Ratnici od terakote i palača Huaqing
Ratnici od terakote bili su skriveni u zemlji više od 2.200 godina! Cijelo to vrijeme čuvali su grob prvog kineskog cara, dok nitko na svijetu nije ni slutio da oni postoje. U putopisu saznajte sve detalje o obilasku vjerojatno najpoznatije vojske na svijetu i jedne od najpoznatijih kineskih atrakcija. Uz ratnike, obišli smo i obližnju palaču Huaqing.
Po Kini smo putovali tri tjedna u vlastitoj organizaciji. Putopise o svim posjećenim mjestima možete pronaći ovdje. Kao prijevozno sredstvo koristili smo vlakove, a karte za vlakove smo kupovali preko ove stranice. Ratnici od terakote su udaljeni 50-ak minuta ili 40 km od centra Xiana, a do njih se može doći i na organiziranom izletu iz tog grada.
Kako su otkriveni ratnici od terakote?
Teško je zamisliti da su ovi “ratnici” proveli više od 2.200 godina pod zemljom! Nitko nije ni znao da postoje jer ne postoje nikakvi povijesni zapisi o njima. Dogodilo se ovo: 1974. godine seljaci su kopali bunar pa iskopali dijelove ratnika. Tek su kasnije arheolozi utvrdili da su seljaci slučajno pronašli najveću arheološku riznicu u Kini!
Mauzolej cara Qin Shi Huanga i njegova terakotna vojska upisani su na UNESCO-ov popis svjetske baštine 1987. godine.
Ratnici su čuvari groba prvog kineskog cara
Skulpture ratnika izrađene su kako bi čuvale prvog kineskog cara, Qin Shi Huanga, nakon njegove smrti. Taj je car u 3. stoljeću pr. Kr. ujedinio Kinu i započeo gradnju Velikog zida. Želio je živjeti vječno i potrošio je ogromne resurse gradeći veličanstveno podzemno carstvo, koje je danas najveće grobno mjesto na svijetu. Ratnici od terakote su ga trebali štiti.
Figure ratnika su bile obojane živim bojama.
S ratnicima su bile zakopane i kočije, konji i konjanici od terakote, zabavljači, pa čak i careve konkubine izrađene od terakote.
U novijim arheološkim istraživanjima iz jama su iskopani i kipovi akrobata, “glazbenici” od terakote pa čak i 13 brončanih ptica močvarica. Svi su oni trebali zabavljati cara u zagrobnom životu, dok ga ratnici od terakote čuvaju.
Terakota je vrsta keramike. Dobiva se pečenjem gline na visokoj temperaturi.
Detalji o obilasku vojske od terakote
Muzej mauzoleja Qin Shi Huanga sastoji se od Muzeja terakotne vojske i Arheološkog nalazišta parka mauzoleja (vrt Lishan). Za posjet oba lokaliteta potrebno je otprilike 1,5 sat. Ulaznice vrijede za dan kupnje i uključuju besplatan prijevoz autobusom između dva lokaliteta. Ulaznicu je potrebno kupiti unaprijed, ovdje. Na lokaciji možete obići četiri jame, ali u jednoj uopće nema ratnika.
Prva jama je najveća, prva je otkrivena pa je i najbolje istražena.
Ovdje je u potpunosti rekonstruirana prava vojska iz doba prvog kineskog cara. Sve je raspoređeno kao u stvarnoj vojnoj postrojbi, s taktičkim formacijama i hijerarhijom.
Ova je vojska baš jako impresivna.
Za obilazak prve jame treba oko 20 minuta, a iako je gužva stalna, može se naći mjesta za lijepu fotku i uživanje u pogledu.
I dalje traje obnova jer su svi “ratnici” osim jednog imali neka neka oštećenja.
Druga jama je nešto manja od prve. U njoj su zaustavili iskapanja ratnika jer su shvatili da ne uspijevaju zaštititi boju na njima. Iskapanje je zaustavljeno dok ne smisle neku novu tehnologiju čuvanja boje. Treća jama je mala, površine oko 500 m2. Ona je bila “zapovjedno mjesto” pa su tu kipovi generala, konjanika i visokih časnika.
Čim se kipove ratnika izloži svjetlosti, u sljedećim par dana boja s njih u potpunosti nestane.
Neki su kipovi ratnika skroz razbijeni pa ih se treba pažljivo restaurirati.
U drugoj jami je otkriven jedini potpuno neoštećen vojnik, strijelac.
Zanimljivosti o terakota ratnicima
Vidjet ćete ovdje više od 2.000 “ratnika”. Svaka figura ratnika visoka je između 175 i 200 cm, a teška oko 150 do 300 kg.
Svaki ratnik ima drugačije lice, frizuru, položaj tijela i visinu, što pokazuje nevjerojatnu razinu detalja i umjetnosti.
Procjenjuje se da postoji oko 8.000 ratnika od terakote, ali nisu svi iskopani.
Nakon što su izrađeni, svaki je ratnik bio oslikan pa opremljen pravim (!) brončanim oružjem. U jamama je pronađeno više od 40.000 komada oružja, uključujući mačeve, koplja, sulice i strijele. Nedavne studije otkrile su da ovo oružje nije nikada korišteno u borbi, već je proizvedeno za pokop cara s terakotnom vojskom.
Ratnike su izrađivali vladini radnici i lokalni obrtnici u svojim radionicama. Na njima se i danas mogu naći žigovi ili imena majstora koji su ih napravili. Dijelovi “tijela” su rađeni posebno (glava, trup, ruke, noge), pa sastavljeni i pečeni.
Svaki je ratnik građen od temelja prema gore.
Zanimljivost o carskom grobu
Do samoga groba cara nismo išli jer je to zapravo humak koji se vidi i iz daljine. Iskapanja tog groba još nisu počela, a možda i neće tako skoro jer ne znaju kako kvalitetno zaštititi artefakte. Postoji i jedna legenda koja kaže da careva grobnica sadrži dvije rijeke od žive, koje simboliziraju svijet mrtvih.
Carska palača Huaqing
Ostalo nam je vremena pa smo taksijem otišli do 11 km udaljene carske palače Huaqing. Smjestila se ona na području s puno termalnih voda. Upravo su ti izvori tople vode razlog zašto je palača izgrađena na ovom mjestu. Voda je bogata mineralima, a na izvorima joj je temperatura oko 43°C. Carevi su termalnu vodi koristili za opuštanje i liječenje.
Palača Huaqing
Navodno se upravo u ovoj palači odigrala jedna od najpoznatijih ljubavnih priča Kine. Car Tang Xuanzong i njegova legendarno lijepa konkubina Yang Guifei, provodili su dane u termama i vrtovima palače.
Ovo je radna soba zadnjeg stanovnika palače, Chian Kai-Sheka.
Ovako izgleda termalna kupka iz dinastije Tang. Ovo je bila osobna kupelj spomenute careve konkubine.
Sam kompleks palače najprije nas nije posebno oduševio, ali nakon što smo ušli dublje u njega postao je baš fotogeničan. Svakako bih preporučio da se ratnici od terakote i ova palača obiđu u istom danu.
Vrtovi koji pripadaju palači su stvarno slikoviti.
U sljedećem putopisu saznat ćete detalje o obilasku grada Xiana.
Putopis s cijelim planom našeg trotjednog putovanja po Kini u vlastitoj organizaciji, u kojem su brojni savjeti i korisne informacije oko organizacije tog putovanja, pročitajte ovdje.
Fotografije: Maja i Nikola
