Queenstown, fjord Milford Sound i ledenjak Franz Josef
Još jednom vas vodim na Južni novozelandski otok, kroz putopis u kojem ćete saznati detalje o obilasku Queenstowna i okolice, fjorda Milford Sound te ledenjaka Franz Josef. Posjetili smo i brojna mjesta između spomenutih, jer nemoguće je voziti rentani auto po Novom Zelandu i ne stati bezboj puta. Po svuda je priroda čarobna i svugdje imate nešto za vidjeti.
U prethodnim putopisima o Južnom otoku mogli ste saznati detalje o planinaranju u podnožju planine Mt. Cook, najviše planine na Novom Zelandu, zatim o Christchurchu, nama najljepšem gradu te o obilasku NP Abel Tasman kroz koji smo hodali 3 dana. Ako vas zanima road trip po Sjevernom otoku, kliknite ovdje.
Queenstown: tzv. svjetska prijestolnica adrenalina
Queenstown je grad i turističko središte na Južnom otoku. Nalazi se na jezeru Whakatipu i mjesto je iz kojeg se polazi na razne izlete u okolici. Baza je za bilo kakav adrenalinski sport i boravak u prirodi koji vam može pasti na pamet.
20-tak minuta prije dolaska autom u Queenstown stali smo kod 43 metra visokog mosta Kawarau.
Na ovom je mjestu bungee jumping predstavljen svijetu 1988. godine.
Nas Queenstown nije oduševio, prepun je raznih agencija za organizacije tura, ali ima par fora kafića i restorana. Prošetali smo kroz grad i pokraj jezera oko sat vremena, doručkovali pa otišli autom do nekoliko zanimljivih lokacija u blizini. Queenstown i okolica poslužili su kao set za snimanje nekih dijelova trilogije Gospodari prstenova.
Queenstown
Queenstown leži na jezeru Whakatipu.
Jezero Whakatipu je najduže jezeru na Novom Zelandu. Poznato je po svojoj dužini, ali i po prirodnom fenomenu – razina vode mu oscilira i mijenja se svakih 25 minuta. Postoji jedna maorska legenda koja kaže da je oblik jezera nastao nakon spaljivanja diva Matau, čije srce još kuca na dnu jezera pa uzrokuje oscilacije razine vode.
Pogled na lake Whakatipu s vidikovca uz cestu.
Popodne se vraćamo do grada i idemo na trosatnu šetnju do vidikovca iznad grada.
Queenstown Hill, 907 mnv, pogled na Lake Whakatipu.
Put do fjorda Milford Sound
Nastavljamo road trip dalje, iz Queenstowna se vozimo oko dva sata prema gradiću Te Anau, polaznoj točki za odlazak na Kepler trek i fjord Milford Sound. Te Anau leži uz istoimeno jezero, ima možda par tisuća stanovnika i 3x toliko turista.
Opet stajemo bezbroj puta zbog divnih prizora uz cestu…
Prespavali smo i ujutro se vozimo do jedne od najrazvikanijih turističkih atrakcija Novog Zelanda – fjorda Milford Sound. Nalazi se u Nacionalnom parku Fiordland, a od gradića Te Anau je udaljen oko sat vremena vožnje.
Vožnja nam je trajala oko tri sata zbog čestog stajanja – krajolik je posebno lijep…
Jezero – zrcalo…
Uz put smo stali jer sam vidio i moje najdraže cvijeće… Prvi put sam ga vidio u Patagoniji, zatim u Norveškoj i sada tu na Novom Zelandu.
Zanimljivog smo “lokalca” vidjeli na jednom od nebrojenih vidikovaca na kojem smo stali na putu do fjorda Milford Sound. Zove se kea i endemska je novozelandska papiga. Vidjeli smo ju par puta na ovom putovanju, a na tom je vidikovcu postala glavna zvijezda.
Kaže jedno upozorenje da kea voli krasti, čak i uzeti nešto iz auta ako ostavite otvoreni prozor i izađete, pa obratite pažnju.
Vožnja brodom kroz fjord Milford Sound
Unaprijed smo uplatili turu za vožnju brodom kroz fjord. Parkirali smo na besplatnom parkingu, od kojeg nam je do luke i broda trebalo 20-tak minuta pješice. Parking se u samoj luci naplaćivao 20 dolara sat, tj. cijena bi bila 60 dolara dok se mi vratimo s vožnje brodom…
Zanimljivost: Milford Sound fjord su otkrili Maori prije više od 1000 godina. Kroz njega su plovili, pecali ribu i lovili divljač. Jedna njihova legenda kaže da je cijelu ovu obalu oblikovao božanski lik Tu-te-raki-whanoa, a fjord je usjekao i izdubio u stijenama udarcem svog alata sličnog maču. Europljani su kroz fjord prvi put plovili tek 1823. godine, a mi na početku 2024.
Plovidba kroz fjord je velika turistička atrakcija. Svakih 15-20 min je isplovio novi brod na dva sata vožnje s barem 50-100 turista.
U fjordu se nalazi jedna od najfotografiranijih planina na svijetu, Miter Peak. Uzdiže se ona strmo, na mjestima gotovo okomito iz mora, sve do nadmorske visine od 1.692 metra. Jedna je od najviših planina na svijetu koja se uzdiže tako izravno s morske razine.
Fjord je okružen dramatičnim liticama i planinama, s kojih se slijevaju slapovi.
Najbujniji vodopad od njih stotinjak koji se slijevaju u fjord.
Fjord Milford Sound je jedno od najkišovitijih mjesta na Zemlji. Ima nekoliko stalnih slapova, a kada pada kiša pojavi se na stotine privremenih slapova koji se slijevaju niz strme litice. Razvio se ovdje zanimljiv ekostustav jer gornji sloj vode čini slatka voda nastala od kiše i otapanja ledenjaka, dok je dublje morska voda.
Morski lavovi odmaraju na stijenama u fjordu.
Sve u svemu fora je vožnja brodom, ali nakon što smo obišli norveške fjordove nije nas fjord Milford Sound toliko oduševilo. Puno je manji od norveških, prevelika je gužva s brodovima, vrlo je skupa vožnja, a najbolji dijelovi fjorda su oni koji se vide i bez ukrcaja na brod. Ako vam je ovo prvi fjord u životu, uplatite si vožnju, inače ju slobodno “preskočite”. Samo se dovezite do luke i “bacite pogled” na fjord. Više detalja o fjordu i turama koje su tu nude, saznajte ovdje.
Ledenjak Franz Josef
Oko 15 sati krećemo od fjorda na skoro 9-satnu vožnju autom prema ledenjaku Franz Josef. Do smještaja stižemo oko ponoći pa nakon spavanja, iza doručka idemo na trek od 4 sata do vidikovca na taj ledenjak. On pripada Nacionalnom parku Westland Tai Poutini. Trek je jako lijep, puno smo raznih rijeka, kanjona i potoka prešli. Staza vodi i kroz šumu pa po stijeni…
Na svim se zahtjevnijim prijelazima nalaze viseći mostovi, ukupno njih 5 na ovom treku.
Ledenjaku je ime dao njemački istraživač Julius von Haast 1865. godine, u čast austrijskog cara Franje Josipa I..
Pogled na ledenjak s vidikovca.
Franz Josef je jedan od rijetkih ledenjaka na svijetu koji se spušta dovoljno nisko da dotakne kišnu šumu. Jedan je od najbrže pokretnih ledenjaka na svijetu, a dnevno se u najnižim dijelovima pomakne do 70 cm. Dio je iste ledenjačke kape kao i prethodna dva koja smo vidjeli na Novom Zelandu. Zanimljivo je da je npr. Mt. Cook, najviša planina u ovoj zemlji, po čijem smo podnožju hodali prije par dana, udaljena manje od 15 km zračne linije od ledenjaka Franz Josef.
Kišna šuma u podnožju ledenjaka dom je mnogih rijetkih ptica pa tako tu živi i već spomenuta papiga kea.
Hokitika Gorge
Kako je dan dug, odlučili smo otići do 2 sata vožnje udaljenog kanjona Hokitika (Hokitika Gorge), jer nam je uz put. Prošetali smo uz kanjon oko sat vremena, a jako nas je podsjetio na kanjon Soče.
Gradić Hokitika se nalazi na oceanu pa je to bila mala promjene od gradića koje smo obišli, a koji su na jezerima. Ručali smo uz ocean, fish and chips. Gradić je malen, ali fora za prošetati.
Plaža u gradiću Hokitika.
Nakon spavanja imamo još 4 sata vožnje do trajekta koji nas vraća na Sjeverni otok. Uz put smo naravno često stali radi slikanja. Ovdje možete obići i dolinu rijeke Wairau – poznatu vinsku regiju.
Pauzu smo napravili kod jezera Rotoiti, koje je bilo prepuno jegulja.
Nakon sedam dana obilazaka napuštamo Južni otok i vraćamo se na Sjeverni, u smjeru zračne luke u Aucklandu. Sama vožnja trajektom s jednog otoka na drugi vjerojatno je najljepša vožnja brodom na kojoj sam ikada bio. Ovaj put smo plovili po danu pa uživali u prekrasnim prizorima.
Pristali smo u grad Wellington.
Fotografije: Maja i Nikola
