Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Prođoh Bosnom kroz gradove


Dolazak u Sarajevo

Kao što kaže pjesma čije ime krasi naziv ovog posta, tako se i dogodilo. Kroz sedam dana s kolegama sam posjetio Bosnu i Hercegovinu, upoznao Sarajevo, Mostar, Travnik.

Putovanje iz Slavonskog Broda u Sarajevo

U 20:50 krenuo je vlak za Sarajevo. Vlak u kojem smo bili moj prijatelj Nikola i ja. Promatrao sam (koliko sam mogao, jer je bila noć) kraj kroz kojeg je prolazio sve do granice sa Bosnom i Hercegovinom, odnosno sa entitetom Republika Srpska. Tada me je uhvatio san i vlak je bez mojeg promatranja nastavio voziti dalje do Sarajeva.

06:20 ujutro. Vlak dolazi na sarajevski kolodvor, gdje nas dočekuje naš svesrdni domaćin Jimbo, koji nas je odveo u svoj stan. I tu prestaje idiličan ton. Slijedilo je osam dana upoznavanja Sarajeva, Bosne, čevabdžinica i sarajevskog piva. Pripremite se, moje putovanje u Sarajevo može biti opasno po želudac - uskoro ćete ogladnjeti.

Prvi dan - Sarajevo, Baščaršija, burek

Po dolasku u Jimbov stan krenuli su planovi gdje i kako. Preko Marindvora, dijela gdje je poznati sarajevski Holliday Inn i zgrada Saveznog Izvršnog Vijeća koju vjerujem svi pamte s panorama Sarajeva prije rata, dođosmo do Baščaršije.

Najpoznatiji dio Sarajeva koji vjerojatno znaju svi je Baščaršija. Gladni i željni bosanskih pripravaka, okusili smo burek. NE burek sa mesom i NE burek sa sirom. Nego jedan jedini burek.

Burek - mužjaka među pitama

Kad pogledate kakvih ima pita.
Dakle, burek odnosno pita s mesom,
zeljanica, sirnica, krompiruša ...
Jedino je burek muškog roda.
Slijedio je obilazak Baščaršije od Gazi Husrev-begove džamije i bezistana, bezbroj zlatarni i suvenirnica, do Sebilja. Slijedio je povratak u stan radi odmora i ponovni odlazak na Baščaršiju sa Jimbovom ekipom koju smo upoznali taj dan.

Tad smo otišli u nekakvo noćno razgledavanje Sarajeva i Baščaršije te usput svratili u Badem. Negdje u obilasku je pao dogovor za poker kod novostečenih jarana. Prošli smo uz Miljacku i tamo smo hvatali tramvaj do njihovog naselja, Hrasno, gdje se igrao poker do kasnih noćnih sati.

Drugi dan - Zimske Olimpijske Igre '84

Odlučili smo vidjeti gdje su se to održavale Zimske Olimpijske Igre '84. u Sarajevu. Točnije, samo manji dio njih. Opet smo krenuli preko Marindvora, pa Titovom ulicom gdje smo se odvojili prema Koševu. Na Koševu je izgrađen kompleks terena za održavanje ZOI '84. Tu je dvorana Zetra, tu je nogometni stadion Koševo s pravim imenom "Asim Ferhatović Hase" te mnogo pomoćnih terena.

Srahote rata

Dok smo obilazili Koševo, u oči je upadao jedan stvarno neobičan prizor. Veliko groblje, koje kao da je nastalo u širem centru grada. Dok je Sarajevo bilo opkoljeno od 1992. do 1996., jako puno ljudi je stradalo. Nemajući mjesta za sahraniti svoje bližnje, ljudi su ih počeli sahranjivati na mjestima gdje je bilo relativno sigurno. U doba okupacije -to je značilo mjesto gdje nije bilo snajperista. Tako se malo groblje koje je bilo na Koševu proširilo na dio pomoćnih terena sportskog kompleksa te na park koji se nastavlja na taj kompleks. Strašan i tužan prizor koji svakog posjetitelja Sarajeva ne može ostaviti ravnodušnim.

Gavrilo Princip

S Koševa smo se spustili na Baščaršiju na ručak te smo obišli muzej i mjesto odakle je Gavrilo Princip izvršio atentat na Ferdinanda Hasburškog i tako započeo prvi svjetski rat. Sa satova povijesti je valjda svima poznato da su na tom mjestu u betonu ostavili Principove otisku. Svi koji putuju u Sarajevo tamo se fotografiraju.

Začuđujuće, ali Gavrilo Princip u ovom našem dobu je terorist. Barem tako kažu u BiH. Zašto je onda otvoren muzej njemu u čast. Nastavili smo do bregovitijeg dijela Sarajeva, Vratnika. Na Vratniku se nalazi tvrđava Jajce do koje smo otišli i praktički imali cijeli grad ispod sebe. Jedan jako zadivljujući prizor. Lijevo prekrasni Trebević, dolje Baščaršija i u daljini noviji dio Sarajeva, a desno Koševo, Breka i iza njih brdo s TV odašiljačem koji kao da prkosi i kazuje da je jači od rata koji je bio oko njega.

Vožnja taksijem

Na povratku s našeg obilaska Sarajeva uzeli taksi do Hrasnog, gdje je otvoren kafić Tito. Kafić je bio zanimljiv, ali je zanimljiviji bio taksist. Priča on tako da je bio profesionalni boksač ali da je trošio pare na žene (upotrijebio je malo drugačije riječi) pa je sad tu gdje je, da se u njegovo doba nije smjela nositi duga zurka jer su milicajci odmah rezali, da ima sina koji je nogometaš negdje u Srbiji i da ima tri cure zbog kojih mu nije bio dovoljan bračni krevet pa je morao kupiti i pomoćni. Sve u svemu, zanimljiva vožnja taksijem.






SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila