Zanimljivosti o Istanbulu: 18 priča koje će vam začiniti obilazak
Bizantion. Pa Novi Rim. Pa Konstantinopol. Pa Carigrad. Pa Stambol. Pa Istanbul. Jedan grad, a toliko imena! Leži na dva kontinenta i na sedam brežuljaka, mačke mu spavaju na bankomatima, s lustera u džamijama vise nojeva jaja, a pivo vam u dućanu zamotaju u crnu vrećicu kao da kupujete nešto zabranjeno. Kroz Istanbul smo hodali pet dana, uzbrdo pa nizbrdo, i na svakom smo koraku nailazili na nešto neobično. Neke sam stvari naučila od vodiča, neke sam guglala navečer u hotelu, a neke su nas jednostavno dočekale iza ugla. U putopisu saznajte brojne zanimljivosti o Istanbulu, koje će vam dobrano začiniti putovanje!
Ovo je naš peti putopis o Istanbulu.
Sve korisne informacije za putovanje u Istanbul u vlastitoj organizaciji pročitajte u ovom putopisu.
O znamenitostima europske strane grada pročitajte ovdje.
Što vidjeti u azijskom dijelu Istanbula saznajte ovdje.
Smještaj smo, kao i uvijek, rezervirali preko Bookinga.
U Istanbulu smo bili s prijateljima, pa je ukupno šestero djece imalo s kim (i protiv koga) hodati.
Istanbul: grad s više imena
Na mjestu gdje se danas nalaze najpoznatije znamenitosti Istanbula, kao Aja Sofija i Topkapi palača, oko 660. godine prije Krista Grci su osnovali grad i nazvali ga Bizant ili Bizantion (Byzantion). Svidio se taj grad rimskom caru Konstantinu Velikom pa je odlučio u njega 330. godine “preseliti” prijestolnicu Rimskog Carstva. Grad je službeno nazvan Novi Rim, jer trebao je zamijeniti “stari” Rim, ali ga je cijeli svijet ubrzo zvao po caru: Konstantinopol, Konstantinov grad.
Slaveni su Konstantinopol zvali Carigrad, a i danas se nekad spomene to ime. Doslovno znači “carski grad” jer je stoljećima bio prijestolnica moćnih careva.
Naziv Istanbul upotrebljavao se stoljećima prije nego što je 1930. službeno prihvaćen za međunarodnu upotrebu. Do tada se u mnogim zapadnim jezicima još često pisalo Constantinople, odnosno Konstantinopol. Ime Istanbul vjerojatno potječe od grčkog izraza is tin poli, što se može prevesti kao „u grad” ili „prema gradu”. Grčki govornici tako su nazivali odlazak u veliki grad, a izraz se s vremenom ustalio kao njegovo ime. A Stambol? I tako se Istanbul nazivao u osmansko doba, a to ćete ime i danas čuti u starim sevdalinkama.
Istinita priča: Turci su brodove nosili preko brda!
Kako bi zaobišao lanac kojim je zaljev Zlatni rog bio zaključan za brodove i kako bi osvojio Konstantinopol, sultan Mehmed II. imao je neobičnu ideju. Dao je izgraditi “cestu” od nauljenih balvana pa je preko brda doslovno prevukao svoje brodove po kopnu, ravno u zaljev. (Zapravo, nije on to radio, sav su posao obavili vojnici.) Bilo je to 1453., a brda preko kojih su brodovi “plovili”, danas se nalaze negdje u dijelu grada kojim se penjete prema Galata tornju.
Godine 1453. osmanska vojska osvojila je Konstantinopol, čime je okončano Bizantsko Carstvo, koje je sebe smatralo nastavkom Rimskog Carstva.

U metro stanici Taksim oslikana je scena iz 1453.: brodovi koji preko brda “plove” u Zlatni rog.
Grad na sedam brežuljaka
Ako vas u Istanbulu bole noge, to je sigurno zbog silnih uzbrdica i stepenica. Istanbul je, baš kao i Rim, nastao na sedam brežuljaka! No, znate li da su i Atena, Lisabon, Plovdiv (bugarski grad o kojem ću vam tek pisati) i još neki gradovi također nastali na sedam brežuljaka? U Istanbulu se svi ti brežuljci nalaze na povijesnom poluotoku, na europskoj strani, a na gotovo svakom brežuljku stoji neka velika građevina. Mi smo tako, a da toga nismo bili ni svjesni, prvog dana prehodali prva tri brežuljka. Sad mi je jasno zašto smo navečer zaspali prije djece.
U nekim se gradovima izraz sedam brežuljaka upotrebljava više kao tradicionalni opis nego kao strogo geografska činjenica.

i njih je valjda iscrpila uzbrdica!
Grad na dva kontinenta
Istanbul je jedan od najvećih gradova na svijetu koji leži na dva kontinenta. Europski i azijski dio dijeli Bospor, a oko dvije trećine stanovnika živi na europskoj strani. Mnogi od njih svaki dan putuju na posao na drugi kontinent, i to trajektom, mostom ili vlakom ispod mora. Mi smo na azijsku stranu prešli trajektom, a što sve tamo vidjeti opisala sam u putopisu o Kadikoyu (Kadıköy) i azijskoj strani Istanbula.
Zanimljivost: Kad igraju Galatasaray i Fenerbahce (Fenerbahçe), to je pravi “interkontinentalni derbi”. Galatasaray je s europske strane, a Fenerbahce iz Kadikoya, s azijske.

U četvrti Kadikoy možete tražiti murale, ima ih puno i ogromni su.
Kroz Bospor more teče u dva smjera
Bospor je morski prolaz dug oko 31 kilometar. Na najužem mjestu širok je samo 700 metara. Dok se vozite trajektom trebate biti svjesni da se cijelo to vrijeme ispod vas događa nešto neobično! Bospor ima dvije morske struje koje teku jedna iznad druge, u suprotnim smjerovima! Gornja, manje slana voda teče iz Crnog mora prema Mramornom moru, a ispod nje teče gušća i slanija voda kao rijeka u suprotnom smjeru, prema Crnom moru.
Znate li što je pronađeno dok se kopao tunel ispod Bospora?
Kad su u Istanbulu gradili Marmaray, željeznički tunel koji prolazi ispod Bospora i povezuje Europu s Azijom, u četvrti Yenikapi (Yenikapı) slučajno je otkriveno pravo blago. Ispod gradilišta nađena je Teodozijeva luka iz 4. stoljeća, a u njoj ostaci 37 drvenih bizantskih brodova, prirodno konzerviranih u mulju. To je jedno od najvećih i najvažnijih pomorskih arheoloških nalazišta na svijetu.
Kopali su arheolozi još i dublje pa ispod same Teodozijeve luke pronašli neolitičko naselje te kosture i otiske stopala starije od 8.500 godina (oko 6500. pr. Kr.). To veliko otkriće “pomaknulo” je povijest Istanbula nekoliko tisućljeća u prošlost. Do tad se smatralo da je najstarije naselje ovdje postojalo oko 2700. pr. Kr..
Radovi na tunelu Marmaray su kasnili, dijelom zbog arheoloških iskapanja, a tunel je otvoren tek 2013..

Oko 1.400 metara tunela prolazi ispod samog Bospora, na dubini od oko 55 metara, ovisno od koje se razine mjeri.
Istanbul nije glavni grad Turske!
Iako je Istanbul najveći i najpoznatiji turski grad, glavni grad Turske je Ankara. Kad je 1923. osnovana Republika Turska, Mustafa Kemal Ataturk prijestolnicu je preselio u Ankaru, daleko od carskih palača i osmanske prošlosti.
Istanbul je veći od četiri Hrvatske
Ne naravno po površini, nego po broju stanovnika. Istanbul ima više od 15,7 milijuna stanovnika. To je otprilike četiri puta više nego cijela Hrvatska! Najveći je grad u Turskoj i jedan od najvećih gradova u Europi.

Zanimljivosti o Istanbulu: zar postoje nojeva jaja u nekoj džamiji?
Kad uđete u Plavu džamiju ili neku od starih Sinanovih džamija i pogledate prema golemim lusterima, među lampicama ćete primijetiti bijela jaja, veća od šake. To su nojeva jaja i nisu tu slučajno. Njihova se uporaba tradicionalno povezuje sa zaštitom od paukova i paučine koja bi se mogla stvarati na teško dostupnim dijelovima unutrašnjosti džamije. To se objašnjenje često prenosi kao činjenica, ali nije sasvim jasno koliko se temelji na provjerenom povijesnom iskustvu, a koliko na predaji. U svakom slučaju, baš je neobično vidjeti nojeva jaja kako vise s lustera u nekim džamijama!
Zapravo mi nikad prije nije palo na pamet koliko je zahtijevan posao čišćenje unutrašnjosti visokih kupola!
U doba Osmanskog Carstva nojeva jaja smatrana su rijetkošću i luksuzom. Jaja su ispražnjena kroz male rupice prije nego su obješena na lustere, a u nekim su džamijama oslikana ili pozlaćena.

Za nojeva jaja sam saznala dok smo bili u džamiji u turskom gradu Edirneu pa ih nisam uslikala u Istanbulu
Džamija koja je sama proizvodila tintu
Kad smo već kod lampica ispod kupola, evo još jedne zanimljivosti o Istanbulu! Prije struje, džamije su osvjetljavale stotine uljanica i svijeća. Uljanice i svijeće stvaraju dim pa bi kupole i zidovi s vremenom pocrnjeli. Sinan, glavni arhitekt Osmanskog Carstva, riješio je i taj problem!
Mimar Sinan osmislio je sustav ventilacije koji je iskorištavao prirodno strujanje zraka unutar džamije Sulejmanije (Süleymaniye). Dim iz uljanica usmjeravao se prema prostoriji iznad glavnog ulaza, gdje se čađa mogla skupljati i upotrebljavati za izradu tinte kojom su pisali kaligrafi. Ta se prostorija zvala “soba za čađu”. Znači, džamija je ostajala čista, a dim se pretvarao u tintu!

Sinan je pokopan u skromnom turbetu tik uz svoju Sulejmaniju.
Kako kava može dovesti do pobune?
Po cijelom se Balkanu pije turska kava, pijem ju i ja svako jutro, a Turci zapravo danas ne piju toliko kave koliko mi mislimo. Kava je u Istanbul stigla sredinom 16. stoljeća, kada je grad “poludio” za njom. Ako je vjerovati našem vodiču, 15-ak godina nakon dolaska kave, u Istanbulu je bilo otvoreno više od 600 kavana! U njima su se okupljali ljudi kako bi uz kavu raspravljali o politici. Počeli su previše kritički promišljati i širiti tračeve o dvoru da su pojedini sultani povremeno čak i zabranjivali rad kavana. Sultan Murad IV. bio je najstroži od svih. Neke je političke neistomišljenike čak dao zašiti u vreću i baciti u Bospor.
Turska kava i kultura njezina ispijanja od 2013. su na UNESCO-ovu popisu nematerijalne baštine čovječanstva pod nazivom “Turkish coffee culture and tradition”.

Riječ “kava” došla je od turske riječi kahve, a ona od arapske riječi qahwa.
Zanimljivost: U brojnim kafićima u Istanbulu danas ne poslužuju alkohol, a opet – u brojnim kafićima gdje poslužuju alkohol ne poslužuju kavu! U nekim kafićima, naravno, sve poslužuju.
Čaj ili kava? Što Turci zapravo piju?
Danas je čaj mnogo važniji dio svakodnevice u Turskoj nego što bi se moglo zaključiti prema svjetskoj popularnosti turske kave. Turska je među zemljama s najvećom potrošnjom čaja po stanovniku, a velik dio domaće proizvodnje dolazi iz kišne crnomorske pokrajine Rize.
U prvim desetljećima Republike Turske poticala se domaća proizvodnja čaja, između ostalog i zato što je uvoz kave bio skup. Čaj se mogao uzgajati u vlastitoj zemlji i postupno je postao svakodnevni napitak koji se pije kod kuće, na poslu, u trgovinama i u tradicionalnim čajanama.

I ovo su čajevi. Ponudit će vam da ih besplatno probate dok šetate po istanbulskim tržnicama.
Zašto čaše za čaj imaju poseban oblik?
Staklene čašice za čaj Turci zovu “ince belli”, što znači “tankog struka”. Oblikom čašica malo podsjeća na tulipan. Praktičan je taj oblik jer u širem donjem dijelu čaše čaj duže ostaje topao, a za gornji rub čašu možete uhvatiti bez da se opečete. Bitan je detalj i da se kroz staklo vidi boja čaja, a po boji svaki pravi čajopija zna je li čaj dobar. Čašice za čaj su jedan od popularnijih suvenira iz Turske.
Na trajektu, na tržnici, u dućanu, pa čak i dok se cjenkate za suvenire, prije ili kasnije pojavit će se gospodin s tacnom punom čaša. To je caycı, prodavač čaja, osoba koja raznosi čaj po dućanima i ulicama. Mi smo čaj od takvog gospodina kupili na trajektu dok smo prelazili Bospor.

Čaj smo pili i u parku ispod palače Topkapi, s pogledom na Bospor.
Činjenica: Tulipani nisu iz Nizozemske!
Kad već spominjem tulipane, reći ću vam i da su tulipani u Europu stigli iz Osmanskog Carstva sredinom 16. stoljeća. Sjetite se toga dok budete obilazili Nizozemsku, zemlju tulipana! Podrijetlo tulipana povezano je sa širim područjem središnje Azije i okolnih regija.
Jedno tumačenje naziva cvijeta tulipan dolazi od riječi za turban (turski – tülbent), jer su Europljanima cvjetovi izgledali kao mali turbani. Turci tulipane zovu “lale”, a ta se riječ arapskim pismom piše istim slovima kao i riječ Allah. Zato je tulipan u umjetnosti i kulturi Osmanskog Carstva imao snažno simboličko značenje. Vidjet ćete ga na pločicama u džamijama i palačama (npr. na iznik pločicama koje krase zidove Plave džamije i palaču Topkapi), na tkaninama, a već sam vam napisala i da su čaše za čaj u obliku tulipana.

Ovo je Rustem pašina džamija u Istanbulu, na čijim su plavim pločicama brojni crveni tulipani
Razdoblje od 1718. do 1730. u povijesti se čak zove “Doba tulipana”. Bilo je to mirno razdoblje procvata umjetnosti, kulture, zapadnjačkih utjecaja, arhitekture i visoke mode, a obilježila ga je opća fascinacija i uzgoj tisuća različitih vrsta tulipana u carskim vrtovima Istanbula.
Zanimljivost: futuristički toranj Camlica (Çamlıca) na azijskoj strani Istanbula također izgleda kao pupoljak tulipana. Više o njemu pročitajte u putopisu o azijskoj strani Istanbula.
U crnim se vrećicama nekad krije alkohol
Kad smo prvi put u trgovini kupili pivo, prodavač ga je spretno spremio u crnu vrećicu. Ne znam je li to bila njegova navika ili lokalni običaj, ali nama je prizor bio neobičan.
Alkohol u Turskoj nije zabranjen, no njegova je prodaja zakonski regulirana. Trgovine ne smiju prodavati alkoholna pića od 22 sata navečer do 6 sati ujutro. Postoje i ograničenja oglašavanja i promocije alkohola, pa je njegov javni prikaz drukčiji nego u mnogim europskim zemljama.
Znate li da svaki dan koristite neke turske riječi?
Kada ste zadnji put otišli u dućan? Jeli burek? Spavali na jastuku? Pitali ukućane gdje su vam čarape? Ako ste ih pitali za čarape, u tom ste trenutku govorili turski! Riječi dućan, jastuk, čarapa, sokak, ćevap, šećer, kava, čaj, sarma, burek, pita, džezva, tava, alat, sat, džep, inat, budala, kutija, tepih i bezbroj drugih, u naš su jezik stigle iz turskog.
Ako želim biti baš skroz precizna – a želim – istaknut ću da su mnoge od tih riječi u hrvatski ušle preko turskog jezika, tijekom stoljeća osmanskih utjecaja. Neke su riječi još starije od Osmanskog Carstva: Turci su ih preuzeli iz arapskog, perzijskog ili drugih jezika, a potom su preko turskog stigle i do nas.
Istanbul je grad mačaka: zašto ih ovdje ima toliko?
Istanbul zovu i Catstanbul, turisti naravno. Neke procjene govore da u gradu živi oko 125.000 uličnih mačaka, a s kućnima ih je oko 200.000, ali guglajte malo za preciznije podatke. Mačke ovdje nitko ne smatra lutalicama, one su svačije: susjedi im ostavljaju hranu i vodu, a grad ih besplatno kastrira (iako brojnost mačaka, kao i brojne mačke “trudnice” pokazuje da neke mačke fulaju termin za kastraciju).

Naići ćete i na automate na kojima možete mačkama (i, očito, galebovima) kupiti hranu.
Narodna legenda kaže da je prorok Muhamed imao mačku Muezzu. Jednog je dana zaspala na rukavu njegove odjeće baš kad ju je trebao obući i otići na molitvu. Prorok je tada odrezao rukav kako ne bi probudio mačku pa obukao ostatak odjeće. Druga verzija priče dodaje da mu se mačka po povratku naklonila, a on ju je pogladio po leđima tri puta, čime je mačkama podario sposobnost da se uvijek dočekaju na sve četiri noge i dao im blagoslov da ulaze u čiste prostore.

Naša najdraža mačka svaki je dan ležala na istom bankomatu u pješačkoj ulici Istiklal. Nju je, vjerujem, uslikalo pola Istanbula.

Mačka Tombili toliko je slavna da je nakon smrti dobila svoj kip u četvrti Kadikoy. Netko ju je fotografirao dok se odmarala u ovoj pozi, naslonjena na pločniku kao da je na kauču.
Kupite plavo “oko” za sreću
Zanimljivosti o Istanbulu završit ću s plavim staklenim “očima” koje ćete vidjeti na svakom koraku: na vratima, u taksijima, na narukvicama, pa čak i na dječjim kolicima. To je nazar (nazar boncuğu), amulet koji navodno štiti od uroka i zavidnih pogleda. Lagan je, jeftin i lijep, pa je jedan od popularnijih suvenira iz Istanbula.

Ako vam netko pokloni nazar, to je velika gesta, a kad pukne, kažu da je “primio” urok umjesto vas.
I to su zanimljivosti o Istanbulu!
Istanbul je grad koji ne prestaje iznenađivati. Ima sedam brežuljaka kao Rim, dva kontinenta, more koje teče u dva smjera, džamije s nojevim jajima i mačke koje su poznatije od nekih ljudi. Nadam se da će vam ove zanimljivosti o Istanbulu dobro doći pa se možete praviti važni pred ekipom dok šetate gradom.
U sljedećem putopisu saznajte što sve morate jesti u Istanbulu!





