Jednodnevni izlet iz Bruxellesa u Dinant

Vodim vas na jednodnevni izlet iz Bruxellesa u Dinant, simpatičan i pitoreskan belgijski gradić prepun zanimljivih aduta. Dinant je poznat kao rodni grad izumitelja saksofona, a u njemu sam obišao njegovu rodnu kuću, zatim tvrđavu s fantastičnom panoramom i prelijepu katedralu. Prošetao sam divnim šetnicama uz rijeku i istražio špilju. Saznajte što sve možete posjetiti u Dinantu u jednom danu.

U Dinant dolazim u ljeto 2022. godine, vlakom iz Bruxellesa. Prije njega obišao sam belgijske gradove Ghent i Bruges.

Vlakom iz Bruxellesa u Dinant

Ustao sam rano ujutro kako bih uhvatio što raniji vlak. Koliko sam uspio razaznati, svakih sat vremena je išao vlak iz Bruxellesa za Dinant i jednako učestalo natrag. Vožnja je trajala oko sat i pol vremena, a cijena karte bila je oko 15 eura u jednom smjeru.

Dio Valonije koji sam vidio tijekom vožnje vlakom, činio mi se veoma lijepim. Djelovao je nekako pitomo i zelenije od Flandrije. Razlog je taj što je Flandrija bila jedno od središta Industrijske revolucije, zbog čega je taj dio Belgije više industrijski. Valonija je više poljoprivredno orijentirana. Bilo je lijepo vidjeti kako se rijeke stapaju sa šumama i zelenilom, u kontrastu s rijekama na području Brugesa i Ghenta koje su vrvile turističkim brodovima i gužvama.

Most Charlesa de Gaullea

Kada krenete od željezničke stanice u Dinantu, prvo na što ćete naići je most i kip Charlesa de Gaullea (Pont de Charles de Gaulle). Neki će se pitati što radi kip francuskog predsjednika u Belgiji. Naime, de Gaulle je sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, a jedna od bitki u kojima je sudjelovao bila je upravo bitka za Dinant. Odvila se u kolovozu 1914. godine, između njemačkih i francuskih snaga. Njemačke jedinice su tada pobijedile, ali su imale četiri puta veće gubitke od francuskih branitelja.

Most Charlesa de Gaullea

Kip Charlesa de Gaullea

Dinant je rodno mjesto izumitelja saksofona

Na spomenutom mostu nalazi se niz saksofona jer je Dinant rodno mjesto Adolphea Saxa, izumitelja saksofona. Bez njega bi jazz glazba bila praktički nezamisliva. Mogu reći da mi je ta ideja mosta sa saksofonima stvarno genijalna, jer tako je most dobio svoj šarm, čar i prepoznatljivost.

Saksofoni su obojani u boje raznih država, a među njima je, barem kada sam ja bio u gradu, bio i saksofon u bojama naše domovine Hrvatske.

Iskreno, nisam znao za to prije nego sam došao u grad, tako da mi je to otkriće bilo jako ugodno iznenađenje. Bilo je fora vidjeti ne samo saksofon u bojama Hrvatske, već i lokaciju Hrvatske na karti svijeta, tako da svi znaju gdje smo. Ne može vas ne proći osjećaj ponosa dok ste u inozemstvu, a vidite nešto svoje.

Katedrala Notre-Dame de Dinant

Građevina koja se u Dinantu ističe oblikom i značajem je gotička katedrala Notre-Dame de Dinant. Izgrađena je na temeljima iz 1220-ih te svakako zaslužuje divljenje, obzirom da je uspjela opstati usprkos učestalim napadima na grad kroz prošlost. Imajući u vidu njezin specifični zvonik, kao i položaj u središtu grada, razumljivo je da je i danas glavni simbol Dinanta.

Katedrala Notre-Dame de Dinant.

Popnite se žičarom ili pješice do tvrđave

Nakon posjete katedrali uslijedio je uspon na tvrđavu (Citadelle de Dinant). Nisam imao pojma koliko ima stepenica do gore, samo sam znao da želim “osvojiti” taj vrh pješice. Može se gore ići i žičarom, ali to jednostavno nije moj stil. Stepenice su poprilično strme, ali ne dajte se obeshrabriti pa odustati od uspona kada dođete u Dinant.

Savjet vezan uz posjetu tvrđavi: ako dolazite u ljeto, možda ne bi bilo loše posjetiti tvrđavu tijekom dana, pogotovo ako nisu visoke temperature. Nekoliko drugih posjetitelja mi je reklo da je prethodni dan u predvečernjim satima red za kupnju ulaznica bio 50-ak metara dug.

Točan broj stepenica doznao sam tek po dolasku gore, 408.

Zanimljivo je da u tvrđavi na nekim uputama i kartama nije bilo teksta na engleskom jeziku. Budući da ne razumijem nizozemski, na kraju sam se snalazio na francuskom jeziku koji donekle znam (diploma B2 stupnja), pa čak i na poljskom, koji sam nekoć učio.

Cijene ulaznica u tvrđavu i cijene 3 u 1 paketa koji uključuju obilazak tvrđave, vožnju žičarom i plovidbu brodom, pogledajte ovdje.

Tvrđava je u svom trenutnom izdanju izgrađena 1815. godine, na mjestu koje je utvrđeno još od 1051. godine.

Pogled s ove tvrđave uistinu je fantastičan. Mislim da bih na njenom vrhu mogao bez problema provesti pola dana, diveći se pogledu na glavni gradski most, rijeku Meuse i katedralu Notre-Dame koja dominira panoramom.

Građevina koja se najviše ističe s druge strane rijeke je katolička srednja škola, Collège Notre-Dame De Bellevue.

U unutarnjem dijelu tvrđave vidjet ćete rekonstruirane sobe i prostorije raznih tipova, poput pekare, spavaćih soba i oružarnice. Ipak, najveći dio izložbenog prostora prikazuje predmete, opremu i plakate iz razdoblja Prvog svjetskog rata. To ne čudi, obzirom na ranije spomenutu bitku za Dinant iz 1914. godine, koja je bila jedna od najžešćih u povijesti grada.

Štrumfovi su Belgijanci

Po povratku dolje u grad, hodam nasumice nekim ulicama pa sam tako u jednoj trgovini vidio plišane igračke štrumfova. I onda sam se sjetio – pa da! Štrumfovi su iz Belgije! Preciznije, osmislio ih je crtač stripova Peyo, pravim imenom Pierre Culliford, i to 1958. godine (u izvornom nazivu strip je poznat kao Les Schtroumpfs).

Rodna kuća Adolphea Saxa

Osim štrumfova, vafla i brojnih drugih zanimljivosti, još jedan izum je potekao iz Belgije, a to je saksofon. Njegov izumitelj, Adolphe Sax, rođen je upravo u ovom gradiću na rijeci Meuse. Posjetitelje koji dođu u Dinant, a posebice glazbene entuzijaste, mogla bi privući i njegova rodna kuća (La Maison de Monsieur Sax). Pretvorena je u svojevrsni muzej, u kojem je ukratko prikazan Saxov život i razvoj saksofona kroz povijest.

Adolphe Sax je bio ozbiljna faca u Belgiji. Vidljivo je to i iz činjenice da je upravo njegovo lice sve do 2002. godine bilo na prednjoj strani novčanice od 200 belgijskih franaka.

Kip Adolphea Saxa prikazuje ga kako sjedi na klupi pred svojom rodnom kućom i drži saksofon.

Od raznih informacija i natpisa koje sam vidio u toj kući, najupečatljiviji mi je bio natpis: “Što bi glazba bila bez jazza? Što bi jazz bio bez saksofona?” (“Que serait la musique sans le jazz? Mais que serait le jazz sans le saxophone?”). To dovoljno dočarava značaj saksofona i jazza za glazbu. Također, u kući imate priliku uživati i u laganoj melodiji saksofona. Dovoljno glasno da vam upotpuni doživljaj, ali ne i preglasno da se previše ne nametne.

Stotinjak metara od Saxove rodne kuće, podignut je spomenik samom instrumentu saksofonu. Grad očito zna dobro iskoristiti svoje adute za reklamu.

Spomenik saksofonu u Dinantu.

Prošetajte uz rijeku Meuse

Nakon svega toga odlučio sam prošetati uz rijeku Meuse, uz koju se nižu otmjena i lijepa zdanja. Nije bilo puno ljudi, zbog čega mi je to bilo još i bolje iskustvo. Premda ni na drugim lokacijama u Dinantu nije bilo pretjerane gužve, ovdje sam najbolje shvatio koliko mi je bolje sjeo miran i lagan ritam života u Dinantu, u usporedbi s gužvetinama i masama ljudi u Brugesu, Ghentu i Bruxellesu.

Lokalno stanovništvo u Dinantu dobro se snalazi s engleskim jezikom. Ipak, ovdje se frankofona kultura osjeća više nego u svim drugim belgijskim gradovima koje sam posjetio, toliko da sam na trenutke zaboravio da sam u Belgiji. Također, činilo mi se da su cijene u Dinantu nešto niže nego u Bruxellesu, Brugesu i Ghentu. Primjerice, u sendvičeraju/zalogajnici Le Coin des Gourmets uspio sam za 5 i pol eura kupiti pola litre vode i solidno velik i natrpan sendvič s pršutom/suhom šunkom, sirom, namazom i nekoliko vrsta salate. I djelatnici su se činili jako ljubaznima, tako da mislim da ondje ne možete promašiti.

Dinant ima i špilju koju možete posjetiti

Jedna od zadnjih lokacija koje sam posjetio taj dan, bila je špilja Grotte de Dinant La Merveilleuse. Čini mi se odličnom idejom za hlađenje u slučaju da posjećujete grad ljeti, obzirom da je u njoj temperatura bila 10 ili čak 15 stupnjeva niža nego vani. Ulaz u špilju je bio 10 eura. Postojala je i mogućnost ture s vodičem, koja je kretala svakih sat vremena (ako sam dobro shvatio njihova objašnjenja tamo). Meni se nije dalo čekati turu još nekih pola sata, nego sam odlučio sam krenuti u ekspediciju.