljiv zbog svog oblika jer se u drugim dijelovima Istre isto tijesto oblikuje kao mašna i tad se kolači zovu kroštule.

Nakon što probate prvi, pojest ćete ih još barem 10!

Fijoke sam probala na više puta spomenutoj besplatnoj turi u tradicionalnoj rovinjskoj konobi, Spacio Matika, koja je od 2006. dio Ekomuzeja batana. Za više informacija o tome kako možete posjetiti ovu konobu, obratite se turističkoj zajednici Rovinja ili Ekomuzeju batana.

U konobi Spacio Matika u prošlosti su se nakon povratka iz ribolova okupljali rovinjski ribari. Tu se preprodavalo vino i družilo se.

Ovu uličicu koja se spušta do mora Instagram jako voli, a iz nje se ulazi u konobu Spacio Matika.

Posjetite Ekomuzej batana

Jedan od načina dolaska u konobu Spacio Matika uključuje vožnju batanom oko rovinjskog poluotoka. Batana je tradicijska barka ravnog dna kakvu su rovinjski ribari koristili za ribolov. Sve do 60-ih godina prošlog stoljeća batane su pokretane snagom vjetra i čovjeka. Svaka je batana imala jedro i dva duga vesla, a više detalja o njoj saznajte u Ekomuzeju batana, tako divno smještenom u starom centru Rovinja kraj mora. U istom muzeju se raspitajte i o mogućnosti plovidbe u batani.

Saznat ćete u Ekomuzeju batana više detalja o tradiciji ribarstva i o važnosti batane u životu lokalnog stanovništva.

Ekomuzej batana u Rovinju

Svakog se lipnja u Rovinju organizira uistinu spektakularan događaj, Regata tradicijskih plovila, na kojoj možete vidjeti brojne batane šarenih jedara i druge tradicijske barke kako plove oko rovinjskog poluotoka.

Regata tradicijskih plovila u Rovinju. Fotografija: Dalibor Talajić

Dok šetate uz more u Rovinju, vidjet ćete brojne batane.

Rovinj znamenitosti: Crkva svete Eufemije

Obilazak Rovinja ne može proći bez odlaska u crkvu svete Eufemije. Živjela je ova svetica u 3. stoljeću u blizini Carigrada. Bila je kršćanka, a zbog svoje je vjere zarobljena, mučena i bačena lavovima 304. godine. Njeno tijelo su kršćani sačuvali i prenijeli u Carigrad, u kojem je njoj u čast car Konstantin dao podići crkvu.

Narodna predaja kaže da je jedne olujne noći sarkofag nestao iz Carigrada. 800. godine se pojavio na rovinjskoj obali. Stanovnici grada su ovo smatrali čudom te su svetu Eufemiju počeli štovati kao zaštitnicu grada.

Sarkofag su htjeli vidjeti brojni hodočasnici iz Rovinja i drugih mjesta u Istri pa se javila potreba za većom crkvom. Gradnja nove crkve je započela u 10. stoljeću, na mjestu male crkve svetog Jurja.

Crkvu možete besplatno obići. Vidjet ćete i mramorni sarkofag u kojem se nalaze kosti svetice.

S dogradnjom i izmjenama kroz stoljeća, izgrađena je 51 metar duga crkva. Crkva svete Eufemije je do danas najveći spomenik u gradu.

Crkva svete Eufemije u Rovinju.

Prilaz crkvi sa strane mora

Zvonik crkve sv. Eufemije dominira nad poluotokom, a na njegov se vrh možete popeti.

Popnite se na vrh zvonika u Rovinju!

Uvijek objeručke prihvatim opciju uspona na vrh zvonika, a na 400-tinjak godina star zvonik crkve sv. Eufemije stvarno se isplati popeti. Osim, naravno, ako se bojite visine, onda preskočite ovaj odlomak i uspon. Zvonik je visok 62 metra i jedan je od najviših u cijeloj Istri, a najveću mu konkurenciju u kategoriji visine pruža zvonik u Vodnjanu.

U zvonik ulazite kroz samu crkvu, a uspon na njega se naplaćuje.

Na zvonik se penje starim drvenim stepenicama

Pogled s vrha zvonika je teško nadmašiv!

Na vrhu zvonika stoji bakreni kip svete Eufemije. Visok je 4,70 m i okreće se oko svoje osi upravljan vjetrom.

Ako ste pjesnička duša možete zaključiti da Rovinj kao brod plovi morem, valovi se razbijaju o njegove stijene, a sveta Eufemija kao prava zaštitnica grada, sigurno njim kormilari s vrha zvonika.

Zalazak sunca u Rovinju

Stijene ispod starog grada najljepše su mjesto za gledanje zalaska sunca. Ljeti se ovdje svaki dan okupi bezbroj ljudi, svi žele uživati u zadnjima zrakama sunca, a nevjerojatne boje sačuvati na fotografijama. U jesen je ovdje puno manje ljudi, ali su zalasci često jednako spektakularni. Ponesite si neko piće, sjednite na stijene i uživajte u trenutku.

Rovinj je jedan od najromantičnijih gradova, a obilazak Rovinja “začinite” barem jednim zalaskom sunca.

Zalasci su divni sa svih strana poluotoka.

Čuvajte se rovinjskih galebova!

Rovinj ima neku posebnu vrstu galebova koji su se po malo razmazili i misle da su face, stoga pripazite! Glavno je pravilo da se galebove ne smije hraniti. Ako ih se hrani, postaju preodvažni i zahtijevaju ljudsku hranu kad ju vide. Pod “zahtijevaju” mislim – otimaju iz ruke. Lakše im je to, nego loviti ribu.

Postoji ta jedna pekara na samom ulazu u stari dio grada, kod koje malo zastanite i promotrite krovove kuća. Galebovi su na njima i gledaju vas, gledaju i ulaz u pekaru. Lokalci dobro znaju da ne jedu na ulicama ovog dijela grada, tj. da se jede samo u natkrivenim prostorima, a ja vam ovo pišem kako vam se ne bi dogodilo ono što se meni dogodilo.

Ok, priznajem da je sladak, ali nemojte ga hraniti.

U Rovinju smo dva puta imali bliski susret s galebovima. Jednom su nam dva velika primjerka ušla kroz prozor u hotelsku sobu i raskopala torbe u potrazi za hranom. Nije bilo lako izbaciti ih van iz sobe jer su se ponašali kao da je njihova. Drugi put mi je galeb iz ruke oteo (ni više ni manje nego) pitu sa špinatom! Pri tom me ogrebao po cijeloj dužini podlaktice, a metar ispred mene su ga napali drugi galebovi i počela je opća tučnjava za pitu.

Proučite i plakate koji objašnjavaju zašto je hranjanje galebova zabranjeno.

Rovinj izvan sezone

Ljeti se kamenim uličicama kreću rijeke turista, suvenirnice imaju širom otvorena vrata, a kafići i restorani su uvijek puni ljudi, unatoč višim cijenama. Ali prazan vam grad izvan sezone pruža priliku da njim lutate, tražite razne detalje kao na primjer brojne zanimljive dimnjake (!), proučavate arhitekturu, gledate šarenilo visokih i uskih kućica. U jesen i zimu možete pustiti djecu da trče i skreću u koju god slikovitu uličicu žele, a vi ih pratite. Vaši će vam mali vodiči na jedinstvan način otkriti Rovinj i njegove znamenitosti.