Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Vlakom do Istanbula u tjedan dana


Istanbul - savjeti za putovanje na prepad

Doživljaji, pripreme za put i odlazak na put

Ove godine put me usmjerio ni manje ni više nego u Istanbul. Lagano sam početak ljeta očekivao 9ti mjesec kako bi otišao na tjedan dana do Berlina, no promjenom plana odluka o putovanju pala je na Istanbul.

I tako je počela potraga za smještajem po netu. Našli smo super jeftin hostel sa dvokrevetnom sobom u Istanbulu kada je uskočio Jimbo i rekao da ide još jedan frend i da trebamo promijeniti sobu. I sad ti traži smještaj, ali više nema više povoljnog smještaja za troje. Padne Jimbu ideja - 'ajmo na Couchsurfing. Ma nema šanse, kaže frend. Dođeš kod nekog od Turaka i onda te on gnjavi cijeli dan sa svojim pričama i želi znati kako je tamo u u Europi, jesmo ušli u EU, jesmo izašli iz nje i sto nečega svačega.

Sljedeći prijedlog -'ajmo otići na blef u Istanbul. onda na blef otići tamo. Joj Jimbo, ja to sve volim organizirano, znaš - ovo ono lijevo desno. Nakon razmišljanja shvatili smo da i kada  organiziramo put, nastanu komplikacije. Na kraju je pala odluka - let it be "na blef".

Tako je svatko kupio kartu u svome gradu, ja u Zagrebu, Jimbo u Slavonskom Brodu,a treći kolega je doputovao iz Bosne preko Gospića pa je i on navečer kupio kartu u Zagrebu, ali samo do Beograda. Pretražujući web stranice našeg željezničkog prijevoznika koji naginje prema zapadu, zaključujemo da karta do Istanbula košta "prema međunarodnom cjeniku". Koliko je sad to. A koliko do Beograda.

Do Beograda stoji prema međunarodnom cjeniku. Uf taj vrli Hrvatski zapad, sve isto košta, al nigdje ne piše koliko je to novaca. Zahvaljujući dopisivanjima mladih pronašli smo da je karta ZG-BG-ZG 38€, dok je za Istanbul najisplativije kupiti Balkan flexi pass kartu u Beogradu za 68€ (50€ za mlade, ali više nismo toliko mladi).

Odredište Istanbul

Uglavnom, došli smo do sela zvanog Istanbul, što se tiče populacije dvadeseti grad u svijetu. Autobus prema Istanbulu je stao pred istanbulski europski kolodvor Sirkeci [Sirkeči], probudili me i šta sad? Problemi.

Vlak je vozio do kolodvora Çerkezköy
[Čerkezkoj] koji je udaljen 150km od
Istanbula. Razlog - urušio se neki
tunel na daljnem dijelu pruge pa nas
klimatizirani autobus vozio do Istanbula.
Kažem ja onako napola budan - 'ajmo prema Beşiktaşu [Bešiktašu], tamo smo i vidjeli one jeftinije hostele. Krenuli mi tamo, kad Jimbo veli da je vidio na kolodvoru ured za turističke informacije. Nećemo nikada naći hostel. Došli mi tamo, kad ono red. Nije baš red, ali ispred nas stoji dečko i cura, u uredu dečko i cura ... Talijani.

Nije baš pristojno od mene, ali koliko su ovi Talijani nesposobni za engleski, tj. za bilo koji drugi jezik osim talijanskoga, to je očajno. Ovi ispred nas su otišli jer im dosadilo slušati Talijane kako ništ ne znaju, a mi smo ostal. Za 15-ak minuta smo sjeli ispred žene Jimbo i ja, a treći je čuvao stvari.

Turska lira i kune
Bitno je znati, kada smo bili u
Istanbulu jedna turska lira
je iznosila oko 3,30 kune.
Jadna žena bila je sva unezvijerena. Počeo Jimbo s njom pričati a ona na brzinu izvadi kartu, objasni gdje treba ići i gdje ćemo naći i to je bilo to. Dvije minute. Da li nas je žena pokušala otjerati nakon Talijana ili je Jimbo bio pravi english tip, nećemo nikada saznati.

Čim smo se spustili s prve stanice prigradskog vlaka, gdje nas je uljudna gospođa iznervirana Talijanima uputila, za pet minuta smo našli hostel. O hostelu u kojem smo bili u Istanbulu neću duljiti, jer je po mojem mišljenu srednja žalost, ali budući smo ga koristili samo za spavanje bio je dobar, jer smo svaki dan oko 12-13 sati krenuli u sightseeing ili da prevedem, razgledavanje. E da, prije polaska u grad smo pili čaj kod efendije hoteldžije, ne kavu.

Fama o kavi

1. fama: turska kava - ima toga u Turskoj na svakom koraku, na svakom ćošku. E pa nema. Tamo je jako ukorijenjen crni čaj, i svi ga piju. Turska kava je dobila popularnost u Bosni i od tamo se proširila. Ima turske kave, dapače, a u fancy kafićima  koje posjećuju mladi iz Australije, Portugala, Amerike i oni koji ne znaju naše tradicije, plate 2-3 eura za nešto što se zove Turkish kahwa.

Plava Džamija i džamija Aja Sofija - obavezno posjetiti u Istanbulu

-We want to see Blue mosque and Aja Sofia. Where to go?

-Just there my friends - pokaže efendija hoteldžija uputivši nas prema sjeveru strmim ulicama.

Hostel je smješten nekih 5-10 minuta hodom kroz te sitne sokake od glavnih znamenitosti Istanbula. Prvo nam je pred oči doša Plava džamija ili Sultanahmetova džamija ili Sultanahmet camii [Sultanahmet čami]. Pred džamijom svijeta, ajmo i mi kršćani i nevjernici ući i vidjet što ima u dvorištu i probati ući unutra za neke novce.

Kad se prođe kroz dvorište dolazi se na stranu gdje je ulaz za turiste u najpoznatiju džamiju u Europi. Ulaz je besplatan. Muški svit mora imat hlače do poda, žene ako nemaju burku ili tome nešto slično dobiju maramu za obvezati donji dio tijela i maramu za prekriti si glavu i gornji dio tijela. Pri ulasku u Plavu džamiju obuću moraju skinuti apsolutno svi. Čak i imaju vrećice u koje si staviš obuću i onda s njom u jednoj ruci i fotoaparatom u drugoj ruci bezdaniš po džamiji i diviš se.

Iako nigdje nije bilo znakom zabranjeno da se ne smije slikati s upaljenim blicem džamiji, ne volim tako fotografirati u muzejima i katedralama pa sam slikao bez blica. Najbolje je ispalo fotografiranjestropa, odakle dolazi najviše svijetlosti. Kao svaka sakralna građevina, ova džamija odiše prelijepim dojmom i mislim da je ni jedan turista nije zaobišao.

Džamiju je dao izgraditi ko drugi nego Sultan Ahmet I, zbog nekakvih ratova u Perziji pa da se kao oduži Allahu. Kako nije bilo ratnog pljena, novce je uzeo iz državne blagajne. Građena je od 1609 do 1615. godine. Uz džamiju je zajedno i medresa (vjerska škola) i veliko predvorje ili dvorište. Iako je izgrađena 1615. godine, svečano je otvorena 1617. godine, a sitni radovi su nastavljeni i nakon smrti Ahmeta (koji je naravno sahranjen u toj džamiji). I da, Džamija u Istanbulu se zove plavom radi nebrojeno puno rukom oslikanih pločica koje se nalaze po stupovima unutra.

Nasuprot Plave džamije preko parka viri Aja Sofija, stara ortodoksna crkva pretvorena u džamiju kad su Otomani zauzeli te krajeve.

Tu crkvu/džamiju su pretvorili u muzej da podsjeća na nestabilne prilike i ratove Otomanskog imperija. Kao muzej naplaćuje svoju popularnost, za razliku od Plave džamije. Cijena karte za Aja Sofiju - 10€ (da li vrijedi toliko, da li ne vrijedi, pitanje je sad - ja mislim da vrijedi, čisto kulture).

Aja Sofiju, odnosno Haghiu Sophiu (crkva svete mudrosti) dao je izgraditi Konstantin davne 537. godine. Zanimljjivo je da su crkvu gradili matematičari, ne graditelji. Aja Sofija je bila najveća crkva na svijetu i milo je krunište svih bizantskih careva. Tu se dogodio i raskol crkve na istočnu i zapadnu. Crkva je ostala kao crkva do 1453. godine kad su došli Otomani malo poharati Europu pa su crkvu prenamjenili u džamiju tako što su poklali svijet koji se u crkvu skrio, freske pokrečili vapnom i izgradili četiri minareta na njoj (ipak je to 150 godine prije izgradnje Plave džamije). Atatürk je sekretom 1935. godine džamiju proglasio muzejom i od tada se ne održavaju vjerski obredi u njoj. Kraj Aja Sofije je pokopan car Konstantin.






SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila