Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Super riba, vino i Lisabon


Autom do Lisabona - njam, njam

Lisabon, najzapadniji europski glavni grad (izuzmemo li udaljeni Reykjavik na Islandu). Smješten na obali Atlantskog oceana, na ušću rijeke Tejo. Kolijevka vjerojatno najvećih moreplovaca u povijesti čovječanstva (iako će im mnogi, po meni nepravedno osporavati taj status). I jedan od rijetkih glavnih i velikih gradova Europe u koji bih se mogao preseliti bez razmišljanja.

U Lisabonu sam bio dva puta. Prvi puta daleke 1997. godine s roditeljima i bratom u posjetu rođacima koji su tada tamo živjeli. Drugi puta 2009. sa ženom i sinom koji nije napunio ni godinu dana, kod istih tih rođaka koji su se po drugi puta privremeno otisnuli na krajnji zapad Europe. Oba puta - autom.

I ženi i meni ovo je bio drugi posjet Lisabonu, ali i prvi puta da smo otišli zajedno. Ovoga puta u gradu smo proveli pet dana kao dio trotjednog kružnog putovanja Francuskom, Španjolskom i Portugalom koje je uključivalo kraći obilazak 15 gradova i nekih 8300km vožnje. Lisabon nam je ujedno bio i krajnja točka putovanja - mjesto gdje smo se odlučili odmoriti i opustiti u domaćinskoj atmosferi.

Odlične ceste, a tek hrana ...

Uživancija na autocesti

Inače, za sve one koji vole brzu vožnju
autocestama
, Portugalci su vaš narod!
Uživancija je voziti po savršenom asfaltu,
gledati brdoviti i uvijek drugačiji krajolik,
pa onda puno vjetroelektrana, ma rekao
sam već - uživancija.
A tu nedjelju navečer kad smo došli iz Porta po prekrasnim portugalskim autocestama, nakon tjedan dana puta i 3.800 kilometara, pomisao odmora u Lisabonu nas je itekako veselila. Naši domaćini su nas dočekali, pustili da se pošteno odmorimo, ponudili portom iz istih onih Calem podruma u kojima smo uživali u Portu (o tome u drugom tekstu) i u laganom čavrljanju je došla i večera na kojoj su glavno mjesto zauzimali rakovi, ili točnije kozice.

Ali ne možete to zamisliti kao kozice koje inače možete pojesti u našim restoranima. Da ove sretnete u moru, mogli bi i one vas komotno pojesti - tzv. king prawns. Tri komada, svaka skoro kao moja podlaktica u dužini i debljini, prepolovljeni na polovice i zapečeni u pećnici... Meso kao kod škampa, samo u puno većim količinama. Večer je naravno završila portom.

Šetnje Belemom - spomenici, muzeji, Torre de Belem

Ponedjeljak smo zacrtali kao dan odmora i priuštili smo si samo laganu šetnju Belemom, dijelu grada u kojem smo bili smješteni. Pri tome, obavezno preporučujem svakome provesti jedan dan u Belemu i posjetiti znamenitosti Lisabona i Portugala.

Padrão dos Descobrimentos (spomenik otkrićima), Torre de Belem, muzej moderne umjetnosti, pomorski muzej, arheološki muzej, muzej dizajna i planetarij jamče vrlo edukativan i aktivan dan na relativno maloj površini. Pri tome, ponuda restorana i sjajno uređenih parkova je odlična. Nije zanemarivo spomenuti ni da je Belem vjerojatno najljepše uređeni dio Lisabona, relativno blizu centru, a opet s daškom mira koje donosi predgrađe. Mjesto na kojem čovjek može samo poželjeti stanovati.

Nakon šetnje prilikom koje smo ovaj puta posjetili meni najdraže znamenitosti, spomenik otkrićima i Torre de Belem, lagano smo se zaputili do našeg smještaja koji se, gle čuda, nalazio u Belemu - na odmor uz bazen (malo dijete traži svoje) i večeru, nakon koje je kao desert uslijedio - porto.

Cabo da Roca - najzapadnija točka Europe

Utorak je bio dan kada se valjalo malo trgnuti, pa smo tako u prijepodnevnim satima posjetili Cabo da Roca, najzapadniju točku euroazijske kopnene mase i Sintru, portugalski grad kraljeva. Ovo svakako preporučam posjetiti - jedan lijepi izlet uz vožnju obalnom cestom od Belema, preko Paredea, pa sve do Cascaisa (krajnjeg predgrađa Lisabona i najbogatije općine u Portugalu) gdje Tejo prelazi iz svog ušća u Atlantik.

Cascais ovoga puta nismo posjetili, ali toplo preporučam pogledati portugalski Monte Carlo, a posebno provjeriti sjajnu plažu i kupanje u Atlantiku. Nakon Cascaisa cesta nas odvaja od morske obale i vodi na povišeno tlo, te opet izbijamo na Atlantik kod samog rta Cabo da Roca.

Spektakularna litica ponad mora, pogled koji se pruža ravno do onog magičnog spoja neba i morske površine, oznaka koja jasno daje do znanja da zapadnije od ovoga nema - prije otkrića Amerike, ovo je najzapadnije što ste mogli stići. Jedino malo ostaje žal za boljim vremenom na Cabo da Roca gdje nas je uhvatilo oblačno, vjetrovito i svježe vrijeme uslijed kojega smo se samo na brzinu poslikali i zbrisali od tamo. Nisam čak ni auto uslikao na toj najzapadnijoj točki Europe.

Nakon tog iskustva uputili smo se na laganu šetnju kraljevskom Sintrom. I opet, bilo je to samo lagano utvrđivanje gradiva u gradu u kojem je vrijeme stalo, a svježina čak i u iznimno vrućim ljetnim danima otkriva zašto je baš ta lokacija bila omiljeno utočište starih vladara Portugala. Inače, Sintra je ujedno jedan od onih isforsirano turističkih gradova gdje se samo prodaju suveniri i odnekud iskaču turistički vodiči.

Centar Lisabona

U srijedu je bio red i da obnovimo memoriju što se tiče samog centra Lisabona, i to smo po velikoj vrućini uspješno i obavili. Šetnja starim gradom, počevši Rua Augustom (Rua znači ulica), slikanje na svakom koraku, posjeta brojnim starim vinskim podrumima, penjanje na Castelo de Sao Jorge (prilično naporno - preporučam stari lisabonski tramvaj ili dobru kondiciju!), i moj osobni highlight prilikom šetnje centrom Lisabona, penjanje na Elevador de Santa Justa.

Kada otići u Lisabon?

Lipanj u Portugalu je neprocjenjivo
iskustvo - sumrak se javlja tek tamo
iza 23 sati po srednje europskom
vremenu, i iza 22 sati po lokalnom
vremenu. Pa se vi onda pitate zašto
im radni dan kasno počinje i kasno
završava?
E, to je pogled. Cijeli centar Lisabona kao na dlanu i nebrojeno fotografija s tog sjajnog mjesta. Poslije kasnog ručka uputili smo se na predvečernje kupanje u Atlantiku. Mali sin uživa i vrišti od sreće na krasnom sitnom pijesku i hvata nas za ruke i slijedi trk u more i na valove.

Fotkanje na kasnom suncu, bacanje po valovima, hladno more i vrući pijesak - recept za vrhunski užitak koji završava tek tamo oko 21 sati navečer po lokalnom vremenu.

Zadnji dan boravka u Lisabonu - posjet ribarnici

Zadnji dan boravka u Lisabonu se poklopio sa ženinim rođendanom pa sam odlučio da to moramo posebno proslaviti. U našoj rezidenciji smo odlučili pripremiti party program uz gradele! Jutarnji šoping je uključivao uobičajeni špeceraj i ribu! Dakle ljudi moji, toliki izbor svježe i vrhunske ribe na jednom mjestu još nisam doživio!

A za pola njih nisam imao ni najblažeg pojma da postoje, a kamoli što su. Nakon zazubica koje su samo rasle u istraživanju svega dostupnog, a s obzirom da sam osobno bio zadužen za gradele, odlučio sam se na poznate, prilično velike brancine koji su tamo najobičnija riba po cijeni od pišljivih pet eura. Rekoh sebi, tu bi jeo ribu svaki dan! Nakon šopinga uslijedilo je penjanje i fotkanje na spomeniku otkrićima - najljepši pogled u Lisabonu, na Belem, most, grad, Tejo, ocean...

Pao je i neki rođendanski-poklon-šoping u obliku naušnica, a kupljene su i majice, te neke sitnice za sina. Da ne duljim previše oko proslave, samo da vam kažem da portugalski brancini po okusu mogu biti samo daljnji rod ovih naših jadranskih. Tko ne proba, neće mi vjerovati.

A vjerojatno će mi vjerovati da se portugalska vina vrhunski mogu sljubiti sa gotovo svakim jelom, a ribom posebno. Bio nam je to ujedno i zadnji dan u Lisabonu, a dan poslije toga čekao nas je krajnji jug Portugala i spavanje u Španjolskoj...



O autoru

Edo Jerkić

Edo Jerkić
Ljubitelj putovanja, ića i pića
Edo je uvijek spreman na putovanje. Avionom, autom, kakogod. Od svojih putovanja najviše se ponosi putovanjem automobilom od Zagreba do Lisabona i natrag. Kada ima slobodnog vremena, sjeda u automobil i odmara na Pagu.



SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila