Istanbul: znamenitosti na potezu od Aja Sofije do Galata mosta
Imate brkove i turban jer vi ste strašni Turčin Osmanlija. Oko vas je cijela vojska istih takvih opasnih muškaraca. Noć je. Izvadili ste teške brodove iz mora i gurate ih po srušenim deblima kroz šumu. Vučete i topove i pitate se tko sjetio toga da brod vučete na vrh brda pa dolje?! Skoro je jutro i sad se vaš brod ljuljuška u moru ispod zidina neosvojivog Konstantinopola. Počinjete paljbu. Odjednom taj slavni grad više nije tako neosvojiv. Odjednom je šetnja s brodovima kroz šumu bila baš dobra ideja! U ovom ću vam putopisu pričati o srcu današnjeg Istanbula, nekadašnjem Konstantinopolu, prijestolnici Istočnog Rimskog Carstva, odnosno Bizanta. Vodim vas u Istanbul, u povijesne četvrti Sultanahmet, Beyazit i Eminonu, u kojima se smjestila većina znamenitosti grada. U putopisu saznajte što trebate vidjeti u Istanbulu u dijelu grada između Aja Sofije i Galata mosta te koje su atrakcije potpuno besplatne.
Istanbul smo posjetili na ljetnom road tripu, nakon obilaska par mjesta u Srbiji i Bugarskoj. Smještaj za 5 dana rezervirali smo preko Bookinga, nekoliko mjeseci prije putovanja. Za internet smo koristili Airalo eSIM karticu. Sve informacije i korisne savjete o putovanju u Istanbul vlastitoj organizaciji pročitajte u ovom putopisu. U ovom putopisu saznajte koje sve znamenitosti postoje u europskom dijelu Istanbula.
Ima li Istanbul više znamenitosti u Europi ili Aziji?
Kada dođete u Istanbul, većinu ćete vremena provesti na europskoj strani grada, tu su se smjestile glavne znamenitosti. Povijesni centar leži na poluotoku na kojem je nekad bio grad Konstantinopol, u velikoj gradskoj četvrti Fatih.
Po poluotoku smo prošetali kroz tri manje četvrti: Sultanahmet (tu su Plava džamija, Aja Sofija, palača Topkapi i Bazilika cisterna), Beyazit (u kojoj je Veliki bazar) i Eminonu (tu su Egipatska tržnica, Rustem pašina džamija, Nova džamija i Galata most). Sve ove znamenitosti obišli smo pješice redoslijedom kako sam ih navela, a ušli smo samo u one koje su besplatne.
Ako ćete pratiti ovaj vodič za obilazak, preporuka je da krenete pješice od Plave džamije, do koje ćete se dovesti tramvajem (linija T1, stanica Sultanahmet).
Ovaj putopis i vaša šetnja po “Konstantinopolu” završit će kod Galata mosta. Obratite pažnju da je s druge strane tog mosta također Europa, most prelazi preko zaljeva Zlatni rog (koji je nekad davno bio ušće rijeke), dok se Bospor i Azija nalaze istočnije. O dijelu grada Galata pročitajte u ovom putopisu.
Na ovoj karti koju sam tako profi napravila, možete vidjeti gdje se nalazio Konstantinopol, gdje je spomenuti zaljev te da je Galata toranj također u Europi.
Prije svega, kako biste imali sve informacije (pa se mogli praviti važni pred ekipom dok šetate po Istanbulu), ispričat ću vam kratku priču o tome kako je nastao Konstantinopol te teško zamislivu priču o tome kako su ga osvojili Turci.
Legenda o nastaku prvog naselja
Idemo sada na taj slavni poluotok na kojem je Aja Sofija, nekadašnji Konstantinopol. Postoji legenda o tome kako je ovdje nastalo prvo naselje.
Prvi grčki kolonist je u zaljev Zlatni rog doplovio u 7. st. pr. Kr. Zvao se Bizant, odnosno Byzas. Prije nego je napustio Grčku, potražio je savjet u Delfima, a proročište mu je poručilo da grad podigne “nasuprot zemlji slijepih”. Kada je stigao do Bospora, vidio je naselje Halkedon na azijskoj strani. Grk je zaključio da su stanovnici Halkedona doista slijepi jer su odabrali tu stranu Bospora. Očito nisu primijetili koliko je europska strana bolji izbor, a ima i prirodnu luku, zaljev Zlatni rog. Izgradio je na poluotoku uz zaljev naselje koje je po njemu dobilo ime Bizantion.
Bizantion je stoljećima kasnije postao Konstantinopol. Onda je “promijenio” vjeru i postao Istanbul. Halkedon se nalazi na mjestu gdje je današnja četvrt Kadikoy, a vi ovdje pročitajte što sve trebate posjetiti u “zemlji slijepih”, tj. u azijskom dijelu Istanbula.
Ono kad si car pa nazoveš grad po sebi
Pravu je slavu naselje spomenutog Grka steklo kad ga je preuzeo rimski car Konstantin Veliki. 330. godine on je tu podigao svoju prijestolnicu i skromno je nazvao po sebi, Konstantinopol. U našim su krajevima taj grad zvali Carigrad jer: 1. bio je to grad i 2. u njemu je bio car.
Zanimljivo je da je car Konstantin rođen u Nišu, gradu koji smo također obišli na ovom road tripu. Zanimljivo je i da je razmatrao da prijestolnicu stavi u Sofiju, koju smo također obišli. Zanimljivo je i da je on sin čovjeka koji je vladao uz Dioklecijana u vrijeme kad je Dioklecijan podijelio vlast na 4 dijela te da je upravo on ukinuo Dioklecijanovu tetrarhiju i proglasio se jedinim carem.
Konstantinopol je stoljećima bio okružen moćnim zidinama koje su ga činile neosvojivim. Bile su one nešto tanje na strani grada prema zaljevu Zlatni rog. Nikog to nije posebno zabrinjavalo jer je preko ulaza u zaljev bio razapet divovski lanac, koji bi potopio sve neprijateljske brodove.
Ovdje vidite Konstantinopol okružen zidinama. Iznad njega je zaljev Zlatni rog pa skroz sjeverno Galata, a istočno je Azija.
Na GetYourGuideu se nude obilasci Istanbula na kojima ćete (između ostalog) vidjeti ostatke zidina Konstantinopola:
Istinita priča: Brodovi su prešli preko brda!
Odolijevao je Konstantinopol napadačima i opsadama sve do 1453. godine. Tada je mladi osmanski sultan Mehmed Osvajač doveo golemu vojsku i topove, za koje internet kaže da su najveći topovi koje je tadašnji svijet ikad vidio. Dugo je obasipao grad topovskim kuglama teškim nekoliko stotina kilograma.
Mehmed (ili neki njegov savjetnik pun ideja) razlog je zašto putopis počinje teško zamislivom pričom, koja je zapravo istinita. Vojnicima je naređeno da u tajnosti noći brodove prevuku kopnom, preko brda, kako bi ih spustili u zaljev Zlatni rog s druge strane lanca, pred zidine Konstantinopola.
Stanovnici Konstantinopola vjerojatno su se iznenadili kad ih je u zoru obasula paljba s brodova u zaljevu. Zidine Konstantinopola su pale, a grad je promijenio gospodara i vjeru. Osmanlije su sa sobom donijeli islam. Od tog se trenutka gradi Istanbul kakvog danas znamo i iz tog su vremena neke njegove znamenitosti.
Na zidu metro stanice Taksim oslikane pločice prikazuju prenošenje osmanskih brodova preko brda.
Pročitajte i putopis Zanimljivosti o Istanbulu!
Istanbul: što vidjeti u četvrti Sultanahmet
Zašto je Aja Sofija toliko poznata?
Aja Sofija je vjerojatno prva slika koja vam padne na pamet kad pomislite na Istanbul i njegove znamenitosti. Gradnja prve Aja Sofije započela je za vrijeme vladavine Konstantina I., koji je zabranio progone kršćana. Imala je drveni krov i izgorjela je. Današnja je crkva treća po redu na toj lokaciji, a sagradio ju je bizantski car Justinijan davne 537. godine.
Morao je Justinijan pokazati svoju moć pa je njegova crkva sljedećih 1000 godina bila najveća crkva na svijetu.
Stoljećima je Aja Sofija bila kršćanska crkva. Njezine su se kupole i zidovi više puta urušili za vrijeme Istočnog Rimskog Carstva. Postala je džamija nakon što su Osmanlije zauzeli Konstantinopol. Najveći interes za nju pokazao je sultan Selim II, koji je obnovu Aja Sofije povjerio arhitektu Sinanu. Aja Sofija se nakon obnove više nikada nije urušila, unatoč brojnim snažnim potresima koji su pogodili Istanbul i njegove znamenitosti.
Aja Sofija je bila muzej iznenađujuće dugo, od 1934. do 2020., kada je ponovno postala džamija.
Ulaz u Aja Sofiju se naplaćuje
Kad smo stajali ispred Aja Sofije u kolovozu 2026., bila je puna skela izvana i iznutra. Čak nije bila ni osvijetljena po noći pa nije djelovala nešta spektakularno, posebno jer u njenoj okolici postoji iznenađujuće puno divovskih džamija. Unatoč radovima, ulaz se svejedno naplaćivao, za razliku od ostalih džamija u koje je ulaz besplatan pa se nismo odlučili za ulazak. Osnovna ulaznica je bila oko 25 eura, a cijena se zna mijenjati pa je najbolje provjeriti na službenoj stranici.
Tko je bio Sinan, čovjek koji je izgradio pola Istanbula?
U vrijeme dok je u Italiji djelovao Michelangelo, na Istoku je bio popularan Mimar Sinan, glavni dvorski arhitekt čak tri sultana, Sulejmana Veličanstvenog, Selima II. i Murata III. Može se reći da je bio najveći arhitekt u povijesti Osmanskog Carstva. Izgradio je više od 350 građevina u 50-ak godina karijere, sve to u davnom 16. stoljeću. Gradio je džamije, mostove, škole, bolnice, javne kuhinje, vodovodne sustave, kupališta i još svašta nešta. Zaslužan je za prepoznatljivu siluetu koju Istanbul ima jer je izgradio brojne znamenitosti grada. Jedna od njegovih poznatijih džamija u Istanbulu je Sulejmanija (Süleymaniye Camii), a možete ju obići besplatno.
Prije dolaska u Istanbul napravili smo pauzu ovdje, na ulazu u grad. Sjeli smo u kafić pokraj mosta kojeg je napravio Sinan po narudžbi Sulejmana Veličanstvenog. Sinanov most možete vidjeti i bliže nama, u BiH, u Višegradu. Zove se most Mehmed-paše Sokolovića, a čuva ga UNESCO.
Na mostu Sulejmana Veličanstvenog trajala je obnova u trenutku našeg dolaska. Obratite pažnju kako most ide gore – dolje.
Sinan je svoje glavno djelo sagradio kad je imao više od 80 godina, ali ne u Istanbulu. Nalazi se u gradu Edirneu u Turskoj, blizu granice s Bugarskom i Grčkom. Obišli smo i taj grad i džamiju za koju je Sinan rekao da je nadmašila Aja Sofiju, a UNESCO je smatra remek-djelom ljudskog stvaralaštva. Pokazat ću vam ju kad napišem putopis o Edirneu, sve nas je oduševila! Do tad zapamtite Sinonovo ime: gdje god u Istanbulu vidite savršeno skladnu džamiju, velika je šansa da ju je smislio upravo on!
Ovdje pogledajte koje besplatne ture (obilasci grada na kojima vodiči rade za napojnicu) nudi Guru Walk.
Besplatno obiđite Plavu džamiju
Preko puta Aje Sofije stoji njezina prekrasna “suparnica”, Plava džamija. Pravo joj je ime Sultanahmetska džamija, a dao ju je sagraditi sultan Ahmed I. između 1609. i 1616. godine. Njezin arhitekt bio je jedan od Sinanovih učenika, Sedefkar Mehmed Aga.
Zanimljivost: Plava džamija ima šest minareta. Nepotvrđena priča kaže da je sultan naručio “zlatne” minarete, ali je graditelj pogrešno čuo i sagradio “šest” minareta jer na turskom te dvije riječi zvuče slično. Problem je bio u tome što je jedino Velika džamija u Meki (Masjid al-Haram) u to vrijeme imala šest minareta. Sultan je problem riješio tako što je platio izgradnju sedmog minareta na džamiji u Meki, kako ne bi ispalo da se Istanbul izjednačava s Mekom. Postoji naravno i mogućnost da proširenje džamije u Meki nema veze s Plavom džamijom.
Džamiju zovu “plava” jer joj je unutrašnjost obložena s više od dvadeset tisuća ručno oslikanih, plavih pločica.
Kako se ulazi u džamiju?
Pravila ulaska u sve džamije su ista, samo u nekim džamijama postoji jedan ulaz, dok u druge vjernici ulaze odvojeno od turista. Plava džamija ima dva ulaza, a ulaz za turiste je s vanjske strane dvorišta. Možda će vam red djelovati predug, no brzo se pomiče.
Iz dvorišta Plave džamije u džamiju ulaze vjernici
Prije ulaska u džamiju žene moraju pokriti glavu maramom. Ako ju nemate, posudit će vam ju besplatno na ulazu. Koljena vam također moraju biti pokrivena (bilo da ste muško ili žensko), a ako nisu dobit ćete neku vrećastu suknju da ih prekrijete. Kćer i ja smo u Istanbulu uvijek nosile vlastite marame u torbama, a muž mi se “sredio” u tu vrećastu suknju prije ulaska u džamiju jer je bio u kratkim hlačama. Na samom je ulazu u džamiju potrebno izuti cipele pa ih odložiti na poličare za cipele.
Prilično neočekivano: U plavoj nas je džamiji na vruć ljetni dan zapuhnuo smrad nogu, koji nije prestajao pa je obilazak završio brže od planiranog. Vjerojatno su za tu “aromu” zaslužni turisti jer vjernici prije ulaska u džamiju peru noge.
Plava džamija ima više od 200 prozora! Nisu pomogli kod zračenja…
A gdje je hipodrom kojeg svi spominju?
Obratite pažnju na veliki trg (Sultanahmet Meydani) pokraj Plave džamije i Aja Sofije. U vrijeme Bizantskog Carstva tu se nalazio više od 400 metara dug hipodrom. Postojao je već u 3. st., a car Konstantin ga je dao proširiti nakon što je osnovao Konstantinopol. Veličinu hipodroma možete vidjeti na ranijoj fotografiji, na kojoj je prikazan Konstantinopol.
Dok šetate po Sultanahmet trgu, budite maštoviti pa zamislite tribine s kojih ljudi gledaju utrke dvokolica, razne predstave i ceremonije, ali i politička okupljanja. Dijelovi hipodroma s vremenom su prekriveni građevinama. Na trgu potražite Teodozijev obelisk, egipatski obelisk star više od 3.000 godina, koji ovdje stoji od 4. stoljeća.
Ovdje sam vam skroz profesionalno zaokružila trg koji je nekad bio hipodrom i označila Aja Sofiju te Plavu džamiju.
Topkapi: palača iz koje su sultani stoljećima vladali carstvom
Topkapi palača bila je dom osmanskih sultana puna četiri stoljeća, iz nje se vladalo i u njoj se čuvalo neprocjenjivo blago i umjetnine. Gradnja je započela 1459., samo nekoliko godina nakon osvajanja Konstantinopola, na strateškom položaju s pogledom na zaljev Zlatni rog, Bospor i Mramorno more. Za obilazak palače, harema, riznice i vrtova potrebno je minimalno 3 sata.
Topkapi palača pokriva površinu od oko 7000 kvadratnih metara. 1924. prenamijenjena je u muzej. U početni dio njenih vrtova možete ući besplatno, nakon što prođete kontrolu sličnu onoj na aerodromu. Na žalost, nisam obišla palaču jer smo bili s djecom, a ulaznica je po osobi koštala oko 50 eura.
Park uz more kraj palače Topkapi
Dok smo se jednog dana vozili trajektom prema azijskoj strani grada, ispod palače Topkapi ugledali smo park uz more, prepun ljudi koji sjede na rivi. Toliko nam je bio primamljiv da smo jedno jutro otišli baš tamo. Najlakše se do parka dođe busom od Eminonua, a nalazi se ovdje.
Pogled na park IBB Sarayburnu s trajekta
Uz valovito more stoje velika slova koja pišu “İstanbul”.
Sjeli smo u kafić uz sam Bospor pa popili kavu, a onda i čaj uz skroz morski ugođaj.
Bazilika Cisterna: spustite se u “potopljenu palaču”
Istanbul ima bezbroj znamenitosti, a neke se “kriju” pod zemljom. Konstantinopol je bio velik grad u vrijeme kad nije bilo vodovoda, pa se voda skladištila u cisternama pod zemljom. Minutu hoda od Aje Sofije nalazi se najpoznatija cisterna, Bazilika Cisterna (Yerebatan Sarnıcı, što na turskom znači nešto poput “potopljena palača”). Nju je, kao i Aja Sofiju, u 6. stoljeću sagradio car Justinijan. Služila je za opskrbu grada pitkom vodom, a voda je do nje dolazila akvaduktom.
Bazilika Cisterna je mogla skladištiti 80.000 kubika vode, što je otprilike količina vode koja stane u tridesetak olimpijskih bazena.
Red za ulazak u Bazilika Cisternu
Istanbul nema baš jeftine znamenitosti pa ni ulaz u Bazilika Cisternu nije jeftin. Ako (za razliku od nas) platite ulaznicu, šetat ćete stazom okruženom s 336 mramornih stupova. Između tih je stupova James Bond veslao u filmu “Iz Rusije s ljubavlju”. Stupovi su visoki devet metara i poredani u 12 redova.
Najveća atrakcija cisterne su dva stupa koja u podnožju imaju uklesane goleme glave Meduze, mitske žene zbog čijeg se pogleda sve pretvaralo u kamen. Jedna glava postavljena je postrance, a druga potpuno naopako. Legenda kaže da su tako okrenute da bi se poništila Meduzina zla moć, no veća je šansa da su ih graditelji ovako okrenuli zbog stabilnosti, nakon što su ih dovukli s nekog starijeg rimskog zdanja.
U ovu cisternu uđite besplatno!
U četvrti Sultanahmet postoji više cisterni. Neke možete obići besplatno, a jedna od ljepših nalazi se ovdje, ispod prodavaonice tradicionalnih turskih, ručno rađenih tepiha. Slobodno uđite u trgovinu i pitajte možete li se spustiti u cisternu, a možda se usput ponovite u neki tepihić. I ovaj je cisterna izgrađena u 6. stoljeću.
Istanbul: tržnice su prave znamenitosti grada
Do sad sam pisala o četvrti Sultanahmet, a sada idemo u susjedne četvrti Beyazıt i Eminonu, koje su poznate po tržnicama.
Neke tržnice imaju svoja svjetski poznata imena, kao Egipatska tržnica i Veliki bazar. Google mapa kaže da su udaljene 8 minuta pješice. No Google mapa vam neće reći da je između njih labirint uličica i da su sve te uličice prekrivene tržnicama, sve su pune trgovina, štandova i ljudi. Zbog gužve nam je trebalo dobrih 20 minuta da od jedne dođemo do druge. Za dojam udaljenosti, od Aja Sofije do Velikog bazara trebalo nam je 15-ak minuta pješice.
Ovako izgledaju ulice između Velikog bazara i Egipatske tržnice.
Na tržnicama je cjenkanje normalan dio kupovine. Iskrena preporuka da ne kupite nešto na prvome mjestu na koje naiđete. Cijene istih proizvoda jako variraju pa se isplati prošetati, zaviriti u više trgovina i usporediti cijene prije kupovine.
Veliki bazar
Veliki bazar (Kapali carsi) jedna je od najvećih i najstarijih natkrivenih tržnica na svijetu. Gradnja je započela sredinom 15. stoljeća, nakon čega je “rastao” par stoljeća. Tijekom stoljeća više je puta stradao od požara i potresa. Tursko ministarstvo kulture navodi da danas zauzima površinu od 30.700 m² te da ima 66 natkrivenih ulica i prolaza, 24 ulaza i oko 4.000 trgovina. Na svakom ulazu nalazi se skener kao na aerodromu, uz koji stoji zaštitar.
Jedan od ulaza na Veliki bazar
Računajte da ćete izlaz iz Velikog bazara naći tek uz pomoć navigacije na mobitelu ili slučajno. Ogroman je, a ulice su u njemu slične.
Na Velikom bazaru prodaje se zlato i srebro, odjeća od kože, svile i razna druga odjeća, tepisi, keramika, lampe, suveniri i još mnogo toga. Postoje ture s vodičem na kojima se obilazi Veliki bazar, a na njim se ide u “tajne” i manje poznate prolaze, a čak se penje i na krov. Na žalost, nismo otišli na takvu turu, kroz bazar smo samo prošetali pa nam i nije bio pretjerano zanimljiv obzirom da smo taj dan obišli bezbroj tržnica oko njega.
Egipatska tržnica
Egipatska tržnica (Misir Carsisi, poznata i kao Tržnica začina) je manja od Velikog bazara i nalazi se blizu Galata mosta. Sagrađena je oko 1660. godine u obliku slova “L” jer je morala biti uklopljena u već postojeći kompleks Nove džamije (Yeni Cami). Izgrađena je da bi trgovine svojim prihodima plaćale održavanje džamije. Obratite pažnju da se u spoju krakova slova L, nalazi tzv. trg molitve.
Pogled na Novu džamiju s Galata mosta
Tržnica se zove “egipatska” jer je velik dio njene robe, osobito začini i ljekoviti pripravci, u prošlosti dolazio iz Egipta. Njezina je izgradnja financirana prihodima povezanim s Egiptom. I danas je obavijena mirisima jer se na njoj prodaju začini, ljekovito bilje, sušene biljke, čajevi, suho voće, orašasti plodovi, lokum, slatkiši, kava i razni prehrambeni proizvodi. Uz sve to, prodaju se ovdje i razne gluposti te suveniri.
Egipatska tržnica
Dok smo hodali ulicama oko Egipatske tržnice, svaki čas bi nam netko ponudio čašicu čaja za probati, potpuno besplatno. Naravno da smo na kraju kupili čaj za nositi kući.
Istanbul ima i tek otkrivene znamenitosti!
Šetamo mi s vodičem oko Egipatske tržnice i odjednom on skrene s puta i uvede nas iz uličice pune kaosa i ljudi na mirno mjesto sa samo par turista. Radi se o osmanskom hanu (karavan-saraju), objektu koji je povijesno služio kao mjesto gdje su spavali putujući trgovci. Zove se Beta Yeni Han, u njemu možete piti kavu, čaj, jesti simit i razne slastice, ali vodič nas je tu doveo kako bismo vidjeli nešto što su arheolozi tek nedavno otkrili, ogromnu staru peć u kojoj se još sredinom 16. st. pržila kava. Oko peći je danas uređen mali Muzej kave.
Zanimljivost: Kava je u Istanbul i Tursku stigla sredinom 16. stoljeća. Bila je najpopularnije piće sve do kraja Prvog svjetskog rata. Nakon toga je postala preskupa za uvoz pa su Turci počeli uzgajati čaj i danas su prvaci svijeta u ispijanju čaja po glavi stanovnika.
Beta Yeni han
U ovoj se ogromnoj peći u prošlosti pekla kava za potrebe grada
Ako želite otići na radionicu pripreme turske kave, kao i čitanja sudbine iz taloga kave koje je u Turskoj i dalje popularno (u Istanbulu smo na više mjesta naišli na kafiće u kojima vam iz popijene kave čitaju sudbinu), ova ponuda na GetYourGuideu ima dobre recenzije:
Besplatno uđite u džamiju Rustem Paša. Oduševit ćete se!
Pitate se zašto?! Zato što ju je sagradio najveći od svih, spomenuti glasoviti graditelj Sinan. Također, zato što ju nećete ni primijetiti, ako ne znate da postoji. Četiri je minute udaljena od Egipatske tržnice, no skrivena je od javnosti na katu iznad trgovina i skladišta pa vam prepuštam zabavu da ju nađete. Još je jedan razlog zašto ju morate posjetiti: ova je džamija najbolje mjesto u Istanbulu na kojem možete vidjeti ručno rađene pločice iz Iznika. Na pločicama su prikazani tulipani, karanfili, ruže, zumbuli, nar, listovi artičoke, narcisi i stilizirani oblaci, a dojam je kao da šetate kroz vrt prepun cvijeća.
İznik je grad u današnjoj Turskoj. U 15. i 16. st. bio je najvažnije središte proizvodnje keramike i ukrasnih pločica. Izničke pločice su poznate po bijeloj podlozi na kojima su ukrasi plave, tirkizne, zelene, crne i (posebno karakteristične) “iznik crvene” boje. I dan danas nije poznat točan sastav pločica i postupci koji su primijenjeni da bi boje ostale intenzivne kao prvog dana.
Džamija je izgrađena za velikog vezira Rustem-pašu, koji je bio zet Sulejmana Veličanstvenog i muž njegove kćeri Mihrimah.
Ako pitate moju djecu, ovo je najljepša džamija od brojnih u koje smo ušli u Istanbulu
Eminonu i Galata most: riba u kruhu i najveće prometno čvorište
Povijesni Istanbul, tj. dio grada gdje je bio Konstantinopol, smo prehodali i pritom vidjeli najpoznatije znamenitosti grada. Naša šetnja (i ovaj putopis) završava kraj mora, u četvrti Eminonu pokraj Galata mosta. Ovdje smo odradili ručak, uz samu obalu se prodaje nešto što smo htjeli probati, popularni sendvič balik ekmek. U njemu je skuša, luk i zelena salata, a na stolovima stoje boce s limunskom kiselinom za zakiseliti ribu. Ribu peku na brodovima koji se ljuljuškaju uz obalu zaljeva Zlatni rog i to je pravi istanbulski street food. Uz sendvič smo probali i neobičnu kiselu salatu koja pliva u crvenkastoj tekućini, a poslužuje se u plastičnoj čaši. Naravno, popili smo i ajran.
Kraj Galata mosta u Eminonu nalazi se veliko čvorište javnog prijevoza: tu se križaju tramvaji, autobusi i trajekti, a odavde kreću i popularne plovidbe Bosporom. Most Galata spaja stari dio grada s onim novijim na drugoj strani Zlatnog roga, a o mostu i dijelu grada na kojem se ističe Galata toranj pročitajte u ovom putopisu.
