Znamenitosti Istanbula: što posjetiti u europskom dijelu grada?

Vjerojatno imate samo nekoliko dana za znamenitosti Istanbula, golemog grada koji leži na dva kontinenta i broji preko 15 milijuna stanovnika. Evo dobre vijesti: gotovo sve što ćete htjeti vidjeti nalazi se na europskoj strani grada. Tu je stari Konstantinopol s najpoznatijim znamenitostima, tu je Galata sa svojim slavnim tornjem, tu su šarene četvrti, carske palače i vidikovci s kojih puca pogled na zaljev Zlatni rog i Bospor. U ovom putopisu saznajte što sve trebate posjetiti u Istanbulu na europskoj strani, od bivšeg Konstantinopola, preko Galate i šarenog Balata, do palače Dolmabahce i vidikovca nad Zlatnim rogom.

Ovo je 4. putopis o našem putovanju u Istanbul u vlastitoj organizaciji. Korisne informacije za organizaciju putovanja pročitajte ovdje. Smještaj smo u Istanbulu uzeli preko Bookinga, a za internet smo koristili Airalo. U ovom putopisu pročitajte što posjetiti na azijskoj strani grada.

Što posjetiti u Istanbulu na mjestu nekadašnjeg Konstantinopola?

Srce turističkog Istanbula je povijesni poluotok, dio grada na kojem je nekad stajao Konstantinopol, a danas je to četvrt Fatih. Tu je smješteno ono zbog čega većina ljudi i dolazi u Istanbul: veličanstvena Aja Sofija, njoj nasuprot Plava džamija, podzemna Bazilika Cisterna, raskošni Topkapi, pa golemi Veliki bazar i mirisna Egipatska tržnica. Cijeli sam taj dio grada, sa zanimljivim pričama i cijenama ulaznica opisala u ovom putopisu.

Plava džamija

Znamenitosti Istanbula od Galata mosta do Trga Taksim

Prijeđete li Galata most preko zaljeva Zlatni rog, doći ćete u modernije, boemsko lice grada, u kojem se uzdiže slavni Galata toranj. Sagradili su ga Genovežani još 1348. godine, a s njega je, kaže priča, u 17. stoljeću skočio jedan hrabri (ili ludi?) čovjek s krilima pa preletio Bospor. Odavde se glavnom pješačkom ulicom Istiklal stiže sve do Trga Taksim, a putem nailazite na skrivene pasaže, rooftop kafiće i stepenice “iz Jamesa Bonda”.

Dio grada oko Galata tornja i ulice Istiklal dobio je svoj putopis, jer previše je znamenitosti koje u njemu treba vidjeti i dobrih priča koje trebate znati. Putopis pročitajte ovdje.

Toranj Galata

Najšarenija četvrt Istanbula: Balat

Balat je stara istanbulska četvrt smještena uz zaljev Zlatni rog. Nekada je bila dom židovske, grčke i armenske zajednice, a danas je najpoznatija po šarenim kućama i općenito po bezbroj boja i detalja. Malena je, prošetali smo je u sat vremena, ali je jako uzbrdo i puna stepenica pa obujte udobne tenisice. U njoj se nalazi nekoliko znamenitosti Istanbula koje trebate posjetiti, a zanimljivo je što neke pripadaju Bugarima, a neke Grcima.

U četvrti Balat se naoružajte strpljenjem jer se mnogo turista dolazi ovdje fotografirati, a to zna potrajati.

Nižu se ovdje uske uličice obrubljene kućama u svim bojama duge.

Brojna su stubišta oslikana i stvarno su lijep prizor za vidjeti.

Ako želite fotografiju bez gužve, dođite ranije ujutro.

Balat je prepun šarenih detalja, a kišobrane slične ovima vidjeli smo i u azijskom dijelu Istanbula.

Željezna crkva: crkva koja je u Istanbul stigla brodom iz Beča

Jedna od zanimljivijih znamenitosti Istanbula je crkva koja se nalazi između četvrti Balat i Fener. Službeni naziv joj je Bugarska crkva sv. Stjepana (Bulgarian St. Stephen Church). Turci ju često nazivaju Demir Kilise, što doslovno znači “Željezna crkva”, a naći ćete ju i na Google mapi pod tim nazivom.

Priča o crkvi započela je i prije nego su ju izgradili. U 19. stoljeću bugarska zajednica u Istanbulu željela je imati vlastitu crkvu, odvojenu od grčkog patrijarhata. Toj je zajednici 1849. Stefan Bogoridi, važan osmanski državnik bugarskog podrijetla, darovao zemljište i kuću. Kuća je pretvorena u malu drvenu crkvu, a upravo je u njoj 1870. službeno osnovan Bugarski egzarhat, što je bio važan korak prema crkvenoj samostalnosti Bugara. Kad je drvena crkva izgorjela, Bugari su naručili novu crkvu. Osmislio ju je armenski arhitekt iz Istanbula, Hovsep Aznavur. 

Zanimljivost: Crkva je napravljena od željeza! Željezni dijelovi, njih oko 500 tona, izliveni su u Beču tijekom 1890-ih. U Istanbul su dopremljeni brodovima, niz Dunav, preko Crnog mora do Bospora i zaljeva Zlatni rog. Na licu mjesta sastavljani su oko godinu i pol. Crkva je otvorena i posvećena 1898.. Danas je jedna od rijetkih sačuvanih željeznih crkava na svijetu.

Željezna crkva je bugarska pravoslavna crkva, a ne grčka pravoslavna crkva. Zvonik joj je visok oko 40 metara.

Zašto baš željezo? Zato što je tlo uz zaljev Zlatni rog podložno slijeganju, pa je nešto lakša metalna konstrukcija bila bolji izbor od klasične građevine.

Pročitajte i putopis Zanimljivosti o Istanbulu!

Grčka gimnazija: “Crveni dvorac” nad Zlatnim rogom

Velika građevina od crvene cigle, s vrha brda dominira Balatom. Nalazi se zapravo u četvrti Fener koja se prirodno nastavlja na Balat. Ta je četvrt povijesno bila središte grčke pravoslavne zajednice. Crvena građevina izgleda kao neki dvorac, ali nije dvorac već je to Grčka pravoslavna gimnazija (Fener Rum Ortodoks Lisesi). Lokalci ju zovu “Crveni dvorac” ili “Crvena škola”.

Današnja je zgrada sagrađena 1881.-1883. Izgrađena je od crvenih opeka, a dio tih opeka je dopremljen čak iz francuskog grada Marseillea. Ispod velike kupole nalazi se mala zvjezdarnica sa starim teleskopom za učenike.

Crvena škola je najstarija grčka škola u Istanbulu.

Ako vas zanima bizantska umjetnost, 20-tak minuta pješice od grčke gimnazije nalazi se džamija Kariye Camii. Na početku svoje “karijere” bila je bizantska crkva, a i danas u njoj možete vidjeti neke od najbolje očuvanih bizantskih mozaika u Istanbulu.

Provozajte se žičarom do vidikovca

Neke znamenitosti Istanbula na žalost nismo stigli obići, a ovu ću vam spomenuti kako biste znali da postoji. Radi se o žičari koja je od četvrti Balat udaljena oko pola sata javnim prijevozom. Odvest će vas ona na vidikovac na brežuljku Pierre Loti, za nešto više od 3 minute. Duga je 400-tinjak metara i pripada javnom prijevozu pa vožnju plaćate Istanbul-kartom.

Donja postaja žičare nalazi se uz obalu Zlatnog roga, u četvrti Eyüp, blizu velike džamije Eyüp Sultan i povijesnog groblja. Gornja postaja je na vrhu brda. Gore se nalazi kafić Pierre Loti (nazvan po francuskom piscu koji je bio čest gost) i vidikovac s kojeg puca panoramski pogled na cijeli zaljev Zlatni rog.

Kad ste već kod žičare, dobro je znati i ovo: Džamija Eyüp Sultan jedno je od najsvetijih islamskih mjesta u Turskoj. U njoj se nalazi grob barjaktara i pratitelja proroka Muhameda, koji je poginuo u 7. stoljeću za vrijeme arapske opsade Istanbula. Ujedno je to prva džamija koju su Osmanlije sagradili nakon osvajanja Konstantinopola u 15. st.. U njoj su novi sultani održavali ceremoniju opasivanja mačem, koja je simbolično označavala preuzimanje vlasti.

Znamenitosti Istanbula: Dolmabahce palača

Sad idemo u europski dio Istanbula koji leži uz Bospor. Na samom se Bosporu smjestila Dolmabahce palača, a mi smo do nje stigli iz našeg smještaja pješice. Trebalo nam je oko 25 minuta, a dio smo vremena šetali uz sam Bospor.

Na obali Bospora šeta bezbroj ljudi. Prvi red do mora su i ovdje zauzeli ribiči.

Prošli smo pokraj jedne moderne građevine na čiji se krov može popeti pa s njega gledati more i Bospor, to je terminal za trajekte. Zaobišli smo niz otmjenih jahti. A onda smo, 50-ak metara prije palače Dolmabahce vidjeli kokoš!

U jednoj maloj morskoj uvali, u blizini palače, jahti, turističkih brodova i usred velegrada, živi mala seoska družina: kokoš, patka, ždral i još par životinja. Djeluje kao da su neke od životinja malo ozlijeđene i da se tu netko brine za njih.

Ova se frajerica, crna kokoš, šepuri važno uz Bospor, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

Zašto je Dolmabahce palača toliko raskošna?

Dolmabahce palaču (Dolmabahce Sarayı) sagradio je sultan Abdülmecid I., sredinom 19. stoljeća. Dovršena je 1856.. Proteže se uz samu obalu Bospora, a njezina glavna fasada okrenuta je prema moru. Razlog gradnje bio je taj što je spomenutom sultanu palača Topkapi djelovala premalo raskošno i premalo “europski”. Nije mu bila bitna ni činjenica da je Topkapi skoro 400 godina bila glavno središte osmanske dinastije. Palača Dolmabahce preuzela je sredinom 19. st. ulogu glavne carske palače, iz koje se vladalo carstvom.

Obratite pažnju na ptice, na drveću oko palače žive velike zelene papige!

Danas je palača Dolmabahce najveća palača u Turskoj.

Zanimljivost: Dolmabahce palača ima 285 soba, 46 dvorana i 6 hamama, stropovi su joj pozlaćeni s čak 14 tona zlata, a u svečanoj Ceremonijalnoj dvorani visi jedan od najvećih kristalnih lustera na svijetu. Težak je 4,5 tone i ima 750 žarulja. Interijeri su prepuni zlata, kristala, mramora, skupocjenog namještaja i umjetnina. Gradnja je bila toliko skupa da je “progutala” golem dio carske blagajne.

Iz palače je vladalo 6 sultana.

Sat zaustavljen u 9:05

Mi u palaču Dolmabahce nismo ušli, nego smo prošetali pokraj nje. Ulaz se naplaćuje, a cijenu i radno vrijeme provjerite na službenoj stranici.

Dolmabahce nije samo carska palača. U njoj je, u jednoj od bezbroj soba, 10. studenoga 1938. u 9 sati i 5 minuta preminuo Mustafa Kemal Ataturk, otac moderne Turske. U znak sjećanja, sat u sobi u kojoj je umro zaustavljen je na 9:05. I danas mnogi Turci svake godine u to vrijeme odaju počast osnivaču svoje države.

Ispred palače nalazi se Dolmabahçe Saat Kulesi, odnosno toranj sa satom.

Trg Bešiktaš: koncert, ali ni jednog kafića!

Od Dolmabahce palače smo nastavili šetati dalje 20-ak minuta, sve do trga u četvrti Besiktas (čita se Bešiktaš). Zamislili smo kako ćemo tu negdje sjesti na piće i odmoriti noge, ali na samom trgu nije bilo ni jednog kafića! Umjesto toga, nasred trga svirao je neki lokalni bend oko kojeg se okupilo more ljudi, pa smo se i mi na tren pretvorili u publiku. Oko trga se nižu brojni fast foodovi, a prošli smo i pokraj velikog nogometnog stadiona. Na trgu se nalazi Pomorski muzej.

Naziv Besiktas dolazi od riječi “beşik” (kolijevka) i “taş” (kamen). Besiktas je i dom najstarijeg turskog sportskog kluba, osnovanog 1903. godine.

Nogometni stadion Besiktas

Simbol NK Besiktas je orao, a ovaj je orao na trgu izrađen od čak 900 cijevi od nehrđajućeg čelika!

I to je bio europski Istanbul! Barem što se mog putopisa tiče. Plan je svakako nadopuniti ga s još znamenitosti Istanbula nakon što ponovno obiđem taj grad, jer ima ih još puno koje nisam niti spomenula.

Moja priča o Istanbulu još nije gotova: U sljedećem putopisu vodim vas na vožnju Bosporom pa malo u azijski dio Istanbula.