Znate li za zvučna zrcala u Velikoj Britaniji?

Činjenica: u periodu između dva svjetska rata se moglo gledati u budućnost. Preciznije, moglo se slušati, i to 10 minuta u budućnost. Saveznici su koristili znanje o zvučnim valovima i predviđali dolazak njemačkih cepelina 10 minuta prije samog dolaska! Idemo na britansku obalu pogledati zvučna zrcala, divovske “tanjure” koji su napravljeni da love zvučne valove.

Ovu zanimljivu priču smo čuli od vodiča u Parku znanosti u Oroslavlju, gdje smo se i sami uvjerili u učinkovitost velikih “tanjura” u prijenosu i hvatanju zvučnih valova. Mi smo čuli šapat na udaljenosti od 20 metara, što nas je oduševilo, a mene potaknulo da saznam više detalja o britanskim zvučnim zrcalima.

Fotografija: Tom Lee, flickr

Divovske uši Velike Britanije

Prvi svjetski rat bio je prvi veliki sukob u kojem su korišteni cepelini i avioni, u početku kao sredstvo za izviđanje, a kasnije kao sredstvo napada. U to je vrijeme jedini način detekcije dolaska neprijateljskih letjelica bilo osluškivanje. Dvadesetak velikih zvučnih zrcala, danas prava atrakcija radoznalih turista, izgrađeno je duž južne i sjeveroistočne obale Velike Britanije.

Fotografija: Simon Bostock, flickr

Fotografija: Barry Marsh, flickr

Zvučna zrcala su konkavni betonsko čelični “reflektori”, koji su hvatali buku prilazećih glasnih cepelina. Zvuk bi se odbijao o površinu i koncentrirao u žarištu, nešto kao što se zraka sunca odbija o zakrivljeno ogledalo i fokusira u jednoj točki. Mikrofoni su dodatno pojačavali zvuk.

Jedino mjesto izvan Velike Britanije koje ima zvučno zrcalo je Malta. U planu ih je bilo izgraditi pet, ali izgrađeno je samo jedno. Lokalci ga zovu uho.

Fotografija: Richard Broadbent, flickr

Kako predvidjeti dolazak aviona

Obzirom da je ovo bila eksperimentalna metoda, trebalo ju je testirati. Prvih pet zvučnih zrcala promjera do 9 metara, postavljeno je 1920. godine na južnoj obali Engleske, na mjestu koje su prelijetali komercijalni avioni koji stižu iz Francuske. Zvukovi tih aviona su korišteni za testiranje rada. Izgađena zvučna zrcala imaju različit oblik i veličinu, pa je jasno da se u njihovoj gradnji išlo metodom pokušaja i pogreške. U cijelom procesu detekcije neprijateljskih aviona, radio je veliki tim od više od 500 ljudi.

Šesto zvučno zrcalo je postavljeno 1930. godine. Dužina mu je nezamislivih 60, a visina 8 metara! “Čulo” je prilazeće avione udaljene više od 30 kilometara!

Fotografija: Simon Lee, flickr

Što mislite kako je završila karijera zvučnih zrcala? Neslavno, jer su avioni već 1935. godine jednostavno postali prebrzi… Usavršena je radarska detekcija. A svijet je postajao sve bučniji pa je bilo teško raspoznavati zvukove.

Turistički obilazak zvučnih zrcala u Velikoj Britaniji

Umirovljena zvučna zrcala danas su turistička atrakcija. Na poluotoku Dungeness u engleskom Kentu se nalazi mjesto gdje možete vidjeti sva tri oblika zrcala. U tom se području vadio šljunak te su stvorena dva umjetna jezera (Greatstone Lakes), a “tanjuri” su završili na otoku. Tri zvučna zrcala možete vidjeti s obale jezera, a prilazak im je moguć samo organizirano. Za detalje obilaska pogledajte stranicu.