Istarska pustinja: avantura na dinama
Zamislite početak utrke kad netko odbrojava pa svi potrče. Tako je otprilike izgledao prvi susret djece s istarskom pustinjom, samo bez odbrojavanja i bez (organizirane) utrke. Na prvi su prizor okamenjenih dina svi počeli trčati i penjati se. Istarska pustinja će probuditi dijete i u svakom od vas, jednostavno ćete se morati popeti barem na jednu dinu! Pa vjerojatno na još jednu…
Postoje razne vrste pustinja, a ova istarska nije pješčana pustinja, nego ju čine čvrste dine lapora, sitnozrnate sedimentne stijene žuto sive boje. To znači da nakon šetnje po ovim dinama nećete nalaziti pijesak na nezgodnim mjestima. Wikipedia kaže da se lapor sastoji od kalcita i gline (u različitim omjerima), a koristi se kao sirovina za proizvodnju cementa. Lapor s pješčenjakom čini fliš, a u Hrvatskoj najviše lapora ima u Dalmaciji i Istri.
Utrka po dinama je započela…
Za ovu avanturu obujte tenisice ili gojzerice.
Gdje se nalazi Istarska pustinja?
Istarska pustinja se nalazi u blizini mjesta Šterna u sjevernoj Istri. Posjetili smo ju za vrijeme road tripa, dok smo se iz Grožnjana vozili prema Oprtlju. Navigacija na Google Mapi nas je dovela do proširenja uz cestu, kao malog parkinga, u blizini kojeg je potok. Postoje i putokazi uz cestu.
Tabla na ulazu u pustinju.
Zanimljivost: Središnji i sjeverni dio Istre uglavnom je zelen. Vi obratite pažnju jer ipak nije sve zeleno! Na nekim ćete mjestima vidjeti dijelove bez raslinja, na kojima vire sivkaste dine. Ovakve smo prizore vidjeli uz cestu, dok smo se od Roča vozili prema slapovima u Kotlima, kao i uz cestu do najmanjeg grada na svijetu, Huma.
Istarska pustinja nije jedinstvana pojava u Istri, ali je posebna jer su u njoj ogoljene dine na većoj površini. Lokalni naziv pustinje je Kalanki ili Piski, Calanchi di Sterna.
Planinarenje po dinama
Istarska pustinja je površinom mala, barem njen dio koji je lako dostupan za hodanje. Zadržali smo se ovdje nešto više od pola sata. Bilo je teško prekinuti djecu u planinarenju po dinama, skaknju s vrha jedne na drugu, a i sebe je bilo teško zaustaviti u stvaranju 200 fotografija zalaska sunca nad pustinjom…
Nakon ove smo se avanture svi jako dobro osjećali!
Nećete sve moći prehodati, neke su dine prilično strme i na njih se teško popeti, a nije ni sigurno.
Budite na oprezu: koliko god bilo zabavno trčanje po dinama, pazite na sebe i posebno na djecu. Na par mjesta se u dinama nalaze metalni klinovi, moguće kako bi spriječili eroziju. Ne bi bilo dobro pasti s dine, a posebno ne prema nekom klinu.
Istarska pustinja nije poznata široj publici i ovdje nećete naći puno turista. Ponašajte se odgovorno prema prirodi i ne ostavljajte svoj trag na njoj, kako bi se ovo čudo prirode što duže očuvalo.
Znate li da u Hrvatskoj postoje i prave, prirodne pješčane dine? Po njima smo hodali u Đurđevcu!
