Follow us:

Top

Kad god prelazimo Savski most u Zagrebu moja osmogodišnja kćer mi kaže: “Mama ovdje je u Savi i voda koja je prošla kroz Postojnsku jamu i u kojoj su živjele čovječje ribice!”. I odmah nadoda: “Kad ćemo ići opet u Postojnsku jamu i može li što prije?”.

Obišle smo zajedno tu nevjerojatnu jamu u prosincu 2018. godine prilikom advenskog putovanja u Austriju i Sloveniju.

Obilazak Postojnske jame

Postojnska je jama za turistički obilazak otvorena cijele godine. Temperatura je u jami stalna, oko 10°C, a razgledavanje prvo vlakićem pa pješke traje oko sat i pol.

Posebna je avantura vlakićem se voziti 3,5 kilometra dugim, vijugavim podzemnim hodnicima između osvjetljenih stalaktita i stalagmita. Nakon vožnje vlakićem slijedi šetnja od oko 1,5 kilometra. Pa nazad u vlakić.

I sad zamislite da je to otprilike 5 kilometara špilja koji su otvorene javnosti, a Postojnska je jama sustav špilja, galerija i dvorana veći od 20 kilometara! Dalje su u istraživanje špilja išli samo speleolozi.

Prvi turistički obilasci krenuli su još 1819. godine. Tada se trebalo dugo hodati podzemnim tunelima uz svjetlost baklji kako bi se došlo do najpoznatije Velike dvorane. Od 1872. godine posjetitelje do dvorane prevozi vlakić.

Rijeka Pivka

Spomenuta voda u rijeci Savi koja je prošla Postojnskom jamom dolazi od rijeke Pivke. Ova slovenska rijeka nakon 27 kilometara toka od izvora ponire u jamu i oblikuje ju milijunima godina. Trenutno postoje dvije razine špilje dostupne javnosti dok se rijeka spustila na treću razinu te i danas tamo teče.

Još dalje se Pivka, također u podzemlju, spaja s rijekom Rak, još koji put izlaze na površinu zemlje te opet poniru pod drugim imenima rijeka. Na kraju se dio te silne vode priključi Savi, a dio ide raznim tajnim podzemnim tokovima.

Spoj rijeke Pivke i rijeke Rak je jedno od najvećih podzemnih ušća u Europi!

Mjesto gdje rijeka Pivka ulazi u Postojnsku jamu

Kako nastaju špilje?

Jeste li znali da je potrebno oko 10 godina da stalaktiti i stalagmiti narastu 1 milimetar?

U budućnosti će sigurno Slovenija biti obogaćena novim čudima prirode i turističkim atrakcijama. Jer kada voda rijeka ponornica nakon dugog erodiranja tla kroz vrlo propustan krški teren prodre u niže razine zemlje, na mjestu gdje je rijeka prije bila ostati će špilja. I to glatka špilja koju je izglancao tok vode. Ona će se kroz vrijeme osušiti.

Tada, kao čarobnim štapićem, polako ali sigurno, priroda radi svoje ukrašavanje.

Kiša koja vani pada proći će kroz brda i planine i za koji dan se spusti do špilje, u njoj će kapati i pri tom taložiti otopljene minerale. I napokon nastaju stalaktiti i stalagmiti. I tako milijunima godina. Upravo je na taj način formirana i oblikovana Postojnska jama.

Ako imate posebnu želju doživjeti kišu koja pada u Postojnskoj jami, posjetite ju dva dana nakon što je padala kiša vani. Toliko je naime kiši potrebno da prođe kroz zemlju i počne kapati sa svoda jame!

Tko se usudi ući u neistraženi mrak?

Postoje jako avanturi skloni ljudi…

Neki čovjek nekad otkrije neku rupu u zemlji i poveden pustolovnim i odvažnim duhom počne tu rupu istraživati svjetiljkom otkrivajući u mraku samo par metara oko sebe. Pritom u potpunosti nesvjestan da se nalazi u suludo velikoj dvorani prepunoj nevjerojatnih stalaktita i stalagmita.

Kasnije će ova dvorana postati svjetski poznata turistička atrakcija!

Za čovjeka koji je otkrio Postojnsku jamu smatra se Luka Čeč, 1818. godine. On je penjući se po stijenama u jami otkrio da se jama širi puno dalje od početnih nekoliko stotina metara kako se do tada mislilo.

Pri tom je kidao stalagmite kako bi si na podu označio put kojim je prošao da bi se znao vratiti.

Da, to je danas zabranjeno! Ne smijete ih ni dirati!

Čovječja ribica, mali zmaj

Najpoznatiji stanovnik Postojnske jame je čovječja ribica.

Možete ih vidjeti u polumraku u velikom akvariju blizu mjesta gdje završava vaša šetnja jamom. Danas primjerci ove vrste žive u vodama tajanstvenog podzemnog špiljskog svijeta Slovenije, ali i Hrvatske. Nevjerojatno je zamisliti što krški teren u svom dubokom podzemnom neistraženom mraku nudi. I kako je vjerojatno cijeli sustav špilja od Istre do Slovenije nekim prolazima povezan!

Zanimljivost: Čovječje ribice možete vidjeti i u istarskim špiljama, kao npr. u jami Baredine.

Čovječje ribice jako malo jedu! U vodi podzemnih špilja ima malo hrane te se može dogoditi da ne pojedu ništa i do 12 godina. Obzirom da žive do 100 godina može se dogoditi da u dugom životu jedu samo desetak puta!

One žive u potpunom mraku i skroz su blijede, nemaju oči, ali svjetlost ne vole jer ju osjete cijelim tijelom. Također receptorima na cijelom tijelu osjećaju i plijen. U akvariju ćete ih vidjeti kao jako mirne životinje jer na taj način čuvaju energiju.

Nekada su ljudi vjerovali da su čovječje ribice bebe od zmaja koji živi duboko u Postojnskoj jami. Tko ne bi želio vidjeti bebu od zmaja?

Svima preporučujemo da posjete Postojnsku jamu! A kad ste već u Sloveniji, što kažete na izlet na Bled?

Obzirom da je bilo vrijeme Adventa Koncertna dvorana Postojnske jame bila je prigodno ukrašena

  • Sulejmanov most u Dardi: svjetsko čudo iz Baranje
    Sulejmanov most u Dardi: svjetsko čudo iz Baranje
  • Obilazak Patagonije: ledenjaci, jezera i Nova godina
    Obilazak Patagonije: ledenjaci, jezera i Nova godina
  • Matera u Italiji: ovdje ljudi i dalje žive u špiljama
    Matera u Italiji: ovdje ljudi i dalje žive u špiljama