Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Šarenilo živopisnog Bangkoka


Pogled u Aziju

Ožujak 2012. godine. Let iznad Nizozemske za Bangkok. U naizgled kaotičnom svijetu sve je po zakonima prirode. Stvoreno po pravilima jednostavne ljepote. Sunce putuje kanalima odlučno loveći svoj vrludavi put. Stvoreni labirint nadahnjuje ga, nikada ga nije sprječavao da nađe put.

Sletjela sam sretno u Bangkok. Pozdravila dragu curu koju sam upoznala u avionu te je svaka krenula u potragu za svojim taksijem i novom životnom pustolovinom. Uzela taksi u kojem mi je dragi vozač što je držao ruke za volanom na desnoj strani automobila tokom razgovora ukazao da obratim pažnju na najveću zgradu u Bangkoku, na siromašne dijelove grada te na ostale zanimljivosti što se mogu vidjeti iz automobila. U jednom trenutku otrgnuo je papirić iz bloka te počeo pisati riječi na tajlandskom. U vožnji od svega 20 minuta na putu od aerodroma do hotela napisao je osnovne korisne riječi za sporazumijevanje.

Smještaj u hotelu 

Kada sam preuzela ključeve sobe još uvijek je jutro bilo rano. Ušla sam u sobu na trećem katu, odložila ruksak na pod, otvorila zavjese da pogledam svijet iza prozora. Ugledah mrežu žica što prolazi ispred prozora te momka bosa i napola gola kako hoda po prljavoj ulici, poput kakve scene iz poznatog "Mamurluka 2" i tada rekoh tom svijetu da će me još malo pričekati.

Štedljivo sam pustila mlaz vode da mi curi po leđima pazeći da ne pijem zabranjene kapljice koje se spuštaju niz lice. Nakon hladnog tuša izabrala sam krevet bliži prozoru, legla se na njega i spavala sat vremena. Kratko, obzirom na umor od puta, ali dovoljno dugo da se sama probudim ne želeći pružiti danu priliku da propustim koji trenutak. U Bangkoku sam!

IMG_8665

IMG_8641

IMG_8673

IMG_8681__1_

IMG_8676

IMG_8685

Izašla sam na ulicu. Bez karte, osim one koju sam gradila u glavi kao što pauk plete mrežu skoro nevidljivu... i svakim pomakom je šira, tako bih ja gradila moje karte, ponekad bih sama upala u kakvu zamku poput slijepe ulice, prolaza koji ne postoji, velike tržnice koja guta orijentaciju. Ali krenula sam naoružana fotoaparatom i karticom od 32GB u potragu za smanjenjem njezine memorije.

Prvu glad odlučih zasititi riskirajući sjesti na crveni plastični stolac što je stajao uz stol kao dio inventara uličnoga restorana. Naručih rižu s povrćem i piletinom. Prvi test: hrana "sa ceste"- riža, chilli, štapići, a ne vilica - uspješno položen! Uskoro i službeno počinje put...

Grupa putnika se formira 

Tek u 18 sati na sastanku s grupom upoznala sam ljude s kojima započinjem putovanje. Grupu čini 10 Australaca i ja. Svaki od njih ima svoju priču, a vodič čije se ime izgovara Chulavi, ili tako nekako, prilagodio se turistima te smo ga upoznali kao Jacka. Jack je rođen u Bangkoku, ima 36 godina, iako se ta brojka koja se prišila uz njegovo ime nikako se ne može utopiti u sliku malog, nasmijanog i vedrog Tajlanđanina. Jack će se kasnije pokazati kao odličan vodič koji uvijek otkriva nova mjesta, lokalne restorane te je pravi pripovjedač zanimljivih priča i legendi.

Kada je Jack imao 12 godina majka ga je probudila tokom noći te njega i njegovo troje braće stavila u taksi i odvezla ispred hotela. Željela je djeci pokazati gdje je njihov otac. Otac mu je bio u hotelskoj sobi s drugom ženom. Nikada neće zaboraviti taj trenutak kao ni onaj kada je prvi put umočio nožne prste u ocean. Engleski je naučio gledajući Cartoon Network. Želio bi putovati poput njegove sestre i probati sarmu. ;)

IMG_8717

Što se jede u Bangkoku?

Sljedećeg jutra pogled u novi dan ispunio me osjećajem sreće koja se nastavila tijekom dana. Doručak. Volim jesti. Volim tanjur pun boja, okusa i mirisa. Odlučila sam probati sve uz iznimku koju sam napravila sinoć te sam ipak rekla ne hvala naglo prženom žoharu što je nastradao s ostalim palim borcima uključujući mesnate crve i skakavce. Prodaju se na cesti. Uvijek ima zainteresiranih koji uz grimase na licu i pogled u curu što se zgraža važno zagrizu i progutaju. Dobar tek!

IMG_8719

Vožnja čamcem u Bangkoku

Jack nas je u sparno jutro poveo na razgled i upoznavanje Bangkoka. Krenuli smo u vožnju dugačkim, uskim čamcem po kanalima. Zvuk motora, bijelo nebo i pogled iz žuto crvenog brodića koji razbija valove lako urezuje smiješak na lice. Uz primanje toliko novih informacija neizbježni su različiti osjećaji koji snažno kolaju tijelom i umom.

Trošne kućice nad vodom, puno žica, kablova, žena što se ljulja u starom škripavom stolcu ispred svoje kućice s pogledom na prljavu rijeku, čamci koji plutaju u susret drugima prodavajući banane, pive, čipseve i vodu, ribe što se pljuskaju za starim kruhom, dijete što mi maše... Jedni su od prizora koje poput fotografije čuvaš i spremaš u mapu te kada poželiš, zatvoriš oči, otputuješ do mape i na trenutak vratiš uspomenu.

Jedni drugima pružajući ruke i stiskajući dlanove izašli smo iz čamca koji se ljuljao na valovima. Prvo što sam ugledala bile su oči ove djevojčice. Ona je ovdje sigurna.

IMG_6354

Wat Po i Reclining Buddha

Na putu do Wat Po i Reclining Buddhe Jack je kupio voće koje izgleda poput zelene šljive, ali se guli, iznutra je bijelo, sluzavo i kiselkastog okusa, a ime sam zaboravila. Što pridodajem kolekciji egzotičnog, finog voća čijih se imena ne sjećam.

Bosa, pokrivenih koljena i ramena, kročila sam na hladne pločice hrama gdje se ispružio veliki zlatni buda visok 15 te dugačak 43 metra. Brojku sam zapamtila jer me zanimalo tko je izgrađen prije, buda ili hram. Jack nije bio siguran.

Najveći i najstariji hram u Bangkoku mjesto je gdje je osnovana i prva škola za thai masažu. Turisti iz cijeloga svijeta ostaju fascinirani ovim kompleksom hramova, tornjeva i kipova, koji su do najsitnijih detalja savršeno izvedeni.

IMG_8515

Pola sata slobodnog lutanja po kompleksu odvelo me u dio gdje je bilo najmanje ljudi s fotoaparatima oko vrata. Tu je hladovina od krošnje drveta čiji korijen kao da se prolio po zemlji i isprepleo poput cijelih, netom skuhanih špageta.

U jednom trenutku prišla sam nepoznatim ljudima ispred sebe te uz osmijeh koji je osvijestila slučajnost trenutka, slučajnost koja se dogodila točno onda kada je ona to planirala, rekla Dobar dan. Žena Nina, muž Filip, sin Danilo (8) i Luka (4) dolaze iz Beograda, žive u Ho Chi Minh Cityu, Saigon, u Vijetnamu iz kojeg za 46 dana imam let za doma. Za 40 dana u Vijetnamu će Nina, Filip, Danilo i mali Lule iz Beograda postati moji bliski prijatelji zauvijek.

IMG_8722

MBK shopping centar u Bangkoku 

Nakon velikog buddhe, troje Australaca i ja uputili smo se taksijem do najvećeg shopping centra u Bangkoku. MBK shopping centar na sedam katova ima mogućnost u veoma kratkom periodu stvoriti dozu tjeskobe promiješanu sa nervozom zbog dućana, blještavila, previše katova, stepenica, ljudi i buke. Nisam imala izbora, to čudovište koje guta ljude bilo mi je jedina nada da mogu ponovno koristiti fotoaparat koji sam kupila prije puta!

Sinoć mi se ispraznila baterija i tada sam shvatila da sam ponijela krivi punjač! Cilj je bio Canon shop na petom katu. Australci, njih dvoje i ona, krenuli su u potragu sa mnom. Canon izlog ispunjen fotografskom opremom probudio je u meni osjećaj djevojčice koja žudi za velikim i skupim igračkama, a zna da ih ne može imati, te sam odmah krenula do prvog prodavača. Nemaju. Imali su, ali sada više nemaju punjač koji meni treba. Nema odustajanja. Brzo smo krenuli dalje. Čudovište se igra skrivača. Negdje u njegovoj utrobi mora biti i moj punjač!

Siti od palačinki s čokoladom koje smo pojeli i sretni što smo otkrili gdje je punjač (koji sam kupila za 6 dollara) te još uvijek komentirajući krivo napisane engleske riječi koje su neizbježan dio svakog izloga, nakon lutanja njegovim crijevima izašli smo na kišu koja je pljusnula usprkos suncu.

Nekoliko sati kasnije odložili smo torbe na glavnom željezničkom kolodvoru u Bangkoku i krenuli čekati vlak.

IMG_8727

IMG_8711

IMG_8703

IMG_8731

Doviđenja Bangkok!

Putovanje tek počinje... ;)

Inia ima svoj blog na kojemu možete pročitati njene doživljaje s putovanja. 





SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila