Istanbul: korisne informacije ako putujete u vlastitoj organizaciji

99,9% je šansa da ćete u Istanbul doći avionom. Mi smo došli autom i to s djecom, s ciljem da parkiramo taj auto (što prije!) blizu hotela i više ga ne koristimo u gradu. Jer Istanbul je duži od 100 kilometara, u njemu živi više od 15 milijuna ljudi, dojam je kao da baš svaki čovjek ima svoj auto i voli trubiti iz njega, a motoristi glume da su na utrci čim se upali zeleno svjetlo. U vrlo detaljnom putopisu saznajte korisne informacije za vaše putovanje u Istanbul u vlastitoj organizaciji, bez obzira hoćete li u Istanbul “doletjeti” ili se do njega dovesti.

U Istanbul smo se dovezli nakon trodnevnog road tripa po Srbiji i petodnevnog road tripa po Bugarskoj. Putovali smo s prijateljima i njihovih troje djece, svatko svojim autom. O svim mjestima koja smo posjetili, pisat ću u posebnim putopisima. Smještaj smo u Istanbulu za 5 noći uzeli preko Bookinga, 4-5 mjeseci prije putovanja. Hotel nam se nalazio na pola puta između trga Taksim i Galata tornja, što se pokazalo kao pun pogodak jer smo bili u samom srcu zbivanja, a i svakodnevno smo trenirali hodajući na uzbrdici. Za internet smo koristili Airalo eSIM, za koji vrijedi važna napomena da karticu morate instalirati na mobitel prije ulaska u Tursku, inače to nećete moći napraviti bez VPN-a.

Većina znamenitosti Istanbula nalazi se na europskoj strani grada pa je dobra opcija na toj strani uzeti i smještaj. Ovdje pročitajte detalje o obilasku glavnih znamenitosti Istanbula.

Što je hrvatskim državljanima potrebno za ulazak u Tursku?

Za ulazak u Tursku morate imati putovnicu koja vrijedi još najmanje 150 dana od datuma ulaska u Tursku. Morate imati uplaćeno putno zdravstveno osiguranje (i za djecu) koje pokriva razdoblje boravka u Turskoj, što smo kupili, a nitko ga ni na jednoj granici nije ni pogledao. Viza vam nije potrebna za turističke dolaske u Tursku.

Ako u Tursku dolazite autom, morate imati međunarodnu vozačku dozvalu (na nekim mjestima piše da se može i s normalnom vozačkom ući u Tursku, ali nas su tražili međunarodnu dozvolu na granici), prometnu dozvolu i Zeleni karton. Ako vozilo nije registrirano na vaše ime ili pripada firmi, obavezno vam treba međunarodna punomoć (specijalna punomoć za upravljanje tuđim vozilom u inozemstvu ovjerena kod javnog bilježnika, po mogućnosti prevedena na engleski). To se odnosi i na slučaj kad ste vi vlasnik firme, a auto je na firmu.

Detalj iz Istanbula

U ovom putopisu pročitajte što sve trebate posjetiti na europskoj strani Istanbula, a u ovom vas vodim u dio Istanbula koji se nalazi u Aziji!

Nismo platili niti jednu ulaznicu!

Činjenica: po Istanbulu smo hodali. Uzbrdo pa nizbrdo. Ušli smo gdje god se moglo besplatno ući. Koristili smo javni prijevoz. Poznate atrakcije nismo obišli jer su nam bile preskupe, obzirom da sve plaćamo x5. Novac smo trošili na ono što Istanbul radi najbolje, a to je hrana. Toliko smo jeli da sam se ozbiljno zapitala koliko bismo se udebljali da ovdje živimo, jer hrana je fantastična i može se naći po jako pristupačnim cijenama. Svaki smo dan prehodali oko 20.000 koraka, a rekord nam je bio jedan dan s čak 27.000, pa mislim da smo barem dio pojedenih baklava pošteno odradili.

Saznajte što sve trebate jesti u Istanbulu!

Na ulazu u brojne znamenitosti, čak i u dijelove koje je moguće besplatno obići, nalazi se čuvar i skener stvari kao na aerodromu. Jedan nas je takav skener dočekao i na ulazu u neki šoping centar.

Galata most u Istanbulu prepun je malih restorana, a na njegovom gornjem dijelu brojni ljudi pecaju

Krafnu posluže s vilicom, ovo u sredini je super kolač kunefe u kojem je sir koji se rasteže, a desno je slatkiš macun, kao neke karamele koje se motaju na štapić

Palača Dolmabahce se također može obići ako platite ulaznicu

Isplati li se obilazak Istanbula s vodičem?

Novac smo trošili i na vodiče jer Istanbul se ne može doživjeti na pravi način ako ne čujete njegove priče. Uzeli smo takozvanu free walking turu i s vodičem obišli stari dio grada, nekadašnji Konstantinopol pa dio kod Galata tornja. Besplatne ture rade po principu napojnica i vi sami odlučujete koliko ćete ih platiti. Bila sam na takvima turama i u Zurichu, Briselu te u brojnim drugim gradovima.

Ovdje pogledajte koje besplatne ture nudi Guru Walk.

Pročitajte i putopis Zanimljivosti o Istanbulu!

Pripazite da vas netko ne pregazi!

Kroz Istanbul hodaju rijeke ljudi. Crveno im je svjetlo na semaforu tek preporuka, a ne pravilo. Nitko vam neće stati da prijeđete cestu na pješačkom prijelazu, osim ako sami ne krenete hodati pa odlučno dignete ruku prema autu u pokretu kako bi se zaustavio. Lokalci prelaze cestu s 3 trake tako da samo uđu među aute s podignutom rukom. Kroz rijeke ljudi, čak i u pješačkim zonama često slalom voze motoristi pa pripazite na djecu. Našim se prijateljima jedan takav “bajker” zabio u auto i udubio im vrata, a onda samo sjeo na motor i odvezao se kao da se ništa nije dogodilo!

U glavnim pješačkim zonama puno je policije, oklopnih vozila, a na nekim mjestima i do zuba naoružanih čuvara

Zanimljivost: Istanbul je duži od 100 kilometara. Ako je vjerovati vodiču kojeg smo uzeli, s prigradskim je naseljima dug 200-tinjak kilometara. To vam je kao da putujete od Zagreba do Slavonskog Broda autom, a sve je oko vas izgrađeno, ceste imaju 4-5 traka, prepune su auta koji se provlače između zgrada i nebodera.

Kroz grad smo se do hotela vozili šezdesetak kilometara i cijelim smo putem bili u velikoj prometnoj gužvi. Šećer na kraju bio je kad je navigacija (Google karta) naš auto i nas u njemu dovela na glavnu pješačku ulicu prepunu turista.

Istanbul je u ljeto prepun ljudi

Po pješačkoj ulici Istiklal vozi ovaj povijesni tramvaj s čije vanjske strane uvijek “vise” djeca

Evo kako funkcionira javni prijevoz u Istanbulu:

Na raspolaganju u Istanbulu imate tramvaje, autobuse, metro, uspinjače, prigradske vlakove i trajekte. Vožnja se plaća beskontaktno bankovnom karticom ili crvenom karticom Istanbul-kart, s kojom je cijena vožnje nešto jeftinija.

Istanbul-kart je beskontaktna kartica koja služi za plaćanje javnog prijevoza u Istanbulu. Sami ćete ju izraditi na žutim ili plavim uređajima koji stoje na aerodromima, u metro stanicama te na većim tramvajskim i autobusnim stanicama. Cijena izrade kartice bila je 165 lira, nakon čega ju na istom uređaju trebate napuniti željenom svotom novca kojom ćete plaćati vožnje. Istanbul-kart može koristiti 5 osoba, jednostavno ju svaka osoba prisloni uz čitač kartica na ulazu na stanicu metroa, trajekta, tramvaja ili autobusa. Više osoba može koristiti i istu bankovnu karticu za vožnje.

Švercanje u tramvaju praktički je nemoguće. Karticu morate skenirati prije dolaska na sam peron, a kraj uređaja uvijek stoji čuvar.

Na ovom uređaju izrađujete i novcem punite Istanbul-kart

Ako vam se ne hoda uzbrdo do Galata tornja, postoji rješenje!

U Istanbulu se za uspon prema Galata tornju možete provozati starim tramvajem – uspinjačom. Zove se Tunel i vozi kroz pravi tunel uzbrdo. Otvoren je 1875. godine pa je druga najstarija podzemna gradska željeznica na svijetu, odmah iza metroa u Londonu. Na ulazu u Tunel postoji sat koji odbrojava minute do početka vožnje, a ako i ne stignete, čeka se 5 minuta do sljedećeg polaska.

Tunel je dug oko 570 metra i za nešto više od minute dovest će vas na vrh brda i uštedjeti vam malo koraka.

Pripazite da ne padnete. Ne šalim se!

Istanbul je izrazito uzbrdo nizbrdo grad, a pločnici su na mnogim mjestima jako neravni, puni izlizanih stepenica ili neke čudne kombinacije stepenica i kose staze kraj njih. Treba dobro paziti kako se hoda, a topla preporuka je da nosite tenisice. Moja je kći više puta pala u japankama jer su stepenice na brojnim mjestima toliko izlizane i uglačane da su skroz zaobljene i skliske.

Netko je bio jako kreativan oko uređenja ove zgradice

Trajekti u Istanbulu: obavezno se provozajte!

Trajekti povezuju europski i azijski dio Istanbula. Najpoznatija su polazišta trajekta uz Galata most, u četvrti Karakoy (ovdje) i s druge strane mosta u četvrti Eminonu (ovdje). Mi smo dva puta išli u Aziju, u četvrt Kadikoy i uvijek smo se vozili trajektom drugačijeg izgleda s istog polazišta u Karakoyu. Najbolji mi je bio trajekt na kojem je gospodin šetao s tacnom punom čajeva pa je to bio i prvi turski čaj kojeg sam probala, s pogledom na more i Istanbul.

Trajektna luka u četvrti Karakoy i ulaz na trajekt

Ovaj smo park vidjeli iz trajekta pa sljedeći dan otišli do njega. Nalazi se ispod Topkapi palače i ima fora kafić odmah kraj mora.

Čaj na trajektu

Na nekim se trajektima prodaje simit (tradicionalno pecivo u obliku prstena, posuto sezamom), pa možete iskušati sreću i podići komad simita u zrak pa možda uslikate galeba dok vam ga uzima iz ruke. Nama galebovi nisu htjeli doći do ruke, ali lovili su komad kruha u zraku kad im se baci.

Simit se u Istanbulu peče još od 16. stoljeća. Naziv dolazi od arapske riječi samid koja znači fino pšenično brašno.

U Istanbulu ljudi ne hrane samo mačke, hrane i galebove!

Kako uštedjeti na plovidbi Bosporom s pogledom na Istanbul?

U brojnim velikim gradovima popularna je neka vožnja brodom, a u Istanbulu je najpopularnija plovidba Bosporom koja traje oko sat i pol. Organiziraju ju razne agencije po raznim cijenama, često uz dodatak večere i slično.

Ako želite uštedjeti, plovidba trajektom će vam biti jednako dojmljiva jer iz trajekta vidite sve najpoznatije dijelove Istanbula, a platit ćete cijenu javnog prijevoza. To vam je nešto više od eura u jednom smjeru sa spomenutom karticom Istanbul-kart. Vožnja trajektom do azijske strane traje 20 minuta.

Iskrena preporuka da se u europski dio grada vratite navečer kako biste vidjeli Istanbul obasjan svjetlima.

Ako ipak želite otići na plovidbu Bosporom, ove ture na GetYourGuideu imaju dobre recenzije:

Kako se cjenkati u Istanbulu?

Vrlo malo lokalnih ljudi govori engleski, ali su zato nevjerojatno ljubazni. Na tržnicama vam svi nešto nude da probate, od čajeva preko sokova do raznih zalogaja, kako biste se odlučili za kupovinu baš kod njih. Ponuđeni čaj je dio rituala, a ne obveza da nešto kupite pa uživajte u njemu bez pritiska.

Savjet: Nikad ne kupujte u trgovinama ili na štandovima na kojima nisu napisane cijene. Tada ćete platiti onoliko koliko prodavač procijeni da ćete pristati.

Cjenkanje je normalno za Istanbul. Prije početka cjenkanja dobro je malo prošetati okolo i usporediti cijene, jer isti se proizvod prodaje na iznenađujuće puno mjesta po znatno različitim cijenama. Nudit će vam prodavači i da kupite u eurima ako nemate lire ili ako oni ne primaju kartice (iako većina prima kartice), a tad budite brzi u matematici i ne dajte se nasamariti njihovim preračunavanjem valuta u glavi. Kad kupujete više komada nečega, tražite dodatni popust. Ako niste zadovoljni cijenom, jednostavno odšetajte dalje, u tom trenutku možda stigne ponuda s cijenom na koju biste pristali.

Ovo su čajevi u prašku koji se miješaju s toplom ili hladnom vodom i prefini su, možete ih besplatno probati na tržnicama, a mi smo neke i kupili.

Trebate li gotovinu?

Iako se karticom može platiti gotovo svugdje, gotovina će vam dobro doći za sitne kupovine na tržnicama i raznim štandovima po gradu. Na mnogim su mjestima cijene nešto niže ako platite gotovinom. Novac mijenjajte u mjenjačnicama u gradu. Pripazite na bankomatima, nama je jedan uzeo proviziju od dvadesetak eura, unatoč našem guglanju “kako ne izgubiti novce na bankomatu”.

U glavnoj pješačkoj ulici Istiklal ova je mačka svaki dan ležala na istom bankomatu! Uslikana je valjda milijun puta od raznih ljudi.

Putovanje u Istanbul avionom

Zračna luka se na turskom kaže havalimani. U Istanbulu se nalaze tri zračne luke, a dvije se koriste za redovne putničke letove. Ovisno o prijevozniku, sletjet ćete na europsku stranu grada (Istanbul Airport (IST)) ili na azijsku stranu u Zračnu luku Sabiha Gökçen (SAW).

Zračne luke Istanbul Airport i Sabiha Gökçen s gradom su povezane metroom, autobusima i taksijima. Vožnju metroom plaćate beskontaktno karticama ili spomenutom Istanbul-kartom. Istanbul-kart možete izraditi i na aerodromu, na spomenutom uređaju. Metroom do grada s IST aerodroma treba 45 minuta ili više, a sa SAW aerodroma oko sat vremena ili više, ovisno o dijelu grada u koji idete i koliko ćete puta morati do njega presjesti. Autobus koji vozi s aerodroma zove se Havaist i vožnja njim je skuplja od metroa, a sve detalje provjerite na službenoj stranici gdje možete kupiti i kartu za bus.

Svako jutro brojni kafići u Istanbulu dočekuju lokalce društvenim igrama.

Putovanje u Istanbul autom – evo kako funkcioniraju vinjete u Turskoj

U Turskoj ne postoji klasična vinjeta za autoceste, znači ne kupujete ju online kao u Sloveniji, Bugarskoj ili Mađarskoj. Koristi se HGS (Hızlı Geçiş Sistemi), elektronički sustav naplate cestarine i on je obavezan. HGS zapravo izgleda kao naljepnica koju smo mi fizički kupili čim smo prešli granicu i ušli u Tursku. Treba ju zalijepiti na unutarnju stranu prednjeg stakla auta, odmah ispod srednjeg retrovizora. U njoj je neki čip i s njom samo prolazite autocestom, rampe na naplatama cestarine vam se dižu (ako ih ima, često ni nema rampi nego postoje samo senzori za HGS koji ne proizvode nikakav zvuk pa nemate pojma je li senzor “uhvatio” vašu karticu), a odgovarajući iznos se automatski skida. U Turskoj se naplaćuje vožnja i po nekim mostovima.

Evo kako se kupuje HGS:
Pri kupovini HGS-a potrebno je priložiti putovnicu i prometnu dozvolu. HGS se veže uz registraciju vašeg auta. Izradu same naljepnice platili smo nešta sitno, oko 3 eura, a onda smo na nju uplatili novce za cestarinu. Ako potrošite saldo, morate ga nadoplatiti. Nadoplata HGS-a moguća je u poštama, na nekim pumpama, u bankama i na službenoj aplikaciji online, no nju nismo koristili pa ne znam kako radi.

Ako prođete kroz naplatni sustav s nedovoljno novca na HGS-u (ili bez njega), imate 15 dana da stavite novac na karticu. Ako to ne napravite, mogli biste imati problema pri izlasku autom iz Turske.

U azijskom dijelu Istanbula možete napraviti pravu potragu za muralima

Istanbul i njegovi čudni parkinzi

U dijelu grada gdje nam je bio hotel (između Taksima i Galata tornja) u labirintu uskih ulica nalaze se brojni improvizirani parkinzi, mala dvorišta ili proširenja ceste koja su ljudi prenamijenili u parkirališta. Većina ih radi 24 sata. Dok se vozite autom, vjerojatno će s tih parkinga pred vas “iskakati” čuvari kako biste odabrali baš njihov parking. Za ukupnu se cijenu možete cjenkati, pa smo mi parkiranje za pet dana platili 80 eura. Čuvaru parkinga treba ostaviti ključ jer on preparkirava aute po potrebi, kako bi ih posložio kao sardine u konzervi i naredao što više vozila. Još jedan detalj – platili smo karticom, a na parkingu nemaju tu opciju pa nas je čuvar odveo u obližnju trgovinu da tamo platimo karticom, a on se nekako kasnije raskusurao s prodavačem.

Detalj za pamćenje: Galebovi su nam u pet dana auto skroz “ukrasili”, toliko da smo ga pri odlasku prvo morali odvesti u autopraonicu. Čuvara parkinga to nije nikako uznemirilo i komentirao je da to nije napravio on nego galebovi. Dobro je znati i da u autopraonici na pumpi prvo trebate na blagajni uzeti neku njihovu karticu, na nju uplatiti novac, a onda pranje auta plaćate tom karticom beskontaktno.

Zna da je kriv, a pravi se sav fin dok jede hranu za mačke!

Kako rade trgovine u Istanbulu?

Istanbul se kasno budi! Iznenadilo nas je što se samoposluge uglavnom otvaraju tek oko pola devet ujutro. Pekare rade ranije, otprilike od sedam. Postoje brojni veći kiosci u turističkim zonama koji rade 24 sata, a u njima možete kupiti vodu, sokove, pivo i razne grickalice u bilo koje doba. Ako kupite pivo, stavit će vam ga u crnu vrećicu, da se ne vidi što nosite.

Vodič nam je preporučio da ne pijemo vodu iz slavine nego da ju kupujemo, pa smo se na kraju zgrozili količinom plastičnih boca koje smo skupili u pet dana. Da idemo ponovno, kupovala bih velike boce od pet litara pa iz njih točila u manje boce.

Istanbul je upadljivo prepun trgovina, kafića, fast foodova svih vrsta, restorana i suvenirnica. Svi vas pozivaju da baš kod njih uđete. Nije ovdje teško potrošiti novac, ponuda je jednostavno prebogata!

Ajran (ayran) je tradicionalni turski napitak od jogurta, vode i malo soli. Mućkaju ga u ovakvim uređajima, a ako imate sreće, poslužit će vam ga svježeg u krigli, a ne u plastičnoj čaši iz trgovine.

Neke trgovine imaju uistinu neobičnu ponudu!

Kako se ulazi u džamiju?

Džamije u Istanbulu su prekrasne i možete ih besplatno obići, osim Aja Sofije u koju se ulaz naplaćuje 30-ak eura. U većim džamijama postoje posebni ulazi za turiste, odvojeni od onih kroz koje ulaze vjernici na molitvu. Džamije se privremeno zatvaraju za posjetitelje za vrijeme molitvi, kojih ima pet dnevno.

Za ulazak u džamije potrebno je poštovati pravila odijevanja. I muškarci i žene trebaju pokriti ramena i koljena, a žene i kosu maramom pa je dobro uvijek imati laganu maramu u torbi. Ako ju nemate, moći ćete ju posuditi na ulazu. Moj je muž na ulazu u Plavu džamiju dobio neku suknju u stilu vreće jer je na sebi imao hlače iznad koljena. Za djecu ne postoje posebna pravila odijevanja. Pri ulasku u džamiju potrebno je izuti obuću i ostaviti ju na za to predviđenim poličarima. U nekim ćete džamijama obuću nositi sa sobom u ruci.

Ovo je red za vjernike za ulazak u Plavu džamiju. Turisti ulaze kroz ulaz s vanjske strane dvorišta. Red se brzo miče iako djeluje predug.

Teška je spoznaja da postoji i paralelni Istanbul

Ima Istanbul i drugu, tešku stranu: siromaštvo. Svašta smo imali prilike vidjeti, svakakvih ljudskih sudbina, a posebno pamtim dječaka koji je jeo iz kante za smeće u trenutku dok smo prolazili s djecom, a ruke su nam bile pune nekih peciva. Vrlo malo ljudi prosi, oni kao da samo neprimjetno skupljaju ono što turisti ostave. Puno je beskućnika i svi oni nekako prođu nezapaženo, kao u nekom paralelnom svijetu usred tog golemog grada prepunog ljudi koji uživaju u životu, ponudi i hrani.

Ako imate mogućnosti, kupite nekom pecivo ili bocu vode, sitnica je to za nas, a nekom puno znači. Ljudi ostavljaju i hranu u vrećicama, zavežu ju za ogradu, kako bi ju onaj kome treba mogao uzeti.

Zašto u Istanbulu živi toliko mačaka?

Ako volite mačke, Istanbul je grad za vas! Procjene govore da tu živi oko 125.000 uličnih mačaka, odnosno gotovo 200.000 ako se uračunaju i one kućne. Mačke su u Istanbul stoljećima stizale trgovačkim brodovima i lovile glodavce pa su se s vremenom namnožile. Ulaze one u trgovine, restorane, a u jednom smo hotelu vidjeli jednu kako šeta po švedskom stolu prije nego su gosti došli na doručak.

Danas se o mačkama brine cijeli Istanbul. Gradske službe nude besplatnu kastraciju i sterilizaciju, a od 2021. i turski zakon nalaže sterilizaciju uličnih životinja. Posvuda po ulicama stoje zdjelice s hranom i vodom te improvizirane kućice za mačke, a ponegdje čak i automati u koje ubacite novčić pa vam ispadne hrana za mačke.

Hranu za mačke rado jedu i galebovi, ali i štakori koje smo vidjeli da trčkaraju među turistima pa te mačke baš i ne obavljaju najbolje svoj “posao”.

Automat s hranom za mačke posjećuju i galebovi

Istanbul nas je ostavio prepune dojmova. Oduševio nas je tim svojim kaosom, veličanstvenom arhitekturom, ukusnom hranom i ljubaznošću lokalaca, iznenadio kontrastima i nezamislivom gužvom, a rastužio prizorima iza ugla. U ovom putopisu pročitajte što sve trebate posjetiti u povijesnom srcu Istanbula, onom gdje je Aja Sofija te koje su atrakcije potpuno besplatne.

Pročitajte i što sve trebate posjetiti u dijelu grada oko Galata tornja!